Republika Hrvatska
Trgovački sud u Rijeci
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-575/2024-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Rijeci, Školjić 8 protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA LIPOV VRH, Severin na Kupi-Lukovdol, Draga Lukovdolska 2A, OIB: 66514869492, kojeg zastupaju punomoćnici Jakov Alač i Rea Alač Strabić, odvjetnici iz Rijeke, Ulica Erazma Barčića 13, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi naknade štete u iznosu od 2.647,33 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 23. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA LIPOV VRH, Severin na Kupi- Lukovdol, Draga Lukovdolska 2A, OIB: 66514869492 platiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 iznos od 2.647,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2021. po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024. od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA LIPOV VRH, Severin na Kupi- Lukovdol, Draga Lukovdolska 2A, OIB: 66514869492 platiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 iznos od 2.830,29 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. veljače 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 250,00 EUR kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 28. studenog 2022. pred Općinskim sudom u Rijeci podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Obrazlaže da se 12. kolovoza 2021. oko 05,45 sati dogodila se prometna nezgoda na kolniku državne ceste br. 3. Rijeka - Zagreb, kada je kod mjesta Klanac (6.800 km 13. dionice) pred vozilo marke Toyota Corola registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao UĐ sa područja lovišta tuženika istrčala divljač/srna i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala materijalna šteta. Za predmetno vozilo je na dan štetnog događaja kod tužitelja bio zaključen ugovor o osiguranju automobilskog kaska o čemu je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja] temeljem kojeg je tužitelj isplatio na ime naknade štete iznos od 19.946,34 kuna/2.647,33 EUR na ime popravka oštećenja na osiguranom vozilu. Lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima (članak 1063., 1064. i 1067. ZOO-a). Naime, divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar. Odredba čl. 86. Zakona o lovstvu propisuje pravilo da za nastalu štetu od divljači na prometnici odgovara ovlaštenik prava lova. Tužitelj je pozvao osiguravatelja tuženika na podmirenje regresnog duga, ali je namirenje ostalo bezuspješno. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti općinskog suda. Nadalje osporava da je na predmetno vozilo naletjela divljač/srna jer divljač nije pronađena. Stoga je nemoguće odrediti radi li se o srni ili psu ili nečem trećem. Tuženik nadalje smatra da je vozač isključivo odgovoran za štetu nastalu na vozilu.
2.1. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer se stavke računa odnose na prednja oba svjetla i prednji branik, a iz dokaza u spisu razvidno je da je šteta nastala samo na prednjem braniku i prednjem lijevom svjetlu.
3. Umješač na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. se u cijelosti pridružio navodima i prigovorima tuženika.
4. Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, Izdvojena lokacija [adresa] se rješenjem poslovni broj P-1574/2022-10 od 13. ožujka 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 22. listopada 2024.
5. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu i detaljno obrazložena dalje u obrazloženju, saslušanjem svjedoka ĐĐ (iskaz na stranici 89 spisa) te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Goranu Husinecu iz Zagreba, Kriška 53 (Nalaz i mišljenje na stranici 106-111 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25).
6. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:
6.1. Predmet spora je isplata iznosa od 2.647,33 EUR s osnove regresnog zahtjeva koji iznos je tužitelj za svog osiguranika ĐĐ iz [adresa] platio društvu za popravak vozila TOYOTA CENTAR ZAGREB d.o.o. Veliko Polje 24. rujna 2021., sve na temelju Police osiguranja automobilskog kaska broj 004145128251 (polica na stranici 13-14 spisa), a po osnovi nastale imovinske štete na osobnom vozilu marke Toyota Corolla 1.33, registarske oznake i broja [registarska oznaka], a koja se dogodila 12. kolovoza 2021. uslijed naleta vozila na divljač-srnu. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. , 156/22., 145/23. i 155/23.) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je tužitelj bio ovlašten podnijeti predmetnu tužbu protiv tuženika. Iz Police osiguranja automobilskog kaska broj 004145128251 (polica na stranici 13-14 spisa) s trajanjem od 8. studenog 2020. do 8. studenog 2021. sud utvrđuje da je tužitelj po toj polici osiguranja bio osiguratelj za osobno vozilo marke Toyota Corolla 1.33, registarske oznake i broja [registarska oznaka] te da je osiguranik ĐĐ iz [adresa], za kojeg je tužitelj društvu za popravak isplatio naknadu. Dakle, isplatom osigurnine osiguraniku kao oštećeniku nastupila je subrogacija na temelju zakona (čl. 963. st. 1. ZOO-a). Treća osoba, u ovom slučaju tuženik, ne može zbog činjenice što je provedeno osiguranje doći u gori pravni položaj pa osiguratelju može istaknuti sve prigovore koje je mogao istaknuti i osiguraniku do trenutka plaćanja naknade iz osiguranja.
8. Uvidom u Zapisnik o očevidu Policijske postaje Vrbovsko i Službenu bilješku od 19. rujna 2021. utvrđeno je da se 12. kolovoza 2021., oko 04:47 sati u [adresa], mjesto Klanac, Klanac 5 dogodila prometna nezgoda te je prema izjavi vozača na kolnik s desne strane iskočila divljač na koju je vozač naletio svojim automobilom. Cesta je na tom dijelu ravna, kolnik je bio suh, ograničenje brzine 70 km/h, bila je noć te je bilo oblačno. Dvjesto metara prije mjesta nesreće nalazi se prometni znak "divljač na cesti" sa dopunskom pločom 3200 metara. Divljač je po izjavi vozača pobjegla u žbunje (Zapisnik s prilozima na stranici 80-86 spisa).
8.1. Tuženik nije osporio da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja po Polici osiguranja automobilskog kaska broj 004145128251 te da je tužitelj svom osiguraniku ŠĐ naknadio imovinsku štetu na predmetnom vozilu u iznosu od 2.647,33 EUR 24. rujna 2021. (izvadak po računu na stranici 28 spisa), na način da je utuženi iznos platio društvu za popravak vozila za svog osiguranika. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.
9. Sporno jest je li tuženik odgovoran za nastalu štetu, odnosno je li dužan platiti utuženi iznos s obzirom na tuženikove navode da divljač nije zatečena nakon nezgode te da je nemoguće odrediti radi li se o srni ili psu. Tuženik je također istaknuo prigovor da je isključivo vozač odgovoran za nastalu štetu. Osporio je i visinu tužbenog zahtjeva.
10. Odštetna odgovornost osoba koja gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva i to kao objektivna odgovornost, uređena je Zakonom o lovstvu (dalje: ZL-a, "Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.) i to u čl. 80. st. 6. koji propisuje da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
10.1. Nadalje, odštetna odgovornost tuženika uređena je i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište potkrepljuje se identičnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odlukama broj:U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj:U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. te stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u niz njegovih odluka (npr. Rev-1816/90 i Rev-2070/92). Dakle, divljač koja pretrčava cestu se smatra opasnom stvari pa tuženik odgovara već pod pretpostavkama kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Stoga se odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, s time da kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, uzročna veza između štetne radnje i štete se ne dokazuje, nego se uzročnost predmnijeva.
10.2. Iz iskaza svjedoka-vozača oštećenog vozila ĐĐ sud utvrđuje da se kretao osobnim vozilom starom cestom prema Zagrebu. Nezgoda se dogodila u blizini restorana Mirni kut u svitanje. Iskazao je da mu je divljač istrčala na cestu s njegove desne strane, a on se kretao malom brzinom pa ju nije jako udario te je divljač šepajući otrčala u šumu. Na vozilu je ostalo puno dlaka. Kretao se brzinom manom od 60 km/h. Iskazao je da je na vozilu oštećena prednja maska, prednja svjetla i lim te je sve popravljeno u službenom servisu Toyote te da je vozilo praktički bilo novo. Na pitanje tuženika koliko je divljač bila udaljena od vozila kada ju je prvi puta ugledao, odgovorio je da je u biti već skočila pred vozilo kada ju je prvi put vidio te je smanjio brzinu, divljač je prešla cestu, a nakon toga se vratila i skočila na cestu te on uopće nije stigao reagirati. Kada je prvi put uočio srnu, bio je od nje udaljen 30- 40 metara, a kada ju je drugi puta vidio, samo je iskočila na cestu pred vozilo kada se vraćala natrag. Iskazao je da je vidio kada je srna pretrčala, kao što je vidio i da joj je vjerojatno bio onemogućen prolazak dalje jer su se tamo nalazile kuće pa se divljač odjednom vratila na cestu i skočila mu pred vozilo.
10.3. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka, posebno uzimajući u obzir da sud ocjenjuje da svjedok nije zainteresiran za ishod ovog spora jer je štetu na svom vozilu namirio na temelju police kasko osiguranja. Na temelju iskaza svjedoka sud je utvrdio da je uzrok predmetne prometne nezgode divljač na cesti. Stoga je neosnovan prigovor tuženika kojim osporava da je na predmetno vozilo naletjela divljač jer divljač nije pronađena budući da je činjenicu da je divljač skočila pred vozilo sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka.
11. Iz Službene bilješke koju su sastavili policijski službenici Policijske postaje Vrbovsko 19. rujna 2021. sud utvrđuje da prilikom očevida policijski službenici nisu utvrdili postojanje prekršaja u smislu neprilagođene brzine kretanja. Također iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola utvrđeno je da vozač nije bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova (stranica 85 spisa). Stoga iz Zapisnika ne proizlazi ništa što bi ukazivalo da je vozač povrijedio odredbe čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/2023. i 145/24.).
12. Nadalje, sud je prihvatio tužiteljev prijedlog i odredio izvođenje dokaznog postupka vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet radi utvrđenja dinamike nastanka predmetne nezgode te visine štete nastale na predmetnom vozilu. Stalni sudski vještak Goran Husinec iz Zagreba, Kriška 53 je u svom Nalazu i mišljenju zaprimljenom kod suda 16. travnja 2025. (stranica 106-111 spisa) navodi da vozilo na kolniku nije ostavljalo tragove kočenja pa ne može utvrditi kojom se brzinom kretalo prije naleta. Stoga vještak ističe da tehnički ne može dokazati brzinu veću od dozvoljene 70 km/h. Dalje navodi da je srna prema izjavi svjedoka i oštećenjima vozila iskočila iz grmlja u mraku te je vozilo naletjelo na nju svojim prednjim dijelom. Od grmlja do mjesta naleta je oko tri metra pa tako u noći vozač nije mogao primijetiti srnu bez obzira kojom se brzinom kretao do naleta.
12.1. Što se tiče visine nastale štete na vozilu vještak je detaljno opisao procjenu popravka, potrebne radove, materijal i rezervne dijelove te je utvrdio visinu troškova popravka bez PDV-a u iznosu od 2.506,47 EUR, odnosno s PDV-om u iznosu od 3.133,09 EUR (stranica 111 spisa), dakle u manjem iznosu od onog kojeg traži tužitelj za troškove popravka (2.647,33 EUR).
12.2. Tuženik je osporio Nalaz i mišljenje vještaka navodeći da divljač nije zatečena na licu mjesta, kao i da na mjestu događaja nisu pronađeni tragovi otpalih krhotina plastike s vozila pa je nelogična tužiteljeva tvrdnja da su na vozilu oštećeni prednji farovi. Vještak je na stranici 2. Nalaza naveo da su na vozilu nastala slijedeća oštećenja: prednji branik, rešetka i pokrov hladnjaka te lijevi far. Usprkos tome, vještak je tužitelju priznao i trošak zamjene desnog fara iako u nalazu navodi da je oštećen samo lijevi far.
12.3. Vještak u svom očitovanju navodi da je o tome da se radilo o naletu na srnu zaključio iz Zapisnika o očevidu policije. Netočan je tuženikov navod da bi se u slučaju oštećenja prednjih farova na mjestu događaja nalazili tragovi krhotina to je netočno jer su na modernim automobilima farovi napravljeni od meke plastike koja se ne lomi na oštre komadiće. Također sama konstrukcija svjetla je jako mekana i lako puca na kopčama koje vežu far sa karoserijom, kako bi se ublažio udarac prilikom eventualnog naleta na pješaka. Stoga je potreban vrlo mali udarac kako bi kopče farova popucale, a samim time potrebna je zamjena čitavog fara. Stoga nije nelogično da je došlo do oštećenja oba fara.
12.4. Umješač je istaknuo da vještak u svim izračunima i opisima navodi da je životinja izašla s desne strane i odmah udarila u vozilo, što nije točno jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka-vozača.
12.5. Vještak Husinec je na ročištu održanom 21. siječnja 2026. prilikom usmenog obrazlaganja svog Nalaza i mišljenja, a na pitanje je li uzeo u obzir iskaz vozača u kojem navodi da je divljač došla s desne strane, prešla cestu i došla do ograde te se nakon toga vratila i iskočila na cestu, što je vozač sve pratio, vještak je odgovorio da, ako je vozač vozio brzinom od oko 70 km/h, koja je bila dozvoljena i koja odgovara oštećenjima na vozilu te ako je vidio srnu koja je kako je on izjavio prešla na drugu stranu kolnika zadržala se, okrenula i vratila nazad za to je bilo potrebno sigurno nekakvih 5-6 sekundi, a to bi odgovaralo udaljenosti automobila u trenutku uočavanja srne 100-120 metara. Pri brzini od 70 km/h zaustavni put mu je iznosio oko 45 metara najviše 50, ako pretpostavljamo da je cesta bila malo skliska od jutarnje rose, tako da u tom slučaju je sigurno mogao zaustaviti vozilo prije naleta da je poduzeo kočenje odmah kada je primijetio opasnost na cesti odnosno srnu. Na pitanje je li vozač mogao zaustaviti vozilo pod pretpostavkom da je vozio 60 km/h te da je stupanje životinje na kolniku uočio kada se nalazio na udaljenosti od 35 metara od mjesta kontakta, vještak je odgovorio da za brzinu od 60 km/h u uvjetima kakvi su vladali na cesti je zaustavni put od 35-37 metara. Ako ne bi stao, išao bi izuzetno polako, odnosno da je vozač kočio, srna bi protrčala pored vozila, a da je teoretski došlo do naleta, došlo bi s neznatnom brzinom, a na vozilu bi nastala vrlo mala, čak nikakva oštećenja.
12.6. Sud nije prihvatio usmeno obrazlaganje Nalaza i mišljenja vještaka u dijelu u kojem vještak navodi da ako vozač ne bi stao, da bi išao izuzetno polako, odnosno da, ako bi došlo do naleta, da bi na vozilu nastala mala ili nikakva oštećenja polazeći od pitanja koliki bi bio zaustavni put vozača da je vozač vidio srnu koja mu je iskočila pred vozilo s desne strane, prešla cestu, došla do ograde te se nakon toga vratila i iskočila na cestu, a da je navedeno vozač sve pratio. To iz razloga što vozač u trenutku kada mu je divljač skočila pred vozilo s desne strane nije mogao znati da će ona preći cestu na lijevu stranu, doći do ograde na lijevoj strani ceste te se nakon toga ponovno vratiti pred vozilo, odnosno nije mogao znati da će se dogoditi ono što se dogodilo i o čemu je iskazivao. Dakle, po ocjeni suda vještak nije uzeo u obzir reakciju vozača, kao i njegovu procjenu da se divljač nakon što mu je skočila na cestu s desne strane i pretrčala ispred vozila, više neće vratiti s lijeve strane pred njegovo vozilo. Po ocjeni ovoga suda prilikom odgovaranja na pitanje tuženika što bi se dogodilo da je vozač znao da će se divljač vratiti ponovno u njegovu traku pred njegovo vozilo, vještak nije uzeo u obzir i dio iskaza svjedoka da je prvi puta ugledao divljač kada mu je već skočila pred vozilo, smanjio brzinu, divljač je prešla cestu na lijevu stranu te se nakon toga vratila, skočila na cestu, a da svjedok uopće nije stigao reagirati. Sud ocjenjuje da je vraćanje srne s lijeve na desnu stranu pred vozačevo vozilo za svjedoka bilo potpuno neočekivano, kao što je to i sam svjedok iskazao. Stoga se po ocjeni suda ne može procjenjivati koliko je bilo potrebno vozaču da zaustavi vozilo, uzimajući u obzir činjenicu da sada točno znamo što se dogodilo, a ne uzimajući u obzir da tada vozač nije znao da će se divljač nakon što mu je pretrčala ispred vozila i prešla na lijevu stranu, ponovno vratiti odnosno iskočiti pred njegovo vozilo, kako je to naveo u svom iskazu.
13. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je nalet srneće divljači na vozilo bio neočekivan i neizbježan te da vozač nije mogao izbjeći udarac u divljač, kako je to i vještak utvrdio u svom pisanom Nalazu i mišljenju od 16. travnja 2025. Stoga sud zaključuje da vozač vozila nije postupao protivno prometnom pravilu, odnosno da nema njegove krivnje. Iz Službene bilješke proizlazi da nije podnesena kaznena prijava, niti optužni prijedlog protiv osiguranika tužitelja radi postupanja vozača protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz čega također proizlazi da je uzrok nastanka nezgode iznenadno istrčavanje divljači na prometnicu. Stoga ne postoje okolnosti za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu u smislu čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a.
14. U konkretnom slučaju je do štete došlo zbog sudara dvije opasne stvari- motornog vozila u pokretu i divljači koja je iskočila na cestu. Budući da je u konkretnom slučaju, na temelju iskaza svjedoka-vozača i Službene bilješke Policijske postaje Vrbovsko od 19. rujna 2021. utvrđeno da se vozač kretao dopuštenom i prilagođenom brzinom; da nije bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova te da nije mogao izbjeći sudar, to je sud utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu jer je šteta nastala od divljači koja je u takvim okolnostima opasna stvar, a nije utvrđeno protupravno ponašanje vozača. U konkretnom slučaju tuženik odgovara za nastalu štetu po pravilima objektivne odgovornosti na temelju odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO-a. O tom pitanju je praksa Vrhovnog suda u Republici Hrvatskoj jedinstvena (tako i Rev- 352/2022 od 5. travnja 2022., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).
14.1. Iz svega navedenog proizlazi da je za naknadu štete odgovoran tuženik na temelju citiranih zakonskih odredbi. S obzirom na to da se divljač na cesti smatra opasnom stvari, to na temelju odredbe čl. 1064. ZOO-a za nastalu štetu odgovara njezin vlasnik po načelu objektivne odgovornosti, odnosno tuženik kao lovoovlaštenik lovišta s kojega je srna istrčala na cestu. Tuženik nije dokazao okolnosti koji bi ga oslobodile odgovornosti za štetu, što je dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a.
15. Što se tiče visine nastale štete, sud je prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući da je u tom dijelu argumentiran, detaljno obrazložen i u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu (posebno izvidima štete, stranica 21-24 spisa). Vještak je utvrdio da je na predmetnom vozilu nastala imovinska šteta od 3.133,09 EUR s PDV-om, kao i da je došlo do oštećenja oba fara, što je vještak detaljno obrazložio u svom očitovanju od 3. lipnja 2025. Kraj nesporne činjenice da je tužitelj svom osiguraniku isplatio manji iznos od onog kojeg je utvrdio vještak, odnosno iznos od 2.647,33 EUR po osnovi popravka, to sud utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev u utuženom iznosu i donio odluku kao u t. I. izreke presude.
16. Za tužitelja je šteta nastala 24. rujna 2021. kada je za svog osiguranika platio utuženi iznos (izvadak po računu na stranici 28 spisa). Stoga je sud u t. I. izreke presude naložio tuženiku naknaditi štetu tužitelju u utuženom iznosu od 2.647,33 EUR. Na temelju odredbe čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom trenutka nastanka štete, pa je stoga sud tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od 25. rujna 2021., od kojeg datuma ih je tužitelj i tražio, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP- a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.647,33 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 2.830,29 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,92 EUR i na presudu od 72,92 EUR sukladno Tar. br. 1/1 Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava podneska od 26. siječnja 2023. u privitku kojeg dostavlja punomoć u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8/4 (tužitelj je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV), troška zastupanja na ročištima 6. studenog 2023., 14. siječnja 2025., 19. ožujka 2025., 18. rujna 2025. i 21. siječnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 1.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška zastupanja na ročištu 13. studenog 2025., koje je odgođeno prije početka raspravljanja iz razloga što vještak nije stigao na navedeno ročište u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9/5 (tužitelj je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV), troška sastava obrazloženog podneska od 28. travnja 2025., kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, što ukupno iznosi 1.300,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 325,00 EUR sukladno Tbr. 42, sve uvećano za troškove vještačenja od 706,00 EUR, trošak pristupa vještaka na ročište 21. siječnja 2026. u iznosu od 341,25 EUR i trošak svjedoka u iznosu od 12,20 EUR.
17.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.
17.2. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 250,00 EUR je neosnovan (t. III. izreke presude). Sud tužitelju nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju je tužitelj tražio I iznosa koji mu je sud za te radnje, kako je naprijed obrazloženo.
Rijeka, 23. veljače 2026.
Sutkinja
Tamara Jugo Smoljanović
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).
