Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-227/2023.-36.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužiteljice ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Ana Posavčić iz Kutina, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa odvjetnik Toni Smrček iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 27. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Zorana Kosanovića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Marka Miloševića, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 23. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 406-52/2004 koji su 25. studenog 2004. sklopili tužiteljica ČN iz [adresa] kao korisnik kredita i prednica tuženika Addiko Bank d.d., Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor i to odredba članka 3. Ugovora, u dijelu u kojem je takvom ništetnom odredbom ugovora prednica tuženice povrijedila interese i prava tužiteljice tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna.
II Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 406-52/2004 koji su 25. studenog 2004. sklopili tužiteljica ČN iz [adresa] kao korisnik kredita i prednica tuženika Addiko Bank d.d., Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor i to odredba članka 5. Ugovora, a kojom odredbom je prednica tuženice povrijedila interese i prava tužiteljice tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za troškove obrade kredita, a koja je ništetna.
III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 isplatiti tužiteljici ČN iz [adresa] na ime tečajne razlike iznos od 2.996,53 € (dvije tisuće devetsto devedeset i šest eur i pedeset i tri cent), sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 3,24 € od 1.4.2010.,
- na iznos od 2,30 € od 1.5.2010.,
- na iznos od 4,15 € od 1.6.2010.,
- na iznos od 19,38 € od 1.7.2010.,
- na iznos od 16,34 € od 1.8.2010.,
- na iznos od 26,61 € od 1.9.2010.,
- na iznos od 23,11 € od 1.10.2010.,
- na iznos od 17,54 € od 1.11.2010.,
- na iznos od 28.97 € od 1.12.2010.,
- na iznos od 42,65 € od 1.1.2011.,
- na iznos od 33,23 € od 1.2.2011.,
- na iznos od 37,05 € od 1.3.2011.,
- na iznos od 32,56 € od 1.4.2011.,
- na iznos od 33,42 € od 1.5.2011.,
- na iznos od 52,62 € od 1.6.2011.,
- na iznos od 55,18 € od 1.7.2011.,
- na iznos od 69,99 € od 1.8.2011.,
- na iznos od 64,48 € od 1.9.2011.,
- na iznos od 53,41 € od 1.10.2011.,
- na iznos od 52,37 € od 1.11.2011.,
- na iznos od 51,82 € od 1.12.2011.,
- na iznos od 55,73 € od 1.1.2012.,
- na iznos od 59,97 € od 1.2.2012.,
- na iznos od 60,50 € od 1.3.2012.,
- na iznos od 57,82 € od 1.4.2012.,
- na iznos od 59,59 € od 1.5.2012.,
- na iznos od 60,85 € od 1.6.2012.,
- na iznos od 58,82 € od 1.7.2012.,
- na iznos od 59,27 € od 1.8.2012.,
- na iznos od 57,44 € od 1.9.2012.,
- na iznos od 58,30 € od 1.4.2013.,
- na iznos od 55,21 € od 1.5.2013.,
- na iznos od 53,21 € od 1.6.2013.,
- na iznos od 51,61 € od 1.7.2013.,
- na iznos od 53,82 € od 1.8.2013.,
- na iznos os 55,11 € od 1.9.2013.,
- na iznos od 57,95 € od 1.10.2013.,
- na iznos od 56,92 € od 1.11.2013.,
- na iznos od 58,95 € od 1.12.2013.,
- na iznos od 56,40 € od 1.1.2014.,
- na iznos od 59,71 € od 1.2.2014.,
- na iznos od 60,52 € od 1.3.2014.,
- na iznos od 21,87 € od 1.4.2014.,
- na iznos od 53,80 € od 1.5.2014.,
- na iznos od 52,95 € od 1.6.2014.,
- na iznos od 53,58 € od 1.7.2014.,
- na iznos od 55,23 € od 1.8.2014.,
- na iznos od 56,47 € od 1.9.2014.,
- na iznos od 55,86 € od 1.10.2014.,
- na iznos od 57,61 € od 1.11.2014.,
- na iznos od 59,94 € od 1.12.2014.,
- na iznos od 60,20 € od 1.1.2015.,
- na iznos od 60,10 € od 1.2.2015.,
- na iznos od 60,10 € od 1.3.2015.,
- na iznos od 60,10 € od 1.4.2015.,
- na iznos od 60,10 € od 1.5.2015.,
- na iznos od 60,10 € od 1.6.2015.,
- na iznos od 60,10 € od 1.7.2015.,
- na iznos od 60,10 € od 1.8.2015.,
- na iznos od 60,10 € od 1.9.2015.,
- na iznos od 60,10 € od 1.10.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 isplatiti tužiteljici ČN iz [adresa] na ime ništetne odredbe kojom su ugovoreni troškovi obrade kredita iznos od 172,24 € (sto sedamdeset i dva eur i dvadeset i četiri cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 1.12.2004. do 31.12.2007. prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
V Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 isplatiti tužiteljici ČN iz [adresa] na ime razlike u glavnici iznos od 1.565,69 €, sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope
za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.''
VI Odbija se u cijelosti prigovor radi prebijanja koji glasi:
''Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 926,11 €, te se prebijaju međusobna potraživanja tužiteljice i tuženika i to:
- na iznos od 1,76 € od 1.1.2005.,
- na iznos od 5,69 € od 1.2.2005.,
- na iznos od 6,07 € od 1.3.2005.,
- na iznos od 9,56 € od 1.4.2005.,
- na iznos od 9,63 € od 1.5.2005.,
- na iznos od 12,41 € od 1.6.2005.,
- na iznos od 12,49 € od 1.7.2005.,
- na iznos od 14,56 € od 1.8.2005.,
- na iznos od 10,97 € od 1.9.2005.,
- na iznos od 10,48 € od 1.10.2005.,
- na iznos od 10,43 € od 1.11.2005.,
- na iznos od 10,00 € od 1.12.2005.,
- na iznos od 11,39 € od 1.1.2006.,
- na iznos od 12,87 € od 1.2.2006.,
- na iznos od 14,89 € od 1.3.2006.,
- na iznos od 15,61 € od 1.4.2006.,
- na iznos od 15,95 € od 1.5.2006.,
- na iznos od 15,36 € od 1.6.2006.,
- na iznos od 15,94 € od 1.7.2006.,
- na iznos od 16,90 € od 1.8.2006.,
- na iznos od 15,82 € od 1.9.2006.,
- na iznos od 15,93 € od 1.10.2006.,
- na iznos od 16,11 € od 1.11.2006.,
- na iznos od 17,19 € od 1.12.2006.,
- na iznos od 19,04 € od 1.1.2007.,
- na iznos od 20,34 € od 1.2.2007.,
- na iznos od 20,32 € od 1.3.2007.,
- na iznos od 20,21 € od 1.4.2007.,
- na iznos od 22,69 € od 1.5.2007.,
- na iznos od 24,72 € od 1.6.2007.,
- na iznos od 26,27 € od 1.7.2007.,
- na iznos od 24,74 € od 1.8.2007.,
- na iznos od 23,87 € od 1.9.2007.,
- na iznos od 26,99 € od 1.10.2007.,
- na iznos od 27,40 € od 1.11.2007.,
- na iznos od 25,20 € od 1.12.2007.,
- na iznos od 25,74 € od 1.1.2008.,
- na iznos od 22,54 € od 1.2.2008.,
- na iznos od 20,42 € od 1.3.2008.,
- na iznos od 18,09 € od 1.4.2008.,
- na iznos od 23,19 € od 1.5.2008.,
- na iznos od 25,52 € od 1.6.2008.,
- na iznos od 22,80 € od 1.7.2008.,
- na iznos od 26,63 € od 1.8.2008.,
- na iznos od 26,43 € od 1.9.2008.,
- na iznos od 24,15 € od 1.10.2008.,
- na iznos od 7,56 € od 1.11.2008.,
- na iznos od 19,15 € od 1.12.2008.,
- na iznos od 4,28 € od 1.1.2009.,
- na iznos od 2,11 € od 1.2.2009.,
- na iznos od 1,10 € od 1.3.2009.,
- na iznos od 3,89 € od 1.4.2009.,
- na iznos od 3,37 € od 1.5.2009.,
- na iznos od 7,63 € od 1.6.2009.,
- na iznos od 10,85 € od 1.7.2009.,
- na iznos od 10,02 € od 1.8.2009.,
- na iznos od 8,30 € od 1.9.2009.,
- na iznos od 8,47 € od 1.10.2009.,
- na iznos od 10,13 € od 1.11.2009.,
- na iznos od 7,00 € od 1.12.2009.,
- na iznos od 4,44 € od 1.1.2010.,
- na iznos od 0,84 € od 1.2.2010.,
- na iznos od 1,67 € od 1.3.2010. do isplate.''
VII Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.320,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 23.2.2026.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor sklopili 25.11.2004. Ugovor o kreditu broj 406-52/2004, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 41.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria-Bank važećem na dan korištenja kredita.
Odredbom članka 3. Ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima . Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 330,39 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke.
Odredbom članka 5. Ugovora ugovorena je naknada za troškove obrade koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita u visini od 0,63 % od iznosa kredita. Isto tako su stranke 8.3.2016. provele konverziju temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
Tužiteljica ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih i ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Addiko Bank d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
Tužiteljica se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužiteljica kao potrošač izgubila pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže utvrditi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 406-52/2004 koji su 25. studenog 2004. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i prednica tuženika Addiko Bank d.d., Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor i to odredba članka 3. Ugovora, u dijelu u kojem je takvom ništetnom odredbom ugovora prednica tuženice povrijedila interese i prava tužiteljice tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, te da se utvrdi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 406-52/2004 koji su 25. studenog 2004. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i prednica tuženika Addiko Bank d.d., Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor i to odredba članka 5. Ugovora, a kojom odredbom je prednica tuženice povrijedila interese i prava tužiteljice tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za troškove obrade kredita. Tužiteljica potražuje na ime razlike u glavnici isplatu iznosa od 2.386,08 €, na ime tečajne razlike isplatu iznosa od 3.200,81 € i na ime ugovorene naknade za obradu kredita isplatu iznosa od 172,24 €.
Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje na ime razlike u glavnici isplatu iznosa od 1.565,69 €, na ime razlike valutnog tečaja isplatu iznosa od 2.996,53 € i na ime ugovorene naknade za obradu kredita isplatu iznosa od 172,24 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik navodi da tužiteljica nije dokazala da ima status potrošača u smislu primjenljivih odredbi Zakona o zaštiti potrošača.
Ističe se prigovor zastare utuženih iznosa.
Nadalje tuženik navodi da su stranke 8. ožujka 2016. zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu, a kojim je izvršena konverzija Ugovora o kreditu, te da je konverzija izvršena sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Tužitelj je htio izvršiti konverziju i stranke su Aneksom ugovorile promjenu sadržaja Ugovora o kreditu, a zbog tih promjena po tuženiku je jasno da su sporni dijelovi pojedinih ugovornih odredbi prestali postojati i ima se smatrati da nikada nisu niti postojali jer su zamijenjeni odredbama Aneksa s učinkom ex tunc.
Aneks o konverziji je novi pravni posao među strankama koji je valjano sklopljen i koji obvezuje obje stranke.
Tužbeni zahtjev je po ocjeni tuženika pogrešno postavljen jer članak 502.c ZPP-a izričiti navodi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete, a u konkretnom slučaju tužitelj ne traži naknadu štete već svoj tužbeni zahtjev temelji na stjecanju bez osnove.
Tuženik nadalje navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i da stoga sukladno članku 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati da li je ista dopuštena, dok odredba o jednokratnim troškovima nije ništetna jer je preuzeta iz prisilnih propisa Republike Hrvatske.
U odnosu na zakonsku zateznu kamatu tuženik navodi da tužiteljica nije dokazala da je tuženik nepošteni stjecatelj i da bi stoga imala pravo na zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 25.11.2004., Aneks uz Ugovor o kreditu broj 406-52/2004 od 8.3.2016., izvršio uvid u otplatni plan, obavijest o provedenoj konverziji, izračun konverzije, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno- financijskog vještaka Lidije Jurković sa dopunom i saslušana je tužiteljica.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženik kao kreditor- banka sklopili 25.11.2004. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 41.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria-Bank važećem na dan korištenja kredita.
6. Odredbom članka 3. Ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 330,39 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke.
Odredbom članka 5. Ugovora ugovorena je naknada za troškove obrade koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita u visini od 0,63 % od iznosa kredita. Isto tako su stranke 8.3.2016. provele konverziju temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije mogla pregovarati o ugovornim odredbama nego da joj je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor. U banci joj nije bilo ništa pojašnjeno što točno znači valutna klauzula.
Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužiteljica također nije mogla pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi.
Upravo iz iskaza tužiteljice je vidljivo da ona nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se s njom nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.
Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužiteljici objasnio taj rizik i da je tužiteljica bila upoznata i svjesna činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.
8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.
13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
14. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 3. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.
15. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.
16. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.
17. Ugovorna odredba o naknadi troškova za obradu kredita sadržana u članku 5. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru odnosno radi se o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao tuženik.
Odredba je neodređena jer se njom uopće ne navodi od čega se sastoji predmetna naknada i zbog čega se ona naplaćuje upravo u visini 0,63%.
Tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog kredita.
Odredba Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita je ništetna jer se radi o unaprijed formuliranoj odredbi Ugovora o kreditu na sadržaj koje odredbe tužiteljica nije imala utjecaj i jer se o istoj sa tužiteljicom nije pregovaralo, uz što tuženik nije tužiteljici niti objasnio kako je ista utvrđena i zašto je utvrđena u navedenom postotku. Tuženik u predmetnom Ugovoru nije naveo niti jedan parametar vezan za visinu i svrhu ove naknade.
Opseg naknade je tužiteljici bio razumljiv, ali joj nije bilo pojašnjen sadržaj te novčane obveze i svrha iste odnosno tuženik je istu naplatio bez specifikacije u ugovoru i bez ikakve informacije za koje se to radnje tuženika treba platiti naknada u visini od 0,63%. O tome se nije pregovaralo i takva je novčana obveza tužiteljici nametnuta.
18. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
19 Kako su odredbe članka 3. i 5. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.
20. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9010860220 nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.
1 0
Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.
Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.
21. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
22. Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.
Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 HN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).
Tužitelj kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njegovu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke.
23. Ističe se također da odredbama ZID ZPK/15, kojima je reguliran način provođenja konverzije, ali niti odredbama u skladu s tim Zakonom sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, nije regulirano rješavanje pravnih posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF, te u vrijeme donošenja tog zakonskog propisa i u vrijeme provođenja konverzije nije niti pravomoćno odlučeno o kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvanugovorne odnose stranaka, kao
1 1
što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.
24. Slijedom navedenog tužiteljici unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada joj pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.
25. Po prijedlogu tužiteljice provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.
26. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da je u periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate anuiteta bio manji od tečaja na dan isplate kredita ostvarena negativna tečajna razlika koja ukupno iznosi 926,11 €. U periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate anuiteta bio veći od tečaja na dan isplate kredita ostvarena je pozitivna tečajna razlika koja ukupno iznosi 2.996,53 €. Iznos razlike neotplaćene glavnice kredita iznosi 1.565,69 €.
Vještakinja zaključuje da tužiteljica postupkom konverzije nije obeštećena.
27. U dopuni nalaza i mišljenja od 13.11.2025. očitujući se na prigovore tuženika vještakinja je pojasnila da ako se plaćanje anuiteta izvrši prije dospijeća onda je taj plaćeni iznos na nekom privremenom računu i po datumu dospijeća se on knjiži na zatvaranje anuiteta.
Ako je plaćanje izvršeno nakon dospijeća onda banka zaračunava zatezne kamate. Ako se izvrši obračun plaćanja anuiteta po tečaju na dan dospijeća tada bi izračun iznosio 3.002,69 €, a što je minimalna razlika u odnosu na izračun u nalazu i mišljenju. Ako je plaćanje anuiteta izvršeno prije dospijeća primjenjuje se tečaj na dan dospijeća.
28. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka, vještakinja se je usmeno dopunski očitovala na prigovore tuženika i pritom decidirano odgovorila na sva pitanja i otklonila sve prigovore tuženik i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
29. Ovdje se napominje da samim smanjenjem neotplaćene glavnice nisu sanirane posljedice ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tj. unatoč pravilno i zakonito provedenoj konverziji, tužiteljica prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka nije potpuno obeštećena od posljedica ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli.
30. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir mišljenje vještakinje da tužiteljica konverzijom nije obeštećena, tužiteljici je na ime tečajne razlike dosuđen iznos od 2.996,53 €.
O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.
Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.
1 2
Tužiteljici je također na ime ništetne odredbe o naknadi troškova obrade kredita dosuđen iznos od 172,24 €.
31. Zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove razlike neotplaćene glavnice kredita na dan konverzije i neotplaćene glavnice kredita prema početnom u iznosu od 1.565,69 € je odbijen kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora.
Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Dodatkom ugovoru o kreditu koji je tužitelj prihvatio, a u tužbi nije iznio činjenice da bi dodatak ugovora bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/15.
32. U odnosu na postavljeni prigovor prijeboja ističe se da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj već je to kreditor pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove.
Potencijalna tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima.
Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.
Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.
Slijedom gore navedenog prigovor prijeboja je odbijen u cijelosti kao neosnovan.
33. Prigovor zastare potraživanja tužiteljice je neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 9.6.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
1 3
34. Tuženikovo osporavanje tužiteljici svojstva potrošača je neosnovano u cijelosti. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit podignut za kupnju obiteljske kuće u kojoj tužiteljica i sada živi i nikada je nije iznajmljivala. Tužiteljica nije bila vlasnica obrta, niti nositelj OPG-a.
Iz članka 2. predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da kredit odobrava u svrhu kupovine kuće.
Slijedom navedenog nesporno je tužiteljičino svojstvo potrošača.
35. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a Budući da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 83% ( u odnosu na osnov je tužiteljica uspjela 100% i u odnosu na visinu 66%, a što ukupno iznosi 83%).
Tuženik je u sporu uspio sa 17%.
Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 66%.
Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 26.9.2023. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 2.7.2024. 200,00 €, sastava podneska od 17.9.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 23.6.2025. 200,00 €, sastava podneska od 12.7.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 13.11.2025. 200,00 €, na ročištu od 17.12.2025. 100,00 €, na ročištu od 27.1.2026. 200,00 €, na ročištu od 23.2.2026. 100,00 € i trošak predujma za prometno vještačenje 200,00 € ili ukupno 2.000,00 €. Obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 66 % dosuđen joj je trošak u iznosu od 1.320,00 €.
36. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 23. veljače 2026.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).
Dna
1.Odvjetnica Ana Posavčić, Kutina
2.Odvjetnik Toni Smrček, Zagreb
