Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-533/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆT, zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K- 21/18 od 16. lipnja 2021. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ĐT kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj III Kr-137/2024-3 od 29. listopada 2024. utvrđeno je da je zahtjev okrivljenika ĐT za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan te je ukinuta presuda Županijskog suda u Zadru broj Kž-332/2021-5 od 29. svibnja 2024. i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

2. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-21/18 od 16. lipnja 2021. godine, okrivljenik ĐT oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

2. 1. Na temelju čl. 54. KZ okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 15. lipnja 2021. godine u 20,45 sati do 16. lipnja 2021. godine

2. 2. Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZKP oštećenom ČT dosuđuje se postavljeni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 4.927,50 kuna te se nalaže okrivljeniku ĆT da isti iznos plati oštećenom ČT.

2. 3. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 1. - 8. ZKP, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP, iznosi 500,00 kn, trošak dovođenja optuženika u iznosu od 14.748,26 kuna, padaju na teret okrivljenika ĐT, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847-2118 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 40 K-21/18), dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu.

3. Protiv navedene presude žalbu je izjavio okrivljenik putem branitelja Klaudija Čurina, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni, odluke o imovinskopravnom zahtjevu, zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se prihvati žalba, preinači pobijana presuda, oslobodi okrivljenika od optužbe, a oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom uputi u parnicu te odluči da troškova postupka padaju na teret proračunskih sredstava, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na žalbu okrivljenika, državni odvjetnik je naveo da žalba nije osnovana, te da je potrebno odbiti žalbu okrivljenika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega, neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na prigovore ocjene sadržaja provedenih dokaza.

8. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbi, zbog čega se okrivljenik upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

8. 1. Okrivljenik je i sam u svojoj obrani izjavio kako se djelomično smatra krivim, te uopće nije osporio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom. Nadalje, obrana se suglasila sa čitanjem svjedočkog iskaza oštećenika na koji nije imala nikakve primjedbe tako da nikako ne stoji tvrdnja žalitelja da se pobijana presuda temelji isključivo i samo na iskazu svjedoka koji nije ispitan u konfrontiranim uvjetima. Uostalom, oštećenik je 16. lipnja 2021. godine pristupio na zakazanu raspravu pred sudom (list spisa 98), kada je u dokaznom postupku pročitan njegov iskaz pred ODO u Dubrovniku, a na pročitan iskaz nije bilo nikakvih primjedbi niti pitanja za svjedoka (list spisa 101). Osuđenik je potom na raspravi tri puta izjavio da nema prijedloga za dopunu dokaznog postupka (listovi spisa 102 i 104). Iz ovakvog postupanja obrane proizlazi zaključak da se osuđenik odrekao svog prava na konfrontacijsko ispitivanje oštećenika. U tom se slučaju osuda može temeljiti na iskazu nekonfrontiranog svjedoka i u takvoj procesnoj situaciji se ne primjenjuje čl. 431. st. 2. ZKP koji propisuje da se osuđujuća presuda ne može temeljiti isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu nekofrontiranog svjedoka. Bez obzira na to, osuđujuća presuda u ovom slučaju nije utemeljena isključivo na svjedočkom iskazu oštećenog ČT nego je u dokaznom postupku pročitana i druga dokazna građa - potvrda o transakciji, te elektronske poruke između okrivljenika i oštećenog.

9. Žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je također neosnovana. Prije svega, činjenično stanje je potpuno utvrđeno jer nije odbijeno provođenje niti jednog dokaza koje bi stranke eventualno predlagale. Nadalje, žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je neosnovana jer je činjenično stanje pravilno utvrđeno provedenim dokazima. Tako uopće nije sporno kako je okrivljenik objavio oglas za prodaju auto dijelova, da je oštećenik temeljem tog oglasa uplatio inkriminirani iznos za dijelove koje okrivljenik nikada nije isporučio niti je oštećeniku vratio novac. S obzirom da je od preuzimanja novca do rasprave proteklo pet godina, da u tom razdoblju okrivljenik nije htio izvršiti nikakav povrat novca nema nikakve sumnje kako bi se radilo o kaznenom djelu prijevare kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Okolnost da oštećenik nije podnio nikakvu tužbu protiv okrivljenika u parničnom postupku, ne znači nikakvu pasivnost i bez ikakvog je značaja obzirom na to da je podnio kaznenu prijavu.

10. Žalba zbog povrede kaznenog zakona se posebno niti ne obrazlaže, međutim ovaj sud je sukladno odredbi čl. 476. st. 2. ZKP ispitao presudu i u tom pravcu utvrdio kako u istoj nije počinjena nikakva povreda kaznenog zakona koje propisuje čl. 469. ZKP.

11. Neosnovana je i žalba okrivljenika u odnosu na kaznenu sankciju. Po mišljenju ovog vijeća prvostupanjski sud je pravilno valorizirao sve utvrđene okolnosti kako olakotne tako i otegotne i temeljem njih odredio izrečenu sankciju - zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci. Pri tom je u potpunosti postupio sukladno odredbi čl. 47. st. 1. KZ koja propisuje da će sud prilikom izbora vrste i mjere kazne polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih, ali i otegotnih okolnosti okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, nalazeći primjerenom izrečenu mjeri i vrsti kaznene sankcije, držeći da je upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci primjerena za ostvarivanje svrha kažnjavanja propisanih čl. 41. KZ. Naime, okrivljenik je već osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela kada su mu izricane uvjetne osude koje očito na njega nisu ostvarile nikakav utjecaj u smislu korekcije njegovog ponašanja.

11. 1. Točna je tvrdnja obrane izražena u žalbi kako je izricanje kratkotrajnih zatvorskih sankcija iznimno i kako treba biti posebno obrazloženo, međutim, obrana ispušta iz vida činjenicu da je okrivljenik specijalni recidivist, kojem su već izricane uvjetne osude, kao i to da je predmetno kazneno djelo ostvario za trajanja roka provjeravanja iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko- 1089/2015 od 14. rujna 2015. godine. Okolnost da je okrivljenik otac dvoje malodobne djece je ocijenjena kao olakotna, međutim činjenica roditeljstva i dužnosti skrbi o maloljetnoj djeci nikome, pa tako ni okrivljeniku ne daje pravo da se bavi kaznenim djelima i na taj način ostvaruje sredstva za svoje (i njihovo uzdržavanje). Radom za opće dobro čije izricanje obrana traži se zbog svega naprijed navedenog nikako ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja.

12. Neosnovana je i žalba zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Naime, sama činjenica da je okrivljenik osuđen zbog kaznenog djela prijevare počinjenog na štetu oštećenog ČT, pri čemu je njihov ugovor bio samo sredstvo izvršenja kaznenog djela, upućuje na zaključak da takav ugovor više ne proizvodi nikakve pravne posljedice za oštećenika. Ne samo to nego iz sadržaja obrane proizlazi da i okrivljenik smatra da je njihov ugovor raskinut budući nikada nije isporučio kupljene dijelove, a predlagao je oštećeniku povrat novca umanjen za PDV, očito i to bez namjere jer je novac uvijek mogao vratiti putem poštanske uplatnice ili računa. Pravna osoba koja je preko svog direktora zaključila ugovor više ne postoji tako da ovdje nema tko ispuniti ugovor. Oštećeniku je dosuđen imovinskopravni zahtjev kao kompenzacija za štetu koju mu je okrivljenik kao direktor pravne osobe uzrokovao svojim protuzakonitim postupanjem.

13. Odluka o troškovima utemeljena je na čl. 148. st. 1. ZKP i doista na prvi pogled izgleda kako su ti troškovi previsoko određeni, međutim iz toč. 13. obrazloženja proizlazi kako je najveći dio dosuđenog troška nastao direktnim i namjernim propuštanjem okrivljenika da se odazove na poziv suda što je dovelo do prisilnog dovođenja po policiji. Nema nikakvog razloga da ovako nastale troškove okrivljenik, koji ih je mogao izbjeći jednostavnim odazivom na poziv suda ili opravdanjem svog nedolaska, ne podmiri, odnosno da ga se oslobađa od te obveze.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 23. veljače 2026. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović