REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-366/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužitelja ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Z [adresa], zastupan po punomoćnici Ivki Kemec, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Đakovu, Pape Ivana Pavla II 9, protiv tuženika Republika Hrvatska, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave 16. siječnja 2026., zaključene istog dana u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JO, odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu Petra Krnića, odvjetnika u Slavonskom Brodu i zastupnice tuženika Darije Vlk, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, nakon javne objave, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„I Utvrđuje se nedopuštenim osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja - protivnika osiguranja, a koje je određeno na temelju Rješenja o osiguranju Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr- 1051/18 od 08.11.2018. godine.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Republika Hrvatska, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, OIB: 52634238587, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 700,00 EUR (sedam stotina eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 1. srpnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika, a radi proglašenje nedopuštenim osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava.

1.1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je ovdje tuženik, kao predlagatelj osiguranja protiv tužitelja, kao protivnika osiguranja podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, kojim je predložio da se temeljem ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Požegi, broj VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007., radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 80.066,90 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2006. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88%, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68%, godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, te od 1. srpnja 2018. god po stopi od 6,82% godišnje i dalje po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%-tna poena do isplate, kao i troškova postupka osiguranja sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%-tna poena od donošenja rješenja o osiguranju do isplate. Nadalje, naveo je kako je temeljem navedenog prijedloga sud donio rješenje o osiguranju poslovni broj: Ovr-1051/2018 od 8. studenog 2018., kojim je odredio osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika i to na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja, ovdje tužitelja, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] Voćnjak Selo sa 1000 m2, i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] sa 798 m2.

1.2. S obzirom na navedeno, tužitelj je, nadalje, naveo kako je tuženik kao predlagatelj osiguranja temeljem ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Požegi, broj VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007., predmetni prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini podnio dana 5. studenog 2018., a temeljem kojeg prijedloga je sud donio rješenje poslovni broj: Ovr-1051/18 dana 8. studeno .2018. godine, dakle, protekom roka od 10 godina, a ne unutar tog roka od 10. godina.

Tužitelj je stoga naveo kako je od dana pravomoćnosti i ovršnosti donesene presude poslovni broj: P-648/2007-4 od 13. srpnja 2007. kao osnove za plaćanje pa do dana podnošenja prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, proteklo više od 10 god, tužitelj smatra da je sukladno odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima nastupila zastara tražbine. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je nastupila zastara unatoč činjenici što je tuženik pokrenuo ovršni postupak za naplatu svog potraživanja putem FINE, u kojem je utvrdio da ovršenik nema računa na kojima bi se provela ovrha, jer FINA nema podataka o računima ovršenika. Naime, tužitelj smatra da je tuženik bio dužan unutar tog roka od 10 godina od donošenja osnove za plaćanje nastaviti ovrhu te se u roku koji mu je određen zaključkom suda očitovati o nastavku ovršnog postupka, a što nije učinio, stoga tužitelj smatra kako je temeljem članka 67. stavak 2. odnosno članka 72. stavak 2 Ovršnog zakona, predmetna ovrha rješenjem obustavljena, pa se sama ta radnja ne može računati kao radnja kojom se prekida zastara, odnosno ista nema utjecaja na tijek zastare, stoga se smatra kao da ovrha nije niti vođena.

1.3. Tužitelj je nadalje, naveo kako se tuženik, kao predlagatelj osiguranja u predmetnom prijedlogu za osiguranje pozvao na presudu Općinskog suda u Požegi, broj VI P-648/07-4 od 13. srpnja 2007., slijedom čega tužitelj smatra da se tuženik kao predlagatelj osiguranja ne može pozivati na rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi, poslovni broj3088/12-5 od 6. lipnja.2014., kao osnovu, jer predmetno rješenje ne može biti osnova za određivanje mjere osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava, već je takvu mjeru osiguranja moguće odrediti samo na temelju presude, a koja je u ovom slučaju bila osnova za donošenje rješenja o ovrsi. S obzirom na sve izneseno, tužitelj je naveo kako je u konkretnom slučaju presuda donesena 2007. godine, te je od njene pravomoćnosti i ovršnosti proteklo više od 10 godine, iz kojeg razloga tužitelj smatra da je nastupila zastara tražbine. Nadalje, tužitelj je naveo kako je tuženik kao ovrhovoditelj rješenje o ovrsi posl.br. Ovr.-3088/12-5 dostavio FINA-i na provedbu, no isto rješenje nije niti evidentirano u redoslijed naplate kod FINA-e, jer ovršenik, ovdje tužitelj, nije imao niti u jednoj banci otvoren račun, radi čega rješenje o ovrsi vraćeno ovrhovoditelju, te ga je sud pozvao da se izjasni o nastavku ovrhe. Tuženik je kao ovrhovoditelj nije izjasnio, a niti je nastavio sudsku ovrhu promjenom predmeta i sredstva ovrhe, već je bio pasivan radi čega je ovrha i obustavljena rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Ovr-3088/12-5 dan 06.lipnja 2014. godine, protiv kojeg rješenja tuženik nije ulagao žalbu.

1.4. Naime, temeljem svega navedenog u tužbi, tužitelj je zaključno naveo kako smatra da je za potraživanje tuženika utvrđeno presudom broj. P-648/2007-4 od 13. srpnja 2007. godine, kao osnovi za plaćanje, za iznos od 80.066,90 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2006. god., nastupila zastara budući je od donošenja te presude prošlo više od 10 godina.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Požegi broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007. ( pravomoćna 11. siječnja 2008. i ovršna 7. veljače 2008.) tužitelj duguje tuženiku na ime glavnog duga iznos od 80.066,90 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 2.000,00 kn na ime troškova parničnog postupka. Prema tome, tuženik je naveo kako je tražbina čije osiguranje je predloženo utvrđena u navedenoj visini i nije sporna. Tuženik je nadalje naveo kako je na temelju navedene presude ovaj sud donio, temeljem prijedloga Republike Hrvatske, rješenje o osiguranju broj: Ovr-1051/18 od 8. studenog 2018. kojim je odredio predloženo osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i to: k. č. br. [katastarska čestica] Voćnjak selo sa 1000 m2 kč. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] sa 798 m2.

2.1. S tim u svezi tuženik je naveo kako osporava navode tužitelja te je naveo kako smatra da je sud ispravno usvojio prijedlog predlagatelja i odredio osiguranje kako je navedeno. Nadalje, tuženik je naveo kako iz spisa ovoga suda broj: Ovr- 3088/12, kao i iz dokaza priloženih uz prijedlog za osiguranje, proizlazi da protivnik osiguranja nije do podnošenja prijedloga za osiguranje podmirio ovršnu tražbinu predlagatelja osiguranja. Tuženik je naveo i kako se protiv tužitelja kao ovršenika vodio ovršni postupak temeljem prijedloga za ovrhu na računima ovršenika te je sud donio rješenje o ovrsi broj: Ovr: 3088/12 od 5. studenog 2012. Predmetni ovršni postupak je obustavljen rješenjem ovoga suda broj: Ovr-3088/12-5 od 6. lipnja 2014. ( pravomoćno 20. lipnja 2014.) jer je utvrđeno da ovršenik nema računa na kojima bi se provela ovrha. S tim u svezi tuženik je naveo da sukladno odredbi članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela zastarijevaju za deset godina. Nadalje, tuženik se pozvao i na odredbu članka 241. Zakona o obveznim odnosima te je naveo da se prema navedenoj odredbi zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, tuženik je naveo da sukladno odredbi članka 245. Zakona o obveznim odnosima nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. S tim u svezi tuženik je naveo da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Nadalje, naveo je da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Stoga je tuženik naveo da suprotno navodima iz tužbe, tražbina Republike Hrvatske čije osiguranje je predloženo nije zastarjela budući da je podnošenjem prijedloga za ovrhu nastupio prekid zastare, te je zastara ponovno počela teći okončanjem ovršnog postupka.

2.2. Tuženik je, nadalje, naveo kako je predmetna ovrha poslovni broj:Ovr- 3088/12 obustavljena temeljem odredbe članka 67. stavak 2. Ovršnog zakona kao neprovediva, budući da je Financijska agencija vratila osnovu za plaćanje (rješenje o ovrsi) izdano protiv ovršenika jer isti nije imao otvorenih računa. Tuženik je također naveo kako je provjerama imovine ovršenika, ovdje tužitelja utvrđeno kako isti nije ostvarivao plaću, niti druga primanja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, nije bio upisan kao vlasnik motornih vozila, nije bio upisan kao vlasnik ni suvlasnik nekretnina na području Republike Hrvatske te nije u Republici Hrvatskoj imao imovine na kojoj bi se mogla provesti ovrha. Slijedom navedenoga, tuženik je naveo kako predmetnom ovršnom postupku tuženik kao ovrhovoditelj nije niti mogao predložiti novi predmet niti sredstvo ovrhe, te on kao predlagatelj osiguranja ne može trpjeti štetne posljedice zbog nemogućnosti naplate svoje tražbine, jer je ovršni postupak pokrenut, a obustavljen zbog nemogućnosti provedbe.

2.3. S tim u svezi tuženik je naveo kako je nekretnine koje su predmet postupka osiguranja upisane zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] tužitelj stekao 2017. godine i to temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1. lipnja 2017. godine. Nadalje, naveo je kako je tada ovršni postupak poslovni broj: Ovr-3088/12 već bio obustavljen. S tim u svezi tuženik je naveo da on kao predlagatelj osiguranja nije u tom ovršnom postupku mogao niti predložiti drugi predmet/sredstvo ovrhe, kada ovršenik nije niti imao imovine u Republici Hrvatskoj na kojoj bi se mogla provesti ovrha.

2.4. U prilog svojim navodima kojima osporava navode tužbe, tuženik je naveo kako je stajalište da je zastara prekinuta pokretanjem ovršnog postupka izraženo u brojnoj praksi Županijskih sudova, Visokog Trgovačkog suda, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. S tim u svezi tuženik se pozvao na presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž 3698/10-3 od 8. lipnja 2010. te je naveo kako iz iste presude proizlazi: „Kako je u ovom slučaju tuženik 5. travnja 2000. podnio prijedlog za ovrhu radi ostvarenja svoga potraživanja, po kojem je i doneseno rješenje o ovrsi, dakle prihvaćen je tuženikov prijedlog za ovrhu kao osnovan, te se stoga, sukladno odredbi čl. 388. ZOO-a, to što je kasnije ovrha obustavljena zbog nemogućnosti prodaje pokretnina ovršenika ne može, kako to pogrešno smatra tužitelj smatrati da je tuženik meritorno odbijen sa zahtjevom niti da stoga nije ni bilo prekida zastarijevanja. “ Tuženik je zaključno naveo kako smatra tužbeni zahtjev neosnovanim, stoga je predložio sudu isti odbiti, te tužitelja obvezati da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka, na ročištima održanim kod ovoga suda 24. rujna 2024. i 16. siječnja 2026. stranke su ustrajale kod svojih navoda iz tužbe i odgovora na tužbu.

3.1. Na pripremnom ročištu održanom kod ovoga suda 24. rujna 2024. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu te je naveo da bi navodi tuženika iz točke IV. odgovora na tužbu bili ispravni u slučaju da je tuženik kao ovrhovoditelj u ovosudnom spisu poslovni broj Ovr-3088/12 koristio zakonsku mogućnost promjene predmeta i sredstva ovrhe kao što je to učinio u spisu Ovr-1051/2018. Stoga je tužitelj naveo kako on smatra da je u konkretnom slučaju došlo do zastare jer tuženik pogrešno tumači da se rok zastare računa od dana donošenja rješenja o ovrsi, naime, tužitelj smatra da se rok zastare ima računati od dana donošenja ovršne isprave, odnosno presude temeljem koje je pokrenut predmetni ovršni postupak - presuda Općinskog suda u Požegi broj P-648/07-4 od 13. srpnja 2007.

3.2. Na pripremnom ročištu tužena je ustrajala s danim odgovorom na tužbu te je dodatno navela kako se dostavljenim ugovorom o kupoprodaji okazuje da je tužitelj dugogodišnji posjednik nekretnine na kojoj je uknjiženo osiguranje, te da je u trenutku zaključenja toga ugovora raspolagao novčanim iznosom od 10.000,00 EUR kojim je financirao kupnju predmetne nekretnine. Nadalje, navela je kako je iz podataka iz jedinstvenog registra računa razvidno da tužitelj nije imao drugih bankovnih računa iz kojeg razloga se ovrha nije mogla provesti na drugom predmetu. Tužena je navale kako ona u predmetnom ovršnom postupku koji se vodio protiv ZO RH nije imala mogućnosti promijeniti predmet i sredstvo ovrhe budući da je provjerama imovine ovršenika utvrđeno da isti nema računa, nije prijavljen na HZMO, nije imao u vlasništvu automobila i nije bio upisan kao vlasnik nekretnina niti kao posjednik nekretnina. Također, tužena je navela kako je iz same žalbe koju je tužitelj podnio u ovosudnom spisu poslovni broj: Ovr-1051/18 protiv rješenja o osiguranju od 9. rujna 2019. razvidno da sam tužitelj navodi da on boravi i radi u Njemačkoj a o čemu tužena nije imala saznanja, jer navedeni podatak nije bio vidljiv u Jedinstvenog registru osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a iz kojeg je bilo vidljivo da tužitelj ima prebivalište u [adresa], slijedom navedenoga nije bilo izvjesno da je bila moguća promjena predmeta i sredstva ovrhe jer prema samim navodima tužitelja on nije niti prebivao u [adresa], i to je prvi podatak temeljem kojega je tužena saznala da se tužitelj ne nalazi u Republici Hrvatskoj, a koji podnesak je dostavljen tuženoj 9. svibnja 2022.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tuženika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] Voćnjak Selo sa 1000 m2, i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] sa 798 m2.

4.1. Među parničnim strankama nije sporno da je između njih vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Požegi pod poslovnim brojem: P-648/07 u kojem postupku je donesena presuda poslovni broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007., kojom je naloženo tužitelju (ondje tuženiku) ZO, da tuženiku (ondje tužitelju), Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice isplati iznos od 80.066,90 kuna zajedno sa kamatom po stopi od 15% godišnje počevši od 27. lipnja 2006. do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, a koja presuda je pravomoćna 11. siječnja 2008. Nadalje, nije sporno da je temeljem navedene presude kao pravomoćne i ovršne isprave tuženik pokrenuo ovršni postupak kod ovoga suda pod poslovnim brojem: Ovr- 3088/12, a koji je obustavljen rješenjem ovoga suda poslovni broj: Ovr-3088/12-5 od 6. lipnja 2014. Također, nije sporno niti da je temeljem navedene pravomoćne i ovršne isprave – presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007. tuženik kao predlagatelj osiguranja podnio ovome sudu prijedlog za osiguranje 5. studenog 2018. a radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja kao protivnika osiguranja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] Voćnjak Selo sa 1000 m2, i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] sa 798 m2.

4.2. Sporno je u tijeku postupka među strankama bilo sporno je li nastupila zastara tuženikova potraživanja iz ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007., odnosno sporno je je li prijedlogom za ovrhu na računu ovršenika podnesenim u ovosudnom predmetu Ovr- 3088/12 od 31. listopada 2012. po kojemu je ovaj sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj: 3088/12 od 5. studenog 2012., koja ovrha je obustavljena rješenjem poslovni broj: Ovr-3088/12-5 od 6. lipnja 2014. zbog nemogućnosti provedbe jer tužitelj kao ovršenik nije imao otvorenih računa u Republici Hrvatskoj, prekinuta zastara, slijedom čega je sporno je li prijedlog za osiguranje u ovosudnom spisu poslovni broj: Ovr-1051/2018 od 5. studenog 2018. temeljem kojega je doneseno sporno rješenje poslovni broj: Ovr- 1051/2018 od 8. studenog 2018. podneseno unutar zastarnog roka od 10 godina iz članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – u daljnjem tekstu ZOO).

Drugim riječima, sporno je, a s obzirom da je ovrha poslovni broj: Ovr-3088/12 obustavljena, uzima li se pri tome da je tuženik kao ovrhovoditelj meritorno odbijen da stoga nije došlo do prekida zastarjevanja u smislu odredbe članka 241. ZOO, slijedom čega prijedlog za osiguranje podnesen ovom sudu 5. studenog 2018. nije podnesen unutar desetogodišnjeg zastarnog roka iz članka 233. ZOO.

Naime, među parničnim strankama ne postoji spor o odlučnim činjenicama, nego je sporna primjena prava.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta ovoga suda poslovni broj: 366/2022 te su pročitane isprave, i to: podaci iz JRR (Jedinstevnog registra računa) (stranica spisa 35-36), kupoprodajni ugovor za nekretnine (stranica spisa 37-39), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Ovr-1051/2018, pročitane su isprave i to: dopis FINA- e, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Državne geodetske uprave, dostavljeni u spis Ovr- 1051/2018, povijesni zemljišnoknjižni izvadak u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] dostavljeni u spis Ovr-1051/2018, presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007., rješenje Općinskog suda u Slavonskom brodu o obustavi provedbe ovrhe posl.br. Ovr-3088/12-5 od 6. lipnja 2014. (stranica spisa 63), te je izvršen uvid i pročitane su isprave preslike prijedloga za ovrhu Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova europske unije broj: 000-52/08-44 koje su sastavni dio ovosudnog rješenja poslovni broj: Ovr-3088/12 od 5. studenog 2012., kao i ovršna isprava pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Požegi broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007., ovosudni zaključak broj: Ovr-3088/12-4 od 17. travnja 2013. i ovosudno rješenje broj: Ovr-3088/12-5 od 6. lipnja 2014.

5.1. Sud nije izvodio dokaz priklopom ovosudnog spisa poslovni broj: Ovr- 3088/2012 jer prema službenoj bilješki arhivara koja prileži stranici spisa 47, predmetni spis je uništen u redovnom godišnjem izlučivanju arhivske građe. Radi utvrđivanja relevantnih činjenica sud je izvršio uvid u predmetni spis putem sustava eSpisa. Sud je također izvršio uvid u prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi kao i pismena i odluke iz ovosudnog spisa poslovni broj: Ovr-3088/2012 koje su dostavile stranke u tijeku postupka, i to tužitelj podneskom od 26. studenog 2025., a tuženik na ročištu održanom kod ovoga suda 16. siječnja 2026. S tim u svezi valja istaknuti da se ne radi o novim dokaznim prijedlozima predloženim nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je na pripremnom ročištu sud usvojio dokaz za priklopom i uvidom u ovosudni spis poslovni broj: Ovr-3088/2012.

Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

6. Iz navedenih materijalnih dokaza, a što i nije bilo sporno među parničnim strankama, proizlazi:

- da je među parničnim strankama vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Požegi, u kojemu je donesena presuda poslovni broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007., pravomoćna 11. siječnja 2008., temeljem koje presude tuženik prema tužitelju ima potraživanje u ukupnom iznosu od 82.066,90 kuna,

- da je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007. tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na računima ovršenika 31. listopada 2012., te da je sud rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-3088/2012-2 od 5. studenog 2012. odredio predloženu ovrhu, a da je Financijska agencija 15. studenog 2012. sudu dostavila Obavijest o vraćanju osnove za plaćanje – rješenja o ovrsi broj: Ovr-3088/12 iz razloga što ovršenik na temelju dostavljenog JMBG/OIB-a nema podataka u JRR-u o računima i novčanim sredstvima na kojima bi se provela ovrha (stranica 51 spisa poslovni broj: Ovr-1051/2018). Nadalje, razvidno je da je zaključkom poslovni broj: Ovr-3088/12-4 od 17. travnja 2013. sud naložio ovrhovoditelju da u roku od 15 dana stavi prijedlog za nastavak postupka u svezi podneska-obavijesti FINE, Podružnica u Slav. Brodu od 15. studenog 2012. godine koji je dostavljen u privitku, uz upozorenje da će sud ukoliko ovrhovoditelj ne postupi po predmetbom zaključku u ostavljenom roku ovrhu obustaviti kao neprovediva sukladno članka 67. stavak 2. Ovršnog zakona. S obzirom na navedeno sud je rješenjem poslovni broj: Ovr-3088/12-5 od 6. lipanj 2014. obustavio ovrhu, te je obrazloženju predmetnog rješenja navedeno da je ovrha obustavljena temeljem odredbe članka 67. stavak 2. Ovršnog zakona, a predmetno rješenje nije napadano žalbom,

- da je tuženik kao predlagatelj osiguranja podnio 5. studenog 2018. prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja kao protivnika osiguranja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] Voćnjak Selo sa 1000 m2, i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] sa 798 m2, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 80.066,90 kuna, a to temeljem ovršne isprave – pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007.,

- da je sud temeljem potonje navedenog prijedloga za osiguranje donio rješenje o osiguranju poslovni broj: Ovr-1051/18 od 8. studenog 2018., a po navedenom rješenju osiguranju i temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj: Z- 11205/2018 uknjiženo je založno pravo i zabilježena ovršivost tražbine na nekretnini tužitelja kao protivnika osiguranja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] Voćnjak Selo sa 1000 m2, i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] sa 798 m2, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 80.066,90 kuna, uvećano za sve ugovorene kamate, naknade i troškove određene rješenjem o osiguranju broj: Ovr-

1051/18, za korist ovdje tuženika,

- da je tužitelj kao protivnik osiguranja podnio žalbu 11. rujna 2019. protiv rješenja o osiguranju od 8. studenog 2018., a u kojoj žalbi je tužitelj kao protivnik osiguranja istaknuo prigovor zastare potraživanja te je naveo da rješenje o osiguranju nije primio iz kojeg razloga nije mogao štiti svoja prava i interese. Nadalje, iz predmetne žalbe proizlazi da protivnik osiguranja, ovdje tužitelj navodi da živi i radi u Njemačkoj, ima dvoje bolesne djece koja se ne mogu liječiti niti uzdržavati u Republici Hrvatskoj, iz kojeg razloga se preselio u Njemačku, te je predložio obustaviti ovrhu i ukinuti sve provedene radnje,

- da je rješenjem ovoga suda poslovni broj: 19 Ovr-1051/18-14 od 12. svibnja 2022. sud uputio protivnika osiguranja, ovdje tužitelja da u roku 15 dana od pravomoćnosti predmetnog rješenja pokrene parnici radi utvrđenja osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja nedopuštenim zbog razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona.

- da prema podacima iz Jedinstvenog registra računa – transakcijski računi građana tužitelj ZO ima evidentiran račun broj: [broj bankovnog računa], Agram banka d.d., otvoren 1. kolovoza 2014. i zatvoren 8. kolovoza 2014., dok podataka o drugim računima nema,

- da iz podneska Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 2. svibnja 2013. (stranica 45 ovosudnog spisa poslovni broj: Ovr-1051/2018) proizlazi da je uvidom u EOP popis osoba koji se vodi za katastarske općine u nadležnosti ovoga suda, utvrđeno da ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ne dolazi upisan kao vlasnik niti kao suvlasnik nekretnina, nadalje iz podneska istog odjela ovoga suda od 11. prosinca 2013. (stranica 47 ovosudnog spisa poslovni broj: Ovr- 1051/2018) proizlazi da je uvidom u imenik sve glavne knjige u EOP ZK i EOP KPU, utvrđeno da ZO ne dolazi upisan kao vlasnik niti kao suvlasnik nekretnina u katastarskim općinama, a koje su u nadležnosti ovoga suda,

- da je temeljem kupoprodajnog ugovora ovjerenog u generalnom konzulatu Republike Hrvatske Stuttgart, KLASA: 037-02/17-01/1215, UBROJ: 521-DEU-06/MK- 17-01, KLASA: 037-02/17-01/1216, UBROJ: 521-DEU-06/MK-17-01, KLASA: 037-

02/17-01/1217, UBROJ: 521-DEU-06 MK-17-01 od 1. lipnja 2017. tužitelj kao kupac od ŽO I SO kupio voćnjak na k. č. br. [katastarska čestica]. te u gruntovnici upisanu kuću i dvorište na k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja činjenica stjecanja prava vlasništva je razvidna iz povijesnog prikaza zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana pod brojem: Z-7260/2017 od 18. srpnja 2017.

- da iz Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigiranje KLASA: 034-04/13-

03/3, URBROJ: 341-16-05/8-13-000100 od 31. svibnja 2013. I potvrde KLASA: 034- 04/14-03/3, URBROJ: 341-16-05/8-14-000081 od 10. lipnja 2014. (stranice 46 I 50 ovosudnog spisa poslovni broj: Ovr-1051/2018) proizlazi da u službenoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za FO, OIB: [osobni identifikacijski broj] ne postoje podaci o prijavama na mirovinsko osiguranje.

7. Iz svega gore navedenog razvidno je da je ovršna isprava iz koje potječe tuženikova tražbina presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007., pravomoćna 11. siječnja 2008. Nadalje, razvidno je da je temeljem predmetne ovršne isprave tuženik kao ovrhovoditelj 31. listopada 2012. pokrenuo postupak ovrhe po računima ovršenika, a po kojem prijedlogu je ovaj sud odredio predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-3088/2012 od 5. studenog 2012., a koja ovrha je obustavljena rješenjem ovoga suda Ovr-3088/12-5 od 6. lipanj 2014. temeljem članka 67. stavak 2. Ovršnog zakona. S tim u svezi valja istaknuti kako je odredba članka 67. stavak 2. ranije važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., 154/11., 70/12.), odnosno odredba članka 72. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012) propisivala da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti. Dakle, predmetnu ovrhu određenu rješenjem poslovni broj: Ovr-3088/2012 od 5. studenog 2012. sud je rješenjem od 6. lipnja 2014. obustavio jer se ista nije mogla provesti (a to iz razloga što je Financijska agencija dostavila obavijest o vraćanju osnove za plaćanje jer tužitelj, ondje ovršenik nema računa u Republici Hrvatskoj). Nadalje, razvidno je da je prijedlog za osiguranje podnesen ovome sudu 5. studenog 2018., te da je sud prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini prihvatio donošenjem rješenja o osiguranju poslovni broj: poslovni broj: Ovr-1051/18 od 8. studenog 2018.

8. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP tužbeni zahtjev sud ocjenjuje u cijelosti neosnovanim.

8.1. Sukladno odredbi članka 233. ZOO sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (članak 241. ZOO-a). Nadalje, odredbom članka 245. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. U konkretnom slučaju prvo rješenje o ovrsi ovoga suda poslovni broj: Ovr- 3088/2012 od 5. studenog 2012. sukladno iskazanim dostavama u sustavu eSpis postalo je pravomoćno 23. studenog 2012., budući da stranke na isto nisu ulagale žalbu, no predmetni ovršni postupak u konačnici je obustavljen rješenjem ovoga suda poslovni broj: Ovr-3088/12-5 od 6. lipanj 2014., pravomoćno 20. lipnja 2014. iz razloga što je ovrha neprovediva jer ovršenik, ovdje tužitelj nema računa u Republici Hrvatskoj. Naime, tek nakon obustave ovrhe razvidno je da je tužitelj ima u JRR evidentiran račun i to od 1. kolovoza 2014. do 8. kolovoza 2014.

Nakon pravomoćne obustave navedenog ovršnog postupka tuženik je kao predlagatelj osiguranja podnio ovome sudu 5. studenog 2018. prijedlog za osiguranje iste novčane tražbine, temeljem iste ovršne isprave – pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: VI-P-648/07-4 od 13. srpnja 2007. i to prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] Voćnjak Selo sa 1000 m2, i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] sa 798 m2, koje pravo vlasništva tužitelja je upisano pod brojem: Z-7260/2017 od 18. srpnja 2017. dok prema ranijim podacima zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda tužitelj nije bio evidentiran kao vlasnik ili suvlasnik nekretnina u katastarskim općinama u nadležnosti ovoga suda.

8.2. Navedeno dakle znači da od pravomoćne obustave prvog ovršnog postupka (20. lipnja 2014.) do pokretanja postupka osiguranja (5. studenog 2018.) nije proteklo 10 godina, a od pravomoćnosti ovršne isprave presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: VI-P-648/07-4 (11. siječnja 2008.) do pokretanja prvog ovršnog postupka (31. listopada 2012.) također nije protekao desetogodišnji zastarni rok. Naime, podnošenjem prijedloga za ovrhu 31. listopada 2012. došlo je do prekida zastare, te je sve do pravomoćne obustave navedenog ovršnog postupka (20. lipnja 2014.) zastara je bila u prekidu. S tim u svezi valja istaknuti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u presudi poslovni broj Rev 943/17-2 od 10. svibnja 2017. se navodi: "... kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno" (isto Vrhovni sud Republike Hrvatske presuda poslovni broj: Rev 670/2021-2 od 26. siječnja 2022.) Dakle, Financijska agencija nije mogla izvršiti rješenje o ovrsi broj: Ovr-3088/12 iz razloga što ovršenik, ovdje tužitelj nije imao evidentiranih računa u Republici Hrvatskoj, dakle, Financijska agencija nije mogla izvrši osnovu za plaćanje zbog nemogućnosti naplate potraživanja tuženika, dakle iz razloga koji leže isključivo na ovršeniku (ovdje tužitelju) (isto Županijski sud u Puli presuda poslovni broj: Gž-282/2025-2 od 10. ožujka 2025.)

8.3. Naime, iz stanja spisa nesporno proizlazi da je ovršni postupak poslovni broj: Ovr-3088/2012 obustavljen zbog nemogućnosti provedbe ovrhe. Međutim, sud smatra da su neosnovani navodi tužitelj da bi navedeni postupak bio obustavljen zbog neaktivnosti tuženika kao ovrhovoditelja jer prema zaključku suda od 17. travnja 2013. nije podnio prijedlog. Naime, po ocjeni ovoga suda, ovršni sud je pravilno u smislu odredbe članka 5. stavak 4. OZ-a obavijestio ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe ovrhe na računima dostavljanjem obavijesti FINA-e o vraćanju osnova za plaćanje, međutim po mišljenju ovoga suda neosnovan je nalog suda da ovrhovoditelj u roku 15 dana stavi prijedlog za nastavak postupka. Naime, takvim nalogom, ovaj sud cijeni, sud utječe na slobodu stranačkih dispozicija u postupku. Navedeno iz razloga jer je prema odredbi članka 5. stavak 4. OZ propisano da ovrhovoditelj može u roku 2 mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe podnijeti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, sukladno odredbi članka 5. stavak 3. OZ, a ukoliko ga u tom roku ne podnese ovrha će se obustaviti. U konkretnom slučaju ovrhovoditelju se ne može na teret staviti neaktivnost, jer ista nije razlog obustave postupka, nego je razlog obustave ovršnog postupka nemogućnost provedbe ovrhe po računima tužitelja, ondje ovršenika.

8.4. Slijedom svega navedenoga sud navode tužitelja i tužbeni zahtjev u cijelosti smatra neosnovanim, iz razloga što zastara tuženikova potraživanja nije zastarjela, jer naime ovaj sud utvrdio da je ne postoje razlozi iz članka 50. stavak 1 točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) za proglašenje ovrhe, odnosno osiguranja nedopuštenim, a zbog čega je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. , članka 154.a. i članka 155. ZPP. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je tužitelja obvezao da tuženiku naknadi prouzročene troškove konkretnog parničnog postupka.

9.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora od 80.066,90 kuna/ 10.626,70 EUR[1] , priloženi troškovnik te činjenicu da tuženika zastupa Općinsko državno odvjetništvo, kao zastupnik temeljem zakona, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25 - dalje: Tarifa) tužiteljici su kao osnovani utvrđeni slijedeći troškovi

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. stavak 1. Tarife,

- trošak zastupanja na ročištima 24. rujna 2024. i 16. siječnja 2026. svako u iznosu 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, ukupno 400,00 EUR kao i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife.

9.2. Dakle, sud je ukupno osnovanim utvrdio iznos od 700,00 EUR. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati je izostala s obzirom da u tijeku postupka, ali ni u popisanom troškovniku tuženik nije naveo da potražuje zakonsku zateznu kamatu, stoga temeljem odredbe članka 151. stavak 3. ZPP, ali i odredbe članka 2. stavak 1. ZPP, sud nije mogao odlučivati izvan granica zahtjeva postavljenih u tijeku postupka.

10. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 23. veljače 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem ili e- komunikacijom, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj ZO po punomoćnici Ivki Kemec, odvjetnici u Đakovu

2. Tuženik Republika Hrvatska, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko- upravni odjel – na broj: P-DO-70/2022