REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11

Povrv-3496/2019-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja ROSIS UNUS d.o.o. Sveti Križ [adresa], OIB: 00378517235, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika LISCA - ZAGREB d.o.o. Zagreb, Vincenta iz Kastva 14, OIB: 92495669641, kojeg zastupa punomoćnik Ante Glamuzina, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6448/2019 koje je dana 11. srpnja 2019. donio javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana 4, kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 (osam) dana namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 3.232,21 EUR/24.353,08 kuna, i to temeljem računa 00316/1/513 od 18. ožujka 2019. iznos od 2.086,42 EUR/15.720,15 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2019. do isplate, temeljem računa 00264/1/513 od 18. ožujka 2019. iznos od 600,07 EUR/4.521,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2019. pa do isplate i temeljem računa 00208/1/513 od 18. ožujka 2019. iznos od 545,71 EUR/4.111,68 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 274,33 EUR/2.066,93 kuna sa zateznom kamatom od 11. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 134,38 EUR/1.012,50 kuna sa zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 (osam) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.266,34 EUR sa zateznom kamatom od 23. veljače 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbije se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR sa zateznom kamatom od 23. veljače 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba, Trg Hrvatskih velikana 4, donio je 11. srpnja 2019. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6448/2019 radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 3.232,21 EUR/ 24.353,08 kuna te radi naplate nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik (tada ovršenik) je 19. srpnja 2019. izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega je rješenjem ovog suda od 22. svibnja 2020. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i u tom dijelu se ukidaju provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Prigovorom je tuženik (list 11. do 13. spisa) osporio u cijelosti doneseno rješenje o ovrsi kao neosnovano. Ne spori da su stranke bile u određenom poslovnom odnosu te da je među strankama bio sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora. No, ističe kako je tuženik raskinuo taj Ugovor 30. svibnja 2018. uz otkazni rok od 30 dana. Navodi kako je tuženik po isteku otkaznog roka napustio poslovni prostor tužitelja, i to 29. lipnja 2018. Tuženik zbog toga osporava tražbinu tužitelja s osnove izdanih računa jer nije bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora za razdoblje cijele 2018. godine pa nije niti mogao biti obveznik naknade za uređenja voda, komunalne naknade niti operativnih troškova za cijelu 2018., a posebno ističe kako nije jasno na što se operativni troškovi navedeni u računu broj 00316/1/513 odnose te kako nije vidljiv način obračuna tih troškova niti specifikacija istih. U odnosu na račune broj 00208/1/513 i 00264/1/513 ispostavljene s osnove komunalne naknade za cijelu 2018. te naknadu za uređenje voda za cijelu 2018. ističe kako nije jasno na koji je način izvršen obračun temeljem kojih su isti izdani jer utuženim računima ne prileže predmetna rješenja na koja se poziva. Stoga tuženik osporava izračune na temelju kojih je tužitelj izdao utužene račune.

4.1. Tužitelj se na navode iz prigovora očitovao podneskom od 17. lipnja 2020. kojim u bitnome ističe da je tužitelj kao zakupodavac s tuženikom kao zakupnikom 22. svibnja 2012. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u Roses Fashion Outlet Sveti Križ Začretje, koji Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Anice Hukelj pod poslovnim brojem OV-6696/12 i OV-8010/12, a kojim Ugovorom je odredbom članka 4. stavak 1. propisano trajanje zakupa, pri čemu je određeno da zakup započinje 1. srpnja 2012., a prestaje protekom roka od 7 godina.

4.2. Nadalje, ističe da je tuženik 30. svibnja 2018. uputio tužitelju jednostranu izjavu kojom raskida Ugovor o zakupu poslovnog prostora uz otkazni rok od 30 dana, a čemu se tužitelj izričito usprotivio iz razloga što u konkretnom slučaju nisu postojale promijenjene okolnosti u smislu odredbe čl. 369. Zakona o obveznim odnosima, a da tuženik nije raskid zatražio sudskim putem slijedom čega je Ugovor još na snazi pa tvrdi da eventualno napuštanje predmeta zakupa od strane tuženika nije od utjecaja jer je predmetni Ugovor i dalje bio valjana pravna osnova temeljem koje je tužitelj ispostavio tuženiku sporne račune (za 2018.).

4.3. U odnosu na utuženi račun broj 00316/1/513 od 18. ožujka 2019. tužitelj ističe da je 18. ožujka 2019. dostavio tuženiku godišnji obračun operativnih troškova centra za 2018. koji je izrađen u skladu s odredbom članka 5.6.b) Ugovora o zakupu poslovnog prostora u kojem su detaljno specificirani operativni troškovi s jasnim pojašnjenjem kategorija na koji se isti odnose. U odnosu na račune broj 00208/1/513 i 00264/1/513 koji se odnose na komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda za 2018. navodi kako je rješenjem Općine Sveti Križ Začretje, Jedinstveni upravni odjel, Klasa: UP/I-363-03/18- 01/10, Urbroj: 2197/04-04/1-18-2 od 24. listopada 2018. određena visina komunalne naknade za poslovni prostor ROSES DESIGNER OUTLET ([adresa]) za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018., a temeljem kojeg je i izračunata komunalna naknada za poslovni prostor u zakupu tuženika. Nadalje, navodi da je rješenjem Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv "Krapina-Sutla", Klasa: UP/I-325-08/18- 07/0001737, Urbroj: 374-3503-2-18-1 od 30. siječnja 2018. određena visina godišnje naknade za uređenje voda za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. za poslovne prostorije na adresi [adresa], a da je rješenjem istog tijela Klasa: 325-08/18- 04/0001577, Urbroj: 374-25-3-18-1 od 25. svibnja 2018. utvrđena naknada za zaštitu voda po privremenom obračunu za 2018., pa da je tužitelj temeljem navedenih rješenja tuženiku zaračunao naknadu za uređenje voda za 2018.

4.4. Tužitelj nadalje ukazuje i na odredbu članka 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora kojom je propisano da ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, a upire i na odredbu članka 545. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme prestaje protekom vremena na koje je sklopljen, pa slijedom toga tvrdi da su utuženi računi izdani na temelju valjane pravne osnove jer je predmetni Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme.

5.1. Tuženik tijekom postupka navodi kako nije sporno da je kao zakupnik s tužiteljem 22. svibnja 2012. zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora. Predlaže pozivajući se na odredbu članka 18. Zakona o mirenju odbaciti prijedlog za ovrhu, odnosno ukinuti platni nalog navodeći da je odredbom članka 14.6. predmetnog Ugovora o zakupu ugovoreno da se ugovorne strane obvezuju sve sporove riješiti sporazumno putem postupka mirenja pred Hrvatskom gospodarskom komorom (Centar za mirenje). Nadalje ističe da tužitelj raspolaže ovršnom ispravom jer je člankom 14.7. Ugovora ugovorena opća ovršna klauzula koja ovlašćuje tužitelja temeljem iste započeti ovršni postupak, pa iz te osnove predlaže odbaciti prijedlog za ovrhu i ukinuti platni nalog zbog nepostojanja pravnog interesa za vođenje ovog postupka. Podredno tvrdi da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati tražbine koje se odnose na operativne troškove i alikvotne dijelove troškova, komunalne naknade i naknade za uređenje voda.

5.2. Kao dokaz tvrdnje da je predmetni Ugovor raskinut upire na postupanje tužitelja koji je 6. srpnja 2018., nakon zaprimanja izjave o raskidu, fakturirao tuženiku zakupnine za razdoblje od lipnja 2018. do lipnja 2019. iz čega proizlazi da je prihvatio izjavu o raskidu.

5.3. Tuženik također tvrdi da je sve utužene račune osporio i vratio tužitelju. Nadalje ističe kako je Aneksom Ugovora o zakupu od 22. svibnja 2012. dopunjen Ugovor o zakupu na način da je obračunska površina za troškove koje tužitelj utužuje 120 m[2] , dok je tužitelj fakturirao iznos alikvotnih troškova komunalne naknade i naknade za uređenje voda temeljem obračunske površine od 177 m[2] . Također navodi da je tuženik sukladno odredbi članka 5.6. predmetnog Ugovora o zakupu plaćao predujam unaprijed mjesečno za troškove koji su utuženi u ovom predmetu pa da je tuženik već platio tražbinu koja se u ovom postupku ostvaruje, a tvrdi da je tužitelj po raskidu Ugovora naplatio i bezuvjetnu bankarsku garanciju u iznosu od 6.142,50 EUR u kunskoj protuvrijednosti pa tvrdi da je razvidno da je tužitelj već naplatio tražbinu koju u ovom postupku nedopušteno i nezakonito pokušava naplatiti. Zaključno ističe da je upravo iz postupanja tužitelja, odnosno iz izdavanja ranije spomenutih računa i naplate bankovne garancije, razvidno da je Ugovor raskinut i da ne postoji obveza snošenja troškova koje tužitelj pokušava u ovom postupku ostvariti.

6. Tužitelj je tijekom postupka podneskom od 11. ožujka 2024. uskladio zahtjev s novom valutom Republike Hrvatske, međutim, tim podneskom je pogrešno konvertirao utužene iznose pa je na ročištu 13. ožujka 2024. iste ispravio na način da tražbina temeljem računa 00316/1/513 u iznosu od 2.086,42 EUR, temeljem računa 00264/1/513 u iznosu od 600,07 EUR, te tražbinu temeljem računa 00208/1/513 u iznosu od 545,71 EUR, slijedom čega ukupno potražuje isplatu iznosa od 3.232,21 EUR.

7.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu i to račune (list 5. do 7., 77. do 81. i 117. do 118. spisa), izvadak iz sudskog registra (list 8. do 10. spisa), Raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 14. i 70. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 29. do 62. spisa), Garancija br, 5401980050 (list 67. spisa), dodatak br. 1 bankovnoj garanciji (list 68. spisa), dopis od 27. ožujka 2019.-povrat neosnovano izdanih računa (list 69. spisa), Aneks Ugovora o Zakupu poslovnog prostora (list 71. do 74. spisa), Obavijest po pozivu plaćanja po garanciji (list 75. spisa), izvod prometa po računu (list 76. spisa), sentence (list 82. do 88. spisa), odluka VSRH Revt 184/2014 (list 89. do 93. spisa), odluka Gž-4104/2018 (list 102. do 105. spisa), sudska praksa (list 109. do 112. spisa), kartica komitenta (list 113. do 114. spisa), izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za financije, računovodstvo i bankarstvo dipl. ing. UČ (nalaz i mišljenje na stranicama 125. do 137. spisa), a nalaz usmeno iznesen na ročištu 11. studenog 2021. (list 151. spisa).

7.2. Sud nije provodio dopunsko financijsko vještačenje iz razloga što je tužitelj od tog prijedloga tijekom postupka odustao.

8. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

9.1. Predmet spora je potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 3.232,21 EUR temeljem utuženih računa broj 00316/1/513, 00264/1/513 i 00208/1/513 ispostavljenih temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora u ROSES FASHION OUTLET Sveti Križ Začretje (dalje u tekstu: Ugovor o zakupu), konkretno s osnove odredbi članaka 5.5. i i 5.6. navedenog Ugovora temeljem kojih odredbi tuženik kao zakupac ima obvezu sudjelovanja u snošenju Troškova pogona i Ostalih troškova pogona (definirani člankom 5.5. Ugovora) uz poštivanje njegovog proporcionalnog dijela u čitavom iznosu koji se vrši prema odnosu površine zakupljenog prostora u odnosu na ukupnu veličinu ROSES FASHION OUTLET-a.

9.2. Predmetnim Ugovorom o zakupu tužitelj kao zakupodavac je dao tuženiku kao zakupcu poslovne prostore, i to RFO, prostor br. A7.80 površine 177 m[2] dok je Aneksom Ugovoru o zakupu od 22. svibnja 2012. (list 71. do 74. spisa) dopunjen članak 5.1.b) Ugovor o zakupu na način da se doprinos za marketing obračunava na prodajnu površinu koja iznosi 120 m[2] , a ukoliko zakupac poveća prodajnu površinu da će se obračunavati i veći doprinos do sveukupno zakupljene površine u iznosu od 177 m[2] pri čemu se dopunjuje i članak 5.6.1.) na način da se troškovi pogona obračunavaju na prodajnu površinu koja iznosi 120 m[2] , a ukoliko zakupac poveća prodajnu površinu da će se obračunavati i veći doprinos do sveukupno zakupljene površine u iznosu od 177 m[2] .

9.3. Uvidom u utužene račune utvrđeno je da je račun broj 00316/1/513 ispostavljen na iznos od 2.086,42 EUR s osnove alikvotnog dijela operativnih troškova za 2018. koji je obračunat na zakupljenu površinu od 120 m[2] po jediničnoj cijeni od 620,37 kn (umanjeno za plaćene predujmove operativnih troškova), račun broj 00264/1/513 ispostavljen je na iznos od 600,07 EUR s osnove komunalne naknade za 2018. obračunate na zakupljenu površinu od 177 m[2] po jediničnoj cijeni od 20,44 kn, a račun broj 00208/1/513 ispostavljen je na iznos od 545,71 EUR s osnove naknade za uređenje voda za 2018. koji je obračunat s obzirom na zakupljenu površinu od 177 m[2] po jediničnoj cijeni od 20,44 kn.

10.2. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva. Tako je sporno je li predmetni Ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut temeljem tuženikove Izjave o raskidu pa stoga i je li tuženik u obvezi plaćanja utuženih troškova nakon što je napustio predmet zakupa te je sporno je li tužitelj, ukoliko na to ima pravo, pravilno tuženiku obračunavao utužene troškove. Među strankama je sporno i je li tužitelj naplatom bankarske garancije broj 5401980050 naplatio tražbinu utuženu u ovom predmetu.

11. Prvenstveno se ističe kako se tuženikova tvrdnja da sud treba odbaciti prijedlog za ovrhu i ukinuti platni nalog zbog nepostojanja pravnog interesa iz razloga što tužitelj raspolaže ovršnom ispravom ukazuje neosnovanom. Naime, tužitelj je temeljem predmetnog Ugovora o zakupu mogao podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave samo ukoliko su ispunjene pretpostavke propisane člancima 22. do 40. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu: OZ), odnosno da su se ispunili preduvjeti da se radi o ovršnoj ispravi-javnobilježničkoj ispravi, da je ta javnobilježnička isprava ovršna i podobna za ovrhu te da je prijedlog za ovrhu sačinjen u skladu s odredbom članka 39. OZ-a. Da bi takva ovršna isprava bila podobna za ovrhu u istoj trebaju biti naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Međutim, prema ocjeni ovog suda navedeni elementi ne postoje u predmetnoj ovršnoj ispravi-javnobilježničkoj ispravi iz razloga što opseg obveze, imajući u vidu specifikaciju utuženih računa, nije određen na jasan i nedvojben način bez obzira što je plaćanje tih troškova ugovoreno samim Ugovorom iz razloga što se visina eventualne obveze tuženika s osnove alikvotnog dijela operativnih troškova te obveze s osnova obračuna komunalne naknade i naknade za uređenje vode koje je tuženik u obvezi plaćanja može točno izračunati samo na temelju činjenica koje bi trebalo dodatno utvrđivati i koje ne proizlaze iz same ovršne isprave. Stoga tužitelj prema ocjeni ovog suda ima pravni interes za pokretanje ovog konkretnog postupka i u vidu toga nema mjesta odbacivanju tužbe s te osnove.

12. Nadalje, stranke su se Ugovorom obvezale sve sporove koji proizlaze iz predmetnog Ugovora rješavati sporazumno u okviru postupka mirenja pred Hrvatskom gospodarskom komorom, a ukoliko to ne bude moguće, ugovoreno je da će nadležan sud riješiti predmetni spor. Međutim, bez obzira što su se stranke predmetnim Ugovorom sporazumjele o provođenju mirenja nisu se izrijekom obvezale da tijekom točno određenog vremenskog razdoblja ili do nastupanja točno određenog uvjeta neće pokretati ili nastavljati sudske, arbitražne ili druge postupke, pa takav sporazum nema obvezujući učinak u smislu tada važeće odredbe članka 18. Zakona o mirenju (''Narodne novine''' broj 18/11) na koji se tuženik poziva pa nema niti mjesta ukidanju platnog naloga i odbacivanju tužbe kako to tuženik tvrdi.

13. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora u ROSES FASHION OUTLETU, Sveti Križ Začretje, sklopljenom između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika 22. svibnja 2012. (list 29. do 47. spisa). Navedenim Ugovorom tuženik je primio u zakup poslovni prostor broj A7.80 površine 177 m[2] . Odredbom čl. 4.1. Ugovora zakup započinje 1. srpnja 2012., a prestaje protekom roka od 7 godina.

14. Aneksom navedenom Ugovoru od 22. svibnja 2012. (list 71. do 74. spisa) dopunjen je navedeni Ugovor o zakupu na način da se troškovi pogona obračunavaju na prodajnu površinu koja iznosi 120 m[2,] a da ukoliko zakupac poveća prodajnu površinu da će se obračunati i veći doprinos do sveukupno zaprimljene površine u iznosu od 177 m[2] (čl. 5.6.1. Aneksa). Također je izmijenjen članak 5.7. Ugovora o zakupu na način da su stranke utvrdila predujam troškova pogona za prvu kalendarsku godinu trajanja zakupa u iznosu od 4,75 EUR-a po m[2] mjesečno, odnosno iznos od 570 EUR-a za jedan kalendarski mjesec uvećano za PDV. Između ostalog, dopunjen je i čl. 4. Ugovora o zakupu na način da je ugovoreno da zakupac ima pravo na jednokratni raskid ugovora na dan 30. studeni 2012. uz otkazni rok od mjesec dana.

15. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o zakupu te Aneksa istome proizlazi da su stranke sklopile ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme (za razdoblje od 7 godina). Odredbom čl. 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine'' broj 125/11, 64/15 i 112/18, dalje u tekstu ZZKPP) propisano je da ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen. Odredbom čl. 27. ZZKPP određeno je da zakupnik može otkazati ugovor o zakupu poslovnoga prostora u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa, ako zakupodavac u primjerenom roku koji mu je zakupnik za to ostavio ne dovede poslovni prostor u stanje u kojemu ga je dužan predati, odnosno održavati, a odredbom čl. 28. ZZKPP propisano je da ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme svaka ugovorna strana može otkazati u svako doba, ako druga ugovorna strana ne izvršava svoje obveze utvrđene ugovorom ili ovim Zakonom.

16. U konkretnom slučaju tuženik je u skladu s člankom 4. Aneksa predmetnom Ugovoru imao pravo na jednokratni raskid ugovora na dan 30. studeni 2012. uz otkazni rok od mjesec dana, međutim, tuženik u skladu s navedenim člankom nije raskinuo Ugovor te je nastavio u skladu s Ugovorom koristiti predmet zakupa. Tuženik je 30. svibnja 2018. uputio tužitelju dopis kojim raskida predmetni Ugovor o zakupu (list 14. spisa) uz jednomjesečni raskidni rok. Iz navedenog dopisa proizlazi da je predmetni Ugovor tuženik raskinuo jer je promet koji je ostvarivao značajno manji od očekivanog godišnjeg prometa, koji je u Ugovoru o zakupu određen na traženje tužitelja i čini osnovu za obračun zakupnine, pri čemu tuženik nije mogao otvoriti poslovnicu na drugoj lokaciji jer se čl. 3.5. Ugovora o zakupu obvezao da neće u radijusu od 100 km otvoriti dućan ili poslovati u nekom drugom centru. Nadalje, u dopisu navodi da s obzirom na to da tužitelju nije bilo prihvatljivo ukidanje navedene odredbe Ugovora o zakupu te s obzirom na iskazane slabe poslovne učinke koji ne opravdavaju poslovno minimalno potrebne prihode za nastavak ugovora o zakupu, tuženik je procijenio da je nastala objektivna i subjektivna nemogućnost ugovora o zakupu.

17. Prema ocjeni ovog suda navedeni razlozi ne predstavljaju ranije citirane razloge koje ZZKPP propisuje kao valjane razloge za otkaz ugovora o zakupu koji je sklopljen na određeno vrijeme prije isteka ugovorenog roka zakupa, kako to tuženik tvrdi, niti je takva mogućnost određena predmetnim Ugovorom o zakupu i njegovim Aneksom pa stoga prema ocjeni ovog suda tužitelj ima osnovu prema sadržaju odredbi predmetnog Ugovora o zakupu i njegovog Aneksa obračunati tuženiku troškove s osnove kojih su ispostavljeni utuženi računi.

18. Međutim, tuženik je tijekom postupka između ostalog osporio način obračuna, odnosno obračun iznosa specificiranih u utuženim računima. Istaknuo je i da je iz unaprijed plaćenog predujma platio tražbinu koju je tužitelj u ovom postupku utužio, a tvrdio je i da je tužitelj naplaćivanjem ranije spomenute bankarske garancije naplatio tražbinu utuženu u ovom predmetu.

19. U odnosu na tuženikov prigovor ispunjenja ističe se sljedeće. Tužitelj je tijekom postupka naveo da su naplaćenom bankarskom garancijom zatvoreni računi tužitelja koji nisu predmet ovog postupka, odnosno račun broj 00579/1/513 i dio obveze po računu broj 00034/1/5016 (list 117. i 118. spisa). Na tu okolnost predložio je provođenje financijskog vještačenja. Sud je rješenjem od 22. ožujka 2021. odredio provođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđenja koji su računi- obveze zatvoreni bankarskom garancijom po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i bankarstvo UČ. Vještak je pisani nalaz i mišljenje podnio 11. lipnja 2021. (list 125. do 137. spisa).

20. Vještak je iznio mišljenje prema kojem je tužitelj bankarskom garancijom zatvorio račun broj 579-01-3000 od 20. lipnja 2018. sa iznosom 2.519,12 EUR/18.980,33 kuna (zakup za srpanj 2018.) i račun broj 00034-1-516 od 6. srpnja 2018. sa iznosom 3.522,11 EUR/26.537,36 kuna (ugovorna kazna). Nadalje vještak je utvrdio da je tuženik bankarsku garanciju proveo u svojim poslovnim knjigama kao trošak te da nije s istom zatvorio bilo koju obvezu nastalu na temelju računa.

21. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 11. studenog 2021. kojom prilikom je u cijelosti ostao pri pisanom nalazu i mišljenju te je nadodao da je tuženik kroz svoje poslovne knjige, što je vidljivo iz priloga 3. nalaza i mišljenja knjižio račune tužitelja temeljem konkretnog poslovnog odnosa do 30. lipnja 2018., nakon čega više nije knjižio račune tužitelja s te osnove, a vještak je nadodao i kako smatra da visina računa tužitelja ne bi trebala biti sporna jer su isti provedeni kroz poslovne knjige tužitelja.

22. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što je prema ocjeni ovog suda vještak brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine te postavljenim mu zadatkom pri čemu stranke na provedeno vještačenje nisu imale prigovora.

23. Iz provedenog vještačenja utvrđeno je da tužitelj naplaćenom bankarskom garancijom nije naplatio potraživanja utužena u konkretnom predmetu pa je tuženikov prigovor ispunjenja ocijenjen neosnovanim.

24. U odnosu na od tuženika osporeni način obračuna, odnosno obračuna iznosa specificiranih u utuženim računima, kao i na prigovor da je iz unaprijed plaćenog predujma platio tražbinu koju je tužitelj u ovom postupku utužio ističe se sljedeće.

25. Kako je to razvidno iz Ugovora i Aneksa Ugovoru koji prileže spisu, tuženik se kao zakupac obvezao nadoknaditi sve troškove koji se odnose na korištenje predmeta zakupa te zajedničkih prostorija i uređaja ROSES FASHION OUTLETA, uključujući i troškove pogona i ostale troškove pogona (navedeni troškovi definirani su člankom 5.5. Ugovora o zakupu), i to uz poštivanje proporcionalnog zakupčevog dijela u čitavom iznosu ostalih troškova pogona, odnosno prema odnosu površine zakupljenog prostora prema ukupnoj veličini ROSES FASHION OUTLETA iz Ugovora. Ugovoreno je i da će se moguća razlika između uplaćenih predujmova i ukupnog iznosa u obračunu kompenzirati.

26. Tužitelj se tijekom postupka očitovao da sveukupna površina predmetnog poslovnog prostora u kojom je tuženik bio zakupnik iznosi 177m[2] , a prodajna površina 120m[2] , što proizlazi iz članka 5.1.b) Aneksa Ugovoru o zakupu od 22. svibnja 2022, a da je člankom 5.6.1 predmetnog Aneksa ugovoreno da se operativni troškovi, odnosno troškovi pogona obračunavaju na prodajnu površinu (120m[2] ), a kako proizlazi iz računa 00316/1/513. Nadalje je naveo da se operativni troškovi odnose na zajedničke površine centra te se obračunavaju na način da se nakon završetka svake kalendarske godine zbrajaju i podijele na zakupnike na način da je relevantno koliko svaki zakupnik ima zakupljene površine centra te da se na taj način izračunava alikvotni dio koji otpada na svakog zakupnika. Istovremeno, tužitelj navodi da zakupnici u pravilu mjesečno plaćaju predujam za operativne troškove te kad im se obračunavaju operativni troškovi, da im se od alikvotno izračunatog dijela odbije iznos predujma zbog čega zakupnik mora platiti razliku do stvarnog troška, a tvrdi da je upravo na taj način izvršen obračun u računu 00316/1/513. Tužitelj je naveo da se na jednaki način vršio obračun proporcionalnog dijela koji otpada na tuženika te nije raspolagao drugim podatcima vezanim za obračun troškova.

27.1. Tužitelj je u spis dostavio godišnji obračun operativnih troškova centra za 2018. (list 53. do 56. spisa). Uvidom u isti utvrđeno je kako dostavljeni obračun operativnih troškova sadrži pojašnjenje troškova na način da se navode o kojim troškovima je riječ i što ti troškovi u sebi sadrže te koliko su ukupno ti troškovi po pojedinim stavkama iznosili u 2017. i 2018. godine. Međutim, tužitelj nije dostavio obračun proporcionalnog dijela koji otpada na ovdje tuženika u vidu obračuna proporcionalnog dijela koji na njega otpada uzimajući u obzir zakupljenu površinu temeljem konkretnog Ugovora o zakupu i Aneksa tom Ugovoru u odnosu na površinu cijelog objekta, kao niti obračun iz kojeg bi bio vidljiv način izračuna alikvotnog dijela koji otpada na svakog zakupnika pa tako i na ovdje tuženika. Iz utuženih računa je razvidna jedinična cijena koju je tužitelj obračunao tuženiku u odnosu na zakupljenu površinu naznačenu u računima, ali iz računa i dostavljene dokumentacije ovaj sud nije mogao utvrditi je li tužitelj sporan obračun tuženikovog dijela izvršio pravilno niti je razvidan način obračuna utuženih operativnih i ostalih troškova pogona koji bi sukladno predmetnom Ugovoru bio tuženikova obveza plaćanja, a koju činjenicu je tuženik još u prigovoru osporio. Iz utuženih računa vidljiva je samo kvadratura izražena u m[2] na koju je tužitelj obračunao utužene troškove i naknade prema jediničnim cijenama, ali iz utuženih računa kao niti iz dostavljenog godišnjeg obračuna ne proizlazi obračun jedinične cijene utuženih troškova koje je tužitelj fakturirao tuženiku, odnosno iz spisu priležeće dokumentacije i provedenih dokaza ovaj sud nije mogao utvrditi na koji način je tužitelj utužene troškove i naknade raspodijelio na alikvotni dio koji sukladno Ugovoru i Aneksu Ugovoru otpada upravo na ovdje tuženika te je li navedeni obračun pravilno sačinjen.

27.2. Iz utuženog računa broj 00316/1/513 razvidno je da je tužitelj obvezu tuženika umanjio za plaćene predujmove operativnih troškova za 2018. u iznosu od 68,45 EUR/515,57 kn, međutim, tuženik je tijekom postupka tvrdio da je iz plaćenih predujmova platio tražbinu utuženu u ovom predmetu te je i u tom pogledu osporio utuženu tražbinu. Spisu ne prileže podaci o tome koji ukupni i pojedinačni iznos predujmova operativnih troškova je tuženik podmirio i je li tako ukupno plaćeni iznos pravilno obračunat u utuženom računu 00316/1/513, međutim, kad bi podatak o visini plaćenih predujmova bio točan, tužitelj, kako je to već ranije navedeno, nije tijekom ovog postupka dokazao na koji način je obračunao te je li pravilno obračunao u utuženim računima fakturirane jedinične cijene utuženih troškova i naknada s obzirom na alikvotni dio koji otpada na ovdje tuženika prema površini predmeta zakupa u korelaciji sa ukupnom površinom objekta i površinama zakupljenim od strane drugih zakupnika pa tako nije navedeno dokazao niti u odnosu na obračun iz računa broj 00316/1/513 kojim je tuženiku obračunao operativne troškove u kojima je u obvezi sudjelovanja.

28. Ovaj sud je na okolnost utvrđivanja sporne visine utuženih računa na prijedlog tužitelja odredio provođenje dokaza dopunskim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, međutim, tužitelj je na ročištu održanom 16. veljače 2022. odustao od tog prijedloga slijedom čega sud dopunsko vještačenje nije provodio. Ovdje valja istaknuti kako činjenica da je tužitelj kroz svoje poslovne knjige proveo utužene račune nije relevantan dokaz u pogledu sporne visine tužbenog zahtjeva i razloge iz kojih je tuženik visinu osporio pri čemu je tuženik, kako to proizlazi iz dopisa na listu 69. spisa, navedenim računima prigovorio te ih vratio tužitelju.

29. Ovaj sud stoga iz ponuđenih dokaza nije mogao utvrditi sporan obračun proporcionalnog dijela koji otpada na ovdje tuženika u čitavom iznosu troškova pogona i ostalih troškova pogona nakon godišnjeg obračuna troškova niti je mogao utvrditi je li tužitelj tuženiku obračunao alikvotni dio troškova koji na njega otpada u vidu izračuna veličine proporcionalnog dijela tuženika uzimajući u obzir odnos površine predmeta konkretnog zakupa u odnosu na ukupnu veličinu Roses Fashion Outleta, slijedom čega tužitelj nije dokazao spornu visinu utužene tražbine pa je valjalo u skladu s odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a uz primjenu odredbe članka 221.a ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

30. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 211. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

31.1. Tuženiku je slijedom toga u trošak parničnog postupka kao potreban priznat slijedeći trošak:

- trošak sastava prigovora od 19. srpnja 2019. (Tbr. 11.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak sastava podneska od 9. srpnja 2020. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 13. listopada 2020. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 26. studenog 2020. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 15. srpnja 2021. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 11. studenog 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 16. veljače 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 15. lipnja 2022. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 13. listopada 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 13. ožujka 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 9. siječnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 78,84 EUR, odnosno ukupno mu je kao potreban priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.266,34 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

31.2. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka određena je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

32. Tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na neosnovano prekomjerno zatraženi trošak sastava podneska od 13. listopada 2020. jer istim tuženik u bitnome ponavlja već ranije tijekom postupka istaknute navode te dostavlja sudsku praksu i karticu komitenta u vidu daljnje dokumentacije pa se radi o podnesku koji spada u kategoriju ostalih podnesaka za koje tuženiku pripada nagrada prema Tbr. 8.4. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife kako je to tuženik zatražio. S iste osnove odbijen je kao neosnovan i prekomjerno zatraženi trošak sastava podneska od 15. srpnja 2021. kojim tuženik u bitnome navodi da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te nastavno u bitnome ponavlja već ranije tijekom postupka iznesene tvrdnje pa se također radi o podnesku koji spada u kategoriju ostalih podnesaka za koje tuženiku pripada nagrada prema Tbr. 8.4. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife. Tuženikov zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 7. rujna 2021. jer je ovaj sud ocijenio da ovaj podnesak nije potreban za vođenje ovog postupka s obzirom da istim tuženik ne iznosi bilo kakve nove tvrdnje te se nepotrebno očituje na tužiteljev prijedlog za dopunom financijskog vještačenja. Nadalje, tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na prekomjerno zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 15. lipnja 2022. iz razloga što se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi već je ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa tuženiku za pristup na isto pripada nagrada prema Tbr. 9.5. Tarife, a ne Tbr. 9.1. Tarife kako je to tuženik zatražio. Završno, tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude iz razloga jer mu navedeni trošak nije niti nastao s obzirom da na isti nije pristupio. Slijedom navedenoga tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za ukupni iznos od 937,50 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 23. veljače 2026.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.