REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
SLAVONSKI BROD
Poslovni broj Kž-81/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vedrana Pavelić, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Silvije Sajfert, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HP, zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz članaka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 23. siječnja 2024., poslovni broj K-70/2023-19., u sjednici vijeća održanoj dana 23. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika HP kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Bjelovaru, presudom od 23. siječnja 2024., poslovni broj K- 70/2023-19 na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (N.N.152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu ZKP/08) proglasio je krivim okrivljenika HP zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11, pa je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenika ĆP, rođenog **.**.1989., na način da je optuženik HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, oštećeniku dužan isplatiti 265,45 € (dvjesto četrdeset pet eura četrdeset pet centa) / 2.000,00 (dvije tisuće) kuna[1] .
3. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku optuženik HP, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 188,80 € (sto osamdeset osam eura osamdeset centa), dok je temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku oslobođen obveze podmirenja nužnih izdataka i naknada braniteljici postavljenoj po službenoj dužnosti Marine Lacković, odvjetnice iz Daruvara, i troška postupka u paušalnom iznosu.
4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik HP po braniteljici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da sud usvoji žalbu okrivljenika i pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.
7. Žalba nije osnovana.
8. Žaleći se zbog pogrešne primjene materijalnog prava okrivljenik se ustvari žali zbog žalbenog osnova povrede kaznenoga zakona jer smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom povrijedio Kazneni zakon na njegovu štetu budući ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. umjesto iz stavka 3. istog članka. Naime nema nikakve dvojbe da si je okrivljenik pribavio imovinsku korist u iznosu od 2.000,00 kuna što je prema pravnom shvaćanju VSRH mala imovinska korist pa je u tom smislu trebao biti proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 236. stavak 3. KZ-a a ne 236. stavak 1. na koji način je povrijeđen Kazneni zakon na njegovu štetu, smatra okrivljenik.
9. Protivno navodima žalbe ne radi se o rečenoj povredi Kaznenog zakona.
10. U pravu je okrivljenik kada tvrdi da si je pribavio imovinsku korist u iznosu od 2.000,00 kuna i da je taj iznos prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela VSRH od 27. prosinca 2012. godine predstavljao malu imovinsku korist.
11. Međutim, člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a. (NN 56/15, objavljen u Narodnim novinama od 22. svibnja 2015. a stupio na snagu 30. svibnja 2015. godine) između ostalog se navodi: da iza dosadašnjeg stavka 25. koji postaje stavak 26. dodaju se stavci 27., 28., 29. i 30. koji glase:
- Stavak 27. Vrijednost imovine, imovinske štete, imovinske koristi, porezne obveze i državne potpore je velikih razmjera ako prelazi 600.000,00 kuna. Razaranja prouzročena kaznenim djelima su velika ako prelaze 600.000,00 kuna.
- Stavak 28. Vrijednost imovine je većih opsega ako prelazi 200.000,00 kuna.
- Stavak 29. Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 60.000,00 kuna. Vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna.
- Stavak 30. Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je mala ako ne prelazi 1.000,00 kuna.
12. Dakle jedino je u stavku 30. izmijenjeno pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnoga suda u odnosu na vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi time što je iznos od 2.000,00 kuna smanjen na 1.000,00 kuna (stavak 30.).
13. Budući si je okrivljenik pribavio imovinsku korist u iznosu od 2.000,00 kuna 25. travnja 2022. godine kada su na snazi bile gore navedene izmjene KZ-a (od 30. svibnja 2015. godine) prema kojima je mala imovinska korist do 1.000,00 kuna, prvostupanjski sud je pravilno okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ-a a ne iz članka 236. stavak 3. jer se ne radi o maloj imovinskoj koristi, odnosno o iznosu preko 1.000,00 kuna.
14. U odnosu na žalbeni osnov odluke o kazni okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne trebao imati u vidu, a nije, okolnosti konkretnog slučaja a prije svega njegovo iskreno priznanje i kajanje, da je otac troje djece o kojima je dužan skrbiti te iskazanu volju da se zaposli i vrati protupravnu imovinsku korist i da bi i tom slučaju trebao izreći kaznu zatvora do jedne godine.
15. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud je cijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11 od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja pa je tako polazeći od težine počinjenog kaznenog djela, stupnja odgovornosti te imovinskih i obiteljskih prilika u kojima živi kao olakotnu okolnost a u vrlo skromnoj mjeri cijenio njegovo priznanje koje je dano naknadno kada je bio suočen sa dijelom izvedenih a dijelom dokaza čije je izvođenje prethodilo dok je kao otegotne okolnosti cijenio brojnost kaznenih djela za koje je osuđen, uključujući u dva navrata i za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ-a te je osuđen uvjetnom osudom ali i kaznom zatvora u trajanju od 9 mjeseci.
16. Slijedom toga i ovaj sud drugog stupnja smatra da je u konkretnoj situaciji opravdano prvostupanjski sud okrivljenika za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.
17. Naime ovako izrečena kazna je primjerena okolnostima počinjenja kaznenog djela, težini i pogibeljnosti istog, stupnju krivnje te osobi okrivljenika, pa upravo ona može utjecati na okrivljenika ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela neprihvatljivo a kažnjavanje pravedno te će se na ovaj način omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine je tek nešto iznad zakonskog minimuma i sadrži dostatnu moralnu osudu za ono što je okrivljenik počinjenjem kaznenog djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjeno kazneno djelo, te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik nije osnovano.
18. U odnosu na okrivljenikove navode da je otac troje djece o kojima je dužan skrbiti, prvostupanjski sud je kod odluke o kazni ovaj navod cijenio kroz njegove obiteljske prilike u kojima živi, a iskazana volja da se zaposli i vrati protupravnu imovinsku korist nema takav značaj i kvalitetu da bi dovela do blaže osude.
19. Budući dakle, ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju iste nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 23. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
