REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-5520/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Perša, odvjetnik u Zagrebu, Tkalčićeva 12, protiv tuženika-protutužitelja ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vice Vukšić, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 60, radi utvrđenja, brisanja zabilježbi i prava zaloga te isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. siječnja 2026. u prisutnosti z. punomoćnika tužiteljice-protutuženice PE – odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika-protutužitelja, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnom i bez pravne valjanosti sudska nagodba koju su stranke zaključile u spisu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. I-611/95 dana 23.02.1995.g., a koja je u vezi sa zaključenim Ugovorom o zajmu od 01.02.1995.g. i sve druge pravne radnje povezane sa predmetnom sudskom nagodbom."

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se predlaže naložiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, brisanje prava zaloga za kredit u iznosu od 28.000,00 DEM temeljem sporazuma zaključenog 23.02.1995.g. pred Općinskim sudom u Zagrebu u spisu I-611/95, uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanje kakvo je bilo ranije, prije donošenja sudske nagodbe pobliže opisane u stavku I. izreke presude.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica u tužbi od 6. srpnja 2021. navodi da je 1. veljače 1995., kao zajmoprimac, s tuženikom-protutužiteljem, kao zajmodavcem, zaključila ugovor o zajmu za iznos 28.000,00 DEM u valuti, uz zateznu kamatu u slučaju zakašnjenja, da je na ročištu 23. veljače 1995. u predmetu broj:I-611/95 zaključila s tuženikom- protutužiteljem sudsku nagodbu kojom se utvrđuje da postoji njegovo potraživanje prema njoj u iznosu 28.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju NBH na dan vraćanja zajma, temeljem gore navedenog ugovora o zajmu, koje potraživanje dospijeva 1. ožujka 1995. te je sud donio rješenje kojim se određuje osiguranje potraživanja tuženika-protutužitelja u iznosu od 28.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna na njezinoj nekretnini, čime je stekao založno pravo na istoj, da su potom zaključili anekse ugovora o zajmu i to 1. ožujka 1995., 1. travnja 1995., 1. svibnja 1995., 1. lipnja 1995. i dr., kojima se prolongira rok otplate, da je vođen i ovršni postupak broj:I- 2602/96 u kojem je na ročištu 6. listopada 1998. tuženiku-protutužitelju isplatila iznos od 28.000,00 DEM u valuti, s naslova glavnice po gore navedenom ugovoru o zajmu, time da u zapisnik nije navedeno da bi dogovorili rok vraćanja zakonskih zateznih kamata, da je u parnici P-4816/01 pravomoćnom i ovršnom presudom od 20. travnja 2011. njoj naloženo isplatiti tuženiku-protutužitelju na ime kamata iznos od 785,10 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama od 12. travnja 2001. do isplate, iz obrazloženja koje presude proizlazi da je ugovor o zajmu od 1. veljače 1995. ništav pravni posao jer je u suprotnosti s prisilnim propisima, tj. Uredbi o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu ("Narodne Novine" 59/93), Zakonu o deviznom poslovanju i Zakonu o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata ("Narodne Novine" 91a/93 ), a da je u postupku utvrđeno da je zajam isplaćen u valuti DEM, slijedom čega da je ona dužna vratiti tuženiku-protutužitelju ono što je i primila po pravilima stjecanja bez osnove, tj. stranu valutu (što je i učinila na ročištu 6. listopada 1998. u predmetu broj: I-2602/96) te da su stranke sporazumom od 23. veljače 1995. u predmetu ovog suda broj: I-611/95, koji ima snagu sudske nagodbe, utvrdile da dug dospijeva 1. ožujka 1995. pa je u tom smislu dio sporazuma kojim su stranke utvrdile dospijeće ništav jer se pred sudom ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati, da je tužitelj-protutužitelj nakon navedene presude pokrenuo ovršni postupak na njezinoj nekretnini te je ovaj sud 1. kolovoza 2014. donio rješenje o ovrsi broj: Ovr-2092/2014 za iznos od 785,10 Eur i trošak parničnog postupka s kamatama, koji predmet je ustupljen Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru pod brojem Ovr-1347/2015 te da je 8. lipnja 2021. doneseno i rješenje kojim se njezina nekretnina dosuđuje kupcu, pa kako ona nije niti primila zajam od tuženika-protutužitelja, već od Glasnović štedno-kreditne zadruge, slijedom čega tuženik-protutužitelj nije imao aktivnu legitimaciju u parnici P-4816/01 te postupcima ovog suda broj:Ovr-2092/2014, kasnije Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj: Ovr-1347/2015, a sporni ugovor o zajmu i aneksi su ništetni pravni poslovi i nisu mogli konvalidirati niti sklapanjem sporne sudske nagodbe jer se radi o raspolaganjima stranaka protivnim prisilnim propisima, to nije valjana niti zabilježba zaloga u zemljišnim knjigama temeljem sudske nagodbe, slijedom čega tužiteljica-protutuženica predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnim i bez pravne valjanosti: a) Ugovor o zajmu zaključen između stranaka 1. veljače 1995., kao i svi aneksi toga ugovora i b) sudska nagodba koju su stranke 23. veljače 1995. zaključile u spisu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. I-611/95, a koja da je u vezi sa zaključenim Ugovorom o zajmu od 1. veljače 1995.g. uz sve druge pravne radnje povezane sa tom sudskom nagodbom te kojom se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje: a) prava zaloga za kredit u iznosu od 28.000,00 DEM temeljem sporazuma zaključenog 23. veljače 1995. pred Općinskim sudom u Zagrebu u spisu I- 611/95, uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanje kakvo je bilo ranije, prije donošenja sudske nagodbe i b) zabilježbi po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-2092/14 od 1. kolovoza 2014.g. i rješenja o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru posl. br. Ovr-1347/2015-84 od 8. kolovoza 2021. uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo ranije, prije donošenja tih rješenja.

1.1. U podnesku od 7. ožujka 2022. tužiteljica-protutuženica preinačuje tužbu isticanjem novog zahtjeva uz postojeći i predlaže donošenje presude kojom se tuženiku-protutužitelju nalaže da joj isplati iznos od 103.574,80 kuna sa kamatama od

7. listopada 1998. do isplate.

2. Tuženik-protutužitelj u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica-protutuženica nema pravnog interesa voditi parnicu jer je u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj:Ovr-1347/2015 podnijela žalbu s prijedlogom za odgodu ovrhe i obustavu ovršnog postupka navodeći iste razloge kao i u historijatu predmetne tužbe, o kojoj žalbi nije odlučeno.

2.1. U podnesku od 22. ožujka 2022. tuženik-protutužitelj navodi da bi, sve i da se prihvati tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništavosti ugovora o zajmu od 1. veljače 1995., tužiteljica-protutuženica bila u obvezi temeljem čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; dalje: ZOO) vratiti mu ono što je primila na temelju takvog ugovora, a to je upravo i učinila isplatom zajma u visini od 28.000,00 DEM u valuti temeljem tog ugovora na ročištu 6. listopada 1998. u ovršnom postupku broj: I-2602/96, uz napomenu je u obvezi prema čl. 214. ZOO-a platiti i zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva, slijedom čega tuženik- protutužitelj podnosi protutužbu radi isplate zatezne kamate za razdoblje od 13. studenog 1996. do 6. listopada 1998., tj. od dana podnošenja zahtjeva sudu za naplatu novčanog potraživanja pa do same isplate izvršene u ovršnom postupku broj: I- 2602/96, pa kako je kunska protuvrijednost 28.000 DEM na dan 13. studenog 1996. godine iznosila je 99.954,40 kn, to predlaže donošenje presude kojom se tuženici- protutužiteljici nalaže da mu isplati iznos od 34.159,76 kn (4.533,78 Eur) na ime zatezne kamate na 99.954,40 kn za razdoblje od 13. studenog 1996. do 6. listopada 1998. s pripadajućom kamatom od 22. ožujka 2022. do isplate.

3. Tužiteljica-protutuženica u pogledu protutužbe ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari s obzirom na presudu od 20. travnja 2011. broj:P-4816/01-35.

4. Presudom od 31. listopada 2024. broj:P-5731/2021-34 utvrđen je ništetnim i bez pravne valjanosti ugovor o zajmu zaključen između stranaka 1. veljače 1995. te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice usmjeren na isplati iznosa od 103.574,80 kuna sa kamatama od 7. listopada 1998. do isplate, u kojem dijelu je presuda postala pravomoćna, dok je rješenjem istog datuma i poslovnog broja odbačena protutužba, obustavljen parnični postupak u odnosu na tužbu tužiteljice- protutuženice s dijelom tužbenog zahtjeva kojim se predlaže naložiti brisanje zabilježbi po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-2092/14 od 1. kolovoza 2014. i rješenju o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru posl. br. Ovr-1347/2015-84 od 8. lipnja 2021. uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije donošenja citiranih rješenja te određeno da će se postupak u tom dijelu nastaviti kao izvanparnični postupak, koja rješenja su također postala pravomoćna.

4.1. Gore navedenom presudom je također odlučeno kao u stavcima I. i II. ove presude, dok je rješenjem određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, u kojem dijelu su presuda i rješenje ukinuti odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. srpnja 2025. broj:Gž-164/2025-2.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u predmete ovog suda P-4816/2001 te I- 2602/1996 i predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-1347/2015, izvadak iz ZK, izvadak iz registra, žalbu, prijedlog za odgodu i obustavu ovršnog postupka, presudu od 20. travnja 2011. broj P-4816/2001, upis brisanja društva, zapisnik od 6. listopada 1998. broj: I-2602/1996, rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 27. siječnja 2022. broj: Gžovr-22/2020-2, Gžovr-22/2022-3 i Gžovr-22/2022-4, prijedlog za odgodu ovrhe iz 1998. broj: I-2602/1996, rješenje o ovrsi broj: I-2602/1996, podnesak od 25. listopada 2017. broj: Ovr-1347/2015, podatke o uplatama i dopis HZMO od 16. siječnja 2023. te saslušao stranke.

5.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

5.2. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka EE te odbio prijedlog da se izvede dokaz saslušanjem LE, a isto je tako odbijen prijedlog da se pribave podaci o raznim postupcima koji se vode ili su vođeni pred ovim sudom, prema prijedlogu tužiteljice-protutuženice te prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost iz protutužbe (visina zahtjeva), jer navedeno nije odlučno za predmet spora.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi tužiteljice-protutuženice neosnovani.

7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je između tuženika-protutužitelja, kao zajmodavca i tužiteljice-protutuženice, kao zajmoprimca, zaključen 1. veljače 1995. ugovor o zajmu iznosa od 28.000,00 DEM, uz konstataciju da odgovara kunskoj protuvrijednosti iznosa od 101.693,20 kn (čl.1.), koji iznos od 28.000,00 DEM se zajmoprimac obvezuje vratiti najkasnije do 1. ožujka 1995. u valuti u kojoj je zajam i primio odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za DEM na dan vraćanja zajma (čl.2.), a u slučaju kašnjenja zajmodavac ima ovlaštenje tražiti zakonsku zateznu kamatu (čl.3.), time da zajmoprimac daje suglasnost da se radi osiguranja zajma zasnuje založno pravo na njegovoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da su stranke zaključile anekse gore navedenom ugovoru kojim su produljile rok vraćanja zajma do 1. travnja, 1. svibnja, 1. lipnja i 1. srpnja 1995. (l.20. do 23. spisa P- 4816/01),

-da je u predmetu ovog suda I-611/95 sastavljen zapisnik 23. veljače 1995., u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja, kao vjerovnika, protiv tužiteljice-protutuženice, kao dužnika, radi osiguranja novčanog potraživanja vjerovnika zasnivanjem založnog prava na nekretnini dužnika te su stranke zaključile sporazum kojim utvrđuju da postoji tražbina vjerovnika prema dužniku u iznosu 28.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za DEM na dan vraćanja zajma, koje potraživanje se temelji na ugovoru o zajmu od 1. veljače 1995., time da tražbina dospijeva 1. ožujka 1995. i da se radi osiguranja te tražbine, kao i troškova postupka, ima zasnovati založno pravo na nekretnini dužnika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je rješenjem određeno osiguranje tražbine vjerovnika u iznosu 28.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za valutu DEM na dan vraćanja zajma i troškova postupka uknjižbom na nekretnini dužnika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana u A2 obiteljska kuća u [adresa] kao suvlasništvo u 2/8 dijela tužiteljice-protutuženice te je na spomenutom suvlasničkom dijelu 16. veljače 1995. broj: Z-2699/1995, a na temelju gore navedenog sporazuma uzetog na zapisnik 23. veljače 1995. broj: I-611/1995 ovršno uknjiženo pravo zaloga za kredit u iznosu 28.000,00 DEM uz uvjete iz sporazuma za korist tuženika-protutužitelja,

-da je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o osiguranju od 23. veljače 1995. broj:I-611/95 i to tražbine tuženika-protutužitelja od 28.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan vraćanja zajma sa kamatom od 1. ožujka 1995. do isplate i troškove, dozvoljena rješenjem od 23. siječnja 1997. broj: I- 2602/96 ovrha na nekretnini tužiteljice-protutuženice i to zabilježbom iste u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti, prodajom i namirenjem tuženika-protutužitelja,

-da je na ročištu 6. listopada 1998. u gore navedenom predmetu broj: I-2602/1996 konstatirano da je punomoćnik ovdje tužiteljice-protutuženice predao prijedlog za odgodu ovrhe, a tužiteljica-protutuženica je osobno isplatila tuženiku-protutužitelju i njegovom punomoćniku iznos od 28.000,00 DEM u valuti,

-da je rješenjem od 30. rujna 1999. broj:I-2602/96 obustavljen gore navedeni postupak ovrhe,

-da je pravomoćnom presudom ovog suda od 20. travnja 2011. broj: P-4816/2001-35 tužiteljici-protutuženici naloženo isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 785,10 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan isplate s kamatama od 12. travnja 2001. do isplate uz naknadu troška postupka u iznosu 23.107,70 kn,

-da se u obrazloženju navedene presude navodi da je tuženik-protutužitelj prema ugovoru o zajmu od 1. veljače 1995. pozajmio tužiteljici-protutuženici 28.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti uz obvezu vraćanja do 1. ožujka 1995. uz zateznu kamatu od dospijeća do isplate, koji datumi dospijeća su produžavani aneksima ugovora, da je tužiteljica-protutuženica na ročištu 6. listopada 1998. u postupku I-2602/1996 isplatila tuženiku-protutužitelju iznos od 28.000,00 DEM u valuti, time da zapisnikom nije konstatirano da bi stranke dogovorile rok vraćanja zateznih kamata, da su stranke 23. veljače 1995. u predmetu I-611/1995, koji se vodio radi osiguranja zasnivanjem založnog prava, zaključile sporazum u pravcu da postoji potraživanje tuženika- protutužitelja prema tužiteljici-protutuženici u iznosu 28.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan vraćanja zajma, sukladno ugovoru o zajmu od 1. veljače 1995., koje potraživanje dospijeva 1. ožujka 1995. te je temeljem tog sporazuma i određeno osiguranje potraživanje uknjižbom založnog prava na nekretnini tužiteljice-protutuženice, koji sporazum ima snagu sudske nagodbe te da je u vrijeme zaključenja ugovora o zajmu bila zabranjena kupnja, prodaja i posuđivanje deviza između domaćih osoba, slijedom čega je spomenuti ugovor o zajmu ništav, te u smislu čl.104.st.1. i čl. 210.ZOO-a tužiteljica-protutuženica ima obvezu vratiti ono što je primila po pravilima stjecanja bez osnove, a to je strana valuta, što je i učinila, međutim, nije vratila zateznu kamatu prema čl.214. ZOO i stoga, a kako su stranke gore navedenim sporazumom utvrdile dospijeće duga 1. ožujka 1995., a tužiteljica- protutuženica je dug vratila 6. listopada 1998., to ovdje tuženi-protutužitelj ima pravo tražiti zateznu kamatu na glavnicu od 28.000,00 DEM za razdoblje od 1. ožujka 1995. do 6. listopada 1998. te je stoga tuženici-protutužiteljici naloženo da mu isplati 785,10 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB s kamatom od 12. travnja 2001. do isplate,

-da je rješenjem o ovrsi ovog suda od 1. kolovoza 2014. broj:Ovr-2092/14, a na temelju gore navedene pravomoćne presude od 20. travnja 2011. broj: P-4816/2001-35, određena ovrha radi naplate tražbine iz te presude uz pripadajuće troškove i to na nekretnini tužiteljice-protutuženice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem tuženika-protutužitelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom te ispražnjenjem nekretnina i predajom kupcu na temelju zaključka o prodaji,

-da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana u A2 obiteljska kuća u [adresa] kao suvlasništvo u 2/8 dijela tužiteljice-protutuženice te je 10. rujna 2014., temeljem rješenja o ovrsi ovog suda od 1. kolovoza 2014. broj: Ovr-2092/2014 zabilježena ovrha, dok je 11. lipnja 2021. zabilježena dosuda prema rješenju o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor broj: Ovr-1347/2015-84 od 8. lipnja 2021.,

-da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 10. veljače 2016. broj 8 St-2746/15 otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak nad dužnikom Glasnović ŠKZ u likvidaciji te je ovdje tuženik-protutužitelj prestao biti likvidator 10. veljače 2016., tj. danom otvaranja stečajnog postupka,

-da je Trgovački sud u Zagrebu 17. rujna 2020. objavio upis brisanja društva Antun Glasnović d.o.o. u stečaju,

-da je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 27. siječnja 2022. broj: Gž-Ovr- 22/2022-2 ukinuto rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor od 8. ožujka 2021. broj: Ovr-1347/2015-70 (pobijanim rješenjem je odbačena žalba ovdje tužiteljice-protutuženice protiv rješenja o ovrsi od 1. kolovoza 2014. broj:Ovr- 2092/2014),

-da je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 27. siječnja 2022. broj: Gž-Ovr- 22/2022-3 ukinuto rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor od 8. lipnja 2022. broj: Ovr-1347/2015-84 (pobijanim rješenjem je suvlasnički udio – nekretnina ovdje tužiteljice-protutuženice dosuđena kupcu), iz obrazloženja koje odluke proizlazi da je tužiteljica-protutuženica isplatila tuženiku-protutužitelju glavnicu prema ugovoru o zajmu od 1. veljače 1995., veći dio kamata i dio troškova postupka, pa bi provedba ovrhe zbog troškova ovršnog i parničnog postupka na njezinoj jedinoj nekretnini, koja predstavlja njezin dom, a kod inicijalnog duga od 785,00 EUR (prema presudi P-4816/2001) predstavljala prekomjeran teret,

-da je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 27. siječnja 2022. broj Gž-Ovr- 22/2022-4 ukinuto rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor od 1. prosinca 2021. broj: Ovr-1347/2015-97 (pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog ovdje tužiteljice-protutuženice za odgodu ovrhe i obustavu ovršnog postupka),

-da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. studenog 2022. broj: Ovr- 1347/2015-119 odgođena ovrha do pravomoćnog okončanja predmetne parnice.

8. Sud je kao iskren te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid prihvatio iskaz tužiteljice-protutuženice u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da je u veljači 1995. primila u zajam 28.000,00 DEM, da je rok vraćanja bio mjesec dana te da je potpisivala anekse ugovora o produljenju roka vraćanja, a u konačnici je na ročištu 6. listopada 1998. tuženiku-protutužitelju vratila glavni dug, dok je iskaz tuženika-protutužitelja ocijenio neuvjerljivim i suprotnim s dokumentacijom u koju je izvršen uvid u dijelu iz kojeg proizlazi da tužiteljici-protutuženici nije pozajmljena strana valuta – DEM, već da su joj isplaćene kune.

8.1. Iskaze stranaka u pogledu ugovornih kamata, zaposlenja tuženika-protutužitelja u ŠKZ Glasnović i dokumentacije odnosno poslovanja iste ŠKZ sud nije posebno razmatrao i cijenio jer isto ne nalazi relevantnim za predmet spora, dok se po pitanju prigovora nedostatka aktivne legitimacije tuženika-protutužitelja u parnici P-4816/01 upućuje na cjelokupnu dokumentaciju u koju je izvršen uvid, posebice pravomoćnu presudu u toj parnici, slijedom čega se istaknuti prigovor ukazuje neosnovanim.

9. Slijedom navedenog, u postupku je kao relevantno utvrđeno da je između tuženika-protutužitelja, kao zajmodavca i tužiteljice-protutuženice, kao zajmoprimca, zaključen 1. veljače 1995. ugovor o zajmu iznosa od 28.000,00 DEM, uz konstataciju da odgovara kunskoj protuvrijednosti iznosa od 101.693,20 kn (čl.1.), koji iznos od 28.000,00 DEM se zajmoprimac obvezuje vratiti najkasnije do 1. ožujka 1995. u valuti u kojoj je zajam i primio odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za DEM na dan vraćanja zajma (čl.2.), a u slučaju kašnjenja zajmodavac ima ovlaštenje tražiti zakonsku zateznu kamatu (čl.3.), time da je zajmoprimac dao suglasnost da se radi osiguranja zajma zasnuje založno pravo na njegovoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da su stranke zaključile anekse gore navedenom ugovoru kojim su produljile rok vraćanja zajma do 1. travnja, 1. svibnja, 1. lipnja i 1. srpnja 1995., a isto je tako utvrđeno da je gore navedeni iznos zajma tužiteljici-protutuženici isplaćen upravo u stranoj valuti – DEM, kao i da ga je vratila u stranoj valuti – DEM na ročištu 6. listopada 1998. u postupku broj: I-2602/1996 9.1. Odredbom čl.10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata ("Narodne Novine" 91a/93; dalje: ZODS) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja gore navedenog ugovora o zajmu, bilo je propisano da su kupnja, prodaja i pozajmljivanje deviza, kao i posredovanje u kupnji, prodaji i pozajmljivanju deviza između domaćih osoba dopušteni samo u slučajevima i na način predviđen tim zakonom. Dakle, ugovor o pozajmljivanju strane valute u tuzemstvu valjan je onda kada je sklapanje takvog ugovora prisilnim propisano dopušteno.

9.2. Slijedom navedenog, kako su sporni ugovor o zajmu i aneksi istog zaključeni u vrijeme važenja ZODS-a koji nije dopuštao pozajmljivanje deviza fizičkim osobama, a stranke su ugovorile zajam u stranoj valuti i kao predmet zajma je predana strana valuta, to su ugovor o zajmu od 1. veljače 1995. i aneksi istog ništavi jer su zaključeni suprotno navedenom kogentnom propisu, sve temeljem čl.103. ZOO-a.

9.3. Kod toga posebno valja napomenuti da okolnost što je u ugovoru o zajmu konstatirano da iznos zajma od 28.000,00 DEM odgovara kunskoj protuvrijednosti iznosa od 101.693,20 kn (čl.1.), sama po sebi ne mijenja ugovoru karakter ugovora o zajmu strane valute. Unošenje kunske protuvrijednosti strane valute ne upućuje na zaključak da bi se radilo o tzv. valutnoj klauzuli jer je u ugovoru jasno navedeno da zajmoprimac prima iznos u valuti DEM te se obvezuje taj iznos vratiti najkasnije do 1. ožujka 1995. u valuti u kojoj je zajam i primio (a samo podredno u kunskoj protuvrijednosti).

9.3. Međutim, okolnost da je taj ugovor ništav ne znači ujedno da stranke istog nemaju nikakve međusobne obveze, već znači da svaka stranka ima vratiti ono što je primila i to po pravilima stjecanja bez osnove, a to bi u gore navedenom slučaju bila obveza tužiteljice-protutuženice vratiti stranu valutu – DEM. U tom je pravcu i raspravljano u parnici P-4816/2001 i stoga se upućuje na toč.7 alineja 9 obrazloženja ove presude.

10. U odnosu na tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke presude valja istaći da sud ne nalazi da bi sporazum stranaka – sudska nagodba – od 23. veljače 1995. u predmetu I-611/1995 bio protivan/a prisilnim propisima.

10.1. Naime, sadržaj tog sporazuma - nagodbe ne ostavlja mjesta dvojbi o predmetu obveze. Iz istog jasno proizlazi da stranke suglasno utvrđuju postojanje tražbine tuženika-protutužitelja prema tužiteljici-protutuženici u iznosu 28.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za DEM na dan vraćanja zajma, s dospijećem tražbine 1. ožujka 1995., dakle, ne radi se o novčanoj obvezi u stranoj valuti već o obvezi koja je dopuštena u smislu čl.395. ZOO-a, slijedom čega nema razloga ništavosti na koju se tužiteljica poziva.

10.2. Također valja istaći da sporazum – nagodba predstavlja poseban pravni posao kojim stranke utvrđuju međusobna prava i obveze, u konkretnom slučaju tražbinu i dospijeće iste, pa okolnost što je na zapisniku na kojem je sastavljen sporazum - nagodba konstatirano da tražbina proizlazi iz ugovora o zajmu od 1. veljače 1995., koji je presudom ovog suda od 31. listopada 2024. broj:P-5731/2021-34 utvrđen ništavim, sama po sebi ne dovodi u pitanje valjanost sporazuma – nagodbe.

10.3. Dakle, ono što je odlučno jest da su strane izrazile slobodnu volju sklapanjem sporazuma - nagodbe 23. veljače 1995. u predmetu I-611/1995, u kojem/oj su utvrdile sve bitne elemente u vidu tražbine i dospijeća - 28.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za DEM na dan vraćanja zajma, s dospijećem tražbine 1. ožujka 1995., pa kako nema razloga ništavosti na koju se tužiteljica poziva, to je tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke presude valjalo odbiti kao neosnovan.

11. U odnosu na tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u stavku II. izreke presude ističe se da su stranke u gore navedenom sporazumu – nagodbi suglasno odredile i to da se radi osiguranja tražbine iz istog ima zasnovati založno pravo na nekretnini tužiteljice-protutuženice te je ovršno uknjiženo pravo zaloga za tamo navedeni iznos uz uvjete iz sporazuma - nagodbe za korist tuženika-protutužitelja, pa kako sud ne nalazi da bi spomenuti sporazum – nagodba bio/la protivan prisilnim propisima, to nema mjesta zaključku da bi bila protivna prisilnim propisima uknjižba založnog prava kojim je osigurana tražbina iz istog, pa je tužbeni zahtjev usmjeren na brisanje prava zaloga uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja valjalo odbiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude.

11.1. Posebno valja napomenuti da se odluke Županijskog suda u Karlovcu od 27. siječnja 2022. broj: Gž-Ovr-22/2022-2, Gž-Ovr-22/2022-3 i Gž-Ovr-22/2022-4 ne odnose na ovrhu dozvoljenu rješenjem od 23. siječnja 1997. broj: I-2602/96, koja je ovrha određena na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o osiguranju od 23. veljače 1995. broj:I-611/95 (i na koncu obustavljena rješenjem od 30. rujna 1999. broj:I- 2602/96), već se odnose na postupak ovrhe koji proizlazi iz parnice P-4816/2001, u kojoj je pravomoćnom presudom od 20. travnja 2011. tužiteljici-protutuženici naloženo isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 785,10 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan isplate s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, koji iznos se pak odnosi na zatezne kamate na glavnicu iz predmetnog sporazuma - nagodbe 23. veljače 1995. u predmetu I-611/1995, sve s obzirom da je glavnica dospjela 1. ožujka 1995., a tužiteljica-protutuženica je istu podmirila 6. listopada 1998.

11.2. Dakle, nema mjestu zaključku da je obveza koja proizlazi iz predmetnog sporazuma – nagodbe od 23. veljače 1995. u predmetu I-611/1995 podmirena jer se ta obveza sastoji od glavnice i kamata, kao i troškova postupka, pa kako je obveza isplate glavnice dospjela 1. ožujka 1995. i plaćena je sa zakašnjenjem, to je tužiteljica- protutuženica u obvezi platiti i zateznu kamatu, o čemu je odlučeno u parnici P- 4816/2001 i na temelju koje odluke se vodi ovršni postupak, kao i troškove postupka.

11.3. S obzirom da iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da dug iz predmetnog sporazuma – nagodbe od 23. veljače 1995. u predmetu I-611/1995 nije podmiren jer nije plaćena kamata, to nema mjesta brisanju prava zaloga kojim je tražbina osigurana, slijedom čega se tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisan u stavku II. izreke ukazuje neosnovanim i u tom smislu.

12. Kako su stranke djelomično uspjele sa svojim zahtjevima odlučeno je kao u stavku III. izreke presude temeljem čl.154.st.4. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. veljače 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na Županijski sud u Velikoj Gorici.

DNA:

pun. stranaka