Poslovni broj: UsI-2121/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1) DG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) VG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 3) ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, Ante Starčevića 3/2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49 , OIB: 72910430276; uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, Split i pod 2) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev, poništava rješenje tuženika Klasa: UP /II-942- 01/23-01/41, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 4. svibnja 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku, tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dostave ove presude i povrata spisa tuženiku.

III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati tužitelju iznos 3.750,00 eur na ime naknade troška ovog spora, uvećan za zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate ako se taj iznos ne podmiri u tomu roku.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba koju su sada pok. IG (prednice/majke tužitelja pod 1)), OG te tužitelji pod 2) i 3) izjavili protiv rješenja prvostupanjskoga tijela Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, Makarska Klasa: UP/I-944-07/97-01/510, Urbroj: 2181/1-13/16-22-27 od 14. studenoga 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je odlučeno kako slijedi. Točkama 1. do 5. izreke, utvrđeno je pravo na naknadu za čest. zem. [katastarska čestica] šuma površine 869 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 110 m , čest. zem. [katastarska čestica] oranica površine 345 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] šuma površine 389 m , čest. zem. [katastarska čestica] površine 359 m[2] ,[2] čest. zem. [katastarska čestica] šuma površine 485 m , čest. zem. [katastarska čestica] šuma površine 1327 m , čest. zem. [katastarska čestica] šuma površine 99 m ; u ukupnom iznosu 8.615,76 eura, od čega: IG za 1/3 dijela u iznosu 2.871,92 eura; OG, tužitelju pod 2), tužitelici pod 3) i RG, svakome za 1/12 dijela u iznosu po 717,98 eur; KG, TG i NG, svakome za 1/9 dijela u iznosu po 957,31 eura; koju naknadu im je dužna isplatiti zainteresirana osoba pod 2) u obveznicama Republike Hrvatske u 40 polugodišnjih rata koje dospijevaju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine, a koje obveznice im je dužna predati u roku 60 dana od pravomoćnosti rješenja. Točkom 6. izreke, odbijen je zahtjev za naknadu u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] Voda kao neosnovan. Točkom 7. izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Tužitelji, u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovaraju kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude. Tužbenim zahtjevom traže poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja. Zahtijevaju naknadu troška ovoga spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu, te zainteresirana osoba pod 2) u odgovoru na tužbu i na raspravi, u bitnome, navode, kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude.

4. Dostavom prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 23. svibnja 2025. i 23. siječnja 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS-a).

5. Na temelju članaka 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a, oba su ročišta za raspravu održana bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe pod 1) koji nisu opravdali izostanak s tih ročišta; dok na drugo ročište za raspravu nije pristupila ni zainteresirana osoba pod 2) koja ga je predložila održati bez njene prisutnosti.

6. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Člankom 52. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: Zakon o naknadi) je propisano: „Prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

9. Među strankama ovoga upravnog spora isključivo je sporno je li pravilno u osporenom rješenju utvrđeno i ocijenjeno da je, za gore navedene nekretnine za koje se prvostupanjskim rješenjem utvrđuje pravo na naknadu o obveznicama RH, ostvarena iznimka od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo, propisana citiranim člankom 52. Zakona o naknadi.

10. Iz osporenog rješenja i navedenoga spisa upravnog postupka u kojemu je ono doneseno, proizlazi da je, u tomu rješenju odn. postupku, obrazloženo odn. utvrđeno i ocijenjeno: da je u konkretnome slučaju ostvarena netom navedena zakonska iznimka od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo ; a s obzirom da je, na temelju Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatski ("Narodne novine", br. 52/91 i 5/92, dalje: Uredba) prestalo pravo vlasništva R.Z. KPD Sremska Mitrovica, Odmarališta Baška Voda na predmetnim nekretninama te je pravo vlasništva steklo trgovačko društvo INA - Industrija nafte d.d. Zagreb do donošenja Zakona o naknadi odnosno do 11. listopada 1996. a na temelju Ugovora o prijenosu nekretnina bez naknade od 10. studenoga 1994., vlasništvo predmetnih nekretnina steklo je trgovačko društvo INA turizam d.d. Zagreb koje ih je kupoprodajnim ugovorom od 24. svibnja 1995. prodalo UG.

11. Tužitelji tijekom ovoga upravnog spora (u tužbi i na raspravi) a i ranije u upravnom postupku (u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja) u bitnome, prigovaraju, u smislu, da je pogrešno utvrđeno i ocijenjeno da bi se u konkretnome slučaju ostvarila netom navedena zakonska iznimka od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo.

12. Tužitelji, naime, dovođenjem u pitanje prethodno navedenoga slijeda stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, spore valjanost pravne osnove kojom bi treća osoba stekla pravo vlasništva: navode, u bitnome, da poduzeće Dubravka d.o.o. nikada nije niti osnovano odnosno da nikada nije bilo registrirano kod trgovačkog suda pa da stoga ono nije ni moglo biti pripojeno poduzeću INA Industrija nafte d.d., zbog čega da predmetne nekretnine nikada nisu prešle u vlasništvo INA Industrija nafte d.d. niti u vlasništvo INA turizam d.d. Zagreb pa, posljedično tomu, navedeni kupoprodajni ugovor zaključen **.**.1995. sa UG da ne predstavlja valjanu pravnu osnovu na temelju koje bi treća osoba stekla pravo vlasništva, a u smislu gore citirane materijalnopravne odredbe iz članka 52. Zakona o naknadi, koja odredba da je stoga pogrešno primijenjena jer da ju se u konkretnome slučaju ne primjenjuje.

13. U vezi navedenih prigovora, istaknutih i u žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, u obrazloženju osporenog rješenja se navodi gore već nabrojana utvrđenja iz predmetnoga upravnog postupka, i dodatno obrazlaže da je prvostupanjskim rješenjem pravilno primijenjena odredba iz članka 52. Zakona o naknadi a tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo da nisu ovlašteni preispitivati zakonitost zemljišno-knjižnih upisa već je to u nadležnosti sudova, a niti formalno postupanje nadležne Agencije za restrukturiranje i razvoj koju je ovlastila Vlada Republike Hrvatske sa osnova Uredbe da sredstvima pravnih osoba može raspolagati na način da iste može prodati u cijelosti ili djelomično, dati u zakup u cijelosti ili djelomično ili osnovati poduzeće ili drugu pravnu osobu u svom vlasništvu.

14. Tuženik je, u odgovoru na tužbu, ostao kod obrazloženja osporenog rješenja, navodeći da je to rješenje zakonito i predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva. 15. Zainteresirana osoba pod 1) se u odgovoru na tužbu priklonila navedenim tužbenim navodima, a njenom se odgovoru na tužbu na raspravi potom priklonila i zainteresirana osoba pod 2).

16. Slijedi da su, u ovome upravnom sporu, za razliku od tuženik, tužitelji a i zainteresirane osobe pod 1) i 2) stava da u osporenom rješenju i upravnom postupku koji mu je prethodio, za sada, nisu pravilno obrazložene i utvrđene sve činjenice pravno odlučne za primjenu citiranog članka 52. Zakona o naknadi odn. za pravnu ocjenu je li valjana pravna osnova na temelju koje je treća osoba stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

17. S navedenim stavom tužitelja i zainteresiranih osoba pod 1) i 2) suglasan je i ovaj sud zbog sljedećih razloga.

18. Iznimka od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo, propisana citiranim člankom 52. Zakona o naknadi, ima u vidu, onu pravnu osnovu na temelju koje su treće osobe stekle pravo vlasništva predmetne imovine, koja je valjana.

19. Stoga se, pitanju valjanosti te pravne osnove, u predmetnome upravnom postupku radi naknade za oduzetu imovinu, ima pristupiti po postupovnopravnim pravilima o prethodnom pitanju, sadržanima u člancima 144. do 148. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91 i 103/96; dalje: ZUP/91) koji se u konkretnome slučaju primjenjuje na temelju članka 168. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) i članka 68. Zakona o naknadi. Pritom, eventualno postojanje parnice koja je prekinuta pravomoćnim rješenjem suda radi donošenja pravomoćne odluke u ovoj upravnoj stvari, nije razlog zbog kojeg bi valjalo prekinuti predmetni upravni postupak. Navedeno iz razloga što je o zahtjevu za naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nadležno odlučivati upravno tijelo, koje pitanje valjanosti pravne osnove na temelju koje je stečeno pravo vlasništva na oduzetoj imovini, raspravlja kao prethodno pitanje u smislu netom navedenih zakonskih odredaba (tako i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2089/21-2 od 16. rujna 2021.).

20. Iz gore izloženih navoda obrazloženja osporenog rješenja te utvrđenja iz upravnog postupka u kojemu je to rješenje doneseno, proizlazi da se, u konkretnome slučaju navedenome pitanju nije pristupilo na prethodno navedeni način tj. kao prethodnom pitanju.

21. Stoga se utvrđeno i obrazloženo činjenično stanje te primjenu materijalnog i procesnog prava u osporenom rješenju, za sada, ne može ocijeniti pravilnima i potpunima pa se to rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

22. Da bi se ukazane nedostatke koji osporeno rješenje čine nezakonitim otklonilo na način prethodno obrazložen ovom presudom, točkama I. i II. izreke ove presude to je rješenja poništeno a predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak u kojemu će tuženik ponovno riješiti o predmetnoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba iz obrazloženja ove presude.

23. Pritom se ovome sudu nesvrhovitim i neekonomičnim ukazalo (tužbenim zahtjevom traženo) poništavanje još i prvostupanjskog rješenja, jer je, u ponovnom postupku nakon ove presude, tuženik ionako ovlašten upotpuniti postupak (sam ili putem prvostupanjskog tijela) pri čemu je, ako utvrdi osnovanost žalbe, tuženik ovlašten novim drugostupanjskim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i sam riješiti stvar odnosno dostaviti predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu (članak 242. ZUP/91).

23.1. Naime, odlučivanje u granicama tužbenog zahtjeva (članak 47. stavak 1. ZUS-a) ne znači da stranka tužbenim zahtjevom može sudu odrediti do koje razine upravnog postupka će se upustiti u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva (tako u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2276/2016-2 od 21. rujna 2016.). To prosuđuje sud, vodeći se time da se što učinkovitije otklone utvrđeni razlozi nezakonitosti i tako ostvare ciljevi upravnog spora propisani člankom 2. stavkom 1. ZUS-a.

24. Iz gore navedeni razloga, na temelju članka 117. stavka 1. u vezi članka 47. stavak 1. ZUS-a, te na temelju članaka 119. stavku 4. i članku 151. stavku 2. ZUS-a.; presuđeno je kao pod točkama I. i II. izreke.

25. S obzirom da je tuženik izgubio ovaj spor, obvezan je tužitelju naknadi zahtijevane troškove ovoga spora sa zahtijevanim zateznim kamatama, a na ime: odvjetničkog sastavljanja tužbe i zastupanja na gore navedenim dvama raspravnim ročištima. To su 3 radnje, svaka po 500 bodova, što pomnoženo vrijednošću boda (2,00 EUR) iznosi 3.000,00 EUR, a uvećano za 25% PDV-a (750,00 EUR) daje ukupno 3.750,00 eur (Tbr. 27. točka 1. alineja druga te točka 2., Tbr. 46., Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika , „Narodne novine“ broj 138/23.).

26.1. Stoga je, na temelju članka 144. i članka 147. stavka 1. te članka 148. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 23. veljače 2026.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: : Protiv odluke o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke) nije dopuštena žalba. Protiv odluke o trošku (točka III. izreke) dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske; koja žalba odgađa izvršenje.

DNA:

- opun. tužitelja pod 1) do 3), uz zapisnik o objavi

- tuženiku, uz zapisnike o raspravi i objavi te spis dostavljen uz odgovor na tužbu

- z.o. pod 1), uz zapisnike o raspravi i objavi

- z.o. pod 2), uz zapisnike o raspravi i objavi

- u spis pa spis u kal 30 dana.

Rj/ Tužitelji pod 1) do 3) ne plaćaju sudsku pristojbu (čl. 22. st. 1. ZoSP/2018.).