Poslovni broj: P-7895/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Branku Kostiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi 23. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broja: 028-50-4909964 sklopljenog dana 2.6.2008.g., potvrđenog pod brojem OV-9808/2008 od javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, između tuženika, RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditora i tužiteljice OĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojim je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, odnosno čl. 3. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se 1,50 % od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje prilikom korištenja kredita.
II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužiteljici OĆĆ iz [adresa], OIB: 908273959494na ime plaćene naknade za troškove obrade kredita, isplati iznos od 462,20 EUR, do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do nadalje, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 23. veljače 2026. godine do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 2.6.2008.g. sklopila Ugovor o kreditu broja: 028-50-4909964, potvrđen pod brojem OV-9808/2008 od javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, u protuvrijednosti iznosa od 51.906,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, a čl. 3. Ugovora određeno je sljedeće:
„3./treće/ NAKNADA
1,50 % (jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.
Tuženik je tužiteljici dana 27.6.2008.g. naplatio naknadu na ime troškova obrade kredita u iznosu od 778,59 CHF(3.482,42 HRK=462,20 EUR), navedeno u otplatnoj tablici kao „druge uplate“, a u pregledu izvršenih uplata kao dio ukupno primljenih uplata. Ugovor su parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi na ime troškova obrade kredita, na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05). Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 5. Ugovora, već je tužiteljica bila stavljena u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužiteljici nije prezentirao koje on to točno ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužiteljica morala naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži. Podredno, u Ugovoru nije navedeno po kojem će se tečaju troškovi obrade u iznosu od 4,50 % od iznosa kredita obračunati, odnosno hoće li sporna naknada biti obračunata po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju, a dodatno, nije precizirano niti hoće li će biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za odobrenje kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za ekstraprofitom) obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Također, iz svega gore navedenog jasno je da su te ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/03 te čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tuženika da vrati tužiteljici sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05), slijedom čega je tužiteljica ovlaštena postaviti i kondemnatorni zahtjev za isplatu (toč. 2. tužbenog zahtjeva). Radi svega navedenog, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi ništetnost gore navedene odredbe te naložiti tuženiku tužitelju platiti iznos od 462,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31.07.2015. godine kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka.
2. Tuženik, iako mu je tužba uredno dostavljena dana 17.12. 2025. godine, nije podnio odgovor na tužbu. Slijedom navedenog, a budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnostima s dokazima koje je podnio sam tužitelj, niti s opće poznatim činjenicama, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).
3. Valja također reći kako tužitelj kao VPS naznačuje iznos od 1.789,21 eura. Tužitelj je istaknuo zahtjev na utvrđenje kao deklaratorni zahtjev, a koji zahtjev služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na isplatu pa se tako deklaratorni zahtjev uz kondemnatorni ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na isplatu, sve u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP prema kojoj se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva a taj glavni zahtjev predstavlja upravo zahtjev na isplatu svote od 462,00 eura dok je deklaratorni zahtjev odlučan glede osnovanosti zahtjeva za isplatu (tako Županijski sud u Zagrebu GŽ-1926/25 od 06.05.2025. godine, VSRH u odlukama Rev-1264/07 od 29.10.2008., Rev-374/2013 od 06.12.2017. i brojna druga sudska praksa)
4. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 50 bodova, odnosno 100,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 125,00 eura, te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama), tako da ukupno trošak tužitelja iznosi 151,54 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.
U Zagrebu, 23. veljače 2026.
Sudac:
Biserka Pavković Fućak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste putem ovoga suda na Županijskom sudu u Zagrebu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku
Rj/
Rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu 26,54 eura
