REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] R 5
Poslovni broj: Us I-211/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Andreis & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Jurja Žerjavića 16/I, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi prigovora, 23. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I- 041-03/24-02/26 URBROJ: 443-01-18-25-4 od 16. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-041-03/24-02/26, URBROJ: 443-01-18-25- 4 od 16. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen na Obavijest KLASA: 116-02/24-01/1855 URBROJ: 443-02-03-18-24-9 od 20. rujna 2024. uz obrazloženje da je utvrđeno kako je poslodavac tužitelja izvršio obvezu prijave na mirovinsko osiguranje za razdoblje obuhvaćeno pravomoćnom presudom.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te navodi da je kod društva CLUB ADRIATIC d.o.o. bio zaposlen temeljem ugovora o radu od 1. siječnja 2004. i aneksa iz 2005. te da je radni odnos prestao Odlukom o izvanrednom otkazu od 10. listopada 2019. Povodom tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa donesena je pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pr-443/2019 od 14. travnja 2023. kojom je odluka o izvanrednom otkazu utvrđena nedopuštenom i poslodavcu je naloženo vratiti tužitelja na prethodno radno mjesto. Poslodavac tužitelja da nije postupio po pravomoćnoj presudi, odnosno nije ga od 21. rujna 2022. prijavio na obvezno osiguranje s osnove radnog odnosa niti je isplaćivao plaću i dostavljao obračune plaće. Rješenje HZMO-a od 9. svibnja 2024., na koje se tuženik poziva, da je poništeno rješenjem središnje službe HZMO-a od 29. listopada 2024. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Tuženikov stav prema kojem je postupak po izvanrednom pravnom lijeku prethodno pitanje za postupanje inspekcije rada smatra pogrešnim i protivnim čl. 55. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ustraje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Dodatno ističe kako nova činjenica na koju se poziva tužitelj (da je rješenje HZMO-a od 9. svibnja 2024. poništeno te predmet vraćen na ponovni postupak) nije od utjecaja jer iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja kojim je je to rješenje poništeno ne proizlazi i osnovanost zahtjeva tužitelja. Postupak koji se vodi pred Općinskim sudom povodom zahtjeva poslodavca tužitelja za obnovom postupka u kojem isti traži utvrđenje dana prestanka radnog odnosa tužitelja 21. rujna 2022. da predstavlja prethodno pitanje za nadležnost inspekcije rada tuženika. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Kako se ne radi o pravnoj stvari za rješavanje koje bi bilo potrebno provesti raspravu na koju bi se pozvale stranke budući da činjenice bitne za rješenje ove upravne stvari nisu sporne, već se radi o primjeni prava, te kako se tužitelj izrijekom suglasio da se spor riješi bez održavanja rasprave, to je sud presudu donio bez rasprave i pozivanja stranaka (čl. 98. t. 4. ZUS-a). Tijekom spora strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora sukladno odredbi čl. 6. st. 1. ZUS-a.
5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod društva Club Adriatic d.o.o. , da je taj radni odnos prestao Odlukom o izvanrednom otkazu te da je presudom Općinski sud u Rijeci poslovni broj Pr-443/2019 od 14. travnja 2023. utvrđeno da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena i naložen povratak tužitelja na rad kod tog poslodavca. Također nije sporno da je poslodavac tužitelja prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje za razdoblje od 11. listopada 2019. do 20. rujna 2022. te da je tužitelj od 21. rujna 2022. ostvario pravo na prijevremenu starosnu mirovinu na vlastiti zahtjev.
7. Odredbom čl. 24. st. 2. t. 1. i 2. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine broj 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23., dalje: Zakon o Državnom inspektoratu) propisano je da inspekcijske poslove u području rada i zaštite na radu koje obavlja inspekcija rada podrazumijevaju obavljanje inspekcijskog nadzora provedbe zakona i drugih propisa kojima se uređuju: radni odnosi i zaštita na radu, te obveza prijave, odjave i promjena tijekom osiguranja radnika na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje. Međutim, inspekcija rada nije nadležna odlučivati o postojanju i trajanju radnog odnosa kada je to pitanje predmet sudskog postupka, niti je ovlaštena tumačiti i provoditi pravomoćnu sudsku presudu putem zamjene ovršnog postupka.
8. S obzirom na to da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika, sud je ispitao je li tuženik, u okviru svoje nadležnosti propisane citiranom odredbom Zakona o Državnom inspektoratu, pravilno proveo inspekcijski nadzor i donio osporavano rješenje.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik postupio po predstavci tužitelja, proveo inspekcijski nadzor te utvrdio činjenično stanje na temelju raspoloživih isprava, uključujući pravomoćnu presudu Općinski sud u Rijeci poslovni broj Pr-443/2019 i podatke o prijavi tužitelja na obvezno mirovinsko osiguranje. Navedenom sudskom odlukom nije utvrđen datum prestanka radnog odnosa (iz presude je razvidno da sud nije u vidu imao da je tužitelj podnio zahtjev za ostvarenje prijevremene starosne mirovine) te je utvrđeno kako je u izvršenju navedene presude poslodavac tužitelja izvršio prijavu tužitelja na mirovinsko osiguranje s osnove radnog odnosa do 20. rujna 2022. (dana prije datuma s kojim je tužitelj ostvario prijevremenu starosnu mirovinu).
10. Sud nalazi da se u konkretnom slučaju pitanje (ne)dopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne može smatrati prethodnim pitanjem u smislu čl. 55. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, budući da je o tome već pravomoćno odlučeno presudom nadležnog suda. Riječ je, dakle, o pravomoćno presuđenoj stvari zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta prethodnog pitanja u odnosu na tu pravnu stvar. Istodobno, pitanje datuma eventualnog prestanka radnog odnosa, kao i pravnih učinaka ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu na trajanje radnog odnosa, predstavlja samostalno radnopravno pitanje o kojem je, sukladno zakonu, nadležan odlučivati redovni sud. To pitanje po svojoj naravi prelazi granice inspekcijskog nadzora jer inspekcija rada nije ovlaštena samostalno utvrđivati trajanje radnog odnosa niti tumačiti učinke sudske presude mimo sudskog postupka. Slijedom toga, tuženik je pravilno ocijenio da u okviru svojih zakonskih ovlasti ne može odlučivati o tim pitanjima.
11. Naknadno dostavljeno rješenje Općinski sud u Rijeci od 8. prosinca 2025., kojim je odbijen prijedlog poslodavca za ponavljanje postupka, ne dovodi do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Time je potvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka, ali ni tom odlukom nije utvrđeno postojanje konkretne obveze poslodavca na prijavu tužitelja na osiguranje nakon 21. rujna 2022., niti je time izmijenjen opseg izvršivosti presude. Također, na drugačiju odluku u ovom sporu nije od utjecaja ni rješenje HZMO-a, Područne službe u Rijeci, od 3. rujna 2025., a iz razloga što je to rješenje doneseno nakon donošenja osporenog rješenja, u posebnoj upravnoj stvari i u postupku koji je tužitelj pokrenuo radi utvrđenja njegova staža osiguranja, zbog čega nije od utjecaja na zakonitost ranije provedenog inspekcijskog postupka.
12. Sud ocjenjuje da u provedenom inspekcijskom postupku nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdavale izricanje upravnih mjera iz nadležnosti inspekcije rada.
13. Slijedom navedenoga, sud je stajališta kako osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, tužbeni prigovori nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu, osporavano rješenje tuženika pozivom na naprijed citirane zakonske odredbe ocijenjeno je zakonitim pa je valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u t. I. izreke presude.
14. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.
U Rijeci 23. veljače 2026.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
