REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3662/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Matei Kršić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 22. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Tene Huk, odvjetnice, 23. veljače 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju presude Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P- 1013/09 od 5. studenoga 2009., nedopušten, jer zahtjev tuženika za izravnu naplatu nije osnovan.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji povrat svih neosnovano ustegnutih sredstava na račun tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi sav trošak parničnog postupka parnični trošak, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku 8 dana.",

kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu 606,18 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 23. veljače 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem ovoga suda od 29. travnja 2025., poslovni broj: Ovr-1316/2025 upućen u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave, presude Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-1013/09 od 5. studenog 2009. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Navodi da je tuženik, temeljem presude Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-1013/09 od 5. studenog 2009., u veljači 2025. pokrenuo postupak izravne naplate putem Financijske agencije (FINA), koja je izdala nalog za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa tužitelja. Iz zahtjeva za izravnu naplatu razvidno je da je od dana kada je presuda postala ovršna, 2. veljače 2011., do dana podnošenja zahtjeva za naplatu, 21. veljače 2025. proteklo više od deset godina. S obzirom da je zahtjev za naplatu podnesen po proteku apsolutnog roka zastare, tražbina više nije ovršiva, slijedom čega smatra da su pljenidba i prijenos sredstava provedeni na temelju takve tražbine nedopušteni. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom kojim traži od suda utvrditi da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate tuženika na temelju presude Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-1013/09 od 5. studenoga 2009., nedopuštena, jer zahtjev tuženika za izravnu naplatu nije osnovan te naložiti Financijskoj agenciji povrat svih neosnovano ustegnutih sredstava na račun tužitelja, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Čini neprijepornim da tužitelj rješenjem posl. broj Ovr-1316/2025 od 29. travnja 2025. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč.11. Ovršnog zakona odnosno „ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom“. Osporava navode tužitelja da je nastupila zastara tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku posl. broj P-1013/09, na temelju koje je tuženik podnio FINI Zahtjev za izravnu naplatu. Ističe da protekom roka od deset godina ne nastupa nužno i zastara tražbine utvrđene presudom, budući je nužno je utvrditi jeli u međuvremenu došlo do prekida zastare i kada je eventualno zastara počela ponovo teći. Čini neprijepornim da je kao ovrhovoditelj FINI podnio Zahtjev za izravnu naplatu ovršne odluke, presude Općinskog suda u Zaboku, posl. broj P-1013/09 od 5. studenog 2009., kao i da je ona ovršna s danom 2. veljače 2011., ali osporava da bi nastupila zastara. Ističe da je kao ovrhovoditelj 29. rujna 2014. podnio Općinskom sudu u Zaboku prijedlog za ovrhu na temelju te iste odluke, te je taj sud 2. listopada 2014. donio rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-727/2014. FINA je Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Zaboku dostavila Potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 4. svibnja 2016. iz koje je razvidno da za izvršenje osnove Ovr-727/14 nema novčanih sredstava, te se navodi „Osnova Ovr-727/14 je evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.“ FINA je po zaključku suda Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Zaboku dostavila podnesak od 6. prosinca 2021. iz kojeg je razvidno da je rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-727/17 bilo evidentirano u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje te da je ista prestala s izvršenjem istoga temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 4. kolovoza 2018. Poziva se na čl. 241. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a sukladno čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući je podnošenjem prijedloga za ovrhu tuženik kao ovrhovoditelj prekinuo zastaru koji prekid je trajao sve do 4. kolovoza 2018. kada je FINA izknjižila rješenje o ovrsi iz Očevidnika osnova za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS-a. Stoga je zastara ponovno počela teći tek 5. kolovoza 2018., a do podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu na koji se poziva tužitelj nije protekao desetogodišnji rok. Stoga je jasno da tražbina utvrđena presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P- 1013/2009 od dana 5. studenog 2009. nije zastarjela. Podnošenjem rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji na izravnu naplatu došlo je do prekida zastare, a zastarni rok je počeo ponovno teći od dana okončanja ovršnog postupka pred FINOM, odnosno od 5. kolovoza 2018. kada je FINA postupila po čl. 12. ZPONS-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška tuženiku sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid i pročitano rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-1316/2025-4 od 29.4.2025. (stranica 5-9 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranica 10-13 spisa), presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku posl. br. P- 1013/09-25 od 5. studeni 2009. (stranica 14-15 spisa), prijedlog za ovrhu (stranica 24-26 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zaboku poslovni broj Ovr-727/2014 od 2. listopada 2014. (stranica 29 spisa), obavijest FINE od 4. svibnja 2016. (stranica 30 spisa), obavijest FINE od 6. prosinca 2021. (stranica 31-32 spisa), specifikacija FINE o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 8. prosinca 2021. (stranica 33 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da je zaključkom ovoga suda posl. br. Ovr-1316/2025 od 29. travnja 2025. ovdje tužitelj, a tamo ovršenik, upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu tuženika za izravnom naplatom temeljem ovršne isprave, presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-1013/09 od 5. studenog 2009. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona,

- da je rješenjem istog poslovnog broja i dana odbijen prijedlog tužitelja za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

6. Prijeporno je:

- je li tražbina tuženika temeljem ovršne isprave, presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-1013/09 od 5. studenog 2009., u zastari, pa posljedično tomu

- dopuštenost postupka pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu temeljem te ovršne isprave.

7. Tužitelj drži da je tražbina tuženika temeljem navedene presude u zastari jer je protekao desetogodišnji rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO.

8. Glede navoda tužitelja da je nastupila zastara za provedbu ovrhe temeljem navedene ovršne isprave, presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku posl. br. P-1013/09-25 od 5. studeni 2009. ističe se da je iz provedenih dokaza utvrđeno:

- da je presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku posl. br. P-1013/09-25 od 5. studeni 2009. postala pravomoćna 17. studeni 2010., a ovršna 2. veljače 2011.,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 29. rujna 2014. podnio Općinskom sudu u Zaboku prijedlog za ovrhu na temelju te odluke,

- da je taj sud 2. listopada 2014. donio rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-727/2014.,

- da je FINA Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Zaboku dostavila Potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 4. svibnja 2016. iz koje proizlazi da za izvršenje osnove Ovr-727/2014 nema novčanih sredstava, te je osnova Ovr-727/2014 evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje,

- da je FINA po zaključku suda Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Zaboku dostavila podnesak od 6. prosinca 2021. iz kojeg je razvidno da je rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-727/17 bilo evidentirano u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje te da je ista prestala s izvršenjem istoga 4. kolovoza 2018. temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (“Narodne novine” 91/10 - dalje u tekstu: ZPONS).

9. Sukladno čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine,. Prema čl. 245. st. 1. ZOO-a, nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

10. Podnošenjem prijedloga za ovrhu tuženik kao ovrhovoditelj je prekinuo zastaru koji prekid je trajao sve do 4. kolovoza 2018. kada je FINA izknjižila rješenje o ovrsi iz Očevidnika osnova za plaćanje, temeljem čl. 12. ZPONS-a. Stoga je zastara ponovno počela teći tek 5. kolovoza 2018., a do podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu na koji se poziva tužitelj nije protekao desetogodišnji rok, slijedom čega tražbina utvrđena presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku, posl. br. P- 1013/2009 od 5. studenog 2009. nije zastarjela. Podnošenjem rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji na izravnu naplatu došlo je do prekida zastare, a zastarni rok je počeo ponovno teći od dana okončanja ovršnog postupka pred FINOM, odnosno od 5. kolovoza 2018. kada je FINA postupila po čl. 12. ZPONS-a.

11. Zbog tih razloga tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, radi čega je isti odbijen.

12. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.500,00 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (Narodne novine br. 138/23), u daljnjem tekstu: OT.

13. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištu održanom dana 22.1.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT 100 bodova), odnosno ukupno 200 bodova ili 400,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 100,00 EUR, čemu je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 EUR i presudu 53,09 EUR, što ukupno iznosi 606,18 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

14. Budući da je tuženik tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 23. veljače 2026. do isplate.

15. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, 23. veljače 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja, uz rj. za sp na presudu

- pun. tuženika