REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-98/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužiteljice DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv tuženika Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d., Republika Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, OIB 16760357166, Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik u Koprivnici, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Antonia Marečića i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Melite Kuhar, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu 842,33 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana .

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom štete u iznosu 3.369,31 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. srpnja 2021. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu za iznos 495,18 eura.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu 1.142,65 eura, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi 28. lipnja 2021. te da je u trenutku nezgode vozilom upravljala ŽU. Ističe da je u nezgodi sudjelovao i motocikl kojim je upravljao IU, osiguranik tuženog osiguravajućeg društva. Tvrdi da je za nastanak prometne nezgode isključivo odgovoran vozač motocikla. Navodi da je u prekršajnom postupku utvrđeno kako do nezgode ne bi došlo da motociklist nije započeo pretjecanje u trenutku kada je osobno vozilo ispred njega skretalo ulijevo. Zbog takvih okolnosti vozačica osobnog vozila bila je oslobođena odgovornosti. Kao posljedicu nezgode, na vozilu tužiteljice nastala je imovinska šteta. Tužiteljica navodi da visina te štete iznosi 33.463,50 kuna. Ističe da se prije pokretanja parnice obratila tuženiku radi mirnog rješenja spora. Navodi da je tuženik njezin odštetni zahtjev odbio kao neosnovan. Smatra da tuženik odgovara za štetu jer je osiguravao vozilo osobe koja je skrivila nezgodu. Slijedom navedenog, traži da sud naloži tuženiku isplatu iznosa 35.463,50 kuna / 4.706,82 eura, uvećanog za zakonske zatezne kamate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje da se štetni događaj dogodio te da je vozilo motocikla kojim je upravljao IU u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika. Također priznaje svoju pasivnu legitimaciju u postupku. Međutim, osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak prometne nezgode. Ističe da osporava i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da je prema policijskom očevidu vozačica automobila nepropisno skretala ulijevo, a da se prethodno nije uvjerila da tu radnju može izvršiti na siguran način. Tvrdi da je u trenutku skretanja motociklist već započeo pretjecanje. Naglašava da je zbog takvog ponašanja vozačici automobila izdan obvezni prekršajni nalog. Ističe da protiv osiguranika tuženika nije vođen prekršajni postupak. Navodi da sud u parničnom postupku nije vezan odlukama prekršajnog suda. Osporava vjerodostojnost i pravilnost prometnog vještačenja koje je priloženo uz tužbu. Smatra da je to vještačenje nelogično, proturječno i izrađeno za potrebe drugog postupka. Tvrdi da iz okolnosti nezgode proizlazi da je motociklist započeo pretjecanje prije nego je vozačica započela skretanje. U odnosu na visinu štete navodi da je na vozilu tužiteljice nastupila totalna šteta jer popravak nije bio ekonomski isplativ. Zaključno predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti jer smatra da je šteta već namirena ili da za nju ne postoji odgovornost tuženika.

3. Podneskom od 4. veljače 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos 4.211,64 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. srpnja 2021. do isplate.

4. Na ovaj način tužitelj je djelomično povukao tužbu, a tuženik se u roku 15 dana od dana primitka podneska nije usprotivio povlačenju tužbe.

5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Sud je tijekom postupka pročitao potvrdu Policijske postaje Jastrebarsko o prometnoj nesreći (list 3-5 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 6), Presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom posl. br. Pp-3852/21 od 4. travnja 2022. (list 7-9), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila Miše Barića od 1. ožujka 2022. (list 10-15), prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilske odgovornosti (list 16-17), fotografije (list 18-25), ponudu Autoservis 24 d.o.o. za popravak štete (list 26-27), odgovor tuženika na odštetni zahtjev (list 28 i 29), podatke o prometnoj nezgodi Hrvatskog ureda za osiguranje (list 39), obračun štete (list 40), spis PP Jastrebarsko broj 511-19-36/06-P-87-4/2021 s fotodokumentacijom očevida i spis Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom posl. br. Pp-3852/21, saslušani su svjedoci ŽU (list 52) i svjedok IU (list 52), saslušana je tužiteljica (list 53) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Robertu Spudiću (list 83-84, 91- 94, 114-123 i 132-133).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete nastale u prometnoj nesreći koja se 28. lipnja 2021. dogodila u [adresa] u [adresa] i u kojoj su sudjelovali vozilo tužiteljice te vozilo osiguranika tuženika RU.

9. Prema čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Sukladno čl. 1072. st. 2. ZOO, ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Odredbom čl. 1072. st. 4. ZOO propisano je da se krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

10. Među strankama nije sporno postojanje štetnog događaja, pasivna legitimacija te činjenica da je motocikl u vlasništvu RU koji je sudjelovao u štetnom događaju na dan štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja].

11. Među strankama je prvenstveno sporno tko je odgovoran za nastanak štetnog događaja.

12. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se u trenutku prometne nesreće nalazila na mjestu suvozača u automobilu kojim je upravljala njezina majka. Iskazala je da su se kretale Kolodvorskom ulicom desnom prometnom trakom u smjeru željezničke stanice. Navela je da su u jednom trenutku shvatile da su nešto zaboravile te su se odlučile okrenuti u jednom dvorištu. Prema njezinim riječima, majka je prije skretanja provjerila promet u retrovizoru i uključila lijevi pokazivač smjera. Iskazala je da su započele skretanje ulijevo i da su gotovo cijelom dužinom vozila već ušle u dvorište. Navela je da je samo manji dio automobila eventualno ostao na cesti, ali da je teško točno procijeniti jer je taj prostor nejasno uređen. Istaknula je da nije bilo jasno gdje završava kolnik, a gdje počinje dvorište ili prostor za pješake. Navela je da je motocikl udario u lijevi dio automobila, u predjelu kotača. Iskazala je da je nakon sudara izašla iz vozila, vidjela motociklista kako leži na tlu i pozvala hitnu pomoć. Također je navela da je na automobilu proglašena totalna šteta jer je udarac pomaknuo glavnu os i vozilo nije bilo u voznom stanju.

13. Majka tužiteljice svjedokinja ŽU je u svom iskazu navela da je u vrijeme prometne nesreće upravljala automobilom u vlasništvu tužiteljice te se kretala Kolodvorskom ulicom u smjeru željezničkog kolodvora. Iskazala je da je u jednom trenutku shvatila da je nešto zaboravila te je odlučila okrenuti se skretanjem ulijevo u jedno dvorište. Prije skretanja provjerila je prometnu situaciju u retrovizoru i uočila motocikl, ali je navela da u tom trenutku motociklist nije davao nikakav znak da bi započeo pretjecanje niti je bio u fazi pretjecanja. Istaknula je da je pravodobno uključila lijevi pokazivač smjera i da su se kretale sporije. Navela je da je započela skretanje ulijevo te da je većim dijelom vozila ušla u dvorište. Prema njezinim riječima, manji dio automobila nalazio se na nogostupu. Iskazala je da je motocikl udario u stražnji lijevi kotač automobila. Navela je da se ne sjeća točne brzine kojom se kretala, ali procjenjuje da je to bilo oko 40 do 50 km/h. Istaknula je da je doživjela šok jer joj je to bila prva prometna nesreća, zbog čega se ne sjeća svih detalja. Također je navela da ne može procijeniti kojom se brzinom kretao motocikl te da je osiguranje procijenilo kako je na vozilu nastala totalna šteta.

14. Svjedok IU je u svom iskazu naveo da se prometna nesreća dogodila prije otprilike dvije godine dok se vraćao s posla u Lidlu te je upravljao motociklom Kolodvorskom ulicom. Iskazao je da je u jednom trenutku uočio kako vozačica automobila ispred njega daje desni pokazivač smjera i počinje se kretati udesno. Naveo je da je, vidjevši desni žmigavac, odlučio zaobići automobil s lijeve strane prelaskom preko isprekidane središnje crte i da je prije započinjanja pretjecanja dao lijevi pokazivač smjera. Prema njegovim riječima, automobil je iznenada skrenuo ulijevo. Naveo je da se nije uspio pravodobno zaustaviti te je udario u stražnji lijevi dio automobila. Iskazao je da je u trenutku sudara osobno vozilo još uvijek bilo na kolniku. Naveo je da je pokušao kočiti, ali da kočenje motociklom nije isto kao kod automobila. Istaknuo je da se u trenutku donošenja odluke o pretjecanju nalazio na udaljenosti od otprilike 50 metara od automobila. Naveo je da se kretao brzinom od oko 40 do 50 km/h. Iskazao je da je nakon sudara pao s motocikla te je vozilom hitne pomoći prevezen na daljnju obradu. Također je naveo da se ne sjeća oštećenja na automobilu i da protiv njega nije pokrenut prekršajni postupak.

15. Vještak Robert Spudić je u svom nalazu i mišljenju u dijelu koji se odnosi na dinamiku štetnog događaja naveo da je motocikl osiguranika tuženika prednjim dijelom naletio na stražnju lijevu bočnu stranu osobnog automobila tužiteljice, u području stražnjeg lijevog blatobrana. Utvrdio je da se mjesto kontakta nalazilo na lijevoj strani kolnika Kolodvorske ulice, približno dva metra od središnje crte kolnika. Naveo je da je mjesto sudara bilo oko 19,8 metara sjeverno od točke mjerenja. Prema njegovoj analizi, brzina motocikla na početku tragova kočenja iznosila je oko 54 km/h. Istaknuo je da se motocikl intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti na udaljenosti od približno 21,8 metara u vremenu od oko 2,5 sekunde. Naveo je da je tehnički moguće da je motociklu za prelazak iz desne u lijevu prometnu traku bilo potrebno oko 23,2 metra i oko 1,6 sekundi. U trenutku kada je osobni automobil započeo skretanje ulijevo, motocikl se nalazio na udaljenosti od oko 25,5 metara od mjesta sudara. Vještak je naveo da zbog izostanka tragova kočenja ili zanošenja osobnog automobila nije moguće analitički utvrditi njegovu brzinu, ali ju je procijenio na oko 18,7 km/h u trenutku kontakta. Istaknuo je da je osobni automobil tijekom skretanja mogao prijeći put od oko 8,9 metara u vremenu od oko 1,7 sekundi. Naveo je da se u trenutku započinjanja skretanja automobilom motocikl nalazio na lijevoj strani kolnika u fazi pretjecanja. Zaključio je da je vozač motocikla mogao izbjeći nalet da nije prekinuo intenzivno kočenje prije mjesta kontakta. Također je naveo da se tehničkim putem ne može utvrditi je li osobni automobil imao uključen lijevi pokazivač smjera. Istaknuo je da je kolnik na mjestu nesreće pregledan i ravan te da je mogućnost uočavanja bila veća za vozača motocikla nego za vozačicu automobila. Na kraju je naveo da do nesreće ne bi došlo da se vozačica automobila prije skretanja uvjerila da može sigurno skrenuti, odnosno da vozač motocikla nije prekinuo kočenje, uz napomenu da je ograničenje brzine na tom mjestu 50 km/h.

16. U dijelu nalaza i mišljenja koji se odnosi na visinu štete vještak je naveo da popravak vozila tužiteljice nije ekonomski opravdan, da tržišna vrijednost osobnog automobila tužiteljice iznosi 6.529,74 eura, da vrijednost ostatka osobnog automobila (spašenih dijelova), iznosi 2.318,10 eura i da stoga ukupna visina štete na osobnom automobilu tužiteljice iznosi 4.211,64 eura.

17. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju u dijelu koji se odnosi na dinamiku štetnog događaja, navodeći kako nije jasno kako je vještak utvrdio brzinu izmicanja motocikla iz desne u lijevu prometnu traku od 1,6 s, niti je jasno kako je utvrđeno da je motocikl bio već u fazi pretjecanja kada je tužiteljica započela radnju skretanja ulijevo. Na izračun visine štete tužiteljica nije imala prigovora.

18. S druge strane, tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na dinamiku štetnog događaja, ali je prigovorio nalazu i mišljenju u dijelu koji se odnosi na visinu štete, navodeći kako iz prometne dozvole vozila proizlazi kako je snaga motora vozila 55 kw, dok vještak u nalazu i mišljenju naznačuje 73 kw, a kakva razliku utječe na novo-nabavnu vrijednost vozila, a koja posljedično utječe na tržišnu vrijednost vozila.

19. U usmenom očitovanju na prigovore stranaka vještak Robert Spudić je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza, mišljenja i njihove dopune. Istaknuo je da podatak o snazi motora osobnog automobila od 55 kW nije bio naveden u izvidu štete niti u predračunu, te da bi eventualna takva snaga vozila samo neznatno utjecala na procijenjenu vrijednost automobila, i to za oko 200 eura. U odnosu na prigovore tužitelja pojasnio je da je u nalazu utvrdio brzinu i minimalni put izmicanja motocikla iz desne u lijevu prometnu traku. Naveo je da je za bočni pomak motocikla pri brzini od oko 54 km/h bio potreban put od približno 23,2 metra u vremenu od oko 1,6 sekundi. Istaknuo je da je osobnom automobilu za prelazak na lijevu prometnu traku bilo potrebno oko 25,5 metara u vremenu od oko 1,7 sekundi. Iz toga je zaključio da se motocikl u trenutku kada je automobil započeo prelazak na lijevu stranu kolnika već nalazio na lijevoj prometnoj traci. Naveo je da materijalni tragovi intenzivnog kočenja motocikla na lijevoj strani kolnika potvrđuju da je vozač motocikla reagirao na opasnost u tom trenutku. Na pitanje o položaju motocikla objasnio je da bi se motocikl nalazio u desnoj prometnoj traci samo ako se nalazio na udaljenosti većoj od 23,2 metra od mjesta kontakta i kretao se sredinom desne trake. Međutim, u konkretnom slučaju naveo je da se motocikl nalazio na lijevoj prometnoj traci, gdje su pronađeni svi materijalni tragovi. Zaključno je ponovio da se ne može tehničkim putem utvrditi točan trenutak kada je vozač motocikla započeo pretjecanje.

20. Nakon navedenog očitovanja, tuženik je odustao od svojeg prigovora u odnosu na utvrđenu visinu štete, dok je tužitelj predložio da se provede novo vještačenje na okolnost dinamike budući je nalaz i mišljenje proturječan sam sebi u dijelu u kojem vještak utvrđuje mjesto u kojoj se prometnoj traci nalazio motocikl u trenutku kada je tužiteljica započela raditi skretanje.

21. Prema ocjeni ovog suda, tužiteljica pogrešno smatra da su nalaz i mišljenje vještaka proturječni sami sebi u dijelu u kojem se utvrđuje prometna traka u kojoj se nalazio motocikl u trenutku kada je započeto skretanje osobnog automobila. Naime, kada vještak u pisanom nalazu navodi da se motocikl u tom trenutku nalazio na udaljenosti od oko 25,5 metara od mjesta kontakta, time se ne izjašnjava o prometnoj traci u kojoj se motocikl nalazio, već isključivo utvrđuje njegovu udaljenost od mjesta sudara. S druge strane, pojam puta izmicanja od 23,2 metra odnosi se na minimalnu udaljenost potrebnu da motocikl, pri utvrđenoj brzini, prijeđe iz desne u lijevu prometnu traku. Time vještak ne tvrdi da svaka udaljenost veća od 23,2 metra automatski znači da se motocikl nalazio u desnoj prometnoj traci, već navodi samo minimalnu udaljenost, to jest nužan, ali ne i dovoljan uvjet za takav zaključak. Naime, vještak u usmenom očitovanju dodatno pojašnjava da bi se motocikl mogao smatrati vozilom koje se još nalazi u desnoj prometnoj traci samo ako bi se kretao sredinom te trake, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Naprotiv, iz nalaza proizlazi da su svi materijalni tragovi, uključujući tragove intenzivnog kočenja, pronađeni na lijevoj prometnoj traci, zbog čega sud prihvaća zaključak da se motocikl u relevantnom trenutku nalazio na lijevoj strani kolnika. Stoga sud ocjenjuje da između pisanog nalaza i usmenog očitovanja vještaka nema proturječja, već se radi o dosljednom zaključku koji je u usmenom očitovanju dodatno i razumljivo obrazložen.

22. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka Miše Barića izrađenog na zahtjev punomoćnika tužiteljice, sud ukazuje da taj nalaz i mišljenje nisu izrađeni po nalogu suda u ovom postupku, te nemaju značaj nalaza i mišljenja vještaka u smislu čl. 260. ZPP, ali da imaju značaj valjanog dokaznog sredstva kao privatne isprave, koju sud doduše, nije dužan prihvatiti, ali istu treba ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-1345/24 od 15. listopada 2024.).

23. Ocjena je ovog suda da navedeni nalaz i mišljenje nisu vjerodostojni i da ne dovode u pitanje pravilnost nalaza i mišljenja vještaka Roberta Spudića. Naime, u navedenom privatnom nalazu i mišljenju nije uvjerljivo objašnjeno na koji bi se način materijalni tragovi, i to tragovi intenzivnog kočenja motocikla i koncentracija rasutih dijelova, nalazili na lijevoj prometnoj traci ako bi se motocikl, kako to privatni vještak tvrdi, u trenutku započinjanja skretanja osobnog automobila nalazio u desnoj prometnoj traci. S druge strane, vještak Robert Spudić je u sudskom nalazu i mišljenju uvjerljivo i logično povezao pronađene materijalne tragove s utvrđenim položajem motocikla osiguranika tuženika. Osim toga, treba reći i da iz skice prometne nezgode koju je sama tužiteljica sastavila u odštetnom zahtjevu (list 17 spisa) proizlazi da se motocikl nalazio na lijevoj prometnoj traci, što potvrđuje pravilnost nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

24. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim nalaz i mišljenje vještaka Roberta Spudića te je njegova utvrđenja prihvatio kao pravilna, zbog čega nije prihvatio prijedlog tužiteljice za provođenjem novog vještačenja.

25. Što se tiče iskaza stranaka i saslušanih svjedoka, sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka RU jer je taj iskaz sukladan nalazu i mišljenju vještaka Roberta Spudića i materijalnim dokazima u spisu, a svjedok nema razloga neistinito iskazivati. S druge strane, iskaz svjedokinje ŽU sud je ocijenio nevjerodostojnim, upravo iz razloga što je protivan nalazu i mišljenju vještaka i sadržaju isprava u spisu iz kojih proizlazi da se motocikl u trenutku započinjanja skretanja nalazio u fazi pretjecanja, pri čemu se ističe i da je svjedokinja majka tužiteljice, zbog čega je i zainteresirana za ishod ovog postupka. Također, sud smatra i iskaz tužiteljice nevjerodostojnim jer je nelogično i neživotno da bi motociklist vidio da je osobni automobil dao lijevi pokazivač smjera i upravo u tom trenutku krenuo taj isti automobil pretjecati s lijeve strane.

26. Slijedom navedenog, sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je do prometne nesreće došlo zbog toga što se vozačica osobnog automobila tužiteljice prije skretanja nije uvjerila da može sigurno skrenuti, pri čemu nije pravodobno svoju namjeru signalizirala ostalim sudionicima u prometu davanjem lijevog pokazivača smjera, ali i da do nesreće ne bi došlo da vozač motocikla nije prekinuo intenzivno kočenje. Stoga sud zaključuje da tužiteljica kriva za nastanak štete u omjeru 80%, a da je osiguranik tuženika kriv u omjeru preostalih 20%.

27. Visina štete utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Roberta Spudića, pri čemu se ponovno napominje da tužiteljica u tom dijelu na nalaz i mišljenje nije imala prigovora, a da je tuženik od svojih prigovora odustao nakon usmenog saslušanja vještaka.

28. Dakle, kako visina štete na vozilu tužiteljice prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 4.211,64 eura, to je tuženik na temelju čl. 1072. st. 2. tužiteljici dužan naknaditi 20% navedene štete, što iznosi 842,33 eura.

29. Tužitelj na temelju čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) ima pravo i na zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 1. srpnja 2021. po stopi određenoj čl. 29. st. 1. ZOO.

30. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe. Naime, tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a tužiteljica je prema ocjeni ovog suda s osnovom uspjela u sporu 100% dok je s visinom uspio u omjeru 20% pa je utvrđeno da je tužiteljica u postupku uspjela s omjerom 60%, a da je tuženik uspio s omjerom 40%. Stoga je tuženik dužan tužiteljici naknaditi 20% troškova koji su joj bili potrebni za vođenje ovog postupka.

32. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 28. listopada 2022. i 4. veljače 2025. u iznosu 200,00 eura za svaki (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima od 6. lipnja 2023., 11. listopada 2023., 5. veljače 2024., 24. ožujka 2025., 3. srpnja 2025. i 19. siječnja 2025. u iznosu 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1). Ukupno to iznosi 1.800,00 eura, što uvećano za PDV 25% i pristojbe na tužbu i presudu u iznosu 45,43 eura za svaku ukupno daje iznos 2.340,86 eura, od čega 20% daje iznos 468,17 eura.

33. Nadalje, kako je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i kako je tužitelj djelomično uspio u sporu to tužitelju u cijelosti pripada naknada troškova prometnog vještačenja u iznosu 674,48 eura (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-311/2022 od 19. ožujka 2024.).

34. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odštetnog zahtjeva jer odštetni zahtjev nije sastavljen od odvjetnika, već je sastavljen osobno od tužiteljice. Nadalje, nije joj dosuđen niti trošak sastava podneska od 30. lipnja 2025., s obzirom da u tom podnesku isključivo iznosi primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka koje je vještak otklonio pa joj stoga taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka. Konačno, tužiteljici nije dosuđen niti trošak zastupanja na ročištu od 15. rujna 2025., s obzirom da joj taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka.

35. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada naknada troškova postupka u ukupnom iznosu 1.142,65 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu 23. veljače 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika