Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-75/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja TOMATO INTERIJRI d.o.o., OIB: 64277761909, Sinj, Dragašev prolaz 10, kojeg zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak d.o.o., Split, Domovinskog rata 61, protiv tuženika AS KRAMAR d.o.o., OIB: 28473147589, Kaštel Lukšić, Ivana Pavla II 234, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku AS KRAMAR - Kaštel Lukšić, OIB: 28473147589, Ivana Pavla II 234, 21216, Kaštel Lukšić, da isplati tužitelju iznos u visini od 2.413,29 EUR zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 302,73 EUR teče od dana 02.11.2023. g., na iznos od 620,70 EUR od dana 14.11.2023. g., na iznos od 620,70 EUR od dana 11.12.2023. g., na iznos od 248,46 EUR od dana 21.12.2023. g., te na iznos od 620,70 EUR od dana 09.01.2024. g., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana. "

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. veljače 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je tužitelj u veljači 2023. godine kupio automobil u salonu tuženika, marke Mercedes GLC 220 D, a koji automobil da je u režimu leasinga posredstvom tvrtke PBZ Leasing. Izjavio je da je prilikom kupnje vozila ugovoreno jamstvo u osiguravajućoj kući NEOSTAR, i to PREMIUM jamstvo u iznosu od 239,00 eura, u trajanju od 12 mjeseci od trenutka kupoprodaje jamstva.

2. Nadalje je izjavio da je 1. studenoga 2023. došlo do kvara automobila, da je automobil u dogovoru s tuženikom prevezen vučnom službom do ovlaštenog servisera za vozila marke Mercedes - Jolly Autoline d.o.o. u Dugopolju, ali da popravak vozila nije obavljen zbog dijela koji nije dostupan na lageru i za koji dio je rok isporuke nepoznat. Naveo je da je u dogovoru s tuženikom dostavio vozilo drugom servisu - IDD Cars, ali da se i taj servis očitovao da ne može izvršiti popravak vozila odnosno da je neizvjestan rok isporuke dijelova potrebnih za obavljanje popravka.

3. S tim u vezi, tužitelj je izjavio da je u trenutku podnošenja tužbe bez vozila 2 mjeseca i 16 dana, te da nije niti približno poznato kada će vozilo biti popravljeno, pa smatra da mu je za to vrijeme nastala šteta u vidu troška prijevoza automobila, te da mu kontinuirano nastaje šteta u vidu podmirenja rata leasing kredita i kasko osiguranja. Ističe i da je prisiljen snositi dodatne troškove na račun vlastitog prijevoza jer mu vozilo nije popravljeno u razumnom roku, odnosno jer mu nije predano drugo ispravno vozilo ili zamjensko za vrijeme čekanja popravka, za što smatra da je bila obveza tuženika.

4. Radi navedenog, tužitelj predlaže ovom sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.413,29 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pri čemu ističe da se:

- iznos od 302,73 eura, plaćen 2. studenoga 2023., odnosi na trošak prijevoza automobila;

- iznos od 620,70 eura, plaćen 14. studenoga 2023., odnosi na 1. ratu leasing kredita;

- iznos od 620,70 eura, plaćen 11. prosinca 2023., odnosi na 2. ratu leasing kredita;

- iznos od 620,70 eura, plaćen 9. siječnja 2024., odnosi na 3. ratu leasing kredita;

- iznos od 248,46 eura, plaćen 21. prosinca 2023., odnosi na dvije rate kasko osiguranja.

5. Tuženik nije odgovorio na tužbu, ali s obzirom na to da u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, nisu bile ispunjenje pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, budući da osnovanost tužbenog zahtjeva nije proizlazila iz činjenica navedenih u tužbi, to je sud proveo postupak.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, i to: potvrde o plaćanju od 2. studenoga 2023., potvrde o plaćanju od 11. prosinca 2023., potvrde o plaćanju od 9. siječnja 2024., potvrde o plaćanju od 21. prosinca 2023., potvrde o plaćanju od 14. studenoga 2023., Ugovora o financijskom leasingu od 27. siječnja 2023., ugovora o komercijalnom jamstvu od 27. siječnja 2023., računa broj 15/021/1 od 27. siječnja 2023., te dopisa tuženika upućenog tužitelju.

7. Nakon ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koja mu je nastala zbog nemogućnosti korištenja vozila koje je kupio od tuženika, a koja se sastoji u plaćenim ratama leasinga i kasko osiguranja, te da mu plati trošak prijevoza vozila na popravak, sve sukladno ugovoru o komercijalnom jamstvu kojeg je sklopio s tuženikom prilikom kupnje vozila.

9. Prema članku 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. Osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu jesu štetna radnja, šteta, uzročno- posljedična veza između štete i štetne radnje te protupravnost u objektivnom smislu, dok se krivnja štetnika presumira.

11. U parnici radi naknade štete tužitelj je dužan dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu, koje moraju biti kumulativno ispunjene.

12. Plaćanje rata leasinga je ispunjenje obveze nastale na temelju ugovora o leasingu kojeg je tužitelj sklopio s trećom osobom (leasing društvom), a nije posljedica radnje tuženika, pa utoliko ne postoji uzročno-posljedična veza između umanjenja imovine tužitelja, zbog plaćanja tih rata, i eventualnog propusta odnosno radnje tuženika.

13. Jednako tako, i plaćanje rata kasko osiguranja je ispunjenje obveze nastale na temelju ugovora o osiguranju kojeg je tužitelj sklopio s trećom osobom (osiguravajućim društvom), a nije posljedica radnje tuženika, pa utoliko ne postoji niti uzročno- posljedična veza između umanjenja imovine tužitelja, zbog plaćanja rata kasko osiguranja, i eventualnog propusta odnosno radnje tuženika.

14. Budući da ne postoji uzročno-posljedična veza između umanjenja imovine tužitelja zbog plaćanja rata leasinga i kasko osiguranja, i eventualnog propusta odnosno radnje tuženika, to tuženik nije dužan naknaditi tužitelju tražene iznose po toj osnovi.

15. U odnosu na zatraženi trošak prijevoza, tužitelju je za ukazati da za uspjeh s takvim zahtjevom odnosno s bilo kakvim traženjem na temelju ugovorenog komercijalnog jamstva, tužitelj zapravo mora dokazati da je uzrok kvara stvari u samoj stvari, a ne izvan stvari. Konkretno, tužitelj mora dokazati da kvar stvari nije posljedica radnje ili propusta osobe koja upravlja automobilom ili bilo kojih drugih okolnosti izvan stvari (npr. stanja na cesti, vremenskih prilika i sl.).

16. Prema ocjeni ovog suda, za utvrđenje uzroka kvara na automobilu potrebno je stručno znanje i sud tu činjenicu može točno utvrditi isključivo na temelju mišljenja stručne osobe, pa je vještačenje adekvatno dokazno sredstvo za utvrđivanje te činjenice. Ta pak činjenica, što je uzrok kvara, je odlučujuća za donošenje odluke o postojanju ovlaštenja tužitelja da traži plaćanje troškova prijevoza vozila na popravak na temelju ugovorenog jamstva. Međutim, tužitelj u postupku nije predložio izvođenje dokaza vještačenjem. Predložio je izvođenje dokaza saslušanjem stranaka. Takav dokazni prijedlog tužitelja sud je odbio, budući da je prema mišljenju ovog suda svaki dokaz osim vještačenja neprikladan za utvrđenje navedene bitne činjenice - uzroka kvara automobila.

17. Tužitelj je, dakle, propustio predložiti adekvatan dokaz za utvrđenje bitne činjenice, pa je utoliko njegova tvrdnja o postojanju ovlaštenja tražiti plaćanje troškova prijevoza, ostala nedokazana.

18. Naime, sukladno članku 7. stavku 1. i članku 219. stavku 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a prema članku 221.a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

19. Slijedom svega navedenog, trebalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanjem iznosa od 2.413,29 eura s osnove naknade štete po osnovi plaćenih rata leasinga i kasko osiguranja, te s osnove troška prijevoza automobila na popravak.

20. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu 23. veljače 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi pisanim putem Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku

- u spis