Poslovni broj Povrv-55/2025-29

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Željku Jakšiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KIMI USLUGE d.o.o. Zagreb, Granešina 33, OIB 87602262596, zastupan po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. Požegi, Industrijska 30, OIB 66952197279, zastupan po punomoćniku HŽ, radi isplate 20.921,00 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026, u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se zahtjev tužitelja KIMI USLUGE d.o.o. Zagreb, Granešina 33, OIB 87602262596 prema tuženiku PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. Požega, Industrijska 30, OIB: 66952197279, za isplatu novčanog iznosa od 20.921,00 eura na temelju vjerodostojne isprave i to računa 125/2/1, uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. prosinca 2022., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 829,01 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maria Včelik iz Požege, poslovni broj Ovrv-2063/2024 od 4. rujna 2024., ukida u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.487,68 eura (slovima: četiritisućečetristoosamdesetsedameuraišezdeset osam centi), u roku od petnaest dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od

1.737,32 eura (slovima: tisućusedamstotridesetsedameuraitridesetdvacenta), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to tražbine koja se odnosi na potraživanje po izdanom računu 125/2/1 od 30. studeni 2022., za obavljene radove koji nisu plaćeni u iznosu od 20.921,00 euro zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnom navodi da su tužitelj i tuženik u ovome postupku bili u ugovornom odnosu prije otvaranja predstečajnog postupka radi podizvođenja radova pobliže specificiranih u računu tužitelja priloženom uz prijedlog za ovrhu, no da nikakav ugovorni odnos između dvije parnične strane nije postojao niti se obavio nakon 2. studenog 2022. , kada je otvoren predstečajni postupak, iako je postojao ugovorni odnos u kojemu je tužitelj podizvođač, a tuženik naručitelj, da je predmetno potraživanje tužitelja neosnovano budući da je tužitelj propustio nadležnoj Financijskoj agenciji prijaviti svoju tražbinu u propisanom roku.

2.1. Pojašnjava da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-737/2022 od 2. studenog 2022., nad tuženikom otvoren predstečajni postupak, istim rješenjem pozvani su vjerovnici da prijave svoje tražbine nastale do dana otvaranja predstečajnog postupka nadležnoj Financijskoj agenciji te su upozoreni da će prijave podnesene nakon propisanog roka sud rješenjem odbaciti. Kako tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u propisanom roku, za poslove obavljene prije dana otvaranja predstečajnog postupka, svoj propust nastoji ispraviti na način da izdaje račune s naznačenim datumom 30. studeni 2022., slijedom navedenog, da je tužitelj propustio prijaviti svoje potraživanje u roku, iako je u vrijeme otvaranja predstečajnoga postupka imao imovinskopravnu tražbinu prema dužniku, ovdje tuženiku.

2.2. Također, da su ispostavljeni računi na koje se tužitelj poziva neispravni i nepotpuni jer tužitelj nema pravo na potraživanje iskazano u pobijanom rješenju a navedena okolnost nepostojanja nikakvog poslovnog odnosa proizlazi iz samog računa tužitelja broj 125/2/1 gdje je jasno naznačio u napomeni računa (druga stranica računa), kako je usluga završena 13. rujna 2022.

3. Podneskom od 29. travnja 2025., tužitelj je sudu dostavio materijalnu dokumentaciju za koju tvrdi da sadržaj iste ukazuje na opravdanost predmetne tražbine, te da nema procesnih prepreka na koje upire tuženik budući su tužitelj i tuženik naknadno dogovorili način isplate i dosp ijeće potraživanja, odnosno da predmetno potraživanje do dana otvaranja predstečajnog postupka nije postojalo.

4. Očitujući se na podnesak tužitelja od 29. travnja 2025., tuženik ukazuje na nespornu činjenicu poslovnog odnosa stranaka prije otvaranja predstečajnog postupka i da navodno potraživanje tužitelja datira prije otvaranja predstečajnog postupka, da tužitelj svoje potraživanje nije prijavio u predstečajni postupak koji se vodio pred ovim sudom pod brojem St-737/2022, s obzirom na nespornu činjeničnu situaciju predmetnog spora u pogledu vremena nastanka tužiteljeva navodno potraživanja, trenutka nastupa pravnih posljedica otvaranja predstečajnog postupka i neprijavljivanja tužiteljeve tražbine u predstečajni postupak, smatra da se tužba treba odbaciti, upućuje na odredbu članka 39. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/2015, 104/2017, 36/2022, 27/2024, dalje SZ), kojom je navedeno da vjerovnici na čije tražbine predstečajni postupak utječe, mogu svoju tražbinu namirivati jedino u predstečajnom postupku, člankom 34. i člankom 36. st. 6. SZ-a propisana je dužnost prijavljivanja tražbine u roku od 21 dan od dana otvaranja predstečajnog postupka s posljedicom odbacivanja prijave, ukoliko bude podnesena van propisanog roka te se poziva na stav Trgovački sud u Pazinu u rješenju broj Povrv-132/2024 5 od 8. studenog 2024., koji se zasniva na relevantne odredbe mjerodavnog SZ-a i odluke Vrhovnog suda RH-a (Rev 3411/2018-2, Rev 1445/2018-2 i Rev x 256/2018-3), te Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-III/354/2016 od 30. ožujka 2017.

5. Očitujući se na podnesak tuženika od 12. svibnja 2025., tužitelj ističe da sudska presuda na koju se tuženik poziva pod točkom 3.1. svojeg podneska nije primjenjiva u ovom konkretnom predmetu budući se ista odnosi na tražbine koje su nastale prije otvaranja predstečajnog postupka a što u konkretnoj situaciji nije slučaj, da je iz dostavljene dokumentacije tužitelja razvidno da je potraživanje osnovano jer je radni nalog od inženjera gradilišta MŽ za preuzetu kompletnu količinu posla potpisan bez reklamacija, da je upravo tuženik nekoliko dana prije isteka valute (kraj rujna), vratio račun sa obrazloženjem da njima naručitelj radova nije priznao svu odrađenu količinu posla, bez da je izdana ili predočena službena reklamacija, da tužitelj nije to prihvatio te je račun vraćen tužitelju da bi zatim uslijedio sastanak tužitelja i tuženika u prosincu na kojem je prisustvovao predstavnik tužitelja JŽ, ŽŽ i MŽ koji su samo predložili da se raniji račun stornira i da tužitelj izda novi račun sa datumom u studenom koji će tada platiti u valuti, dakle dogovorom stranaka (ugovornih strana) utvrđeno je da tražbina nastaje i dosp ijeva u studenom mjesecu, a ne ranije kako to tvrdi tuženik, kako je sporazumno raniji račun stavljen izvan snage to i tražbina nije nastala prije otvaranja predstečajnog postupka nego nakon mjeseca studenog, smatra da zakon za ovakvu vrstu poslovnog odnosa ne može nalagati/nametati ili utvrđivati kada nastaje tražbina i kada dosp ijeva, već samo ugovorne strane to mogu, a što su u ovom konkretnom slučaju i učinile i to postignutim suglasnim dogovorom po prijedlogu samog tuženika te da nema mjesta za primjenu odredaba članka 34. i 36. st. 6. SZ-a.

6. U dokaznom dijelu postupka sud je saslušao JŽ u svojstvu zakonskog zastupnika tužitelja, svjedoke ŽŽ i MŽ te je izvršio uvid u račun 125/2/1 od 30. studeni 2022., (listovi 24 -25), u e-mail komunikaciju te telefonsku komunikaciju (listovi 75, 80, 81, 82, 84, 85, 87, 88, 94, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 103, 104, 106, 107, 108, 109, 110, 113, 114, 115, 116, 117, 118, 119, 120, 121, 122), u zahtjev za ponudu tuženika (listovi 77-79), u ponudu (list 76), narudžbu (list 83), ponudu (list 34), povrat računa (list 89), račun 91/2/1 od 20. rujna 2022.,(list 90), radni nalog od 13. rujna 2022., (list 93), dopis tuženika upućen tužitelju (list 95), kartica partnera (list 96), kartica partnera (list 105), poziv na usklađenje (list 111 i 112), dopis tužitelja tuženiku (list 123), te u obavijest Porezne uprave, Područni ured Požega (list 156),

7. Saslušan u svojstvu zakonskog zastupnika tužitelja, JŽ u bitnome navodi da je kao odgovorna osoba tužitelja od strane djelatnice tuženika kontaktiran da li bi tužitelj mogao obaviti određene radove kojima se tužitelj inače bavi vezano za izgradnju jednog objekta u Daruvaru, nakon što je izvršio uvid u odnosu na građevinu predložio je i neke dodatne radove koji su se trebali odraditi nakon čega je dao ponudu, napominje da je uobičajeno da se konačni novčani iznos po kojem se ispostavlja račun definira nakon izvršene usluge te je isti bio nešto veći od onoga iz ponude, tuženik je prihvatio ponudu, prvotno je bilo dogovoreno da će se pismeno sklopiti ugovor vezano za predmetni poslovni odnos no zbog kratkoće vremena u kojem su trebali biti uvedeni u posao ipak je dogovoreno da se krene u posao na način da tuženik ispostavi narudžbenicu što je i učinio a u kojoj narudžbenici su naznačeni radovi koje je tužitelj trebao obaviti, da je voditelj radova na radilištu bio uposlenik tužitelja pod imenom NŽ i po čijim uputama su obavljali konkretne poslove na radilištu, da je tužitelj svoj posao odradio sukladno pravilima struke i u ugovorenim rokovima i tijekom obavljanja poslova nije bilo nikakvih primjedbi od gospodina NŽ, nakon što je izvršio uvid u radni nalog sa lista 93 spisa, izjavljuje da je radni nalog broj 13/22 od 13. rujna 2022., potpisan sa njegove strane i sa strane NŽ i da isti predstavlja dokaz da je tužitelj obavio sve ugovorene radove na koje tuženik nije imao nikakvih primjedbi budući je isti to i potpisao, a datum 13. rujna 2022., naveden je kao datum kada je tužitelj završio poslove odnosno kada je usluga od strane tužitelja obavljena tuženiku iako su radovi u naravi nešto ranije bili završeni.

7.1. U odnosu na okolnost da je u kartici partnera koja se nalazi na listu 96 spisa naznačeno kao datum računa broj 91/2/1, 20. rujna 2022., sa rokom dospijeća 5. listopada 2022., iako utuženi račun nosi broj 125/2/1 sa datumom računa 30. studeni 2022. i datumom dospijeća 15. prosinca 2022. pojašnjava da je u kartici predmeta sa lista 96 spisa evidentiran prvotno izdani račun na iznos tadašnjih 157.635,00 kuna, nakon što je taj račun ispostavljen da je od tuženika i to pismenim putem dobio povratnu informaciju da mu se taj račun ne može priznati u tom iznosu stoga što nadzor nije priznao radove koji su u istom naznačeni odnosno da bi se mogao priznati u tom trenutku iznos koji bi bio manji za 68.338,80 kn bez PDV-a.

7.2. U odnosu na pismeno sa lista 95 spisa pojašnjava da se radi o pismenu koje je njegovo knjigovodstvo poslalo tuženiku a nakon što je obaviješten da se prvotno izdani račun sa njihove strane ne želi prihvatiti, napominje da tijekom izvođenja radova nitko od odgovornih sa strane tuženika nije dao nikakvu primjedbu na izvedene radove, te naglašava da postoji zakonom propisana procedura u slučaju primjedbi na izvedene radove od strane naručitelja u smislu da bi izvođač onda imao rok kako bi se o tomu očitovao a do predmetnog dopisa kojim se umanjuje iznos izvedenih radova da mu nikakav prigovor niti usmeni niti pismeni nije bio dostavljen.

7.3. Također iskazuje da je nastavno inicirao kontakt sa odgovornim osobama tužitelja, od NŽ da je dobio podatak da bi o tomu mogao donijeti odluku ŽŽ koji je, a kako je iz razgovora mogao zaključiti, osoba nadležna za financije kod tužitelja, da je uspio dogovoriti sastanak u prostorijama tuženika kojem su nazočili on, NŽ i ŽŽ kada je i dogovoreno da će se ipak priznati račun kojega bi trebao izdati sa datumom nakon otvaranja predstečajnog postupka a kako bi se isti onda mogao platiti u roku koji je bio naveden po prethodnom dogovoru, a radi se o računu broj 125/2/1 od 30. studenog 2022., a nakon što je protekao i rok plaćanja po novo ispostavljenom računu da se mailom od 4. siječnja 2023., obratio i ŽŽ i NŽ, radi se o mailu sa lista 98 spisa, nakon toga dobio je povratni mail 5. siječnja 2023., sa lista 99 spisa, a s obzirom na sadržaj tog maila smatrao je da će se taj dogovor i realizirati.

7.4. Također navodi da nije kao odgovorna osoba tužitelja pratio objave na oglasnim stranicama suda i nije vidio objavu vezano za rješenje o otvaranju predstečajnog postupka nad tuženikom, da je negdje u studenom mjesecu i to slučajno putem medija shvatio da je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak a nije znao kakva je njegova pozicija vezano za predmetni posao i neplaćeni račun, da je kao garanciju dobro izvedenih radova tuženiku ostavio dvije zadužnice svaka po 10.000.00 kn koje mu još uvijek nisu vraćene iako je i garantni rok za ove izvedene radove tužitelja prošao.

8. Saslušan kao svjedok NŽ u bitnome izjavljuje da mu je tužitelj poznat, isti je bio podizvođač tuženika koji je opet bio podizvođač glavnog izvođača građevinskih radova na Veteranskom centru u Daruvaru Elektrocentar Petek, da je bio voditelj radova od strane tuženika i bio je u obavezi izrađivati građevinsku knjigu za stvarne i izvedene količine radova, misli da je tužitelj sve ugovorene radove obavio i da na iste nije bilo nikakvih primjedbi ali ne zna naknadno da li se pojavio nekakav skriveni nedostatak stoga što je prestao biti uposlenik tužitelja negdje u 1. mjesecu 2023., nakon što mu je predočen radni nalog sa lista 93 spisa nije mogao sa sigurnošću prepoznati tko je za naručitelja-tuženika ovjerio i potpisao taj radni nalog, sadržaj istoga ukazuje na stvarnu količinu izvedenih radova i da su ti radovi onda izvedeni sa datumom kako je to navedeno, a nakon što mu je predočena narudžbenica sa lista 92 spisa pojašnjava da se radi o uobičajenoj narudžbi koja može zamjenjivati sklopljeni ugovor, uspoređujući narudžbu u odnosu na radni nalog i ponudu vidljivo je da se isti razlikuju samo u novčanom iznosu jer je u ponudi iznos 153.315,00 kn dok je vjerojatno račun nešto veći s obzirom na stvarnu količinu izvedenih radova što je uobičajeno u takvoj vrsti radova.

8.1. Tvrdi da sa zz tužiteljem nikada nije razgovarao vezano za način plaćanja ispostavljenog računa tuženiku, s obzirom da je njegov posao bio voditelj radova i nije imao nikakvih ingerencija vezano za financije, potvrđuje okolnost da je zz tužitelja bio u poslovnim prostorijama tuženika i da je došlo do sastanka između njega, ŽŽ i zz tužitelja, ne može se sjetiti o čemu su razgovarali, to vrijeme bio je u otkaznom roku tako da ga se taj razgovor uopće nije ticao.

8.2. U odnosu na izvedene radove tužitelja navodi da nije primio nikakve usmene niti pismene reklamacije u odnosu na kvalitetu izvršenih radova tužitelja do trenutka kada je bio zaposlenik tuženika, da radni nalog nema veze sa kvalitetom izvedenih radova tako da se eventualna primjedba u odnosu na kvalitetu radova ne unosi u radni nalog već u zapisnik o primopredaji.

9. Saslušan u svojstvu svjedoka ŽŽ navodi da je do lipnja 2023., bio uposlenik tuženika na radnom mjestu voditelja tehničke pripreme te je bio u obavezi izrađivati ponude sa potencijalnim strankama tj investitorima, izrađivati ugovore sa podizvođačima za ugovorene poslove a koje ugovore nije potpisivao već odgovorna osoba tuženika, u opisu posla nije bila domena financija osim da traži od ugovorenih strana da ispune odredbe ugovora u smislu dostave zadužnice za dobro izvršenje radova u ugovorenom roku te nije imao nikakvih ingerencija u smislu plaćanja računa koji su dostavljeni od izvođača.

9.1. Iskazuje da mu je JŽ poznat vezano za posao kojeg je njegova tvrtka kao podizvođač obavljala za tuženika, ne sjeća se da li je tužitelj u odnosu na ugovoreni posao dao zadužnice za uredno ispunjenje ugovora i ugovoreni rok, zna da je glavni izvoditelj Elektroinstalacije Petak imao prigovore na izvedene radove tužitelja a da je JŽ dolazio u poslovne prostorije tuženika upravo da se riješi ta problematika, sjeća se da je jedan njegov ispostavljeni račun vraćen, vjerojatno stoga što isti nije priznao Elektrocentar Petek koji je bio glavni izvođač a zbvog nedostataka izvedenih radova vezano za vrata, prozore, keramiku i betone.

9.2. U odnosu na mail od 5. siječnja 2023., odgovara da sadržaj istoga nikako ne ukazuje da bi imao bilo kakvu mogućnost odlučivati o bilo kojem ispostavljenom računu već je sadržaj maila bila sugestija kome bi se JŽ trebao obratiti i kako da se njegov problem riješi, ne osporava sadržaj mail od 14. studenog 2022., a u odnosu na mail od 4. siječnja 2023., istoga se ne sjeća, ne osporava da je njegov potpis na dokumentu naslovljenom "povrat računa" sa lista 89 spisa, ali se ne sjeća tog dokumenta, ponavlja da nije upućivao tužitelja da ispostavlja nekakav novi račun nakon otvaranja predstečajnog postupka pa da bi mu taj novi račun bio plaćen, niti je mogao dati takvu uputu jer je u to vrijeme bio otvoren predstečaj i imenovan povjerenik i sve je mogao odobriti jedino povjerenik i nitko drugi.

10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja opisano u izreci presude, neosnovan.

11. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 20.921,00 eura na ime izvedenih a neplaćenih radova po ispostavljenom računu od strane tuženika.

12. Među parničnim strankama nije bilo sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem ispostavljene narudžbenice koju je izdao tuženik a sukladno ponudi tužitelja (listovi 91-92 spisa).

12.1. Nije bilo sporno da tuženik po ispostavljenim računima koji su glasili na identični iznos i identične izvršene radove nije platio i to račun 91/2/1 od 20. rujna 2022., (list 90 spisa), i račun 125/2/1 od 30. studeni 2022., (listovi 24-25).

12.2. Nije bilo sporno da je u odnosu na tuženika Trgovački sud u Osijeku rješenjem St-737/2022., od 2. studeni 2022., otvorio predstečajni postupak.

12.3. Nije bilo sporno da tuženik nije koristio pravo na odbitak predporeza po utuženom računu (obavijest Porezne uprave sa lista 156 spisa).

12.4. Među strankama nije sporno da tužitelj svoju tražbinu koja je predmet tužbenog zahtjeva nije prijavio u predstečajni postupak.

13. Sporno je u ovome postupku da li je tražbina tužitelja nastala prije ili nakon otvaranje predstečajnog postupka nad tuženikom, sve u smislu odredbe članka 62. SZ-a odnosno da li je tužitelj imao osnova za podnošenje ovršnog prijedloga temeljem vjerodostojne isprave ili je tužitelj imao obavezu prijaviti svoju tražbinu u predstečajni postupak sve sukladno odredbama SZ-a te recentne sudske prakse.

14. Za napomenuti je da tuženik u ovome postupku nije problematizirao niti je u tom smislu predlagao izvođenje bilo kojih dokaza , da predmetni računi nisu bili plaćeni iz razloga kako je to propisano odredbama članka 604. stavak 1,. i 608. stavak 1., u svezi članka 631. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje ZOO), te bi stoga obaveza naručitelja u ovome postupku tuženika bila izvođaču u ovom postupku tužitelju po ispostavljenom računu platiti izvedene radove sukladno odredbi članka 620. ZOO-a, sve u slučaju da u odnosu na tuženika nije bio otvoren predstečajni postupak odnosno da je tražbina nastala nakon otvaranja predstečajnog postupka, iz kojega razloga sud posebno nije analizirao materijalnu dokumentaciju kao i iskaze zakonskog zastupnika tužitelja te svjedoka koji su se odnosili na tu okolnost.

15. U odnosu na dospijeće tužiteljeve tražbine valja istaknutu da se u predstečajnom postupku prijavljuju tražbine koje su nastale do dana otvaranja predstečajnog postupka kako je to navedeno u članku 35. stavak 1. SZ-a, uz napomenu da dospjelost tražbine nije uvjet za prijavu tražbine, a što se može zaključiti na temelju odredbe članka 65. stavka 3, članka 68. stavka 4 i članka 74 a stavka 2 SZ-a u kojima je naveden pojam „nastale tražbine“.

16. Valja zaključiti, a slijedom citiranih zakonskih odredbi, da vjerovnici prijavljuju tražbine koje su nastale do otvaranja predstečajnog postupka a ne moraju biti dospjele, slijedom čega proizlazi da je tužitelj trebao svoju tražbinu prijaviti u predstečajni postupak budući je ona nastala prije otvaranja predstečajnog postupka jer je tužitelj u to vrijeme već imao umjesto Ugovora o podizvođenju radova valjanu Narudžbu NUS-631/2022 od 30. kolovoza 2022., a uz to i potpisani radni nalog broj 13/2022, od 13. rujna 2022., u kojemu je konstatirano da je tužitelj završio uslugu sa danom 13. rujna 2022.

16.1. Sud je poklonio vjeru iskazu zakonskog zastupnika tužitelja da je predmetni radni nalog supotpisao upravo djelatnik tuženika NŽ, isti se u svom iskazu sa sigurnošću nije mogao očitovati da li je upravo on taj dokument potpisao, no sud uzimajući u obzir koja je njegova funkcija bila na predmetnom radilištu, s obzirom na dio iskaza u kojemu ukazuje da je tužitelj, dok je on tu funkciju obavljao, obavio sve ugovorene radove na gradilištu, ipak zaključuje da je upravo NŽ, kao djelatnik tuženika, potpisao radni nalog koji po mišljenju suda ukazuje na osnovanost tvrdnju tužitelja da je sukladno ugovorenom poslovnom odnosu, ispunio sve obaveze prema tuženiku, pojašnjavajući na logičan i uvjerljiv način iz kojega razloga je iznos na ispostavljenim računima nešto veći od onoga koji je bio ugovoren, a koja pojašnjenja nije tijekom postupka osporio kako svjedok NŽ, tako niti tuženik.

17. Neosnovani su navodi tužitelja kako smatra da je predmetna tražbina nastala i dospjela nakon otvaranja predstečajnog postupka i to dogovorom ugovornih strana to stoga što to ne proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, tada uposlenika tuženika sa kojima je tužitelj nesporno u prostorijama tuženika obavio razgovor, naime tužitelj ničim nije dokazao da su tadašnji uposlenici tuženika NŽ i ŽŽ, a s obzirom na povjerene im poslove njihovim ugovorima o radu, da je to i bilo moguće, mogli utvrditi nastanak predmetne tražbine nakon otvaranja predstečajnog postupka, a materijalna dokumentacija priložena u spis nedvojbeno ukazuje da je kao datum prvotno ispostavljenog računa za predmetni posao kojega je obavio tužitelj broj 91/2/1 naznačen 20. rujna 2022., a kao posebna napomena na računu naznačeno je da je usluga završena 13. rujna 2022.,(list 90 spisa), a k tomu i sadržaj radnog naloga sa lista 99 spisa ukazuje da je isti sačinjen 13. rujna 2022., sa kojim datumom je i usluga tužitelja prema tuženiku završena, dakle sud zaključuje da je tužitelj po zakonskom zastupniku zasigurno mogao i morao znati koja je bila njegova obaveza u slučaju neplaćanja tuženika u odnosu na ispostavljeni račun za tražbinu koja je nastala prije otvaranja predstečajnog postupka, dakle istome je podatak o otvaranju predstečajnog postupka na jednak način bio dostupan kao i svim drugim vjerovnicima te je stoga u zadanom roku iz odluke o otvaranju predstečajnog postupka nad tuženikom, svoju tražbinu trebao prijaviti što očito nije.

17.1. Također za napomenuti je da i sukladno odredbama članka 29. u svezi članka 67. stavka 1., 2., i 3. SZ-a, ne bi bilo moguće tražbinu koja je nastala prije otvaranja predstečajnog postupka namirivati vjerovniku, t.j. tužitelju nakon što je otvoren predstečajni postupka i to u punom iznosu računa.

18. Nakon ovakvih utvrđenja suda, sud je stajališta da se mora analizirati i recentna sudska praksa, a u odnosu na odredbu članka 62. stavak 1. SZ-a koji glasi: "(1) Potvrđeni plan restrukturiranja ima pravni učinak prema svim njegovim sudionicima. Tražbina vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u predstečajni postupak, premda je uredno bio obaviješten o njegovu otvaranju, može se namiriti samo na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj bi dotični vjerovnik pripadao da je prijavio tražbinu."

18.1 Odredbom članka 39. SZ-a propisano je da vjerovnici na koje predstečajni postupak utječe mogu svoju tražbine prema dužniku ostvarivati samo u predstečajnom postupku, dakle, odredba članka 39. govori o tome tko su vjerovnici predstečajnog postupka i da mogu ostvariti svoju tražbinu samo u okviru predstečajnog postupka, dok odredba čl. 62. st. 1. Stečajnog zakona govori o načinu namirenja. Tražbina se može ostvarivati dobrovoljno kada dužnik po zahtjevu vjerovnika izvrši plaćanje ili prisilno sudskim putem.

18.2 Dosadašnja sudska praksa bila je stajališta da kada se uzme u obzir odredba članka 39. SZ-a, valja zaključiti da vjerovnik koji nije prijavio svoju tražbinu i nije sudjelovao u postupku predstečajne nagodbe ne bi svoju tražbinu mogao ostvarivati prisilnim putem izvan predstečajnoga postupka kako to tužitelj potražuje u ovom postupku, odnosno ne bi mogao s uspjehom pokrenuti parnice nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja a da je takav stav zauzet i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz kojih proizlazi da vjerovnik koji pravovremeno nije svoje potraživanje prema tuženiku prijavio niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad tuženikom, protekom roka za potraživanje u tom postupku, više ne može ne samo pokrenuti, već niti nastaviti voditi parnični postupak za ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja predstečajnog postupka (Rev-x 256/18-3 od 30. svibnja 2018, Rev 979/2022-2).

19. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatska broj Pž-2577/2025 od 17. studenog 2025., navedeno je uz ostalo :

" 20. Druga rečenica stavka 1. članka 34. ZIDSZ/22 unijela je veliku nejasnoću u vezi tražbina vjerovnika koje su nastale prije otvaranja predstečajnoga postupka na koje predstečajni postupak utječe, a koje vjerovnici nisu prijavili u predstečajnom postupku. Ako vjerovnik neprijavljenu tražbinu može namiriti iako nije prijavio tražbinu u predstečajnom postupku u skladu s potvrđenim planom restrukturiranja, proizlazi da prijava tražbine nije uvjet za ostvarivanje tražbine u skladu s planom restrukturiranja nakon zaključenja predstečajnoga postupka. Vjerovnik koji nije prijavio tražbinu neće moći sudjelovati u predstečajnom postupku, a osobito u odlučivanju o planu restrukturiranja. Međutim, to ne znači da nakon zaključenja predstečajnoga postupka taj vjerovnik svoju tražbinu neće moći nikako namirivati. I vjerovnici koji tražbine nisu prijavili u predstečajnom postupku moći će nakon zaključenja predstečajnoga postupka namirivati svoju tražbinu u skladu s planom restrukturiranja. Ovakvo shvaćanje izloženo je i u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Merćep protiv Hrvatske (broj zahtjeva Z-47880/20) u kojoj je navedeno da neprijavljivanje tražbine u predstečajnom postupku i odbacivanje tužbe zbog neprijavljivanja tražbine predstavlja pretjerani formalizam koji narušava samu bit prava na pristup sudu i povredu članka 6. Konvencije."

21. Vodeći se recentnom sudskom praksom iz točke 19. obrazloženja, za zaključiti je da se i oni vjerovnici koji nisu prijavili tražbinu u predstečajnom postupku mogu namirivati ali samo u skladu sa planom restrukturiranja, što znači da bi se i tužitelj u ovome postupku, unatoč utvrđenjima ovoga suda iz točke 17. obrazloženja, mogao namirivati ali samo na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj bi dotični vjerovnik pripadao da je prijavio tražbinu.

22. Odredbom članka 2. stavak 1. ZPP-a propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

23. Stajalište je ovoga suda, da bi vjerovnik/tužitelj u ovome postupku a koji nije prijavio svoju tražbinu koja je nastala prije otvaranja predstečajnog postupka mogao namirio istu u parničnom postupku, da je tužbeni zahtjev postavo sukladno potvrđenom planu restrukturiranja ističući deklaratorni zahtjev za utvrđenje tražbine prema dužniku/tuženiku a drugim kondemnatornim zahtijevati od suda da naloži dužniku/tuženiku plaćanje dijela utvrđenog iznosa u skladu sa odredbama potvrđenog plana restrukturiranja, dakle na način, u rokovima i pod uvjetima namirenja koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj pripada, na koji način bi se doveo u ravnopravni položaj sa vjerovnicima čije su tražbine priznate i utvrđene rješenjem u predstečajnom postupku.

24. Tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva da je njegova tražbina nastala nakon otvaranja predstečajnog postupka i da se ima pravo namiriti u punom iznosu, dakle tužitelj ne samo da nije uskladio tužbeni zahtjev sukladno potvrđenom planu restrukturiranja nije niti predložio izvođenje bilo kojeg dokaza u tom smislu tako da sudu nije bio niti poznat sadržaj potvrđenog plana restrukturiranja, dakle način, rokovi i uvjeti namirenja vjerovnika, te je stoga odlučio kao u izreci presude.

25. Tužitelj je u cijelosti izgubio ovu parnicu a odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. i 2. ZPP -a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018, 51/2023) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023), te članka 29. ZOO-a.

25.1 Tuženiku su priznati

-troškovi sastava prigovora -500,00 eura (Tbr.8.t.1. OT),

-ročište 30.4.2025.

-125,00 eura (Tbr. 9.t.5. OT),

-podnesak 12.5.25.

-500,00 eura(Tbr.8.t.1. OT),

-ročište 19.9.2025.

-500,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT),

-ročište 20.10.2025.

-500,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT),

-podnesak 28.11.2025.

-125,00 eura(Tbr.8.t.4. OT),

-ročište 19.12.2025.

-125,00 eura (Tbr. 9.t.5. OT),

-podnesak 2.2.2026.

-500,00 eura(Tbr.8.t.1. OT),

-ročište 10.2.2026.

-500,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT),

UKUPNO

3.375,00 eura

PDV 25%

843,75 eura

Sudska pristojba na prigovor 268,93 eura

SVEUKUPNO

4.487,68 eura

25.2 Preko dosuđenog iznosa tužitelju nije priznat

-trošak zastupanja na ročištima 30. travnja 2025., i 19. prosinca 2025., u zatraženom iznosu po 500,00 eura nego je priznat trošak za ročišta po Tbr. 9. t. 5. OT,

-trošak podneska od 28. studeni 2025., u zatraženom iznosu 500,00 eura nego je priznat trošak po Tbr. 8. t. 4. OT,

-trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 600,00 eura već u plaćenom iznosu.

25.3 Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.737,32 eura (1.125,00 + PDV 281,25+ razlika pristojbe 331,07 eura), odbio kao neosnovan.

26. Slijedom izloženoga odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 23. veljače 2026.

SUDAC

Željko Jakšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.