Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž Ob-14/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda, Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Alen Kalčić i Neven Švić, odvjetnicima iz Poreča, protiv tužene ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Metki Hrga, odvjetnici iz Poreča, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-267/2022-30 od 19. siječnja 2026., 23. veljače 2026.
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-267/2022-30 od 19. siječnja 2026. i rješava se:
"I. Usvaja se prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja o pristojbi poslovni broj P Ob-267/2026-28 od 19. prosinca 2025. u dijelu kojim je tužitelju naloženo da plati sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 89,59 eura i u tom dijelu navedeno rješenje stavlja se izvan snage.
II. U ostalom dijelu kojim se odbija prigovor tužitelja protiv rješenja radi naplate sudske pristojbe broj P Ob-267/2022-28 od 19. prosinca 2025. žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-267/2022- 30 od 19. siječnja 2026. potvrđuje."
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"O d b i j a s e prigovor tužitelja UR protiv rješenja radi naplate sudske pristojbe poslovni broj P Ob-267/2022 od 19. prosinca 2025."
2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žalbi se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se poziva na odredbu članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, ističući da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio dvije povrede i to povredu kojom tužitelju nalaže da plati pristojbu na odgovor na tužbu, te drugu povredu na način da tužitelju nije odgovorio na sve žalbene navode. Poziva se na odredbu članka 3. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama kojom je propisano da je pristojbu dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom. U konkretnom slučaju sud je tužitelju kao aktivnoj strani naložio da plati pristojbu za odgovor na tužbu podnesenu po tuženoj, a što je u suprotnosti s naprijed citiranom odredbom. U žalbi predlaže da sud preinači pobijano rješenje ili ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Iz obrazloženja pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-267/2022 od 19. prosinca 2025. tužitelj pozvan na plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 89,59 eura, prvostupanjsku presudu u iznosu od 179,17 eura i žalbu protiv rješenja u iznosu od 358,34 eura, u ukupnom iznosu od 627,10 eura.
6. Tužitelj je 30. prosinca 2025. izjavio pravovremeni prigovor protiv predmetnog rješenja u kojem navodi da je odredbom članka 14. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) propisano da se vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe utvrđuje prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe, a iz pobijene odluke nije jasno vidljivo kolika je vrijednosti predmeta spora na temelju koje je sud odredio visinu pristojbi, a posljedica toga da odluka nema razloga o odlučnim činjenicama. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud odredio plaćanje pristojbe više od one određene Uredbom o tarifi sudskih pristojbi, slijedom čega je postupio protivno naprijed navedenoj odredbi članka 14. stavak 2. ZSP-a. U prigovoru se poziva na odredbu članka 7. stavak 1. ZSP -a kojom je propisano da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava suda, pristojba se plaća u trenutku podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom. Kako je prvostupanjski sud utvrdio plaćanje pune pristojbe, to je isti postupio protivno naprijed navedenoj odredbi.
7. Odlučujući o prigovoru tužitelja prvostupanjski sud je ovdje pobijanim rješenjem pozivom na odredbu članka 14. stavak 2. ZSP-a kojom je propisano da se vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe utvrđuje prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe. U konkretnoj pravnoj stvari upravo je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora jasno naznačio iznos od 100.000,00 kuna (13.272,28 eura) tako da nisu osnovani njegovi navodi kako nije razvidno kolika je vrijednost predmeta spora. Sukladno navedenom sudska pristojba na tužbu i presudu iznosi 179,17 eura Tar.br. 1/1, za odgovor na tužbu sukladno članku 7. stavak 1. ZSP- a u iznosu od 89,59 eura i za žalbu sukladno Tar.br. 3/1 iznos od 358,34 eura.
8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi članka 381. ZPP-a, na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe poziva tužitelj budući pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni.
10. Međutim, opravdan je žalbeni navod tužitelja u kojem se poziva na odredbu članka 3. stavak 1. ZSP-a i u kojem ističe da je prvostupanjski sud pogrešno naložio tužitelju kao aktivnoj strani da plati pristojbu na odgovor na tužbu podnesenu po tuženoj.
11. Naime, odredbom članka 3. stavak 1. ZSP-a propisano je sljedeće: "Pristojbe propisane ovim Zakonom dužna je platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane Zakonom."
12. Dakle, u ovom dijelu prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno naprijed citiranu odredbu članka 3. stavak 1. ZSP-a kada je pozvao tužitelja da plati pristojbu za odgovor na tužbu podnesen po tuženoj, već je tuženu kao pasivnu stranu koja je podnijela odgovor na tužbu trebao pozvati na platež predmetne pristojbe u iznosu od 89,59 eura, a ne tužitelja.
13. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a žalbu tužitelja djelomično prihvatiti kao djelomično osnovanu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te prvostupanjsko rješenje djelomično preinačiti i odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda pod točkom I. izreke, a u ostalom dijelu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja ovog žalbenog suda.
U Gospiću, 23. veljače 2026.
Sutkinja:
Milka Vraneš
