REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Pn-59/2019-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9.siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i tuženikovog zastupnika po zakonu, dana 23.veljače 2026. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 398,17 EUR (ranije 3.000,00 kuna) sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 29.ožujka 2017. pa do isplate.
2.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove.“
II – Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 14.1.2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade imovinske štete u iznosu od 3.000,00 kuna. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu bio nepravomoćno osuđen u kaznenom postupku, a povodom žalbe je protiv njega odbijena optužba; da mu je zbog nepravomoćne osuđujuće presude bilo obustavljeno obavljanje odvjetništva od 8.9.2014. do 5.7.2017.; da je zbog nemogućnosti bavljenja odvjetništvom (pružanje odvjetničkih usluga) pretrpio imovinsku štetu u utuženom iznosu.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu protivio se tužbi i u bitnom naveo: da tužitelju nedostaje aktivna legitimacija; da on nije pasivno legitimiran; da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva; da nije bilo elemenata nezakonitog odnosno nepravilnog rada pravosudnih tijela u svezi vođenja kaznenog postupka.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja.
Dokaz saslušanjem svjedoka PB i UB nije izveden budući da se činjenice iznesene do zaključenja prethodnog postupka mogu utvrditi i na temelju dokumentacije u spisu pa bi saslušanje predstavljalo kršenje načela ekonomičnosti postupanja.
3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja.
4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, dalje: ZOD), Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, dalje: ZS), Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06, dalje: ZKP) i Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, dalje: ZTD).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Presudom Županijskog suda u Splitu br. K-16/01 od 27.6.2014. tužitelj je bio nepravomoćno osuđen u kaznenom postupku za 2 kaznena djela - zlouporaba položaja i ovlasti i kazneno djelo zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju. Navedena presuda je, prema dostavnoj naredbi iste, dostavljena Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje: HOK) koja je dostavljenu presudu ocijenila kao prijavu kako je navedeno u dopisu od 8.9.2014.
Istog dana, zbog pokretanja disciplinskog postupka protiv tužitelja, njemu je rješenjem Izvršnog odbora HOK-a obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva. Rješenjem Upravnog odbora HOK-a od 19.12.2014. odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja Izvršnog odbora HOK-a od 8.9.2014.
Vrhovni sud RH je presudom br. Ur-1/15 od 15.7.2015. odbio tužiteljev priziv protiv rješenja Upravnog odbora HOK-a od 19.12.2014.
Kako je presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH br. I Kž-646/14 od 23.5.2017. u kaznenom postupku odbijena optužba protiv tužitelja, to je na prijedlog disciplinskog tužitelja od 3.7.2017. rješenjem HOK-a od 5.7.2017. spram tužitelja ukinuta mjera obustave prava na obavljanje odvjetništva.
Sve navedeno je vidljivo iz preslika spisa HOK-a br. 7070/14 (list 47-157).
5.1.Tužitelj je u razdoblju od 2014. pa nadalje odvjetništvo obavljao u sklopu Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. što proizlazi iz izreke rješenja HOK-a od 8.9.2014. (list 85-86).
5.2.U predmetu Općinskog suda u Splitu br. K-755/2013 (ranije K-1368/2010), u kojemu se vodio kazneni postupak protiv SB i dr. zbog kaznenog djela teške krađe iz čl.217.Kaznenog zakona, optuženika SB je od 21.2.2011. do 6.5.2014. branio tužitelj. Potom ga je na ročištu 20.2.2017. branio odvjetnik Zdeslav Lozo, a žalbu protiv presude je 29.3.2017. podnio odvjetnik Branko Čutura iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Sve navedeno je utvrđeno pregledom spisa br. K-755/2013 iz kojeg je preslikana relevantna dokumentacija (list 158-166).
S obzirom na kazneno djelo stavljeno na teret i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT), odvjetniku koji brani optuženika SB pripadala bi nagrada od 3.000,00 kuna za sastav žalbe.
6.S obzirom na gore navedena utvrđenja, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Prije svega, treba reći da odredbe glave XXX. ZKP-a, koje su temeljem čl.573.alin.3.Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, dalje: ZKP/08) još uvijek u primjeni budući da nije donesen posebni zakon, ne sadrže odredbu po kojoj bi naknada štete pripadala osobi protiv koje se vodio kazneni postupak (a na kraju je pravomoćno oslobođena) samo zbog činjenice da je protiv nje kazneni postupak vođen. Uvjet za dosudu naknade štete jest da je tužitelj bio pravomoćno osuđen (čl.476.ZKP) ili da mu je bila oduzeta sloboda (čl.480.ZKP).
Dakle, po odredbama ovog zakona ne bi bio osnovan tužbeni zahtjev.
6.1.Nadalje, iz odredbe čl.74.ZOD proizlazi da se disciplinski postupak protiv odvjetnika pokreće od strane disciplinskog tijela HOK-a po službenoj dužnosti ili na zahtjev tijela HOK-a određenog statutom ili na zahtjev ministra nadležnog za poslove pravosuđa.
Dakle, sud(ac) ne može pokrenuti disciplinski postupak protiv odvjetnika. Sud(ac) može (kao i svaki drugi građanin ili pravni subjekt) eventualno obavijestiti HOK o određenoj činjenici koja bi mogla dovesti do pokretanja disciplinskog postupka (što je zapravo i učinjeno u konkretnom slučaju dostavom nepravomoćne osuđujuće presude), ali HOK je autonoman u odlučivanju hoće li pokrenuti disciplinski postupak protiv odvjetnika i kakvu će mjeru odrediti ili sankciju izreći.
Stoga se može zaključiti da u tome što je sudac Županijskog suda u Splitu dostavio nepravomoćnu presudu HOK-u nema elemenata protupravnosti (štoviše, postupio je zakonito i to po odredbi čl.59.ZOD) niti je taj događaj uzročno povezan s obustavom obavljanja odvjetništva jer je HOK mogao donijeti i drugačiju odluku budući da po čl.53.st.2.ZOD (koji glasi: „Odvjetniku se može…“) ne postoji obvezatna obustava obavljanja odvjetništva.
6.2.Također, zbog toga što je sudac Županijskog suda u Splitu donio presudu koja je povodom žalbe bila preinačena i naposljetku tužitelj bio oslobođen optužbe, na strani tuženika nije nastala odgovornost po čl.105.st.1.ZS za štetu koja je eventualno nastala tužitelju jer donošenjem nepravomoćne kaznene presude nije automatizmom tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva već je takvu odluku donio HOK koji je, kako je gore navedeno, autonoman u odlučivanju. Odnosno, nema uzročnosti između donošenja nepravomoćne osuđujuće presude (koja je kasnije preinačena) i obustave obavljanja odvjetništva.
Uzročnost (kauzalni neksus) kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja treba među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama pronaći jedan događaj koji je pravno relevantan i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok se uzima samo onaj koji je tipičan za postanak određenog štetnog događaja. Tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. To je onaj događaj za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu može očekivati nastup određene štetne posljedice. Prema toj teoriji treba isključiti sve one manje-više slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje, te su ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali ti uzroci nisu za štetan uspjeh tipični.
6.3.Vezano za odgovornost tuženika po čl.105.st.1.ZS, treba reći da je VSRH u predmetima br. Rev-2831/13 i Rev-2075/12 definirao nepravilan ili nezakoniti rad te je u svezi s tim istaknuto da nije nezakoniti rad kad sudac primjenjuje materijalno pravo i iznosi svoje pravno mišljenje ili pravno stajalište u postupku. Da bi se radilo o nezakonitom radu mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava. Tužitelj nije detaljnije pojasnio koje bi to nezakonito i nepravilno postupanje suca Županijskog suda u Splitu u predmetu br. K-16/01 dovelo do eventualnog nastanka štete. Ovaj sud ne nalazi da postoji takvo postupanje suca Županijskog suda u Splitu koji sudac je pogrešno primijenio odredbe o zastari kaznenog progona te neosnovano i nekritički prihvatio izmjene činjeničnog i pravnog opisa te pravnu kvalifikaciju kaznenih djela, kako proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske kaznene presude.
6.4.Nadalje, sve i kad bi postojala odgovornost tuženika za štetu tužitelju, treba reći da tuženik nije dokazao visinu iste.
Naime, tužitelj je od 2014. odvjetništvo obavljao u sklopu Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. (čl.4.st.1. i 2.ZOD) pa je stoga on morao biti u radnom odnosu sa tim društvom (čl.24.ZOD) i to znači da njemu ne može pripasti cjelokupni iznos nagrade za zastupanje već se taj iznos stječe za račun društva jer prema čl.3.st.1.,3. i 6.ZTD javna trgovačka društva (kao i sva druga trgovačka društva) postoje da bi stjecala dobit.
Prema čl.86.st.1.ZTD dobit se utvrđuje krajem svake poslovne godine.
Kako je tužitelj jedan od osnivača spomenutog društva (što je vidljivo iz javno dostupnog sudskog registra), njemu bi zapravo izmakla korist bio iznos za koji mu je dobit smanjena zbog toga što Odvjetničko društvo Lubina i Čutura j.t.d. nije uprihodilo i predmetni utuženi iznos od 3.000,00 kuna. Da bi se utvrdilo iznos izmakle koristi, tužitelj je trebao dokazati činjenice visine prihoda i rashoda te bi se na dobit trebao obračunati i porez. Tužitelj ništa od navedenog nije dokazao pa se može reći da nije dokazao visinu štete, a što je bio dužan dokazati.
6.5.Stoga, imajući u vidu navedeno, odbijen je tužbeni zahtjev. Pritom se napominje kako je sudska praksa (ŽS Velika Gorica: Gž-831/2022) u činjenično istovrsnim predmetima između istih stranaka zauzela stav o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.163.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
7.1.Tuženiku je priznato: po 100,00 EUR za sastav odgovora na tužbu i za ročišta od 15.9.2022., 28.5.2024., 9.1.2026. što zbrojeno iznosi 400,00 EUR.
U Splitu, 23.veljače 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-z.z.tuženika
