Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4247/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu I tužitelja JŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice TŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa opunomoćenik Kristijan Pehar, odvjetnik u Zagrebu, II. Loparska ulica br. 2, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, OIB:95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi utvrđenja građevinske čestice, nakon usmene i javne rasprave, 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-350-05/24- 08/23, URBROJ:531-03-4-24-2 od 27. kolovoza 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA:UP/I-350-05/23-05/000251, URBROJ:251-10-21-1/025-24-0008 od 07. veljače 2024. kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-350-05/24-08/23, URBROJ:531-03-4-24-2 od 27. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA:UP/I-350-05/23-05/000251, URBROJ:251-10-21-1/025-24-0008 od 07. veljače 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice za postojeću stambenu zgradu izgrađenu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]).

2. Tužitelji osporavaju zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističu da se Zakonom o prostornom uređenju nigdje ne propisuje da je potrebno ishoditi suglasnost posjednika ili vlasnika čestice čiji dio je obuhvaćen prijedlogom oblika i veličine građene čestice koji je priložen uz prijedlog za izdavanje rješenja. Navode da se u osporenom rješenju navodi da dostavljeni prijedlog oblika i veličine građene čestice nije u skladu s pravilima struke, međutim da se nigdje, kao u ostalom ni u prvostupanjskom rješenju, ne navodi iz kojeg razloga od strane ovdje tužitelja predloženi oblik nije u skladu s pravilima struke i temeljem kojih kriterija je isto utvrđeno. Ukazuju da se u spisu tuženika nalaze rješenja o utvrđenju građevnih čestica za susjedne građevne čestice (u istoj ulici i na istom potezu) u kojima je u činjenično i pravno potpuno identičnim situacijama građevinska čestica utvrđena.

2.1. Predlažu sudu da poništi osporavana rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev navodeći da nije dana suglasnost da se u postupku donošenja rješenja o utvrđivanju predmetne građevne čestice građevna čestica formira i od dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz razloga jer postoji strategijski interes zainteresirane osobe za provedbu razvojnih projekata kojima bi se ostvarile potrebe građana, a da bi se predloženim formiranjem građevne čestice umanjila i vrijednost čestice u vlasništvu zainteresirane osobe. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo utvrđivanje građevne čestice koja bi obuhvaćala i dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer time pojedinačni interes nije stavljen iznad javnoga te se time posljedično zainteresiranoj osobi ne uvjetuje obveza prodaje dijela zemljišta koji je strategijski interes za ostvarivanje potreba građana, a da pritom također nije „pogažen“ ni pojedinačni interes stranaka jer oni svoju građevnu česticu mogu formirati i bez k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer ista nije potrebna za nužnu uporabu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dodaje i da se predmetno zemljište u vlasništvu Grada Zagreba ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu predmetne zgrade, posebno i jer se ne radi o zemljištu ispod zgrade. Vezano za navode tužitelja o rješenjima o utvrđenju građevnih čestica za susjedne nekretnine, za koje tužitelji navode da su donesena u potpuno identičnim činjeničnim i pravnim situacijama i koje su utvrđene, između ostaloga, i od dijelova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ističe da se od tada donesenih odnosno danih suglasnosti Grada Zagreba promijenila politika upravljanja nekretninama u vlasništvu Grada Zagreba te da isto nikako ne bi trebalo biti od utjecaja na donošenje odluke o predmetnoj tužbi.

4.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

8. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 7. veljače 2024. utvrđeno je da je istim odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice za postojeću stambenu zgradu izgrađenu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), s obrazloženjem da se u predmetnom slučaju radi o građevini izgrađenoj na čestici koja je u suvlasništvu tužitelja te kao takva omogućava redovitu uporabu zgrade u smislu članka 159. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, pa da nema potrebe formirati građevnu česticu i od susjedne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj nije niti izgrađena predmetna zgrada, a da okolnost da su za susjedne stambene zgrade na adresi [adresa], 3 i 9 izdana rješenja o utvrđivanju građevne čestice i od dijelova kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojim postupcima je pribavljena suglasnost zainteresirane osobe nije od utjecaja na rješenje u ovoj upravnoj stvari.

9. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 27. kolovoza 2024. utvrđeno je da je istim odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem da pravilno prvostupanjsko tijelo zaključuje da nema potrebe formirati građevnu česticu i od susjedne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj nije izgrađena predmetne ozakonjena zgrada.

10. Člankom 157. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13, 65/17, 114/18 39/19 i 98/19) propisano je da ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovnu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanje tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s dokumentom prostornog uređenja, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanje građevne čestice.

11. Prema stavku 2. toga članka Zakona smatra se da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine: 1. ako su na istoj katastarskoj čestici izgrađene dvije ili više građevina koje građevinski, funkcionalno ili tehničko-tehnološki nisu cjelina, 2. ako je građevina izgrađena na dvije ili više katastarskih čestica [katastarska čestica]. ako je građevina izgrađena na katastarskoj čestici čija je površina manja ili veća od površine propisane prostornim planom, 4. ako je postojeća katastarska čestica, na kojoj je izgrađena građevina, takva da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine, 5. ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu.

12. Člankom 158. stavkom 1. i 2. Zakona propisano je da se zahtjevu za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice prilaže preslika katastarskog plana na kojoj se određuje oblik i veličina građevne čestice te dokaz da je građevina za koju se utvrđuje građevna čestica postojeća. Rješenje o utvrđivanju građevne čestice donosi se po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti.

13. Člankom 159. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se građevna čestica određuje u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovnu uporabu građevine.

14. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15. Naime, i prema mišljenju ovog suda pravilno upravna tijela zaključuju da, se u predmetnom slučaju radi o građevini izgrađenoj na čestici koja je u suvlasništvu tužitelja te kao takva omogućava redovitu uporabu zgrade u smislu članka 159. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, pa da nema potrebe formirati građevnu česticu i od susjedne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj nije niti izgrađena predmetna zgrada.

16. Ovo stoga što je iz katastarskog plana vidljivo da je predmetna zgrada sagrađena na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da oko zgrade, a na navedenoj čestici ima dovoljno zemljišta za nužnu uporabu zgrade, da ima prilaz sa javne ceste na suprotnoj strani od kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, utvrđeno je da kčbr. [katastarska čestica] predstavlja oranicu, te da se radi o zelenoj površini pa stoga nije jasno zašto bi ona tužiteljima bila nužna za redovitu uporabu predmetne zgrade, koja ima površinu od 93 m2 i dvorište od 171 m2, a graniči s kčbr. [katastarska čestica] dijelom u kojem je zelena površina.

17. Slijedom svega navedenog prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

18. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Tužiteljima je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da su izgubili spor u cijelosti.

U Zagrebu, 23. veljače 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. zainteresiranoj osobi putem e-komunikacije

4. U spis