Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: Povrv-43/2024-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, na prijedlog više sudske savjetnice Anamarije Kovačić Milković, u pravnoj stvari tužitelja DALEKOVOD OSO d.o.o., Velika Gorica, Vukomerička ulica 9, OIB: 55411035652, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva VUKUŠIĆ BOKAN i partneri, d.o.o., Zadar, Ul. S. Radića 8, protiv tuženika MARIJOS LOGISTIKA d.o.o., Zadar, Ulica Josipa Stadlera 2, OIB: 78438440818, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov & partneri d.o.o., Zadar, Zrinsko-Frankopanska 38, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 14. siječnja 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja OV, zastupnika po zakonu tuženika RV i punomoćnika stranaka te nakon objave presude 23. veljače 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Suzane Hrabra iz Zadra, Don Ive Prodana 4, poslovni broj: Ovrv-822/2024, UPP/OS-Ovrv-74/2024 od 19. veljače 2024. kojim se nalaže tuženiku MARIJOS LOGISTIKA d.o.o., Zadar, Ulica Josipa Stadlera 2, OIB: 78438440818, da tužitelju DALEKOVOD OSO d.o.o., Velika Gorica, Vukomerička ulica 9, OIB: 55411035652, namiri tražbinu u iznosu od 9.353,85 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 22. travnja 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 1. srpnja te godine, zajedeno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 59,43 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. veljače 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi; te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere zabranom isplate s računa protivnika osiguranja koji glasi:
''Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja DALEKOVOD OSO d.o.o., Vukomerička ulica 9, Velika Gorica, OIB: 55411035652, u iznosu od 9.353,85 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 22. travnja 2021. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te na ime nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 59,43 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, 19. veljače 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena
određuje se prethodna mjera
zabranom bankama kod kojih tuženik: MARIJOS LOGISTIKA d.o.o., Ulica Josipa Stadlera 2, Zadar, OIB: 78438440818, ima otvorene račune i oročena novčana sredstva, da prema OIB-u tuženika isplati tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.
- Zabrana iz toč. I. ovog rješenja smatra se provedenom danom dostave ovog rješenja Financijskoj agenciji.
- Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.
- Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s računa tuženika dok traje zabrana, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine.
- Ova prethodna mjera može trajati najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.
- Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.''
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 150,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 31. siječnja 2024. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Suzani Hrabra iz Zadra prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 9.353,85 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka, a povodom kojeg je isti 19. veljače 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-822/2024, UPP/OS-Ovrv-74/2024.
2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor u kojem osporavajući osnovu i visinu potraživanja ističe kako tuženik nema nepodmirenih potraživanja prema tužitelju niti postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku na temelju dostavljene vjerodostojne isprave. Tužitelj kao vjerodostojnu ispravu uz podneseni prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi dostavlja izvadak iz poslovnih knjiga, a koja isprava nije niti podobna za ovrhu obzirom da ne ispunjava sve uvjete koji su predviđeni člankom 31. stavkom 2. 3. i 4. Ovršnog zakona. Vjerodostojna isprava koja je dostavljena kao prilog pobijanom rješenju ne ispunjava niti jedan od uvjeta propisanih Ovršnim zakonom, odnosno nisu naznačeni predmet, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Osim toga, u vjerodostojnoj ispravi, a niti u prijedlogu za ovrhu nije naznačen datum dospjelosti navodne tražbine tužitelja. Tužitelj nije dostavio niti jednu ispravu temeljem koje bi dokazao postojanje i osnovanost svoje tražbine. Izvadak iz poslovnih knjiga (kao vjerodostojna isprava) nije javna isprava, pa nema dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku, niti se može u pogledu dokazne snage izjednačiti s javnom ispravom jer Ovršni zakon ne utvrđuje zakonsku presumpciju u odnosu na istinitost onoga što se u vjerodostojnoj ispravi potvrđuje, odnosno određuje, kao što to propisuje odredba čl. 230. Zakona o parničnom postupku u odnosu na dokaznu snagu javne isprave. Kako samo za javnu ispravu vrijedi presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, sve dok se ne dokaže suprotno, to priloženi izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja ne predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju i visini tražbine ovrhovoditelja. Tužitelj je trebao priložiti račune za mjesece na koje se utužena tražbina odnosi ili na drugi način dokazati osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te dospijeće duga.
3. Javni bilježnik je predmet proslijedio Općinskom sudu u Zadru koji je dopisom poslovni broj: Povrv-173/2024-2 od 5. lipnja 2024. s pozivom na toč. 2. Zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019 od 27. studenog 2019. dostavio predmetni spis ovom sudu kao stvarno nadležnom.
4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-43/2024-3 od 12. lipnja 2024. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
5. U postupku nastavljenom nakon pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja ovog suda, dakle u parnici, tužitelj je u podnesku od 13. rujna 2024. naveo da tuženik u prigovoru iznosi neistiniti navod da isti nema nepodmirenih potraživanja prema tužitelju niti da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku na temelju dostavljene vjerodostojne isprave. Pojašnjava da je podnio prijedlog za ovrhu na temelju Izvoda otvorenih stavaka iz kojeg da je razvidna nepodmirena tražbina koju ima prema tuženiku. Navedena isprava da je podobna za ovrhu te da ispunjava sve uvjete koji je sukladno zakonu čine vjerodostojnom ispravom podobnom za ovrhu. S obzirom da je tužitelj u međuvremenu izvršio promjenu tvrtke u sudskom registru, isti da je morao uskladiti podatke u svom sustavu pri čemu da je došlo do usklađenja i isprava kod tužitelja, između ostalog i Izvoda otvorenih stavaka na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje u ovom postupku. Tužitelj u spis dostavlja račun broj: 645/PP2/1 koji da je izdao za namirenje prijavljene štete koja da se dogodila prilikom transporta robe kojeg je vršio tuženik, o čemu da je sastavljen zapisnik te dostavljena polica osiguranja tuženika, a također da postoje fotografije oštećenja robe u transportu te e-mail korespondencija o štetnom događaju. Dakle, da je razvidno da je tuženik upoznat sa štetnim događajem jer da je potpisao Prijavu štete po osiguranju od odgovornosti te Izjavu osiguranika po osiguranju od odgovornosti dana 23. travnja 2021. Tuženik da je zaprimio račun broj: 645/PP2/1 dostavljen od strane tužitelja te da nije izvršio povrat računa tužitelju. Iako je tuženiku dostavljena sva gore navedena dokumentacija te je više puta pisanim putem obaviješten o predmetnom računu i pozvan na plaćanje istog, da se tuženik nikad nije očitovao niti osporio predmetno potraživanje i račun broj: 645/PP2/1.
6. Tuženik u nastavku postupka ustraje kod ranijih prigovornih navoda kako nema dugovanja prema tužitelju te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. U skladu s čl. 32. Konvencije o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (CMR) rok zastare prava na pokretanje postupka u vezi sa prijevozom po imenovanoj Konvenciji da iznosi jednu godinu. Obzirom da je roba isporučena 25. veljače 2021., da je tužiteljev račun izdan 22. travnja 2021., a prijedlog za ovrhu da je pokrenut 31. siječnja 2024., da je nastupila zastara potraživanja prema tuženiku. Kada je šteta nastala na robi u međunarodnom prijevozu zastarni rok da iznosi 1 godinu. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da je iz tovarnog lista vidljiv prijevoznik, a da to nije tuženik. Osim navedenog, sve i da je navedeni prijevoznik odgovoran za navodno počinjenu štetu da se postavlja pitanje adekvatnog pakiranja sanduka, koja odgovornost da je na strani tužitelja. Sve i da je došlo do oštećenja predmetnih sanduka, da je tužitelj na adekvatan način izvršio pakiranje sanduka, da ne bi došlo niti moglo doći do navodnih oštećenja proizvoda. Iz zaprimljenih CMR-ova da je razvidno da primatelji isporuke nisu imali nikakvih primjedbi na isporuku (što da su i potvrdili potpisom tovarnog lista). Uz CMR da nije dostavljen nikakav zapisnik o bilo kakvom oštećenju. Nadalje, tuženik ističe da vjerodostojna isprava tužitelja nije podobna za ovrhu obzirom da ne ispunjava uvjete propisane čl. 31. st. 2., 3., i 4. Ovršnog zakona. Isprava koju je tužitelj dostavio uz podnesak sudu od dana 1. srpnja 2024. da se razlikuje od vjerodostojne isprave koja je predana prilikom podnošenja zahtjeva.
7. Očitujući se na prednje navode tuženika tužitelj je istakao da što se tiče zastare predmetnog potraživanja da odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (CMR) nisu primjenjive obzirom da je tuženik priznao štetu time što je potpisao prijavu štete te da prema tome tužitelj traži isplatu, a zastarni rok za isplatu da nije protekao. Do predmetnog odnosa da je došlo grubom nepažnjom otpremnika pa da i u okviru tih okolnosti zastara također nije nastupila. Tuženik da je otpremnik koji je angažiran putem narudžbenice te da je isti fakturirao izvršenu uslugu pa i potpisao prijavu štete na opremi koju je prevozio. Tužitelj ističe da na temelju odredbe čl. 856. st. 2. Zakona o obveznim odnosima otpremnik koji je izvršenje naloga povjerio drugom otpremniku umjesto da ga je izvršio sam, odgovara za rad tog drugog otpremnika. Što se tiče navoda o tome da priloženi Izvod iz otvorenih stavki nije vjerodostojna isprava tužitelj ističe da je ista sastavljena sa cjelokupnim sadržajem kako je to propisano Ovršnim zakonom.
8. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu i to: izvoda otvorenih stavki (l.s. 10 i 41), računa broj: 645/PP2/1 od 21. travnja 2021. (l.s. 42 i 48), police osiguranja prijevozničke odgovornosti u cestovnom prometu (l.s. 43), prijave štete po osiguranju od odgovornosti (l.s. 44-45), izjave osiguranika po osiguranju od odgovornosti (l.s. 46- 47), dopisa Allied Insulators od 26. ožujka 2021. (l.s. 49), izvješća o reklamaciji (l.s. 50), fotografija (l.s. 51-54), e-mail korespondencije (l.s. 55-64, 105-109), dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, Klas: 410-19/2025-002/497, Urbroj: 513-07-13-01/25-02 od 8. travnja 2025. (l.s. 72), međunarodnih tovarnih listova (l.s. 87-91, 117), računa broj: 4497/1/1 od 25. veljače 2021 (l.s. 102) te je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja OV (l.s. 130-133) i zastupnika po zakonu tuženika RV (l.s. 134-136).
9. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka IV te od Ministarstva financija, Porezne uprave pribavio podatak je li tužitelj koristio pravo na odbitak pretporeza u odnosu na tražbinu od strane trgovačkog društva ALLIED INSLUATORS LIMITED s obzirom da je materijalna dokumentacija u spisu predmeta bila dostatna za donošenje meritorne odluke, a to posebice imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka iz odredbe čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP).
10. Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Imajući na umu navode iz tužbe kao i odgovora na tužbu, a definirajući pravnu osnovu tužiteljeva zahtjeva, razvidno je kako je u konkretnom slučaju riječ o obvezi utemeljenoj Konvencijom o ugovoru za međunarodni prijevoz cestom CMR ("Službeni list FNRJ" – Međunarodni ugovori 11/58 i "Narodne novine" – Međunarodni ugovori 1/92., dalje: CMR Konvencija) koja se ima primijeniti na stranački ugovor. Naime, uzimajući u obzir okolnosti u kojima su nastala oštećenja robe predane na prijevoz, odnosno okolnost da je roba prevezena iz Republike Hrvatske u Englesku, to je valjalo na stranački odnos primijeniti odredbe CMR Konvencije. Naime, radi se o međunarodnom prijevozu robe cestom pa se CMR Konvencija primjenjuje sukladno članku 1. kojim je određeno da se CMR Konvencija primjenjuje za svaki naplatni ugovor za prijevoz robe cestom na vozilima, kada je u ugovoru navedeno mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta u dvije različite zemlje od kojih je barem jedna zemlja ugovornica, bez obzira na mjesto, sjedište i nacionalnost stranaka. U konkretnom slučaju i zemlja mjesta primanja robe na prijevoz i zemlja mjesta odredišta su zemlje ugovornice te međunarodne konvencije. Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom primjenjuje se u Republici Hrvatskoj na temelju t. 3. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine“ broj:3 1/91), odnosno čl. 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora ("Narodne novine“ broj: 59/91). Dakle, na ugovorni odnos između ovdje parničnih stranaka imaju se primijeniti odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR, dok se odredbe Zakona o obveznim odnosima primjenjuju supsidijarno, ukoliko navedenom Konvencijom nije drugačije određeno.
12. Iz odredbe čl. 1. st. 1. CMR Konvencije proizlazi da ona sama definira pojam ugovora o prijevozu na koji se odnosi. Dakle, ugovor o prijevozu je autonomni konvencijski pojam i prosuđuje se po njenim odredbama. Konvencija je prisilni propis čija primjena ne ovisi o volji stranaka, bitno je da su ispunjeni uvjeti iz citiranog čl. 1. st. 1. navedene Konvencije, a kada se ona primjenjuje isključena je primjena domaćeg prava.
13. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 9.353,85 EUR s osnove naknade troškova nastalih zbog otklanjanja štete na robi koju je tuženik prevozio u Englesku. Naime, tužitelj tvrdi kako je za vrijeme prijevoza oštećen dio robe u vlasništvu tužitelja (šest sanduka i opreme unutar njih), a radi čega je kupac ALLIED INSLUATORS LIMITED ovdje tužitelju reklamirao oštećenu robu, koju štetu je tužitelj otklonio na način da je izvršio kontrolu, popravak i precinčavanje robe i da taj iznos naknade troškova ovdje tužitelj sada potražuje od tuženika.
14. Između stranaka nije sporno da je tuženik sa tužiteljem sklopio Ugovor o prijevozu robe kojim se obvezao prevesti robu u Englesku te isporučiti je kupcu tužitelja. Isto tako nije sporno da je tuženik nastavno sklopio Ugovor o prijevozu navedene robe s trgovačkim društvom TRANSPORT BOROVIĆ d.o.o. Nije bilo sporno da je prilikom prijevoza robe došlo do štete na robi koja se prevozila, da je tužitelj otklonio štetu na robi i da je za to (trošak kontrole, popravka i precinčavanja proizvoda oštećenih u transportu) tuženiku ispostavio utuženi račun broj: 645/PP2/1 od 21. travnja 2021. Međutim, između stranaka je sporno je li za predmetno potraživanje po navedenom računu nastupila zastara, odnosno je li prestalo pravo tužitelja zahtijevati ispunjenje obveze od strane tuženika. Također, sporna je i pasivna legitimacija tuženika te je li vjerodostojna isprava priložena uz prijedlog za ovrhu podobna za ovrhu.
15. U odnosu na prigovor tuženika kako Izvod otvorenih stavaka na dan 30. siječnja 2024. nema sve potrebne elemente da bi imao svojstvo vjerodostojne isprave, sud je utvrdio kako je isti neosnovan, a navedeno proizlazi iz odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje u tekstu: OZ).
16. Naime, prema odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojna isprava prema ovom Zakonu je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kada je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po Zakonu ovjerovljena privatna isprava, te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata. Po stavku 2. istog članka vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjena novčane obveze.
17. Kako je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio na temelju Izvoda otvorenih stavaka na dan 30. siječnja 2024. u kojem je naveden broj računa na kojem se temelji Izvod otvorenih stavaka i koji račun je dostavljen u spis, sud zaključuje da tužitelj posjeduje vjerodostojnu ispravu, a kako su u pregledu otvorenih stavki navedeni vjerovnik, dužnik, predmet i vrsta obveze, te vrijeme ispunjenja novčane obveze sud zaključuje da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu te da su neosnovani prigovori kako vjerodostojan isprava ne sadrži sve bitne elemente i da se na temelju iste ne može tražiti ovrha.
18. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije koji je tuženik istakao navodeći da je iz tovarnog lista vidljivo da je kao prijevoznik navedeno trgovačko društvo TRANSPORT BOROVIĆ d.o.o., a ne tuženik, ističe se kako je tijekom postupka utvrđeno da tuženik nije izvršio prijevoz robe osobno, već da je isti ustupio drugom prijevozniku i to TRANSPORT BOROVIĆ d.o.o., a što je potvrdio i sam zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu. Međutim, odredbom čl. 856. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga izvrši sam, odgovara za njegov rad. Obzirom na navedeno sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim.
19. Uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: 410-19/2025-002/497, Ur. broj: 513-07-13-01/2025-02 od 28. travnja 2028. proizlazi da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj: 645/PP2/1 od 21. travnja 2021.
20. Stoga, nije ostvarena presumpcija o postojanju tražbine po odredbi iz čl. 221.b ZPP-a.
21. Radi utvrđenja spornih činjenica izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, a sve imajući na umu neposredna saznanja stranaka te odredbu čl. 264. ZPP-a.
22. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja OV proizlazi da je tužitelj od tuženika kao prijevoznika naručio prijevoz opreme za dalekovod i da je u drugom/trećem mjesecu 2021. tuženik izvršio uslugu prijevoza opreme za dalekovod iz tvornice u Velikoj Gorici do krajnjeg kupca tužitelja u Engleskoj, kao i da se radilo o međunarodnom prijevozu robe. Tuženiku da su robu predali u ispravnom stanju, zapakirano po proceduri pakiranja u drvene sanduke koje sami proizvode. Da je bilo oko 20 tona ukupne težine robe u prijevozu i da nije bilo nikakvih primjedbi od strane tuženika prilikom isporuke robe. Na robi da se dogodila šteta koju da je tužitelju fotografijama reklamirao kupac Allied Insulators putem e-maila, odmah po dostavi proizvoda. Kad su vidjeli slike da su utvrdili da roba u takvom stanju nije predana prijevozniku odnosno tuženiku. Prve fotografije da su primili dok je roba još bila na kamionima, a par dana nakon toga i fotografije pojedinačnih oštećenja robe. Na fotografijama da su vidjeli da je roba rasuta po kamionu i da su sanduci porazbijani. Otprilike 6 tona robe da su vratili u Veliku Goricu i tamo da su njihovi inženjeri napravili pregled opreme svih komada i utvrdili da je potrebno kod nekih komada raditi mehaničke strojne popravke, a za sve komade da je potrebno precinčavanje. Oštećenja da su sami popravili osim cinčanja, to da je napravilo trgovačko društvo Kotlar d.o.o. za usluge cinčanja iz Đurđevca. Kad su dobili reklamaciju kupca odmah da su sastavili reklamacijski zapisnik i kad je ta oprema vraćena u krug tvornice da je kompletno pregledana te da su utvrđene potrebne korektivne mjere od strane kontrole i nakon odrađenih popravaka roba da je pregledana i da je dostavljena natrag u Englesku kupcu. Iznos računa od 9.353,85 eura da je dobiven na temelju utrošenih radnih sati svih uključenih odjela, kao i trošak sata strojne obrade, a za cinčanje da je trenutna cijena cinčanja po kg te transporti u oba smjera da se roba vrati iz Engleske u Hrvatsku i obrnuto. Neposredno nakon pregleda, nakon što su utvrdili sve nedostatke i troškove tuženik da je prijavio štetu, da su imali zajednički sastanak i da je bilo dogovoreno da tuženik ispuni zahtjev za prijavu štete, a tužitelj da je dostavio reklamacijski zapisnik za sve i fakturu za ukupne troškove popravka. Pojašnjava da se CMR početno ispunjava prilikom utovara, a da se potpisuje po predaji robe na krajnjoj lokaciji. Nije mu poznato da li se u CMR unose podaci o eventualnim nedostacima robe ili prijevoza. Na fotografiji na l.s. 51 da golim okom nije vidljiva šteta na robi, ali da se vidi da su sanduci oštećeni, da se radi se o fotografijama koje je prve kupac dostavio tužitelju, a naknadno da se utvrđivala šteta na robi.
23. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika RV proizlazi da se tuženik nalazi na Međunarodnoj burzi transporta – TIMOCOM, a da je tužitelj tražio transport za Englesku i da je isti izabrao tuženika. U međunarodnom transportu da ne postoji ugovor nego CMR u kojem da se navode svi detalji o pojedinom prijevozu i da isti potpisuje pošiljatelj, prijevoznik i primatelj. Kada je CMR potpisan od strane sva tri sudionika da je to to. Robu da su prevozili u Englesku i to podvozar tuženika za kojeg ne zna kako se zove. Da je bilo oko 20 tona tereta i da se isti tovario viljuškarima. Vozač da nema nikakvog uvida što se nalazi i u kakvom stanju u kutijama koje prevozi. Osobno da nije bio prisutan prilikom ukrcaja predmetnih sanduka u kamion tako da ne zna u kakvom su stanju bili, ali obzirom da je CMR potpisan da smatra da nikakvih problema nije bilo. Roba u sanducima da mora biti osigurana jer da oni nemaju uvida u kakvom stanju se ista nalazi u sanducima. Nije mu poznato kakva šteta se točno dogodila. U konkretnom slučaju da se radilo o jako teškoj robi i da je ista bila propisno zapakirana prilikom transporta da ne bi trebalo doći do nikakve štete na istoj. Tužitelj da je nakon prijevoza inzistirao da tuženik dođe u Zagreb radi daljnje suradnje, isti da je na tom sastanku spomenuo nekakvu štetu, ali nikakav iznos štete da mu nisu spominjali. Pojašnjava da kad je CMR potpisan da se ne može prijaviti šteta. Osiguravatelj Sava osiguranje d.d. da nije mogao zaprimiti nikakvu dokumentaciju o šteti obzirom da je CMR bio uredno potpisan u skladu sa Međunarodnom konvencijom o prijevozu. Prilikom potpisivanja isprava o šteti da nije znao da je CMR uredno potpisan.
24. Odredbom čl. 32. st. 1. CMR-a propisano je da rok zastare za podizanje tužbe proizašle iz prijevoza na temelju ove Konvencije iznosi godinu dana, osim u slučaju namjere ili takve krivnje koja se prema pravu nadležnog suda ili sudišta smatra izjednačenom s namjerom, u kojem slučaju rok zastare iznosi tri godine. Rok zastare za pokretanje postupka počinje: a) pri djelomičnom gubitku, šteti ili zakašnjenju u isporuci od dana isporuke, b) pri potpunom gubitku - 30-tog dana nakon isteka ugovorenog roka ili, ako ugovoreni rok ne postoji - 60-tog dana od dana kada je prijevoznik predao robu, c) u svim ostalim slučajevima - nakon isteka roka od tri mjeseca od dana zaključenja ugovora o isporuci.
25. U ovom predmetu sud iz dokaznog postupka nije utvrdio da je šteta prouzročena prijevoznikovim hotimičnim neispravnim postupkom ili takvim propustima s njegove strane koji se po postupku nadležnog suda smatraju zlonamjernim, što znači da rok zastare za podizanje tužbe proizašle iz prijevoza na temelju ove Konvencije iznosi godinu dana.
26. Zastarni rok u ovom predmetu počeo je teći od dana isporuke. Naime, u ovom konkretnoj slučaju radi se o djelomičnoj šteti i to iz razloga jer je kupcu tužitelja isporukom od 25. veljače 2021. isporučeno šest oštećenih sanduka i opreme unutar istih. Stoga je zastara nastupila 26. veljače 2022., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u ovom predmetu podnesen je 31. siječnja 2024., slijedom čega je utuženo potraživanje u zastari.
27. Međutim, tužitelj u tijeku postupka ističe kako je tuženik 23. travnja 2021. priznao štetu time što je potpisao prijavu štete, a čime je nastupio prekid zastare sukladno odredbi čl. 240. ZOO-a.
28. Sukladno odredbama ZOO-a, mjerodavnima za prekid zastare (čl. 32. st. 3. CMR Konvencije) zastara se prekida kad dužnik dug prizna, a što može učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način (čl. 240. ZOO-a). Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida se ne računa u rok za zastaru (čl. 245. st.1. ZOO-a).
29. Priznanje nekog duga, odnosno obveze, mora biti jasno i određeno te bezuvjetno, tako da se na nedvojbeni način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje.
30. Po ocjeni ovog suda izjava tuženika od 23. travnja 2021. nema traženu kvalitetu da bi se ista smatrala izjavom o priznanju duga jer istom tuženik ne očituje na nedvojbeni način svoju volju da se dug zaista i prizna. Sve i kad bi sud utvrdio da je izjavom tuženika od 23. travnja 2021. došlo do prekida zastare i da je jednogodišnji zastarni rok iznova počeo teći nakon "priznanja duga" (23. travnja 2021.) do podnošenja predmetne tužbe (31. siječnja 2024.) je istekao.
31. Slijedom navedenog, kako je sud utvrdio da je zastarni rok od jedne godine protekao prije pokretanja ovog postupka, to je stoga potraživanje tužitelja po utuženom računu broj: 645/PP2/1 od 21. travnja 2021. u zastari.
32. Imajući u vidu gore navedeno, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Suzane Hrabra iz Zadra, Don Ive Prodana 4, poslovni broj: Ovrv-822/2024, UPP/OS-Ovrv-74/2024 od 19. veljače 2024. i presuditi kao u izreci presude.
33. Kako uslijed ukidanja platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Suzane Hrabra iz Zadra, Don Ive Prodana 4, poslovni broj: Ovrv-822/2024, UPP/OS-Ovrv-74/2024 od 19. veljače 2024. više ne postoje pretpostavke za izdavanje prethodne mjere temeljem odredbe čl. 501.a ZPP-a, sud je takav prijedlog tužitelja odbio i riješio kao toč. I. izreke rješenja.
34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Tako je tuženiku kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom sporu kao osnovan priznat zatraženi trošak i to: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) s tim da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife, trošak sastava podneska od 1. kolovoza 2025. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 27. kolovoza 2025. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 1. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 9. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 1. prosinca 2025. u iznosu od 25 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife i trošak zastupanja na ročištu 14. siječnja 2026. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV od 25 %, temeljem Tbr. 42. Tarife, iznosi ukupno 1.562,50 EUR, dok je za razliku zahtjev tuženika valjalo odbiti kao neosnovan (150,00 EUR). Tuženiku tako nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 1. prosinca 2025. u iznosu od 100 bodova (već u iznosu od 25 bodova) obzirom da se radi o zajedničkom podnesku stranaka kojim predlažu odgodu ročišta. Slijedom navedenog, riješeno je kao u točkama II. i III. izreke rješenja.
U Zadru 23. veljače 2026.
Viša sudska savjetnica
Sutkinja
Anamarija Kovačić Milković
Ana Markač
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke dopuštena je žalba.
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Rok za žalbu je 15 dana.
Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
DNA:
- tužitelju po punomoćnicima,
- tuženiku po punomoćnicima,
- u spis.
