REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-183/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak za 2017. godinu, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/255, URBROJ: 513-04-24-2 od 12. studenoga 2024.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin KLASA: UP/I -410- 23/20-02/14966, URBROJ: 513-07-05-01/21-06 od 24. ožujka 2021.

III Nalaže se tijelu iz točke II da u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o prigovoru tužitelja protiv poreznog rješenja KLASA: UP/I-410-23/20-02/14966, URBROJ: 513-07-05-01/20-1 od 12. studenoga 2020. te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/255, URBROJ: 513-04-24-2 od 12. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin KLASA: UP/I-410-23/20-02/14966, URBROJ: 513-07-05-01/21-06 od 24. ožujka 2021.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 24. ožujka 2021., točkom I. izreke odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv poreznog rješenja o utvrđenom porezu na dohodak za 2017. godinu KLASA: UP/I-410-23/20-02/14966, URBROJ: 513-07-05-01/20-1 od 12. studenoga 2020. Točkom II. izreke tužitelj se obvezuje uplatiti razliku poreza na dohodak i prireza, u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja na naznačeni broj računa. Točkom III. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje poreznog rješenja. Točkom IV. izreke određeno je da se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava i plaća zatezna kamata.

3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe da je rezident Republike Austrije te da je uz žalbu priložio dokaz o privremenoj odjavi stalnog prebivališta iz [adresa], potvrdu o plaćenom porezu na dohodak u Republici Austriji te potvrdu o stalnom prebivalištu u [adresa], a da druge dokaze porezni organ u Republici Hrvatskoj nikada nije tražio. Smatra da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imov inu, a što je tuženik propustio primijeniti. Ističe da sukladno članku 15. navedenog Ugovora ispunjava sve uvjete, odnosno da boravi u [adresa] dana u godini, da poslodavac ima sjedište u [adresa] i nema podružnice u Republici Hrvatskoj, da je prihod tužitelja isplaćen na račun u Republici Austriji te ga se ne može oporezivati u Republici Hrvatskoj. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje od 24. ožujka 2021. i rješenje od 12. studenoga 2020.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražio održavanje rasprave.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je u odnosu na tužitelja doneseno porezno rješenje kojim mu je utvrđena obveza uplate razlike poreza i prireza na dohodak za 2017. godinu KLASA: UP/I-410-23/20-02/14967, URBROJ: 513-07-05-01/20-1 od 12. studenoga 2020. u iznosu od 39.548,13 kn s pozivom na odredbu članka 51. stavaka 1. i 2., članka 46. stavka 1., članka 54. stavka 9. Zakona o porezu na dohodak te se navodi da je porezna obveza određena na temelju evidencija i podataka kojima je prvostupanjsko tijelo raspolagalo.

9. Tužitelj je protiv navedenog poreznog rješenja od 12. studenoga 2020. podnio prigovor, koji je odbijen kao neosnovan rješenjem od 24. ožujka 2021. U obrazloženju navedenog rješenja od 24. ožujka 2021. tijelo je, citirajući odredbe Zakona o porezu na dohodak, navelo da je godišnji obračun poreza na dohodak za 2017. godinu ispravno utvrđen, odnosno da je porezna osnovica kao i ukupni godišnji osobni odbitak utvrđen prema citiranim zakonskim odredbama , da je iz PK kartice razvidno da u 2017. godini tužitelj nema upisane uzdržavane članove te da je upravo zbog činjenice što tužitelj nije kao porezni obveznik podnio obrazac za priznavanjem dodatnog prava u posebnom postupku do kraja veljače 2018., niti je to moguće naknadno učiniti sukladno članku 54. stavku 6. Zakona o porezu na dohodak, njegov prigovor odbijen.

10. U svojoj žalbi tužitelj ističe da je prijavu poreza na dohodak podnio 2. ožujka 2020. i dostavio dokumente koje je predložila porezna djelatnica. Nakon toga stigla su mu privremena porezna rješenja za godinu 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. 2018 i 2019. te da je porezno tijelo obračuna lo porez na dohodak za godine 2013., 2014., i 2015., 2016. sa priznatim olakšicama, dok za godinu 2017. i 2018. nisu priznate olakšice jer nisu prijavljene pravodobno po članku 53. Zakona o porezu na dohodak. Pritom ističe da ni za jednu od navedenih godina nisu olakšice prijavljene pravodobno, već je porezno tijelo nekim godinama priznalo olakšice i odbitke, a na neke je obračunata razlika poreza bez olakšica i odbitaka te da se imaju primijeniti odredbe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja zaključenog sa Republikom Austrijom.

11. Tuženik je odbio žalbu tužitelja obrazlažući u bitnom da je tužitelj rezident Republike Hrvatske te da nije uz žalbu priložio potvrdu rezidentnosti izdanu od Porezne uprave Republike Austrije te da samim time nema mjesta primjeni članka 4. stavka 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

12. Sud je izvršio uvid u isprave koje prileže sudskom spisu i spisu tuženika, kao i tužiteljeve Potvrde o prijavi privremenog odlaska iz Republike Hrvatske Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske Policijske uprave Varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, na očekivano vrijeme odlaska od 5 godina od 21. prosinca 2020. i 5. svibnja 2016. Također, u potvrde tužiteljevog prebivališta u [adresa] od 28. siječnja 2015. i 18. prosinca 2020. Sud napominje kako nalazi u spisu tuženika i sudskom spisu i druge dokumente koje je tužitelj dostavio na njemačkom jeziku te da isprave na stranom jeziku, sukladno članku 58. ZUS-a moraju biti prevedene na hrvatski jezik.

13. Među strankama nije sporno da je tužitelju utvrđena razlika poreza na dohodak i prireza za 2017. godinu.

14. Međutim, sporno je da li je tužitelju pravilno utvrđena razlika poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kako je to određeno osporenim rješenjem.

15. Sukladno članku 7. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/2009, 110/2021, dalje: ZUP) kad ovlaštena službena osoba (u daljnjem tekstu: službena osoba) tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

16. Sukladno članku 74. stavku 1. ZUP-a, kad javnopravno tijelo primi podnesak na stranom jeziku ili pismu koji nisu u službenoj uporabi kod tijela, službena će osoba bez odgode tražiti od stranke dostavljanje prijevoda podneska i za to odrediti primjereni rok, a ako to stranka ne učini u određenom roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen.

17. Sukladno članku 1. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu (Narodne novine, br. 3/01, dalje: Ugovor) propisano je da se ovaj Ugovor primjenjuje na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

18. Sukladno članku 4. stavku 1. Ugovora, u ovome Ugovoru izraz "rezident države ugovornice" označava svaku osobu, koja prema zakonima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave, sjedišta ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja, i također uključuje tu državu, njezine pokrajine ili njezina tijela lokalne uprave i samouprave. Ovaj izraz, međutim, ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo s dohotkom iz izvora u toj državi ili imovinom koja se nalazi u toj državi.

Stavkom 2. istog članka propisano je ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način: a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se da je rezident samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa),

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se da je rezident samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište,

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se da je rezident samo one države čiji je državljanin, d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica nastojat će riješiti pitanje dogovorno.

19. Sukladno članku 15. stavku 1., u skladu s odredbama članaka 16., 18. i

19., plaće i slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada, oporezuju se samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi. Stavkom 2. istog članka određeno je da neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi ako:

a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u dotičnoj kalendarskoj godini,

b) ako primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ona isplate u njegovo ime, i

c) ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u toj drugoj državi.

20. Sukladno članku 23. stavku 1. Ugovora, ako se radi o rezidentu Hrvatske, dvostruko oporezivanje izbjegava se kako slijedi u nastavku:

Kada rezident Hrvatske ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koji, u skladu s odredbama ovog Ugovora, mogu biti oporezivani u Austriji, Hrvatska će odobriti: a) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćen u Austriji,

b) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenu u Austriji.

Takav odbitak, u oba slučaja, međutim, ne smije biti veći od onog dijela poreza na dohodak ili na imovinu koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku ili imovini koji su oporezivi u Austriji.

Stavkom 2. istog članka propisano je da ako se radi o rezidentu Austrije, dvostruko oporezivanje izbjegava se kako slijedi u nastavku:

a) Kad rezident Austrije ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koji se, u skladu s odredbama ovog Ugovora, mogu oporezivati u Hrvatskoj, Austrija će u skladu s odredbama u točkama b) do d), i stavka 3., izuzeti takav dohodak ili imovinu od poreza. b) Kada rezident Austrije ostvari dijelove dohotka koji se u skladu s odredbama članka 10. stavka 2. točka a) i članka 11. stavka 2., mogu oporezivati u Hrvatskoj, Austrija će odobriti kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu plaćenom u Hrvatskoj. Takav odbitak, međutim, ne smije biti veći od onoga dijela poreza koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može pripisati onim dijelovima dohotka ostvarenim u Hrvatskoj.

c) Dividende spomenute u članku 10. stavku 2. točka b) i plaćene od društva rezidenta Hrvatske, društvu koje je rezident Austrije, izuzet će se od poreza u Austriji, bez obzira na promjene minimalnog udjela koji je potreban prema austrijskom zakonu. d) Dohodak koji ostvari rezident Austrije, a za koji se s austrijske strane smatra da je prema ovom Ugovoru oporeziv u Hrvatskoj, može se usprkos tome oporezivati u Austriji, ako poslije vođenja postupka zajedničkog dogovaranja Hrvatska izuzme takav dohodak od oporezivanja na temelju ovog Ugovora.

Stavkom 3. istog članka propisano je da kad se u skladu s bilo kojom odredbom ovog Ugovora, dohodak koji ostvari ili imovina u vlasništvu rezidenta države ugovornice izuzimaju od poreza u toj državi, ta država svejedno može, pri obračunu iznosa poreza na preostali dohodak ili imovinu takvoga rezidenta, uzeti u obračun izuzeti dohodak ili imovinu.

21. Predmet ovog spora je utvrđivanje razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2017. godinu. Sud nalazi kako je tuženik odbio žalbu tužitelja jer nije uz žalbu priložio potvrdu rezidentnosti izdanu od Porezne uprave Republike Austrije pa da samim time nema mjesta primjeni članka 4. stavka 2. Ugovora, već se na tužitelja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu na dohodak Republike Hrvatske.

22. Međutim, Sud ne prihvaća ovakvo stajalište. Sud nalazi da su u postupku koji je prethodio upravnom sporu upravna tijela utvrdila da je tužitelj rezident Republike Hrvatske te da je u 2017. godini ostvario primitke po osnovi plaće iz Republike Austrije. Tužitelj prigovara utvrđenoj rezidentnosti i smatra se austrijskim rezidentom. Uzimajući u obzir da se sukladno članku 1. Ugovora, odredbe Ugovora primjenjuju na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica, u konkretnom slučaju treba primijeniti relevantne odredbe Ugovora.

23. Naime, Sud ne može kao pravilno prihvatiti prethodno navedeno obrazloženje tuženika prema kojem se na tužitelja ne primjenjuje navedeni Ugovor jer je upravo tuženik u svom rješenju naveo da je tužitelj rezident Republike Hrvatske. Nadalje, iz odredbe članka 15. stavka 1. Ugovora razvidno je da se ista upravo odnosi na rezidenta jedne od država ugovornica, a iz prvostupanjskog rješenja od 12. studenoga 2020. proizlazi da je tužitelj na navedeni nesamostalni dohodak iz 2017. već platio porez u Republici Austriji.

24. Na temelju članka 15. stavka 2. Ugovora, primanja koja tužitelj kao rezident Republike Hrvatske ostvaruje od nesamostalnog rada u Republici Austriji se oporezuju samo u Republici Hrvatskoj (kao državi rezidentnosti), ali samo ako (kumulativno) tužitelj u Republici Austriji boravi ne dulje od 183 dana u godini, ako mu primanja isplaćuje poslodavac koji nije rezident Republike Austrije i ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u Republici Austriji, sve sukladno odredbi članka 15. stavka 2. Ugovora iz kojeg je razvidno da je kumulativni uvjet propisan točkama a), b) i c) citiranog članka.

25. S obzirom na to da prema podacima spisa postoje dokazi koji bi upućivali na činjenicu da bi se tužitelja moglo smatrati austrijskim rezidentom te da u provedenom postupku nije utvrđeno da bi tužiteljeva primanja plaće ostvarena u Republici Austriji isplatio poslodavac koji nije austrijski rezident, na temelju članka 15. stavka 2. Ugovora, ne bi postojala osnova da se taj tužiteljev primitak oporezuje u Republici Hrvatskoj. Shodno tome, u tom slučaju se u pogledu tužiteljeve plaće ostvarene u Republici Austriji primjenjuje članak 15. stavak 1. Ugovora, po kojem se u slučaju nesamostalnog rada koji se obavlja u drugoj državi ugovornici (državi nerezidentnosti) primanja mogu oporezivati u toj drugoj državi, a iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužitelj platio porez u inozemstvu. Slijedom navedenog, sud ne može izvesti zaključak o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjskog rješenja o odbijanju tužiteljevog prigovora, a niti zaključak o pravilnosti i zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

26. Predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu koje će u ponovnom postupku odlučiti o prigovoru tužitelja na način da će prvenstveno primijeniti odredbe Ugovora, tako što će u pogledu tužiteljeve plaće na temelju članka 15. stavka 2. Ugovora moći izvršiti razliku oporezivanja samo ako nedvojbeno utvrdi da je tužitelj u Republici Austriji boravio kraće od 183 dana, da je tužitelju plaću isplatio poslodavac koji nije austrijski rezident i da primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u Republici Austriji, u kojem slučaju će onda morati navesti prema kojoj odredbi Ugovora je u odnosu na tužitelja mogla nastati porezna obveza i primijeniti načela izbjegavanja dvostrukog oporezivanja iz članka 23. Ugovora, a što tuženik u obrazloženju svog rješenja nije učinio.

27. Sukladno tome, prvostupanjsko upravno tijelo će u ponovnom postupku donijeti odluku o prigovoru tužitelja protiv poreznog rješenja od 12. studenog 2020. pridržavajući se pravnog shvaćanja suda iznesenog u točki 26. obrazloženja presude.

28. Također, u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će, ukoliko to bude smatralo potrebnim, upozoriti tužitelja, sukladno članku 7. i 74. stavka 1. ZUP-a, da, u za to ostavljenom roku, dostavi sve potrebne isprave prevedene na hrvatski jezik.

29. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

U Zagrebu 23. veljače 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavku 1. ZUS-a.

Dna:

1. DĐ, [adresa]

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za

drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV, uz spis tuženika

3. U spis