P-1232/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Omaziću, odvjetniku iz ZOU Filip Gradišek i Ante Omazić iz Zagreba, protiv tužene PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Neni Rstiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16.01.2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Nire Hajdarbašić, odvjetnice iz Staroga Grada, a nenazočnosti uredno pozvane tužene i njezinog punomoćnika, objavio je dana 23. veljače 2026. i

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnici obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, MBO: [matični broj osiguranika], [adresa], da isplati tužitelju OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana iznos od 12.000,00 eura (dvanaesttisućaeura) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 4.000,00 eura od dana 31.10.2023. pa do isplate,

- 6.000,00 eura od dana 14.11.2023. pa do isplate,

- 2.000,00 eura od dana 02.12.2023. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinan- ciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.638,69 eura (tisućušestrotridesetosameuraišezdesetdevetcenti) u roku od 15 dana od dana zaprimanja ove presude, a ukoliko to ne učini, uz zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku dana 27.03.2025 podnio tužbu protiv tužene kao vlasnice obrta [obrt], sa sjedištem u [adresa], radi isplate ukupno 12.000,00 eura, koliko joj je ukupno uplatio na račun kao zajam za isplatu svoje plaće. Kako mu navedeni iznos nije isplaćivan u vidu osobnog primanja sa računa tužene, niti mu je vraćen po pisanoj opomeni – pozivu, traži da ovaj sud kao mjesno i stvarno nadležan za tuženu, tuženoj naloži isplatu glavnice, a zbog zakašnjenja, uz zateznu kamatu. Kao pravni osnov stjecanja tužitelj je naveo zajam.

2. U odgovoru na tužbu, tužena nije osporila da je tužitelj na njezin račun u tri navrata uplatio iznose kojih tužbom traži povrat, ali da osobno sa njim nije pregovarala niti dogovarala bilo kakve pozajmice, već da je to učinio njezin suprug DT.

Stoga smatra da nije dužna vratiti navedene iznose, a da se radi o ugovornom odnosu tužitelja i njezinog supruga, potvrđuje činjenica što je opomena pred tužbu dostavljena DT a ne njoj.

Osporava da bi se radilo o ugovoru o zajmu, jer osobno nije dogovarala navedene pozajmice ona već njezin suprug.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao dokumentaciju spisa, pa tako: potvrde o provedenom nalogu za plaćanje Zagrebačkoj banci na račun [obrt] vlasništvo PT od: 30.10.2023, 13.11.2023. i 30.11.2023. (list 4, 5 i 6), pročitao izvadak iz obrtnog registra za tuženu od 27.03.2025. (list 7), poziv za povrat zajma (opomenu pred tužbu) od 14.02.2025. (list 10), te proveo dokaz saslušanjem tužitelja OT i svjedokinje OTK. Pročitan je elektronički zapis HZMO o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji za tužitelja (list 20), potom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.12.2022. (list 24), pregledane fotografije obitelji tužene sa elektroničke mreže (list 28), potvrda o prometu na računu tužitelja Zagrebačke banke od 4.08.2025 (list 319), te pročitan izlist prepiske s mobitela (list 32 , 33 i 34).

Od saslušanja tužene i svjedoka DT sud je odustao, jer uredno pozvani u dva navrata na ročište nisu pristupili. Njihov izostanak je sud cijenio u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZPP-a.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Sud je u cijelosti poklonio vjeru saslušanoj stranci i svjedokinji, a budući su njihovi iskazi u skladu sa svim priloženim materijalnim dokazima.

6. Prema iskazu tužitelja, isti se u više navrata tijekom 7 godina zapošljavao u restoranu [obrt] u vlasništvu tužene, pa je tako početkom 2021. sa tuženom kao vlasnicom obrta potpisao najprije ugovor o radu za radno mjesto pomoćnog kuhara, a kasnije za radno mjesto kuhara. Međutim, o svim elementima ugovora, prethodno je dogovarao sa njezinim suprugom DT. DT je bilo poznato da zajedno sa suprugom gradi kuću u blizini Zagreba i da štedi novac.

Kako je tada radio na mjestu kuhara, plaća mu je iznosila 2.000,00 eura, dok bi izvan sezone primao po 1.200,00 eura. I njegova supruga je od istog poslodavca primala plaću kakvu je usmeno dogovorila.

Sezonu 2023. su trebali završiti u listopadu, pa su prije povratka u Novu Gradišku razgovarali sa DT i upoznali ga sa njihovom potrebom za uzimanje kredita DT im se tada povjerio da će zima 2023/2024 biti i za njega osobito teška, jer ima puno prijavljenih radnika za stalno, a uletjeli su u kredite jer su gradili na [adresa].

Zbog ovakvog pristupa i dosadašnjeg odnosa sa DT kao svojim poslodavcem, došao je na ideju da iz svoje ušteđevine sam sebi i supruzi financira buduća primanja za vrijeme izvan sezone. DT je o tome kontaktirao putem telefona, kada je od svoje supruge upozoren da im banka neće odobriti kredit ako im plaće ne budu isplaćivane i nakon sezone u iznosima kao tijekom sezone. Od DT i njegova supruge je tražio uslugu. DT je prihvatio taj prijedlog i obvezao se isplaćivati im plaće u vrijeme kada bi im kao poslodavac i inače isplaćivao plaću, ali u visini od po 2.000,00 Eura svakom, a sve radi kreditne sposobnosti.

Posebno je naveo da su i on i njegova supruga bili stalno zaposleni radnici u restoranu [obrt], i da su imali namjeru ondje raditi i u sezoni 2024.

Budući su prema dogovoru trebali uredno primiti plaću za X, XI, i XII mjesec 2023. i to svaki po 2.000,00 Eura, uplatio je na račun obrta tužene, 30. listopada 2023. iznos od 4.000,00 Eura, koliko je trebalo biti dostatno za obje plaće za listopad. Da bi isplate plaća bile pravodobne u studenom, dana 13.11.2023. je uplatio još 6.000,00 Eura, a krajem studenog, još 2.000,00 Eura, što je bilo dostatno do kraja 2023. O navedenim uplatama je obavijestio supruga tužene DT, a nakon što im isti unatoč obećanju nije isplatio plaće, ostali su bez kredita, ali i bez svoje ušteđevine, zbog čega je prekinuo svaku poslovnu suradnju sa tuženom kao vlasnicom obrta.

Da bi se izbjegla tužba, njegov odvjetnik je podneskom od 14.02.2025. pozvao DT i PT da vrate novac sa bankovnog računa obrta uplatom na njegov račun, a prethodno, negdje u travnju 2024. je sa svojom suprugom posjetio O u njihovom stanu u [adresa], kada je umjesto očekivane sume u kešu, dobio obećanje da će mu se dug brzo vratiti.

7. Iz iskaza svjedokinje, supruge tužitelja, PTK, stare 29 godina, proizlazi da je 2021 godine preko student servisa tada sa tužiteljem kao svojim momkom došla raditi u [adresa] u ugostiteljski objekt [obrt], tada kao čistačica u restoranu za mjesečno cca 1.200,00 Eura. Tužitelj je dobivao više, a smještaj im je bio osiguran na [adresa]. Nastavila je raditi i slijedeće godine, a sezonu 2023. su na [adresa] radili kao bračni par. Oboje su potpisali ugovore na neodređeno vrijeme, tako da su plaću trebali dobivati i za razdoblje nakon sezone, odnosno, tijekom zime. Prije no što su napustili otok, u listopadu 2023., kontaktirali su supruga tužene o mogućnosti da vlastitim novcem sami sebi financiraju isplatu plaće, kako ne bi došlo do kašnjenja, i upoznali ga sa uvjetima osobnog bankara za dobivanje kredita. DT je iskazao spremnost da im u tome pomogne, te im dostavio broj računa tužene kao poslodavca radi uplate novca.

U tom trenutku, takvo ulaganje nisu smatrali rizičnim jer su tuženu i njenog supruga dobro poznavali i vjerovali su im, a njima je uredna isplata plaće bila bitan uvjet za dobivanje kredita.

8. Prema dokumentaciji spisa, naročito potvrda Zagrebačke banke proizlazi da je tužitelj doista dana 30.10.2023. uplatio 4.000,00 Eura na račun obrta [obrt], da je dana 13.11.2023. uplatio 6.000,00 Eura, a dana 30.11.2023. još 2.000,00 Eura, a što je uostalom priznala tužena u odgovoru na tužbu.

9. Prema sadržaju „opomene pred tužbu“, utvrđeno je da do 14.02.2025. kada je opomena nastala, uplaćeni iznos nije vraćen pa da dug i dalje postoji, a postoji i u momentu podnošenja tužbe (27.03.2025.), ali da sada tužbom tužitelj uz glavnicu traži i zateznu kamatu.

10. U postupku nije utvrđeno postojanje materijalnog dokaza da bi tužena od tužitelja zatražila objašnjenje o uplatama ili da bi ga upozorila kako ne prihvaća „dogovor“ tužitelja sa svojim suprugom DT.

11. S druge strane, tužitelj je prema priloženoj dokumentaciji bio zaposlenik tužene u više navrata tijekom svoga radnog staža, a u vrijeme izvršenih uplata u radnom odnosu na neodređeno puno radno vrijeme.

Iz Ugovora o radu od 01.12. 2022., proizlazi da je u čl. 11. određena samo fiksna mjesečna plaća u visini od 1.200,00 Eura, koja bi očito pokrivala mjesece izvan sezone, ali i mogućnost povećanja plaće zavisno od određenih parametara (vjerojatno predviđenih za sezonu), pa bi određivanje veće plaće za određene mjesece u godini bilo zakonski moguće i dopušteno.

Međutim, Ugovor o radu u čl. 7. i čl. 8, spominje „dogovor sa osobom kojoj je neposredno odgovoran“ , a koja osoba bi mogao i morao biti suprug tužene DT, osoba na fotografiji sa web stranice u kojoj se reklamira obiteljski posao tužene.

12. Iz izlista poruka sa mobitela, proizlazi kako DT dana 19.03. 2024. priznaje dug u visini od 12.000 koji će platiti „pola sutra, a drugu polovicu do petka“.

13. Kako tužena nije pozajmila predmetni novac od tužitelja, a niti je to učinio njezin suprug, u konkretnom slučaju se ne radi o potraživanju iz zajma, već o izvan ugovornoj obvezi stjecanja bez osnove, regulirane odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

14. 12.000,00 Eura je nedvojbeno bila ušteđevina tuženika, dakle imovina tužite- lja koja je na bilo koji način (pa i vlastitom uplatom na račun radi izvršenja neke obveze, koju tužena nije bila dužna, ali ju je obećala izvršiti) prešla u imovinu obrta [obrt] u vlasništvu tužene. Stoga je primljeni iznos tužena dužna vratiti, a uz glavnicu je kao nepošteni stjecatelj, po odredbi čl. 1115. ZOO-a, dužna tužitelju platiti i zatezne kamate.

Znala je o kakvom novcu se radi, da je tužitelj zbog novca prekinuo kod nje radni odnos, da ju je u travnju 2024. zajedno sa suprugom posjetio u Zagrebu kada mu je obećala vratiti novac, da glavnicu nije vratila ni po pozivu punomoćnika tužitelja, pa ju sud smatra nepoštenom. Nepošteni stjecatelj je dužan platiti kamate od dana stjecanja svakog pojedinačnog iznosa, a kako je to navedeno u izreci presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN: 138/23), pa je stranka koja izgubi parnicu, dužna protivnoj strani naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

16. Tužitelj je za zastupanje po odvjetniku, za trošak pristupa na ročište i uplaćenu sudsku pristojbu zatražio ukupno 1.638,69 Eur-a, a koji iznos je po ocjeni suda osnovan.

Za sastav tužbe, a prema vrijednosti predmeta spora, tužitelju pripada 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1 Tarife), za podnesak od 12.08.2025. još 100 bodova (Tbr. 8 toč. 3. Tarife), te za pristup na 3 ročišta (16.09.2025., 03.11.2025. i 16.01.2026.) ukupno 300 bodova (Tbr. 9. toč. 1 Tarife), što je ukupno 500 bodova, koji pomnoženi sa 2,00 Eura (koliko iznosi vrijednost 1 boda), daju iznos od 1.000,00 Eura, a uvećani za PDV (25%) 1.250,00 Eura.

Uz taj iznos tužitelju pripada pravo na već plaćenu pristojbu tužbe (83,23 Eura), na pristojbu presude (166,46 Eura) i za trošak pristupa tužitelja od Zagreba do suda u Starom Gradu (83,00 Eura za trajekt u oba smjera i 56,00 Eura za povratnu kartu autobusa).

U Starom Gradu, 23. veljače 2026.

S u d a c :

Jadranka Jeličić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, koja se podnosi ovom sudu za Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tužene

Po pravomoćnosti - Porezna uprava Split, Ispostava Hvar