Poslovni broj: Us I-2788/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja BRODOGRADILIŠTE I MARINA d.o.o., Betina, N. Škevina 15, OIB:86582445784, zastupanog po opunomoćeniku Drašku Lambaši odvjetniku u Šibeniku, Draga 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, Zrinsko- Frankopanska 60, zastupanog po opunomoćenicima IO i SO, zaposlenicima tuženika, radi naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (u daljnjem tekstu naknada s obilježjem naknade za koncesiju), nakon neposredne i javne rasprave zaključene 06. veljače 2026. godine, u prisutnosti stranaka, 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-471-01/25-07/29, URBROJ: 513-02-8008/9-25-4 od 24. listopada 2025. godine te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznose koje naplati od tužitelja ovrhom temeljem predmetnog rješenja tuženika od 24. listopada 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 471-01/25-07/29, URBROJ: 513-02-8008/9-25-4 od 24. listopada 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je tužitelj na Zapisnik o obavljenom nadzoru od dana 15. svibnja 2025. godine podnio prigovor te dodatak na prigovor od dana 02. srpnja 2025. godine koji prigovor i dodatak na prigovor je tuženik ocijenio neosnovanim; da se osporenim rješenjem tuženika Ugovor o poslovnoj suradnji za obavljanje sporednih djelatnosti (za koje se ne zahtjeva izgradnja građevina za obavljanje djelatnosti), koji je uređen člankom 61. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 83/23), pogrešno tretira i cijeni kao podugovor iz članka 68. stavak 1. i članka 69. stavak 5. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17. i 107/20); da u Zakonu o koncesijama nema odredbi o ugovorima o poslovnoj suradnji radi obavljanja sporednih djelatnosti, dok se institut sporednih djelatnosti navodi u članku 5. stavku 1. točci 24. gdje je navedeno da je sporedna djelatnost svaka djelatnost koja nije djelatnost predmeta koncesije ali je s njom povezana tako što služi njezinom obavljanju ili je potrebna za njezino uspješno izvršenje; da je tuženik potpuno zanemario činjenicu da je člankom 58. stavkom 1. Zakona o koncesijama propisano da koncesionar plaća koncesijsku naknadu na način kako je to utvrđeno ugovorom o koncesiji, u skladu sa odredbama posebnog zakona; da je posebni zakon ili lex specijalis upravo Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji ne sadrži odredbe o podugovorima, već sadrži članak 60. odredbe o ugovorima o podkoncesiji (prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama – NN 83/23 za ugovore o podkoncesiji zahtjeva se izgradnja građevine za obavljanje djelatnosti) i sadrži u članku 61. ugovore o poslovnoj suradnji rad obavljanja sporednih djelatnosti; da Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije samo poseban zakon u odnosu na Zakon o koncesijama te je stupio kasnije od Zakona o koncesijama pa da prema pravnoj teoriji o tumačenju pravnih normi iste pravne snage odredbe posebnog Zakona imaju prednost u primjeni u odnosu na Zakon koji nije poseban, kao što odredbe novijeg Zakona imaju prednost pred odredbama ranije donesenog Zakona. Slijedom navedenog da tuženik nije u obvezi u svoj ukupni prihod zbrojiti odnosno uključivati prihode koje su ostvarili osobe koje obavljaju sporedne djelatnosti iz članka 61. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23). Poziva se na akt Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, KLASA:342-22/25-01/660, URBROJ: 530-03-2-1-25-2 od 30 lipnja 2025. godine. Tužbenim zahtjevom je zatražio poništenje osporenog rješenja tuženika od 24. listopada 2025. godine, te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznose koje naplati od tužitelja ovrhom temeljem predmetnog rješenja tuženika od 24. listopada 2025. godine.

2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Navodi daje pri donošenju osporenog rješenja postupio u skladu s odredbama Zakona o koncesijama koje se odnose na nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije; da tužitelj u tužbi ponavlja navode iz prigovora na zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, o kojim na1vodima se je tuženik očitovao u obrazloženju osporenog rješenja, a da u vezi s navedenim navodima tuženik ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja tj. pri očitovanju na primjedbe iz prigovora (stranice 9. i 10. osporenog rješenja). Poziva se na članak 68. stavak 1. i 2. te članak 69. stavak 2. i 5. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", broj: 69/17. i 107/20) Zakona o koncesijama propisano da se Podugovor i ugovor o koncesiji ne može sklopiti s ciljem neopravdanog izbjegavanja izvršenja ugovornih obveza koncesionara. Stavkom 5. da je stavkom 68. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", broj: 69/17. i 107/20) propisano da za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji koncesionar može s trećim osobama sklopiti podugovor, osim ako posebnim propisom nije drugačije propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da kada iz objektivnih razloga nije moguće sklopiti podugovor, odnosno kada je pravni status nekretnine koja je predmet koncesije takav da nije sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava, moguće je sklopiti ugovor o podkoncesiji; da je člankom 69. stavak 2. Zakona o koncesijama propisano da se Podugovor i ugovor o koncesiji ne može sklopiti s ciljem neopravdanog izbjegavanja izvršenja ugovornih obveza koncesionara. Stavkom 5. istog članka propisano je da prihod koji ostvari podugovaratelj ili podkoncesionar od djelatnosti koju obavlja na temelju podugovora ili ugovora o podkoncesiji se zbraja u ukupan prihod koncesionara na koji se obračunava naknada za koncesiju. Obzirom da se u Zakonu o koncesijama (članak 68. i 69.) koriste pojmovi podugovor i podkoncesija da proizlazi da se svaki ugovorni odnos koji koncesionar može sklopiti s trećim osobama (vezano za predmet koncesije) je ugovor o podkoncesiji ili podugovor, odnosno da druge mogućnosti ne postoje. Vezano za koncesije na pomorskom dobru, tuženik ističe da iz važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama proizlazi da koncesionar s trećim osobama može, uz suglasnost davatelja koncesije sklopiti: 1. Ugovor o podkoncesiji ("u svrhu gospodarskog korištenja dijela pomorskog dobra obuhvaćenog koncesijom, a radi čije provedbe se zahtjeva izgradnja građevina radi obavljanja srodnih djelatnosti onima za koje je koncesija dodijeljena") ili 2. Ugovor o poslovnoj suradnji za obavljanje sporednih djelatnosti (djelatnosti iz područja usluga koja se obavlja na području danom u koncesiju od strane pravnih osoba ili obrtnika kao dopunska i srodna osnovnoj namjeni koncesije koja ne zahtjeva izgradnju građevina"); da se u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama ne navode neke druge osnove za sklapanje ugovornih odnosa; da iz sveg navedenog proizlazi da su za obavljanje sporednih djelatnosti sklopljeni ugovori o poslovnoj suradnji. S obzirom da se ti ugovori ne mogu tretirati kao ugovori o podkoncesiji jer obavljanje gospodarske djelatnosti po istima ne zahtjeva izgradnju građevina, da oni ustvari predstavljaju podugovore kod kojih se prihodi koje ostvari podugovaratelj zbrajaju u ukupan prihod koncesionara na koji se obračunava naknada za koncesiju. Vezano za tužbeni navod kojim se poziva na očitovanje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva od 30. lipnja 2025. godine u kojem se izričito navodi da se odredba članka 69. stavka 5. Zakona o koncesijama, kojom je propisano da se prihod koji podkoncesionar ostvari od djelatnosti koju obavlja na temelju ugovora o podkoncesiji zbraja u ukupan prihod koncesionara na koji se obračunava naknada za koncesiju, odnosi samo na sklopljene ugovore o davanju dijela pomorskog dobra u podkoncesiju, ali ne na sklopljene ugovore o obavljanju sporednih djelatnosti, tuženik ističe da navedeni navod nije u skladu sa navedenim člankom 69. stavkom 5. Zakona o koncesijama jer je navedenim člankom propisano da prihod od naknade iz podugovora ili ugovora o podkoncesiji čini prihod koncesionara, te se zbraja u ukupan prihod na koji se obračunava naknada za koncesiju; da u navedenom aktu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, a na koji se poziva tužitelj, prilikom navođenja odredbe članka 69. stavak 5. Zakona o koncesijama nije naveden i dio "naknade iz podugovora", a da upravo tuženik smatra da je za obavljanje sporednih djelatnosti sklopljeni ugovori o poslovnoj suradnji predstavljaju podugovore kod kojih se prihodi koje ostvari podugovaratelj zbrajaju u ukupan prihod koncesionara na koje se obračunava naknada za koncesiju. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3.Osporenim rješenjem u točki I. 1. (1.1 do 1.4) izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju), promjenjivi dio, te zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine u iznosima kako je utvrđeno u rješenju. Ostalim točkama izreke rješenja naložena je uplata utvrđene naknade i kamata na navedene račune, te je naložen obračun daljnje kamate, uz upozorenje da u slučaju neizvršene uplate po rješenju, da će se naplata izvršiti ovrhom, te je određeno da nakon izvršene uplate tužitelj provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.

4.Sud je u predmetu održao glavnu raspravu na koju je pozvao stranke te im omogućio da iznesu svoje stavove i da se očituju o stavovima protivne stranke. Na ročištu od 06.veljače 2026. godine zamjenik opunomoćenika tužitelja te dokaznih prijedloga. Naveo je da osporava sve navode iz odgovora na tužbu. Naveo je da je potrebno razlikovati ugovor o poslovnoj suradnji za obavljanje sporednih djelatnosti iz članka 61. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama od Ugovora iz članka 68. st. 1. i članka 69. st. 5. Zakona o koncesijama. Obzirom da tuženik negira utvrđenja iz akta Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 30. lipnja 2025. godine koji je dostavljen uz tužbu da se predlaže na navedene okolnosti saslušati ravnateljicu Uprave pomorstva dr. sc. GO. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu za svaku radnju u iznosu od po 500 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV od 25 %.

Opunomoćenici tuženika su iskazali da ostaju kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja, te su naveli da nemaju potrebu daljnjeg očitovanja po prethodnim navodima zamjenika opunomoćenika tužitelja, budući da je u odgovoru na tužbu sve detaljno objašnjeno.

Sud je odbio prijedlog tužitelja da se sasluša ravnateljica Uprave pomorstva dr. sc. GO jer je ocijenjeno da njezino saslušanje nije potrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka.

5.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje od 24. listopada 2025.godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je osporenim rješenjem zakonito tužitelj obvezan na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju (promjenjivi dio) za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije u označenim razdobljima. Sporno je (prema navodima tužitelja) da li je bilo zakonskog osnova da se tužitelju obračuna naknada s obilježjem naknade za koncesiju.

8.Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, podugovora i ugovora s takvim svojstvom koje je sklopljeni s koncesionarom, a koji su formalno/sadržajno vezani za ugovor o koncesiji te obavljanja djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodijeljene koncesije, ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 31.ožujla 2024. godine kod tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik od dana 15. svibnja 2025. godine u kojem su utvrđeni nezakonitosti kako je navedeno u rješenju, na koji je tužitelj podnio prigovor. Po navodima iz prigovora na zapisnik o obavljenom nadzoru obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju od dana 15. svibnja 2025. godine, tuženik se je očitovao osporenim rješenjem od 24. listopada 2025. godine. na način naveden u rješenju, u bitnome na način da navode iz prigovora nije prihvatio.

9.Prema stanju spisa proizlazi da je temeljem Odluke o koncesiji na pomorskom dobru, u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma u [adresa] od 17. veljače 1999. godine davatelj koncesije Županijsko poglavarstvo šibensko-kninske županije i ovlaštenik koncesije Brodogradilište i marina d.o.o. [adresa] (tužitelj) zaključili ugovor o koncesiji od dana 30. ožujka 1999. godine, kojim je određena površina koja se daje ovlašteniku koncesije za gospodarsko korištenje, rok na koji se daje koncesije, te je određen način plaćanja naknade za koncesiju i to stalnog i promjenjivog djela. Ugovorne stranke su naknadno sklapale više Aneksa istog ugovora.

10.Među strankama je sporno da li je tužitelju pravilno utvrđen promjenjivi 8varijabilni) dio naknade za koncesiju za predmetno razdoblje tj. da li je pravilno utvrđena osnovica za obračun naknade za koncesiju, pa time i visina naknade za koncesiju, odnosno sporno je da li je kod utvrđivanja osnovice trebao pribrojiti (dodati) i prihode koje su ostvarile pravne i fizičke osobe koje temeljem Ugovora sklopljenim sa tužiteljem kao ovlaštenikom koncesije obavljaju svoje sporedne djelatnosti na području za koje je tužitelju dodijeljena koncesija, a koje pravo korištenja tog dijela pomorskog dobra je tužitelj na navedene osobe prenio sklopljenim ugovorima (podugovorima).

11.Člankom 12. stavak 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17 i 107/20, u daljnjem tekstu ZK-a) je propisano da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koju je potrebna koncesija, bez koncesije.

12.Člankom 68.stavak 1. ZK-a propisano da za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji koncesionar može s trećim osobama sklopiti podugovor, osim ako posebnim propisom nije drugačije propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da kada iz objektivnih razloga nije moguće sklopiti podugovor, odnosno kada je pravni status nekretnine koja je predmet koncesije takav da nije sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava, moguće je sklopiti ugovor o podkoncesiji.

13.Člankom 69. stavak 2. ZK-a propisano da se Podugovor i ugovor o koncesiji ne može sklopiti s ciljem neopravdanog izbjegavanja izvršenja ugovornih obveza koncesionara. Stavkom 5. istog članka propisano je da prihod koji ostvari podugovaratelj ili podkoncesionar od djelatnosti koju obavlja na temelju podugovora ili ugovora o podkoncesiji se zbraja u ukupan prihod koncesionara na koji se obračunava naknada za koncesiju.

14.Člankom 89. st. 1. ZK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju. Prema stavku 6. istog članka utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

15.Tužitelj kao ovlaštenik koncesije je sklopio podugovore s pravnim i fizičkim osobama radi obavljanja sporednih djelatnosti u luci posebne namjene – luci nautičkog turizma u [adresa] i to: 1. [obrt] obrt za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu, iz [adresa], za ugostiteljsku djelatnost-sezonsko poslovanje od 01.03. do 31.10. tekuće godine, temeljem sklopljenog Ugovora br. 13/23 od 01. ožujka 2023. godine, u kojem se navodi tužitelj kao ovlaštenik koncesije daje obrtu [obrt] daje korištenje pomorskog dobra za obavljanje sporedne djelatnosti manjeg opsega iz područja usluga (restoran), 2. Marina Yachting Dalmacija d.o.o. iz [adresa], za agencijsku djelatnost, cjelogodišnje poslovanje, temeljem sklopljenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 01. travnja 2023. godine, 3.Jarušica d.o.o. iz Murtera, za trgovačku djelatnost, cjelogodišnje poslovanje, temeljem sklopljenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 01. travnja 2023. godine, 4. Adria Yacht Centar d.o.o. iz Vodica, za agencijsku djelatnost, cjelogodišnje poslovanje temeljem sklopljenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 01. travnja 2023. godine, 5. Eft usluge d.o.o. iz Zagreba, za djelatnost instalacija i postavljanje bankomata, cjelogodišnje poslovanje, temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. svibnja 2020. godine, 6. Studenac d.o.o. iz Omiša, za trgovačka djelatnost, cjelogodišnje poslovanje, temeljem Ugovora o obavljanju sporednih djelatnosti od 21. lipnja 2023. godine.

16.Iz navedenog proizlazi da je tužitelj kao ovlaštenik koncesije na pomorskom dobru, u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma u [adresa] sklopio 6 ugovora sa drugim pravnim i fizičkim osobama na koje je prenio pravo korištenja (iskorištavanja) dijela koncesioniranog područja u luci posebne namjene – luci nautičkog turizma u [adresa], koje osobe su temeljem istih Ugovora dobile mogućnost obavljanja sporednih djelatnosti na prostoru obuhvata za koje je ovlašteniku dodijeljena koncesija, bez dodatne potrebe izgradnje objekata, s time da su s osnova prava korištenja (iskorištavanja) koncesioniranog dijela pomorskog dobra iste osobe sukladno navedenim Ugovorima imale obvezu ovlašteniku (tužitelju) plaćati zakupninu.

17.Prema nazivu navedeni Ugovori vidljivo je da su isti u većem broju nazvani Ugovor o zakupu poslovnog prostora odnosno da iz sadržaja istih ugovora proizlazi da se radi o zakupljivanju prostora ili dijela koncesioniranog pomorskog dobra. Tužitelj ustraje u navodima da se navedeni Ugovori trebaju cijeniti kao Ugovori o poslovnoj suradnji koje je tužitelj kao ovlaštenik koncesije sklopio sa navedenim osobama, a ne podugovori tužitelja, kako je utvrdio tuženik, pa kako bi se radilo o poslovnoj suradnji tužitelja kao ovlaštenika koncesije sa navedenim pravnim i fizičkim osobama, a da se temeljem istih ugovora dopunjuje djelatnost kroz obavljanje sporednih djelatnosti bez izgradnje objekata.

Slijedom navedenog, kako bi se radilo o poslovnoj suradnji da tužitelju kao ovlašteniku koncesije kod utvrđivanja naknade za koncesiju promjenjivi (varijabilni) dio ne bi trebalo pribrajati prihode ostvare navedene pravne i fizičke osobe obavljajući svoje djelatnosti temeljem predmetnih podugovora sa tužiteljem, na koncesioniranom području, tj. na području za koje je tužitelju dana koncesija.

18.U tijeku nadzora tužitelj je dostavio Odluku Županijske skupštine, Šibensko- kninske županije od 21. srpnja 2023. godine o davanju suglasnosti za obavljanje sporednih djelatnosti manjeg opsega drugim pravnim i fizičkim osobama u luci posebne namjene – luci nautičkog turizma u [adresa].

19.Tijekom nadzora pregledom poslovne dokumentacije tužitelja pribavljeni su podaci o prihodima koje su ostvarili navedeni podugovaratelji tj. navedene pravne i fizičke osobe.

Nadzorom je utvrđeno da da tužitelj kao ovlaštenik koncesije, prihode koje su ostvarili podugovaratelji od djelatnosti koju su obavljali na temelju podugovora nije uključio u ukupan prihod na koji se obračunava naknada za koncesiju, varijabilni (promjenjivi) dio naknade za koncesiju, pa je sukladno članku 88. stavku 1. Zakona o koncesijama davatelju koncesije naloženo da poduzme dužne radnje iz članka 82. Zakona o koncesijama, na što se je očitovanje dostavila Šibensko-kninska županija, Upravni odjel za pomorstvo, promet i otočni razvoj, na način kako se navodi u istom očitovanju u spisu.

20. U ZK-a (članak 68. i 69.) koriste se pojmovi podugovor i podkoncesija i čega proizlazi da se svaki ugovorni odnos koji koncesionar može sklopiti s trećim osobama (vezano za predmet koncesionar (što je u konkretnom slučaju tužitelj-ovlaštenik koncesije), može biti samo kao, ugovor o podkoncesiji ili podugovor, jer druge mogućnosti ne postoje.

21.Tužitelj kao koncesionar, sukladno Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama proizlazi da koncesionar s trećim osobama može, uz suglasnost davatelja koncesije sklopiti: 1. Ugovor o podkoncesiji ("u svrhu gospodarskog korištenja dijela pomorskog dobra obuhvaćenog koncesijom, a radi čije provedbe se zahtjeva izgradnja građevina radi obavljanja srodnih djelatnosti onima za koje je koncesija dodijeljena") ili 2. Ugovor o poslovnoj suradnji za obavljanje sporednih djelatnosti (djelatnosti iz područja usluga koja se obavlja na području danom u koncesiju od strane pravnih osoba ili obrtnika kao dopunska i srodna osnovnoj namjeni koncesije koja ne zahtjeva izgradnju građevina").

22.U tužbi se navodi da se u konkretnom slučaju radi o Ugovorima o poslovnoj suradnji, međutim kako se ti ugovori ne mogu tretirati kao ugovori o podkoncesiji jer obavljanje gospodarske djelatnosti po istima ne zahtjeva izgradnju građevina, to navedeni ugovori o poslovnoj suradnji ustvari predstavljaju podugovore koje je tužitelj sklopio sa navedenim pravnim i fizičkim osobama.

Kako se u konkretnom slučaju radi o podugovorima koje je tužitelj kao koncesionar sklopio sa navedenim pravnim i fizičkim osobama pravilno su kod utvrđivanja osnovice za obračun naknade za koncesiju i visine naknade za koncesiju zbrojeni prihodi koje ostvari podugovaratelji koje prihode su ostvarili obavljajući svoju sporednu djelatnost na području koje je tužitelju dodijeljena koncesija. Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

23.Sud ocjenjuje da je tuženik u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da nisu povrijeđene postupovne i materijalno-pravne odredbe relevantnih propisa na štetu tužitelja, ta da je tužitelju zakonito utvrđena obveza po osnovi naknada s obilježjem naknade za koncesiju.

24.Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, vezano za primjenu odredbi Zakona o koncesijama (čl. 12. i 89.) ovaj sud već donio više presuda u kojima je iznesen istovjetan stav vezano za obvezu plaćanja koncesijske naknade i da su u postupku po žalbi tužitelja te presude potvrđene presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

25.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

26.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 23. veljače 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Brodogradilište i marina d.o.o., Betina, N. Škevina 15,

- tuženiku Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Zrinsko-Frankopanska 60,

- u spis.