Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ovr-50/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lani Putrić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv ovršenika RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1894/2025-2 od 15. siječnja 2026., dana 23. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja te se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1894/2025-2 od 15. siječnja 2026. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem prijedlog za ovrhu odbacio kao nedopušten.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP , u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ).
5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je ovrhovoditelj podneseni prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima po računima ovršenika podnio na temelju rješenja naslovnog suda poslovni broj Ovr-961/2023-7 o dovršetku ovrhe od 16. kolovoza 2024. pravomoćnog 17. rujna 2024. Budući da iz navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj na temelju predmetne ovršne isprave bio u mogućnosti u skladu s čl. 3. toč. 1. i čl. 5. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20. dalje: ZPONS) od Agencije zatražiti izravnu naplatu, to smatra da je prijedlog za ovrhu podnesen sudu nedopušten. Uz sve navedeno, ističe da je ovršna isprava pravomoćna nakon 15. listopada 2012. te uz prijedlog nije priložena potvrda Agencije o nemogućnosti izravne naplate, iz čega proizlazi da se ovrhovoditelj nije niti pokušao naplatiti na novčanim sredstvima ovršenika, pa da slijedom istog zatraži od naslovnog suda naplatu na novčanim sredstvima ovršenika. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju čl. 211. st. 1. OZ u svezi čl. 3. toč. 1. i čl. 5. ZPONS podneseni prijedlog za ovrhu odbacio kao nedopušten.
6. U žalbi ovrhovoditelj ističe da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-961/2023-7 od 16. kolovoza 2024. odlučeno da se ovrha smatra dovršenom, obustavljen je postupak ovrhe u cijelosti te su ukinute sve provedene radnje (stavak I.), a ovrhovoditelju su dosuđeni daljnji troškovi ovrhe u svezi sa predajom u posjed nekretnina u ukupnom iznosu od 1.630,90 EUR (stavak II. izreke), ali formulacija kojom su određeni troškovi ne sadrži u sebi kondemnaciju (nalog) ovršeniku da u određenom roku plati ovrhovoditelju navedeni novčani iznos. Stoga navedeno rješenje o ovrsi ne može predstavljati ovršnu ispravu za trošak, te ista nije podobna za slanje Financijskoj agenciji Zahtjevom za izravnu naplatu. Upravo, čl. 3. toč.1. ZPONS, na koji se poziva i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja, navedeno je kako osnova za plaćanje mora glasiti na ispunjenje određene novčane tražbine ili se mora raditi o odluci nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe. Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-961/2023-7 od 16. kolovoza 2024., ne glasi na ispunjenje određene novčane tražbine niti je navedenim rješenjem prihvaćen prijedlog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima (navedenim rješenjem prihvaćen je prijedlog za iseljenje i predaju u posjed nekretnine). Ovrhovoditelj ističe da Financijska agencija ne postupa po ovršnima ispravama koje ujedno nisu i osnove za plaćanje, te ovrhovoditelj nije u obvezi prvo slati na izravnu naplatu ovršnu ispravu koja ujedno nije osnova za plaćanje, da bi po Obavijesti FINA-e kako ne postupa po takvim ispravama mogao zatražiti od nadležnog suda da odredi ovrhu na novčanim sredstvima. Unatoč navedenom Zahtjev za izravnu naplatu i rješenje poslano je na FINA-u koja je isto vratila uz obrazloženje „ Utvrđena je nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje. Osnova ne sadrži nalog za ispunjenje novčane tražbine. Nedostaje potvrda ovršnosti.“
7. Odredbom čl. 22. OZ propisano je da se ovrha određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Ovršna isprava je i ovršna sudska odluka (čl. 23. toč. 1. OZ) Sudskom odlukom, prema čl. 24. st. 1. OZ, smatra se presuda, rješenje, platni nalog te druga odluka donesena u postupku pred sudom i izbranim sudom, a sudskom nagodbom smatra se nagodba sklopljena u postupku pred tim sudovima. Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno (čl. 25. st. 1. OZ).
8. Nadalje, odredbom čl. 29. OZ ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze (stavak 1.) Ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje (stavak 2.). Ako u ovršnoj ispravi iz stavka 2. ovoga članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi (stavak 3.). U slučaju iz stavka 3. ovoga članka sud će predloženu ovrhu odrediti uz uvjet da ovršenik, u roku koji mu je određen, ne ispuni svoju obvezu (stavak 4.).
9. Kako FINA prema priloženoj obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje (list 25 spisa) smatra da nisu ispunjeni uvjeti za izravnu naplatu po računima ovršenika, jer da osnova ne sadrži nalog za ispunjenje novčane tražbine te nedostaje potvrda ovršnosti, proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje izvansudske ovrhe.
10. Budući nema osnova za odbacivanje prijedloga za ovrhu, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojem će prvostupanjski sud odlučiti o osnovanosti podnesenog prijedloga za ovrhu.
U Varaždinu 23. veljače 2026.
Sutkinja
Lana Putrić
