Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-48/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice ĐSU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ovrhovoditeljice ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Sanji Artuković, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika TSU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Miličiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe radi ostvarenja tražbine na radnju, povodom žalbi ovrhovoditeljica i ovršenika podnesenih protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2384/2018-75 od 8. siječnja 2026., dana 23. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditeljica se djelomično odbija i djelomično uvažava, dok se žalba ovršenika odbija te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj:

Ovr-2384/2018-75 od 8. siječnja 2026.,

- potvrđuje u toč. I., II. i III. izreke,

- preinačuje u toč. IV. izreke tako da izreka u tom dijelu u cijelosti glasi:

„Ukoliko ovršenik TSU ne postupi po rješenju o ovrsi ovog suda od 18. listopada 2018., poslovni broj: Ovr-2384/18 i ne ukloni kamene gromade i drugi građevinski materijal na dijelu gdje zk.č.br. 8595/4 k. o. [katastarska općina] s južne strane graniči sa zk.č.br. 8595/46 upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk.č.br. 8595/5 upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], sud će mu izreći novu novčanu kaznu u iznosu od 3.980,00 EUR. Sud će nastaviti izricati novčane kazne sve dok ovršenik ne postupi po nalogu suda.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Ovršeniku TSU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izriče se novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) eur.

II. Nalaže se ovršeniku TSU platiti novčanu kaznu iz stavka I. izreke ovog rješenja na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske broj:

[broj bankovnog računa], model: 64, poziv na broj: 6092-42910-11623842018, u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja, te dostaviti dokaz o plaćanju novčane kazne u spis.

III. Ukoliko ovršenik TSU ne podmiri novčanu kaznu u skladu sa stavkom II. izreke ovog rješenja, sud će novčanu kaznu zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom.

IV. Ukoliko ovršenik TSU ne postupi po rješenju o ovrsi ovog suda od 18. listopada 2018. poslovnog broja Ovr-2384/18 i ne ukloni kamene gromade i drugi građevinski materijal na dijelu gdje zk.č.br. 8595/4 k. o. [katastarska općina] s južne strane graniči sa zk.č.br. 8595/46 upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk.č.br. 8595/5 upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], sud će mu izreći novu novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 eur. Sud će nastaviti izricati novčane kazne sve dok ovršenik ne postupi po nalogu suda.“

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama rješenje pobijaju ovrhovoditeljice i ovršenik.

2.1. Ovrhovoditeljice pobijaju rješenje i pozivaju se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i ovršeniku izrekne kaznu zatvora sukladno čl. 16. st. 4. i 10. Ovršnog zakona i povisi iznos novčane kazne ovršenika na iznos od 3.980,00 EUR te mu nastavi izricati navedene kazne sve dok ovršenik ne postupi sukladno rješenju o ovrsi od 18. listopada 2018. sukladno članku 262. Ovršnog zakona.

2.2. Ovršenik pobija rješenje i navodi da to čini iz svih žalbenih razloga. Predlaže usvajanje žalbe „(…) kako bi se spriječilo nepotrebno provođenje prisile nad ovršenikom, kako bi se spriječila moguća šteta od klizišta, kako bi se ovrhovoditelje uvjerilo da ovrha nema smisla i da je teren uredan i da je sanacija bila nužna, i kako bi se u konačnici sud rasteretio nepotrebnog postupka.“

2.3. Prema odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16- odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22 i 6/24-odluka US RH; dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

3. Ovrhovoditeljice nisu odgovorile na žalbu ovršenika, dok se je ovršenik o žalbi ovrhovoditeljica očitovao u sklopu žalbe koju je podnio protiv prvostupanjskog rješenja.

4. Žalba ovrhovoditeljica djelomično nije osnovana i djelomično je osnovana, dok žalba ovršenika nije osnovana.

5. Nakon što je ukratko opisao tijek ovog ovršnog postupka i utvrdio ove odlučne činjenice:

- da iz stanja spisa i provedenog građevinskog vještačenja proizlazi da se ovršenik nije pokorio nalogu suda iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi od 18. listopada 2018., poslovni broj: Ovr-2384/18, niti je dostavio dokaze da je udovoljio obvezi iz tog rješenja, a što je bio dužan dostaviti na temelju odredbe čl. 262. st. 5. OZ-a te je sa sigurnošću utvrđeno da nije postupio po rješenja o ovrsi, pa je na temelju odredbe čl. 262. st. 3. OZ-a i čl. 16. OZ-a, prvostupanjski sud donio rješenje 12. travnja 2024. kojim je ovršeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.327,23 EUR te mu je naložio da kaznu plati u roku od 8 dana i dostavi dokaz o plaćanju,

- da je rješenjem od 12. travnja 2024. odlučeno i da ukoliko ovršenik ne podmiri spomenutu novčanu kaznu da će ista biti zamijenjena zatvorskom kaznom, kao i da ukoliko ovršenik ne postupi po spomenutom rješenju o ovrsi i ne ukloni kamene gromade i drugi građevinski materijal na dijelu gdje zk.č.br. 8595/4 k. o. [katastarska općina] s južne strane graniči sa zk.č.br. 8595/46, upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk.č.br. 8595/5 upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], da će mu sud izreći novu novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 EUR i da će sud nastaviti izricati novčane kazne sve dok ovršenik ne postupi po nalogu suda,

- da je rješenje od 12. travnja 2024. postalo pravomoćno 26. srpnja 2024., a ovršno 8. listopada 2024.,

- da je prvostupanjski sud zaključkom od 26. svibnja 2025. naložio Financijskoj agenciji da provede postupak prisilne naplate rješenja o kažnjavanju od 12. travnja 2024., a iz obavijesti o izvršenoj naplati novčane kazne od 2. lipnja 2025. proizlazi da je novčana kazna naplaćena u cijelosti,

- da su u podnescima od 4. srpnja 2025. i 10. listopada 2025. ovrhovoditelji naveli da ovršenik i nadalje nije postupio po sudskom nalogu uklanjanju kamenih gromada i građevinskog materijala, već je štoviše nastavio s izvođenjem građevinskih radova i odlaganjem materijala, dok je ovršenik tvrdio da je ovrha nemoguća opravdavajući to da pristup do padine nije ostvariv jer nema pristupnog puta do nje osim pješice i da je to moguće učiniti samo uz nezamislivo velike troškove,

prvostupanjski sud iz navoda stranaka zaključuje da ovršenik i nadalje nije postupio po nalogu suda te njegove navode o nemogućnosti provedbe ovrhe smatra pravno irelevantnim, slijedom čega sukladno čl. 262 st. 3 OZ-a u vezi st. 4 istog članka, a sve u vezi čl. 16 OZ, odlučuje kao u izreci.

6. Iako se i ovrhovoditeljice i ovršenik u podnesenim žalbama pozivaju na sve zakonske žalbene razloge, niti izrijekom niti sadržajem žalbe ne upućuju na bilo koju konkretnu bitnu povredu postupka. Stoga je pobijano rješenje najprije ispitano u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

7. U odnosu na žalbu ovrhovoditeljica:

7.1. Nije osnovana tvrdnja ovrhovoditeljica da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 16. i čl. 262. OZ-a, pri čemu citiraju sadržaj odredbe čl. 16. st. 4. OZ-a kojom je propisano da ako fizička osoba kojoj je izrečena novčana kazna ne plati tu kaznu u roku koji je određen odlukom suda, ta će se kazna zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom. Ovrhovoditeljice su mišljenja da je prvostupanjski sud umjesto postupanja po tim zakonskim odredbama samoinicijativno pristupio prisilnoj naplati novčane kazne koja je određena rješenjem od 12. travnja 2024., iako takvo postupanje nije nigdje propisano odnosno dopušteno.

7.2. Suprotno tome, ovrhovoditeljice u žalbi gube iz vida da je odredbom čl. 16. st. 10. OZ-a propisano da će izrečenu novčanu kaznu i zatvorsku kaznu sud izvršiti po službenoj dužnosti, a troškovi izvršenja padaju na teret Državnog proračuna. Stoga je prvostupanjski sud zaključkom od 26. svibnja 2025. kojim je naložio Financijskoj agenciji da provede postupak prisilne naplate rješenja o kažnjavanju od 12. travnja 2024. postupio u okviru svojih zakonskih ovlaštenja, kod čega se naglašava da iz obavijesti o izvršenoj naplati novčane kazne od 2. lipnja 2025. proizlazi da je novčana kazna (iz rješenja o kažnjavanju od 12. travnja 2024.) naplaćena u cijelosti s danom 27. svibnja 2025. u ukupnom iznosu od 1.327,23 EUR. Dakle, u ovoj pravnoj stvari više ne egzistira pretpostavka iz odredbe čl. 16. st. 4. OZ-a, na koju se pozivaju ovrhovoditeljice, za zamjenu novčane kazne zatvorskom kaznom. U tom kontekstu treba dodati da se i po pravilima kaznenoga prava (čl. 43. st. 1. Kaznenog zakona - NN br. 125/11; 144/12; 56/15; 61/15 - ispravak; 101/17; 118/18; 126/19; 84/21; 114/22; 114/23; 36/24 i 136/25) izrečena novčana kazna u kaznenom postupku, ako nije plaćena ili nije plaćena u cijelosti, prisilno naplaćuje putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

7.3. Posljedično, s obzirom da prvostupanjski sud nije postupio protivno navedenim odredbama OZ-a te nije povrijeđen čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske i čl. 5. Zakona o sudovima, što ovrhovoditeljice tvrde u žalbi.

7.4. Slijedom iznijetog, nije osnovana žalba ovrhovoditeljica u kojoj pobijaju prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je ovršeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 EUR te mu je naloženo da novčanu kaznu plati u roku od 8 dana od primitka rješenja i dostavi dokaz o plaćanju novčanu kazne u spis, a ujedno je određeno da ukoliko ovršenik ne podmiri novčanu kaznu u ostavljenom roku, da će sud novčanu kaznu zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom.

7.5. Međutim, u pravu su ovrhovoditeljice kada u žalbi tvrde da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u toč. IV. izreke odredio da ako ovršenik ne postupi po rješenju o ovrsi koje je donio prvostupanjski sud pod poslovnim brojem Ovr-2384/2018 od 18. listopada 2018., da će mu sud izreći novu novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 EUR (kod toga ovaj sud primjećuje da ovrhovoditeljice u žalbi pogrešno navode da je ovršeniku u tom dijelu izreke zapriječena nova novčana kazna u iznosu od 2.000,00 EUR), jer su se prema ocjeni ovoga suda u ovoj pravnoj stvari stekle pretpostavke da se ovršeniku zapriječi izricanje nove novčane kazne u maksimalnom iznosu koji je dopušten odredbom čl. 16. st. 1. OZ-a tj. u iznosu od 3.980,00 EUR.

7.6. Naime, osnovano ovrhovoditeljice tvrde da je rješenje o ovrsi doneseno 18. listopada 2018., dok je presuda na kojoj se temelji navedeno rješenje donesena 22. kolovoza 2014., ali do današnjeg dana rješenje o ovrsi nije provedeno, budući da ovršenik odbija postupiti po istome. Kako je odredbom čl. 262. st. 4. OZ-a propisano da će pri odmjeravanju visine novčane kazne u propisanim granicama, sud voditi računa o značenju radnje koju je ovršenik bio dužan obaviti te o drugim okolnostima slučaja, a imajući u vidu trajanje postupka i okolnost da je u ovoj ovršnoj stvari provedeno građevinsko vještačenje i da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Andreja Babića, dipl. ing. građ., od 20. lipnja 2022. proizlazi da se na nekretninama ovrhovoditelja nedvojbeno nalaze kamene gromade i građevinski otpad (materijal) što je ovršenik pokušao prikriti nasipavanjem zemlje, ali je otkopavanjem utvrđeno da kamene gromade i građevinski otpad nisu otklonjeni, čime je u postupku sa sigurnošću utvrđeno da ovršenik nije postupio po rješenju o ovrsi, to je prema ocjeni ovoga suda uz pravilnu primjenu odredbe čl. 262. st. 4. OZ-a trebalo ovršeniku zapriječiti izricanje nove novčane kazne u maksimalnom iznosu od 3.980,00 EUR, ukoliko ovršenik ne postupi po predmetnom rješenju o ovrsi.

8. U odnosu na žalbu ovršenika:

8.1. Neuvjerljive su žalbene tvrdnje ovršenika da ovrha u ovoj pravnoj stvari nema nikakvog smisla i da se ne može provesti, a ukoliko bi se nekako uspjelo ukloniti gromade koje sprječavaju klizanje terena da bi nastala ogromna nenadoknadiva šteta i opasnost za ljude, kod čega tvrdi da je on to učinio nakon što je pukao potporni zid u tom dijelu što je bio znak da je klizanje terena već počelo, a o čemu je dostavio i zaključak inspekcije iz 2001. Smatra da je u postupku trebalo utvrditi da li je saniranje klizišta bilo nužno i da li bi se uklanjanje uopće moglo provesti uzimajući u obzir sve okolnosti terena, pristupa, opasnosti za garažu i zgradu itd. te predlaže da se te činjenice provjere po novom vještaku i da sud izađe na lice mjesta.

8.2. Takve tvrdnje ovršenika u suprotnosti su s činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski sud, koji je tijekom postupka izveo dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku Andreju Babiću dipl. ing. građ., čiji se nalaz i mišljenje od 20. lipnja 2022. temelji na neposrednom izvidu na terenu, dokumentaciji koja prileži spisu i fotografijama lica mjesta. Stoga je prema ocjeni ovoga suda, a na temelju provedenih dokaza, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je sudski vještak sa sigurnošću utvrdio da se na nekretninama ovrhovoditeljica nalaze kamene gromade i građevinski otpad i da je sa sigurnošću utvrđeno da ovršenik nije postupio po predmetnom rješenju o ovrsi, dok je bespredmetno pozivanje ovršenika na zaključak inspekcije iz 2001. godine.

8.3. Posljedično, promašena je žalbena tvrdnja ovršenika da „ovrhovoditelj ne želi provesti ovrhu jer jednostavno nema što maknuti“, s obzirom da je iz cjelokupne procesne aktivnosti ovrhovoditeljica razvidno da one s pravom inzistiraju da ovršenik postupi prema pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-2384/2018 od 18. listopada 2018., a što ovršenik očigledno odbija učiniti.

8.4. Stoga je žalba ovršenika neosnovana, kako u dijelu u kojem mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 EUR te mu je naloženo da novčanu kaznu plati u roku od 8 dana od primitka rješenja i da će sud novčanu kaznu zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom (toč. I.-III. izreke), a neosnovana je i u odnosu na toč. IV. izreke jer je u tom dijelu djelomično prihvaćena žalba ovrhovoditeljica te je ovršeniku umjesto zapriječene novčane kazne u iznosu od 3.000,00 EUR, zapriječena novčana kazna u iznosu od 3.980,00 EUR.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. OZ-a žalba ovrhovoditeljica je djelomično odbijena i djelomično uvažena, dok je žalba ovršenika odbijena te je pobijano rješenje potvrđeno u toč. I., II. i III. izreke, a preinačeno u toč. IV. izreke na način kako je to odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 23. veljače 2026.

Sudac

Milko Sambolek