Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj Gž R-51/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Lozo & Partneri d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. iz Zagreba (OIB:85584865987), Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanju na rad, povodom žalbi tužiteljice izjavljenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1706/2022-29 od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalbe tužiteljice odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1706/2022-29 od 3. ožujka 2025.

II/Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč.I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 12. srpnja 2022. kojom je tuženik otkazao njezin Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17.11.2017., da njezin radni odnos kod tuženika nije prestao i da se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu natrag na radno mjesto Voditeljice podružnice Upravljanje projektima, a ukoliko kod tuženika više ne postoji to radno mjesto, da je vrati na radno mjesto koje najviše odgovara poslovima ukinutog radnog mjesta i to prema opisu poslova tog radnog mjesta i prema koeficijentu složenosti poslova ili drugom načinu za izračun plaće tog radnog mjesta te prema stručnoj spremi tužiteljice. Toč.III izreke (pravilno : toč."II" izreke) tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2025. do isplate.

2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom sastavljenom po punomoćniku pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i troškove žalbenog postupka. Prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica i osobno sastavljenom, pravovremenom žalbom, predanom preporučenom pošiljkom dana 18. ožujka 2025., bez navođenja zakonskih žalbenih razloga i bez prijedloga postupanja ovome sudu sa izjavljenom žalbom.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužiteljice odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu njezinog ugovora o radu od 12. srpnja 2022. (dalje: Odluka o otkazu) nedopuštena i da njezin radni odnos kod tuženika nije prestao uz zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto Voditeljice podružnice Upravljanje projektima ili drugo slično radno mjesto.

5.1. Polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu od 17. studenog 2017. na poslovima Voditeljice Podružnice čijim je čl. 4 ugovoreno da se ugovor sklapa na određeno vrijeme u trajanju mandatnog razdoblja od četiri godine ili do njezina opoziva s te funkcije prije isteka mandatnog razdoblja nakon čega se istovremeno nastavlja radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme;

-da je tužiteljica, prije isteka mandata, Odlukom tuženika od 30. rujna 2021. opozvana s funkcije voditeljice podružnice Upravljanja projektima (dalje: Voditeljica podružnice), ali je nastavila radni odnos kod tuženika;

-da je tuženik, sukladno odredbi čl. 12. stav.3. Ugovora o radu od 17. studenog 2017. tužiteljici nakon opoziva s funkcije voditeljice podružnice ponudio sklapanja ugovora o radu u Službi za upravljanje projektima i investicijama, koju ponudu je odbila, nakon čega joj je otkazan Ugovor o radu;

- da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog nemogućnosti obavljanja poslova radnog mjesta Voditeljice podružnice zbog činjenice što je Odlukom Uprave tuženika od 24. rujna 2021. prestala Podružnica Upravljanje projektima s danom 1. listopada 2021. i da je ista brisana iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu,

prvostupanjski sud je nastavni dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje tužbene teze da tuženik nije imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu i da nije proveo Zakonom o radu propisan postupak prije donošenja odluke o otkazu.

5.2. Analizom rezultata opširnog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik proveo postupak savjetovanja sa sindikatima koji djeluju kod tuženika pozvavši ih na savjetovanje sukladno odredbi čl. 127. Zakona o radu (dalje: ZR - „Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19) dostavivši im podatke i nacrte odluka i pravilnika čije je donošenje bilo u vezi s viškom radnika s ciljem savjetovanja za postizanje sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, da je taj postupak počeo 30. prosinca 2021., a završio je 8. travnja 2022. i da su o istome bili obaviješteni svi reprezentativni sindikati kod tuženika te su svi mogli sudjelovati u tom postupku, da su predstavnici sindikata stavljali primjedbe tijekom postupka utvrđivanja kolektivnog viška te da je poslodavac iste razmatrao i usvajao, slijedom čega je prvotni broj od 544 radnika utvrđenih kao kolektivni višak smanjen na kraju postupka na 414. Obzirom da u razdoblju kada je proveden postupak utvrđivanja kolektivnog viška kod tuženika nije postojalo radničko vijeće, niti je postojao sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća, o kojem bi predstavnici sindikata izvijestili poslodavca to činjenica što nije bilo formirano radničko vijeće, niti su se sindikati suglasili o sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća ne može ići na štetu tuženika pa tuženik u konkretnom slučaju nije bio u obvezi pričekati formiranje radničkog vijeća, niti usuglašavanja sindikata oko sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća.

5.3. Imajući u vidu da u slučaju kada radnik odbije ponudu poslodavca za sklapanjem novog ugovora o radu poslodavac ima mogućnost radniku ponuditi izmjenu ugovora o radu prema pravilima Zakona o radu o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, ali to nije njegova obveza, stoga ni nesporna činjenica da tuženik tužiteljici nije - nakon što ista nije prihvatila ponudu za radno mjesto u Službi za upravljanje projektima i investicijama - dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, ne predstavlja propust poslodavca, odnosno postupanje poslodavca protivno zakonskoj obvezi. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tuženik istoj ponudio mogućnost zaposlenja na nekom od slobodnih radnih mjesta u tzv. Operacijama, no tužiteljica to nije prihvatila te je iskazala da joj je bio ponuđen neki „papir s listom“ no da se radilo o radnim mjestima koja nisu odgovarala njenoj stručnoj spremi.

5.4. Zaključivši da je tuženik prije otkaza tužiteljici proveo opsežnu reorganizaciju u sklopu koje je ukinuta Podružnica koju je tužiteljica vodila, a i radno mjesto na kojemu je bila zaposlena i bila jedini izvršitelj na tom radnom mjestu, uslijed čega je prestala potreba za radom tužiteljice, te da joj je nakon opoziva ponudio i drugo radno mjesto u Službi za upravljanje projektima i investicijama, što nije prihvatila, da je proveo postupak Kolektivnog viša u skladu sa ZR na način da je o provođenju istog obavijestio reprezentativne sindikate koji djeluju kod tuženika, koji su se i uključili u postupak, pri čemu kod tuženika nije bilo radničkog vijeća, ni sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća, to je tužbeni zahtjev kojim se predlaže utvrditi kao nedopuštena predmetna odluka o otkazu i naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, odbijen kao neosnovan.

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice.

7. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije ostvario niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Tome valja nadodati da iako tužiteljica prvostupanjsku presudu pobija i iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka to međutim u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga.

8. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud valjano ocijenio sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je donio zakonitu odluku kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Odgovarajući na žalbene navode tužiteljice od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZOO, u kojima opširno ponavlja prigovore oko postupka savjetovanja treba reći da je odredbom čl. 150. stav. 1. ZR propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Odluka poslodavca donesena protivno odredbama toga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je (čl. 150. stav. 12. ZR). Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR, osim prava iz čl. 164. stav. 2. ZR (imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. stav. 1. ZR) – stav.3. cit. odredbe čl.153. ZR. Odredbom čl. 153. stav. 4. ZR propisano je da kad kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stav. 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, (i) po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. stav. 1. ZR (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1622/2022 od 9. siječnja 2024.).

9.1. Unatoč tome, tuženik je Odlukom Uprave od 29. prosinca 2021. započeo postupak savjetovanja sa svim sindikalnim povjerenicima s pravima i obvezama radničkog vijeća vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika temeljem čl. 127. ZR koji je trajao do 8. travnja 2022., tijekom kojeg su svim sindikalnim povjerenicima dostavljeni podaci o razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i radnim mjestima radnika za čijim će radom prestati potreba, kriterijima izbora radnika za čijim će radom prestati potreba, rok u kojem će prestati potreba za radom radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima i mjerama koje je poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika.

10. U odnosu na žalbeno osporavanje postojanja gospodarskih razloga kao osnove predmetnog poslovno uvjetovanog otkaza valja navesti da iz sadržaja provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tuženik proveo opsežnu reorganizaciju poslovanja radi smanjenja troškova poslovanja i postizanja boljih poslovnih učinaka i da je u okviru toga ukinuta Podružnica upravljanja projektima čija je voditeljica bila tužiteljica.

10.1. Tome valja dodati da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III- 4485/2016 od 29. siječnja 2019. ukazao na čl. 24. Europske socijalne povelje ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 15/02. i 8/03.) kojim je propisano da se gospodarski razlozi za otkaz mogu temeljiti na potrebama funkcioniranja poslodavca. Prema stajalištu Europskog odbora za socijalna prava, pojam "potrebe funkcioniranja" poslodavca ne mora se odnositi na poslodavca u ekonomskim poteškoćama, već pokriva različite vrste industrijskih ili strateških mjera kojima poslodavac nastoji održati ili poboljšati konkurentnost. Kako bi otkaz radniku iz gospodarskih razloga bio u skladu s čl. 24. Europske socijalne povelje, odlukom o otkazu ugovora o radu mora biti uspostavljena ravnoteža između prava poslodavca da svojim poduzećem i ljudskim resursima upravlja na način koji smatra prikladnim i potrebe zaštite prava radnika.

10.2. Stoga prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. stav. 1. toč. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, ukida podružnice, centralizira korporativne funkcije, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla, odnosno u konkretnom slučaju rada tužiteljice, uvjetovan je organizacijskim i gospodarskim razlogom vođenim isključivo odlukom poslodavca. U tom kontekstu poslodavac je slobodan ustrojiti i novu organizaciju rada.

10.3. Opozivom tužiteljice s funkcije voditeljice podružnice te potom ukidanjem podružnice ukinuto je i radno mjesto tužiteljice. Posebno valja naglasiti da se u odnosu na tužiteljicu (kao voditeljicu podružnice i osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva koja je u smislu odredbe čl.4.stav.3. ZR u tom svojstvu bila upisana i u sudski registar) ne radi o utvrđivanju viška radnih mjesta u smislu da je broj izvršitelja pojedinog radnog mjesta veći od potrebnog radnog broja izvršitelja, već se radi o ukidanju radnog mjesta tužiteljice (i Podružnice koju je vodila), stoga nije ni primjenjiv kriterij odabira usporednih radnika kako to ista implicira i u žalbi navođenjem primjera drugih radnika. Kako tužiteljica nije prihvatila ponudu za rad u Službi za upravljanje projektima i investicijama (tzv. Operacijama), a što potvrđuje i u dijelu svog stranačkog iskaza , citira se :" Vezano za nuđenje poslovima u tzv. operacijama mogu reći da su mi bili nuđeni neki "papiri" sa listom ali su to bila radna mjesta koja ne odgovaraju mojoj stručnoj spremi" to je odluka o otkazu njezinog ugovora o radu dopuštena i valjana. Žalbeni navodi tužiteljice kojima nastoji osporiti utvrđenje prvostupanjskog suda da joj tuženik jest ponudio radno mjesto u tzv. Operacijama koje odgovara njezinim stručnim kvalifikacijama, bez uporišta su u sadržaju provedenog dokaznog postupka iz kojeg jasno proizlazi da je tužiteljica dana 29.ožujka 2022. preuzela popis slobodnih radnih mjesta, i o tome potpisala izjavu no i da ista nije iskazala interes niti za jedno radno mjesto. Tome valja nadodati i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Revr-938/2017-2 od 30. listopada 2018. cit. se :"U slučaju da radnik ne prihvati poslodavčevu neformalnu ponudu za sklapanje ugovora o radu za druge poslove, poslodavac bi mogao svoj položaj u postupku otkazivanja ugovora o radu poboljšati nudeći izmjenu tog ugovora prema pravilima ZR o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, ali u svakom slučaju to nije njegova obaveza". Navedeno pravno shvaćanje je utemeljeno na utvrđenju da je poslodavac pokušao zaposliti radnika na drugim poslovima pa makar neformalnom ponudom. Obzirom da su postojali opravdani razlozi za otkazivanje tužiteljičinog Ugovora o radu prema čl. 115. ZR-a, to se Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu njezinog ugovora o radu ukazuje pravilnom i zakonitom.

11. Žalbeni navodi tužiteljice – da je u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu od 12. srpnja 2022. pogrešno navedeno da bi bila zaposlena na radnom mjestu Voditeljice podružnice jer je sa te funkcije opozvana još 30. rujna 2021., dok je sama Podružnica Upravljanja projektima brisana iz sudskog registra 1. listopada 2021. nisu odlučni niti od utjecaja na zakonitost pobijane Odluke o otkazu. Naime, u svijetlu činjenice da je tužiteljica i nakon opoziva sa funkcije voditeljice podružnice i nakon brisanja podružnice iz sudskog registra, sve do otkaza njezinog ugovora o radu bila u radnom odnosu kod tuženika i to očigledno temeljem posljednjeg sa tuženikom sklopljenog ugovora o radu od 17. studenog 2017. čije je benefite koristila sve do otkaza istog, to je taj ugovoru o radu osnov na temelju kojeg je tužiteljica ostala u ugovornom, radno- pravnom odnosu sa tuženikom pa je takav odnos mogao biti okončan isključivo otkazivanjem upravo tog ugovora o radu.

12. Osobno po tužiteljici sastavljena žalba u cijelosti je svedena na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, no način na koji tužiteljica osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i zaključke utemeljene na činjenicama utvrđenim na osnovi pravilne ocjene dokaza, ovaj sud ne prihvaća pravilnim, jer se radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tužiteljice u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica. Žalbeni navodi žaliteljice ne sadrže ni argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju jer način na koji u žalbi nastoji iskaze svjedoka pripisati u dokaznu snagu njezine teze da su određeni radnici koji su zadržani na radu kod tuženika favorizirani, nema uporište u sadržaju samih dokaza na koje se pri tom poziva.

13. Kako su i po ocjeni ovoga suda bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje predmetnu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljičinog ugovora o radu čine osnovanom, utemeljenom na opravdanom otkaznom razlogu i slijedom toga – zakonitom, a što žalbenim navodima žalbi tužiteljice nije dovedeno u sumnju, valjalo je obje tužiteljičine žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP uključujući i odluku o troškovima postupka koju žaliteljica pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

14. Obzirom na žalbeni neuspjeh, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (odredba čl.154.stav.1. ZPP).

U Varaždinu, 23. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak - Premec