REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-2001/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Bojan Jovin, odvjetnik u Puli, Rizzijeva 103, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/24-01/389, URBROJ: 513-04-25-3 od 30. srpnja 2025. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/24-01/130, URBROJ: 513-07-18-24-09, od 16. listopada 2024.,

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/24-01/130, URBROJ: 513-07-18-24-09, od 16. listopada 2024., tužitelju je utvrđena obveza poreza i prireza porezu na dohodak za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. na način i u iznosima kako je to navedeno u izreci rješenja, te mu je naloženo da u roku od 15 dana od dana dostave poreznog rješenja uplati porez na dohodak za navedena razdoblja u iznosu od 194.815,23 eura te daljnje kamate poreza na dohodak i prirez od dana izvršnosti tog rješenja do dana uplate, a u protivnom da će se naplata navedenih naloga izvršiti ovrhom.

2. Protiv navedenog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu, a tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-02/24-01/389, URBROJ: 513-04-25-3 od 30. srpnja 2025., točkom 1. utvrdio nastup zastare prava na utvrđivanje obveze poreza na dohodak za 2018. iz točke I.1 (1.-3.) izreke rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/24-01/130, URBROJ: 513-07- 18-24-09, od 16. listopada 2024., te je postupak utvrđivanja obveza obustavljen, kao i nalozi iz točaka II. – IV. izreke u dijelu koji se odnosi na navedenu obvezu za koju je utvrđen nastup zastare prava na utvrđivanje. Točkom 2. rješenja se mijenja točka I.5. rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/24-01/130, URBROJ: 513-07-18-24-09, od 16. listopada 2024., te ista glasi: "I.5. Utvrđuje se manje obračunati: porez na dohodak za razdoblje od 1.1.2022. do 31.12.2022.god.". Točkom 3. je određeno da se u preostalom djelu izreke žalba odbija i porezno rješenje ostaje na snazi.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi da pogledu obaveznog sadržaja, osobito iznošenja valjanih razloga u pogledu ocjene dokaza, u pogledu donesenih zaključaka i primjeni propisa, pobijano drugostupanjsko rješenje tuženika ne udovoljava standardima i obvezi propisanima članku 120. ZOUP-a u svezi s člankom 98. ZOUP-a. Obrazloženje tuženikovog odbijanja žalbe tužitelja da se svodi na strogo formalističko citiranje pojedinih normi poreznog sustava (OPZ-a i ZPD-a) iza čega slijedi samo mehanička reprodukcija procesne građe iz prvostupanjskog postupka i ponavljane konstatacije da žalitelj nije u pravu ili da nisu osnovani određeni prigovori, a bez daljnjeg razrade i razložno prikazanih stavova i razloga zašto bi tome bilo tako, te da su mu povrijeđena konvencijski i ustavno zajamčena prava na pravičan postupak i pravo na mirno uživanje vlasništva, kada je u istome nezakonito (članak 5. ZOUP-a) određena porezna obveza na drugi dohodak u visini koja premašuje 180.000,00 eura. Utvrđena razlika između imovine i dokazanih izvora da je proglašena drugim dohotkom i oporezovana uvećanim stopama (36% + 50% uvećanja za 2019. i 2020. tj. 30% + 100% uvećanja za 2021. i 2022.), iako je tužitelj prigovorio da se ovdje ne radi o drugom dohotku po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena. Oporezivanje po ovim uvećanim stopama je iznimno restriktivna mjera u konkretnom slučaju dovodi do pseudokaznenih i retributivnih posljedica i dokidanju prava vlasništva tužitelja a nesrazmjerna da je i cilju koji se tim institutom imao postići u odnosu na građane. Tužitelj dodaje da i knjigovodstvene isprave uglavnom jesu privatne isprave te se njihova autentičnost i istinitost sadržaja prosuđuje po slobodnoj ocjeni. Ključni argument u pobijanju drugostupanjskog rješenja da je pasivnost u pristupu tuženika kada se nije obazirao niti na koju od dostavljenih isprava, nije proveo potrebna uzimanja iskaza od ostalih uključenih sudionika, niti je proveo vještačenja, već se oslonio samo na tvrdnju da je čitav teret dokaza na ovdje tužitelju, i da od dokaza se može razmatrati isključivo uredne i vjerodostojne knjigovodstvene isprave. Pozivanje na dokumentaristički pristup u sferi fizičke osobe kao privatne osobe i građanina je posve rigidno i nesrazmjerno teretu obveza koje se na taj način nameću pojedincu koji nije obveznik knjigovodstva. Po motrištu tužitelja u zatečenoj upravnoj stvari da nije bilo moguće inzistirati u utvrđivanju relevantnog činjeničnog stanja isključivo na terminologiji koja je definirana računovodstveno- knjigovodstvenim zahtjevima iz članka 65-66 OPZ-a. Naime, ne radi se o poslovnom odnosu gospodarskih subjekata već o pitanju šire životne sfere fizičke osobe, koja u duljem razdoblju ima više životno prihvatljivih i pravno dopustivih odnosa u vidu pozajmica (aktivnih ili pasivnih) i darovanja sa drugim članovima obitelji i njihovim obiteljskim tvrtkama. Takav stav a izravno proturiječi slovu zakona i to mjerodavnim odredbama članka 6. stavaka 1. i 2., članka 77., članka 80. i članka 89. Općeg poreznog zakona, a koji pristup je i u ustavnosudskoj praksi Ustavnog suda RH oglašen ustavnopravno neprihvatljivim u pitanjima utvrđivanja poreznih obveza građana (tužitelj se još u žalbi zbog pravne obvezatnosti i snage argumenata pozvao na odluku Ustavnog suda RH br. U-III-278/2019 od 12. srpnja 2022.g.). Tuženik da je odbio prihvatiti Ugovore o darovanju novčanih sredstava, koje je žalitelj dostavio uz žalbu, navodeći da su sačinjeni naknadno za potrebe postupka i da žalitelj nije obrazložio zašto ih nije dostavio tijekom prvostupanjskog postupka. Neosnovano da je odbijanje razmatranja ugovora isključivo na temelju sumnje u naknadno sačinjavanje, a bez provedene provjere njihove autentičnosti (npr. saslušanje stranaka potpisnika, pregleda datuma sačinjavanja, provjere izvora novca darovatelja), te je navedeno očito povreda prava stranke na dokazivanje i jednakost procesnih oružja. Porezno tijelo da je samo izjavu o darovanju od članova obitelji proglasilo pomoćnim sredstvom, koje samo po sebi nema snagu vjerodostojnog dokumenta, i to je zadržalo u sferi izjave. Tuženik da je bio dužan po primitku svih isprava aktivno provjeriti autentičnost istih a ne ih a priori odbaciti. Naime, i po tuženiku suhoparno i lapidarno citirana odredba članka 89. stavak 9. Zakona o porezu na dohodak samo konstatira da je isprava primarno ali ne i jedino i isključivo dokazno sredstvo, jer odredba jasno kaže cit. “ Izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama, u protivnom ih Porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim. Logičko - smislenim i teleološkim tumačenje, po principu arg.a.contrario to samo znači da u slučaju izostanka vjerodostojnih isprava, nije niti isključeno da se druge dokazi prihvati o izvorima i iznosima sredstava glede stečene imovine, a što ostaje diskrecijska ocjena u domeni poreznog tijela, koja mora biti usidrena u načelu zakonitosti i ravnopravnosti. Prema tome, pogrešno da je od strane tuženika potvrđen zaključak o postojanju nerazmjera između primitaka i izdataka kod tužitelja, usprkos višekratnom ukazivanju na različite izvore sredstava koja je tužitelj primao i ostvarivao, a to je dodatno i sa logičnog i životnog aspekta potvrđeno samim uvidom u svrhe transakcija tj. bankovne podatke i priložene isprave. Pored toga, tuženik neopravdano uzima točnim i visinu utvrđenih izdataka za potrošnju kućanstva po godinama koje je utvrđivalo prvostupanjsko tijelo. Da se ne može uzeti ni činjenično pravilnom ni pravno utemeljenom tvrdnja prvostupanjskog tijela da predmetne uplate ne predstavljaju dokazani izvor primitaka za stjecanje imovine poreznog obveznika, obzirom da je darovanje kao pravni posao zakonit način stjecanja imovine u RH, tim više da takav besplatni pravni posao nije iznimka već uobičajen način prometa imovine i prava u obitelji. Također se poziva i na ustavnopravna shvaćanja iz odluke Ustavnog suda, posl.br. UIII/278/2019 od 12.07.2022., iz koje da je razvidno da je kao i u ovom postupku koje je prethodilo pobijanom rješenju bilo nužno provesti adekvatna vještačenja i saslušati treće osobe jer se odlučne činjenice nisu mogle utvrditi na nedvojben način isključivo uvidom u baze podataka. Porezni obveznik smatra da je pobijanim rješenjem i provedenim nadzorom, prvostupanjsko tijelo izašlo izvan okvira otvorenog nadzora i postupka nad istime, diskrecijski šireći svoje utvrđivanje činjenica i na pitanja porijekla i izvora sredstava trećih osoba. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu.

5. U sporu je održana rasprava 16. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod svih dokaza predloženih u tužbi.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora. Sud je odbio ostale dokazne prijedloge, kao suvišne, iz razloga što su se odlučne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogle utvrditi uvidom u spis upravnog postupka te isprave i dokumentaciju u spisu ovog spora.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud je rješavajući ovu upravnu stvar, imao u vidu načelo dokumentarnosti u poreznom postupku, prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje utvrđuju vjerodostojnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnom ispravom, a izjave stranke ili drugih poreznih obveznika u ovoj vrsti postupka mogu biti samo pomoćno dokazno sredstvo, ali bez druge dokumentacije kojom bi se potkrijepili navodi iz istih, ne mogu predstavljati vjerodostojan dokaz o izvorima stjecanja imovine (tako Visoki upravni sud Republike u presudama poslovni broj: Usž-2032/21-3 od 8. prosinca 2021., Usž- 2856/21-2 od 13. listopada 2021.), a na što su osnovano javnopravna tijela ukazivala u obrazloženju donesenih rješenja. Stoga nije prihvaćen prijedlog da se u sporu saslušaju navedene osobe. Dodatno se ističe i da taj prijedlog nije prihvaćen i zbog toga što se iskazi tih osoba ne bi mogli cijeniti kao nepristrani i neovisni, s obzirom na financijske i sve druge interese i odgovornosti koje proizlaze iz njihovog međusobnog odnosa, dok prijedlog za financijsko vještačenje nije prihvaćen i zbog toga što se financijsko vještačenje ne može odrediti te provesti na temelju dokumentacije koja nije ocijenjena vjerodostojnom, a o čemu će biti riječi u nastavku.

10. Među strankama spora nije sporno da je prvostupanjsko tijelo obavilo nadzor kod poreznog obveznika-tužitelja prema članku 88. i 89. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22,dalje: ZPD), pri čemu je utvrđena nezakonitost, odnosno utvrđen je manje obračunati porez na dohodak i prirez za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu te joj je naloženo da uplati porez na dohodak te daljnje kamate poreza na dohodak i prirez od dana izvršnosti tog rješenja do dana uplate.

11. Sporno je, jesu li zakonito porezna tijela utvrdila navedenu nezakonitost, odnosno da je tužitelj na temelju primljenih novčanih sredstava ostvario dohodak na koji nije platio porez na dohodak i prirez.

12. Odredbom članka 69. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ) propisano je da je porezni obveznik dužan tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

13. Odredbom članka 6. stavka 2. OPZ-a propisano je da je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

14. Odredbom članka 88. OPZ-a propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, te 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

15. Odredbom članka 66. stavka 4. OPZ-a propisano je da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

16. Odredbom članka 76. stavka 1. ZPD-a, propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (dalje u tekstu: stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane. Stavkom 2. istog članka je propisano da se drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje na način propisan člancima 88. i 89. ovoga Zakona.

17. Odredbom članka 78. ZPD-a, za razdoblje od 2018. do 2020. propisano je da porez na dohodak od drugog dohotka iz članka 76. ovog Zakona obračunava Porezna uprava po stopi od 36%. Obračunani porez na dohodak iz stavka 1. uvećava se za 50%. Istim člankom zakona ("Narodne novine" broj: 138/20), za razdoblje 2021., propisano je da da porez na dohodak od drugog dohotka iz članka 76. ovog Zakona obračunava Porezna uprava po stopi od 30%. Obračunani porez na dohodak iz stavka 1. uvećava se za 100%.

18. Odredbom članka 88. stavka 1. ZPD-a propisano je da radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje. Stavkom 2. istog članka propisano je da usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora. Stavkom 3. propisano je da ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ovoga Zakona.

19. Odredbom članka 5. stavka 1. ZPD-a propisano je da su izvori dohotka primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala i drugih primitaka.

20. Odredbom članka 89. stavka 1. ZPD-a propisano je da podatke o poreznim obveznicima prikupljene na temelju odredaba ovoga Zakona i podatke prikupljene kroz ostale porezne postupke iz nadležnosti Porezne uprave, Porezna uprava je dužna međusobno uspoređivati. Stavkom 9. istog članka propisano je da se izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju temeljiti na vjerodostojnim ispravama, u protivnom ih Porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim. Ako porezni obveznik kao vjerodostojne isprave dostavlja isprave iz razdoblja koja su izvan rokova zastare, iste se mogu prihvatiti ako se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi njihova vjerodostojnost.

21. Odredbom članka 2. stavka 1. ZPD-a propisano je da je porezni obveznik fizička osoba koja ostvaruje dohodak. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak, porezni obveznik je svaka fizička osoba zasebno i to za svoj udio u zajednički ostvarenom dohotku.

22. Tužitelj je upisan u Registar poreznih obveznika zbog iznajmljivanja vlastitih nekretnina temeljem sklopljena dva Ugovora o zakupu poslovnog prostora.

23. Prema pregledu službenih podataka Porezne uprave — Uvid u podatke o visini dohodaka, uvidom u JOPPD obrasce i primitaka za 2019., 2020., 2021. i 2022. utvrđeno je da je tužitelj ostvario dohodak od nesamostalnog rad temeljem isplaćenih primitaka od strane Zagrebačke banke d. d. Uvidom u isplaćeni dohodak od nesamostalnog rada iz JOPPD obrasca utvrđeno je da je isti ostvario dohodak od nesamostalnog rada: u 2019. u iznosu od 3.932,69 kn i to dohodak od nesamostalnog rada isplaćen od poslodavca Sirena Poreč d. o. o., te u iznosu od 24.300,79 kn isplaćen od poslodavca Gradska obala d. o. o.; u 2020. u iznosu od 52.861,78 kn i to dohodak od nesamostalnog rada isplaćen od poslodavca Gradska obala d. o. o.; u 2021. u iznosu od 55.227,13 kn i to dohodak od nesamostalnog rada isplaćen od poslodavca Gradska obala d. o. o. i u 2022. u iznosu od 57.322,08 kn i to dohodak od nesamostalnog rada isplaćen od poslodavca Gradska obala d. o. o.. Također je uvidom u JOPPD obrasce utvrđeno da je tužitelj ostvario neoporezive primitke tijekom 2021. i to doplatak za djecu i novčani primici za opremu u iznosu od 1.500,00 kn.

24. Također je utvrđeno da je tužitelj u nadziranom razdoblju (osim 2018.) platio porez na dohodak od imovine u iznosu od 60.711,63 kn (umanjeno za 3.103,35 kn iz 2018.), te da je stekao i otuđio vozila kako je to opisano na str. 4 prvostupanjskog rješenja. Uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave (ISPU) u aplikaciji Evidencija OIB — Povezana društva, utvrđeno je da tužitelj trenutno ima udjele u društvu Gradska obala d. o. o. osnovanog 17. srpnja 2019. od strane njegove sestre FŽ, a 10. kolovoza 2022. tužitelj postaje jedini osnivač navedenog društva sa temeljnim kapitalom od 9.720.000,00 kn (1.290.065,70 eura). Uvidom u službene podatke Porezne uprave u aplikaciji Evidencija OIB — Upit o imovini i ostale dostupne evidencije za predmetnog poreznog obveznika utvrđeno je da je u kontroliranom razdoblju FŽ, nekretninu - l. Suvlasnički dio: 425/2108 etažno vlasništvo (E- 1) s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa poslovnim prostorom u dijelu prizemlja, te dijelu I i Il kata, u planu posebnih dijelova označen sa "A” u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška], etažno vlasništvo s određenim omjerima, k. o. [katastarska općina] u vlasništvu FŽ unijela temeljem ugovora o unosu nekretnine u temeljni kapital društva Gradska obala d. o. o., vrijednosti od 9.700.000,00 kn (1.287.411,24 eura). Izvršen je uvid i u sve bankovne račune kod kojih je tužitelj imao otvoren račun.

25. Obradom uplata na račune tužitelja utvrđene su gotovinske uplate od strane sestre i majke tužitelja, te je za majku utvrđeno da je ista ostvarivala dohodak od nesamostalnog rada i stavljanjem u omjer ostvarenog dohotka majke sa izvršenom gotovinskom uplatom na račun tužitelja, utvrđeno je da je došlo do nesrazmjera obzirom da ista od svojeg dohotka nije mogla izvršiti isplatu i nije davatelj ni primatelj pozajmica, niti stjecatelj i otuđitelj nekretnina. Tužitelj je tvrdio da je znatne gotovinske novčane iznose primao na svoj račun kod banaka, a koju gotovinu da je dalje proslijedio povezanim društvima, o čemu je od istoga traženo Zaključkom od 10. srpnja 2024. da dostavi dokaze.

26. Slijedom svega navedenog, utvrđeni su izvori imovine, sredstva za stjecanje iste, što je sve stavljeno u odnos sa izdacima kako je to sve opisano u prvostupanjskog rješenju (str. 34.), te je utvrđen nesrazmjer imovine i izvora za njeno stjecanje.

27. Tužitelj nije dostavio dokaze o danim pozajmicama, posudbama, niti je to učinio nakon poziva poreznog tijela da dostaviti tražene dokaze. Stoga je porezno tijelo podatke o danim i primljenim pozajmicama utvrdilo temeljem podataka dostavljenih od banaka, kako je to detaljno opisano u prvostupanjskom rješenju. Analizom dostavljenih podataka tužitelju su priznati kao dokazani izvori sredstava.

28. U konkretnom slučaju tužitelju je pružena mogućnost dokazivanja svojih tvrdnji, te je pozivan i zaključcima na dostavu vjerodostojne dokumentacije. Osim toga, na tužitelju je teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez, u skladu s odredbom članka 88. OPZ-a. Stoga se ističe da je sukladno navedenom jasno da postoji pravo i obveza tužitelja sudjelovati u poreznom postupku te je na njemu teret dokaza činjenica koje smanjuju ili ukidaju porez, zbog čega je on sam u postupku mogao iznositi činjenice za koje je smatrao da mu idu u prilog te da su odlučne za rješavanje ove upravne stvari.

29. Osporena rješenja donesena su u pravilno provedenom postupku, odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene i pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a tužitelj je pozivan očitovati se i da aktivno sudjeluje u svim fazama postupka. Stoga se ovaj Sud priklanja svim navodima i obrazloženjima poreznih tijela, a prigovore tužitelja smatra neosnovanim.

30. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

31. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 23. veljače 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članak. 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja odvjetniku Bojanu Jovinu iz Pule, Rizzijeva 103

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5