REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-974/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik ČD, službena osoba, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/25-01/166, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 1. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/25-01/166, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 1. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Virovitica KLASA: UP/I-560-01/25-01/72, URBROJ: 512M2-01-04-07-25-2 od 9. srpnja 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 127. brigadi HV Virovitica, za razdoblje od 7. kolovoza 1991. do 1. studenog 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da ima priznati status hrvatskog branitelja, ali za samo 23 dana i da stoga nema nikakva braniteljska prava. Navodi da je zametnuo važan dokument, te da se ne vodi niti u evidenciji Civilne zaštite. Izražava svoje nezadovoljstvo osporavanim rešenjem, a iz navoda tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje obrazloženje ponavlja, te navodi da je u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj: Us I-1214/2023-8 od 11. rujna 2024. bilo potrebno saslušati tadašnjeg zapovjednika satnije ED, ali da je isti u međuvremenu preminuo. Nadalje, navodi da je u postupku zatražena pravna pomoć Područnog odsjeka za poslove obrane Virovitica te je na zapisnik uzeta izjava tužitelja . Poziva se na sve izvedene dokaze u prethodno provedenom postupku te navodi kako ocjenjujući ponovno zahtjev tužitelja i dokazne prijedloge, pojedinačno i u međusobnoj vezi kao cjelini, je pravilno zaključeno da ni u ponovljenom zahtjevu niti jedan od predloženih dokaza koji je i ranije izveden, uvažavajući njihov karakter i značaj, ne ukazuju da bi tužitelj bio pripadnikom 127. brigade HV u razdoblju od 7. kolovoza 1991. do 1. studenog 1991. Smatra da je tijekom postupka, ocjenjujući zahtjev tužitelja pravilno utvrđeno da ne postoji osnova da se predmetni zahtjev za sporno razdoblje usvoji s obzirom da tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Tužitelj u provedenom postupku, a ni u tužbi pred Upravnim sudom u Osijeku, nije priložio niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovnosti njegovim tvrdnjama, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka, a pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima iz službene evidencije. S tim u vezi ističe da podaci iz službene evidencije imaju punu dokaznu snagu te se smatraju istinitim i temelj su za izdavanje javnih isprava o pripadnosti postrojbama pa izjava žalitelja, kao i izjava svjedoka, ne mogu biti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Pri tome se poziva na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženo u presudama poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. i Usž-3334/2023-2 od 10. travnja 2024., prema kojem se pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske dokazuje prvenstveno podacima iz službenih evidencija. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 16. veljače 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS), bez prisutnosti uredno pozvanog tuž itelja koji je svoj nedolazak opravdao podneskom od 10. veljače 2026. u kojem je ponovno iznio svoje nezadovoljstvo odlukom tuženika.

4.1. Opunomoćenik tuženika je na raspravi ostao pri navodima odgovora na tužbu te je Sudu predložio odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 16. ožujka 2022. za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 127. brigadi HV Virovitica u razdoblju od 7. kolovoza 1991. do 1. studenoga 1991., a uz koji zahtjev je priložio iskaznicu pripadnika rezervnog sastava ZNG, neklasificiranu potvrdu o pripadnosti HV i drugu dokumentaciju te je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka.

7. Prema presudi ovog Suda poslovni broj: Us I-1214/2023-8 od 11. rujna 2024. trebalo je cijeniti iskaze svjedoka te obrazložiti zašto iste nisu uzete u obzir, kao i eventualno provesti druge dokaze, primjerice saslušati tadašnjeg zapovjednika satnije ED te provesti dokazni postupak na adekvatan način.

8. U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo nije bilo u mogućnosti saslušati tadašnjeg zapovjednika satnije ED iz [adresa] s obzirom da je isti u međuvremenu preminuo, što je utvrđeno uvodom u službenu evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova.

8.1. Nadalje, zatražena je pravna pomoć Područnog odsjeka za poslove obrane Virovitica te je na zapisnik uzeta izjava tužitelja u kojoj je naveo da ostaje pri svom zahtjevu te da je bio pripadnik 50. samostalnog bataljuna ZNG Virovitica i nastavno 127. brigade HV Virovitica od 15. srpnja 1991. do 7. ili 8. studenog 1991. a ne do 6. kolovoza 1991. kako je evidentirano u službenim evidencijama. Zatim, da je u 127. brigadi bio na dužnosti vojnika. Upoznat je i s činjenicom smrti predloženog svjedoka ED, te je izjavio kako zbog teškog zdravstvenog stanja ne predlaže saslušanje novih svjedoka.

9. Prvostupanjsko tijelo je ponovno izvršilo uvid u službenu evidenciju, te utvrdilo da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 127. brigadi HV Virovitica u razdoblju od 15. srpnja 1991. do 6. kolovoza 1991. Zatim, izvršen je uvid u u popis vojnih osoba 127. brigade HV Virovitica te je utvrđeno da nije evidentiran kao pripadnik iste.

9.1. Iz očitovanja VP 3468 Karlovac, kao pravnog sljednika ugašene 127. brigade HV, proizlazi da se tužitelj ne nalazi na popisu vojnih osoba 127. brigade HV za razdoblje od 7. kolovoza 1991. do 1. studenog 1991., a iz očitovanja Središnjeg vojnog arhiva, u arhivskom gradivu 127. brigade HV nije pronađen podatak o pripadnosti tužitelja navedenoj brigadi za razdoblje od 7. kolovoza 1991. do 1. studenog 1991. Također, u Područnom odsjeku za poslove obrane Virovitica izvršen je uvid u isplatne liste VP 2150 Virovitica te je utvrđeno da tužitelju za mjesec listopad i studeni 1991. nije obračunata naknada plaće u postrojbi dok za mjesec kolovoz i rujan 1991. Područni odsjek ne raspolaže s isplatnim listama.

10. Prvostupanjsko tijelo je ponovno izvršilo uvid u izjave svjedoka GD i TD danih na zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane Virovitica u prijašnjem postupka, a koji su potvrdili da je tužitelj bio pripadnik 127. brigade u spornom razdoblju.

11. Ocjenjujući zahtjev tužitelja i dokazne prijedloge te u vezi sa time u prethodnom postupku izvedene i provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi kao cjelini, prvostupanjsko tijelo i tuženik su zaključili da ni u ponovljenom zahtjevu niti jedan od predloženih dokaza koji je već i ranije izveden, uvažavajući njihov karakter i značaj, ne ukazuje da bi tužitelj bio pripadnikom Oružanih snaga Republike Hrvatske u zahtjevu navedenom vremenskom razdoblju jer ne upućuju na pravno relevantne činjenice na kojima bi bilo utemeljeno njegovo usvajanje. Smatraju da postoji logična i nedvojbena podudarnost u podacima Oružanih snaga Republike Hrvatske, sa podacima Područnog odjela Virovitica i podacima službene evidencije Područnog odjela pa su istima poklonili punu vjeru, držeći da su svi ostali navodi tužitelja dvojbeni. U vezi priložene iskaznice pripadnika rezervnog sastava ZNG, smatraju da se ista ne može uzeti u obzir kao dokaz za utvrđivanje cjelokupnog traženog razdoblja pripadnosti 127. brigadi HV budući ne sadrži takve podatke kao i priložena ”potvrda o pripadnosti HV” koja je neklasificirana i neovjerena, bez datuma izdavanja i za koju nije moguće utvrditi koje tijelo i u koju svrhu ju je izdalo.

11.1. Nadalje, prvostupanjsko tijelo jasno obrazlaže da prema Uputama o vođenju vojne evidencije, postrojbe su bile dužne voditi popis vojnih osoba (obrazac Vob-8) te zaključen popis, ovjeren potpisom zapovjednika i pečatom postrojbe ili ustanove je služio tada mjerodavnom tijelu, Sekretarijatu za narodnu obranu, kao temelj za ustrojavanje službene evidencije vojnih obveznika.

11.2. Budući da prema svim navedenim podacima dobivenim provjerama i uvidom u službenim evidencijama i arhivu, kao i prema raspoloživim podacima o plaćama za navedeno razdoblje tužitelj nesporno nije evidentiran kao pripadnik 127. brigade u razdoblju od 14. kolovoza 1991. do 01. studenog 1991. To su u svom očitovanju potvrdili i pravni slijednici ugašenih postrojbi te Središnji vojni arhiv koji raspolaže arhivskim gradivom Oružanih snaga, slijedom čega su i prvostupanjsko tijelo i tuženik prilikom ocjenjivanja dokaza prednost dana navedenim podacima službene evidencije i pravnog slijednika, a ne iskazima svjedoka

12. Prema članku 3. stavku 1. točki a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12.2. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je predviđeno da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12.3. Prema tada važećem članku 26. Zakona o obrani (Narodne novine broj: 49/91. i 53A/91.), u svezi točke 106. Uputa o vođenju vojne evidencije v/o, KLASA: Int 800-01/92-01, URBROJ: 512-01/92-2391, bio je propisan način vođenja službene evidencije. Tako su postrojbe bile dužne voditi popis vojnih osoba (Obrazac Vob-8). Zaključen popis, ovjeren potpisom zapovjednika i pečatom postrojbe, služio je mjerodavnom tijelu za ustrojavanje službene evidencije vojnih obveznika.

13. Ocjenjujući ponovno zahtjev žalitelja i dokazne prijedloge, pojedinačno i u međusobnoj vezi kao cjelini, prvostupanjsko tijelo te tuženik su pravilno zaključili da ni u ponovljenom zahtjevu niti jedan od predloženih dokaza koji je i ranije izveden, uvažavajući njihov karakter i značaj, ne ukazuju da bi tužitelj bio pripadnikom 127. brigade HV u razdoblju od 7. kolovoza 1991. do 1. studenog 1991.

13.1. Pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima iz službene evidencije te podaci iz službene evidencije imaju punu dokaznu snagu te se smatraju istinitim i temelj su za izdavanje javnih isprava o pripadnosti postrojbama. Stoga i Sud smatra da izjave tužitelja i svjedoka, ne mogu biti od presudnog utjecaja na odlučivanje s obzirom na ne postojanje podataka u službenim evidencijama i ne postojanje materijalnih dokaza da je tužitelj doista bio pripadnik 127. brigade HV u traženom razdoblju.

13.2. K tome, i stajalište je Visokog upravnog suda izraženo u presudama broj:

Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. i Usž-3334/2023-2 od 10. travnja 2024., na koje se poziva tuženik, da pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske se prvenstveno dokazuje podacima iz službenih evidencija.

14. Slijedom iznesenoga, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a jer nema materijalnih dokaza da je tužitelj bio pripadnik 127. brigade HV u traženom razdoblju jer se pripadnost sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a taj preduvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen.

15. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava potrebni uvjet predviđen člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 23. veljače 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku