Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2
Posl. br. Povrv-87/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marti Perak, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i tuženika osobno, 23. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica pod posl. br. Ovrv-4511/2024, UPP/OS-Ovrv-1108/2024 od 17. listopada 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku SF isplatiti tužitelju PF iznos glavnice od 300,00 EUR (tristo eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. studenog 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica pod posl. br. Ovrv-4511/2024, UPP/OS- Ovrv-1108/2024 od 17. listopada 2024. u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak u iznosu od 87,50 EUR (osamdesetsedam eura i pedeset centi).
III. Nalaže se tuženiku SF naknaditi tužitelju PF troškove parničnog postupka u iznosu od 288,27 EUR (dvjestoosamdesetosam eura i dvadesetsedam centi), zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom iznosu odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 19. rujna 2024. kao ovrhovoditelj na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 300,00 EUR, te je javni bilježnik Boris Godžirov iz Našica rješenjem pod posl. br. Ovrv- 4511/2024, UPP/OS-Ovrv-1108/2024 od 17. listopada 2024. odredio predloženu ovrhu općenito na imovini ovršenika.
2. Tuženik je kao ovršenik pravodobno uložio prigovor, pa je sud rješenjem pod posl. br. Povrv-87/2024-6 od 13. veljače 2025. rješenje o ovrsi stavio izvan snage, ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tuženik u prigovoru navodi da ne zna je li on ovrhovoditelju išta dužan jer u obavijesti nije napisano koliko je on već dao novaca i da nije dužan.
3. Sud je radi donošenja konačne odluke izvršio uvid u predmetni spis, te je pročitao Račun od 21. studenog 2023. (str. 7 spisa), Račun od 8. svibnja 2023. (str. 38 spisa), Račun od 21. studenog 2023. (str. 39 spisa), Račun od 12. rujna 2023. (str. 41 spisa), Žalbu od 25. srpnja 2023. (str. 42-43 spisa), Rješenje Grada Đakova (str. 44 i 45 spisa), Žalbu od 8. svibnja 2023. (str. 46 i 47 spisa), Potvrdu o primitku (str. 48 spisa), te su saslušani tužitelj, tuženik i svjedokinja JF.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika u upravnom postupku, te da tuženik tužitelju nije u cijelosti platio trošak sastava žalbe od 25. srpnja 2023. na rješenje o izvršenju, odnosno tuženik tužitelju nije za navedenu radnju u cijelosti platio iznos koji je tužitelj za obavljanje takve radnje zatražio. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik u obvezi tužitelju naknaditi na ime takve radnje preostali zatraženi iznos od 300,00 EUR uvećan za zatezne kamate.
6. Iz Računa od 8. svibnja 2023. (str. 38 spisa) proizlazi da je na ime tuženika izdan račun na iznos od 500,00 EUR i to za pruženu uslugu, sastav žalbe u upravnom postupku.
7. Iz Računa od 12. rujna 2023. (str. 41 spisa) proizlazi da je na ime tuženika izdan račun na iznos od 200,00 EUR i to za pruženu uslugu, sastav žalbe u upravnom postupku.
8. Iz Računa od 21. studenog 2023. (str. 39 spisa) proizlazi da je na ime tuženika izdan račun na iznos od 300,00 EUR i to za pruženu uslugu, zastupanje u upravom postupku, s dospijećem plaćanja 28. studenog 2023. Također, iz poleđine predmetnog računa proizlazi da je naznačeno da je tuženik istoga dana preuzeo dokumentaciju, te da je poleđina predmetnog računa potpisana vlastoručnim potpisom.
9. Iz Žalbe od 25. srpnja 2023. (str. 42-43 spisa) proizlazi da je tužitelj kao punomoćnik tuženika pisao žalbu na rješenje o izvršenju Upravnog odjela za gospodarstvo i financije Grada Đakova, a kojim rješenjem je utvrđeno da je postalo izvršno rješenje Upravnog odjela Grada Đakova kojim je naloženo tuženiku u roku od 25 dana ukloniti nepropisno postavljenu montažnu građevinu u tipu kioska sa kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Također, iz žalbe proizlazi da tužitelj kao punomoćnik tuženika u istoj naveo da je procijenjena vrijednost svih pokretnina u objektu cca 20.000,00 EUR.
10. Preostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista ne odnosi na sporne i odlučne činjenice u predmetnom postupku.
11. Tužitelj PF saslušan je na ročištu od 13. siječnja 2026. te je naveo da je tuženik došao u njegov ured kada je već bilo izdano prvo upravno rješenje navedeno u podnesku od 27. veljače 2025., te mu je izdao punomoć da ga zastupa u takvom upravnom postupku. U tom trenutku su pričali o samom postupku, te mu je tuženik rekao da bi on puno izgubio ukoliko bi se morala ukloniti montažna građevina koja je njemu služila u svrhu ugostiteljske djelatnosti, a čije je micanje bilo predmet upravnog postupka. Tada mu je rekao da navedene pokretnine koje se nalaze u takvom objektu vrijede oko 20.000,00 EUR, pa mu je tada i napomenuo da kada bi uzeli takvu vrijednost spora, nagrada bi iznosila 250 bodova, odnosno 500,00 EUR za sastav žalbe koju bi on pisao plus PDV od 25%, što iznosi 625,00 EUR, no on je pristao da tuženiku da mali popust, te da sastav takve žalbe ukupno s PDV-om iznosi 500,00 EUR na što je tuženik pristao, te mu je 8. svibnja 2023. takav iznos i platio. Budući da je prva žalba odbijena, ubrzo je u istom upravnom postupku doneseno rješenje o izvršenju, odnosno o prisilnom uklanjanju nepropisno postavljene montažne građevine, pa su se tuženik i on čuli telefonskim putem i dobio je nalog da i na takvo rješenje uloži žalbu budući da je bio prekratak rok za uklanjanje, pa tuženik ne bi stigao odnijeti sve svoje stvari. On mu je rekao da će i trošak takve žalbe biti isti kao i trošak prethodno plaćene od 500,00 EUR. Predmetnu žalbu su uložili 25. srpnja 2023. Trošak takve žalbe tuženik je platio gotovinski u njegovom uredu 12. rujna 2023. i to samo u iznosu od 200,00 EUR budući da je rekao da tada nema više i obećao je kroz 10-ak dana uplatiti preostali iznos od 300,00 EUR, a koji do sada nije uplatio. Navedeni upravni postupak je okončan prisilnim iseljenjem i uklanjanjem montažne građevine. Naglasio je kako je tuženik naknadno u njegov ured došao po dokumentaciju cijelog predmeta i to dana 21. studenog 2023. godine kada mu je ista i uručena, a tom prilikom mu je izdan i račun na iznos od 300,00 EUR, a koji račun se odnosi na preostali neplaćeni iznos sastava druge žalbe, te je tuženik svojim potpisom na poleđini predmetnog računa potvrdio da je preuzeo dokumentaciju. Naknadno je od njega tražio i izjavu da neće biti daljnjih postupanja u odnosu na njega za navedeni upravni postupak, te mu je rekao da će nakon primitka takve izjave njemu dati preostali iznos novca od 300,00 EUR. On mu je dao takvu izjavu, no novac nije dobio.
12. Tuženik LF također je saslušan na ročištu od 13. siječnja 2026. te je naveo da je istina da je došao u ured tužitelja kako bi ga zastupao u upravnom postupku. Došao mu je sa prvim upravnim rješenjem kojim mu je naloženo da se ukloni njegova montažna građevina sa čestice 6028/2, k. o. [katastarska općina]. Tada mu je dao punomoć da ga zastupa i u svrhu utvrđivanja vrijednosti predmeta spora mu je rekao da takvi montažni objekti čije se uklanjanje traži zajedno sa pripadajućim pokretninama koji se nalaze u njima vrijede od 10.000,00 do 50.000,00 EUR. Tada mu je tužitelj rekao da će ga trošak sastava jedne žalbe izaći 500,00 EUR i on je tada otišao u auto i donio tužitelju 500,00 EUR. Takva žalba je bila odbijena i odvjetnik odnosno tužitelj je pisao žalbu na naknadno doneseno rješenje o izvršenju prethodnog rješenja. On mu je trošak sastava takve žalbe platio 12. rujna 2023., ali samo u iznosu od 200,00 EUR budući da nije imao više novaca kod sebe, a on je tražio 500,00 EUR kao i za sastav prve žalbe. Naknadno je došao i to 21. studenog 2023. u ured tužitelja kako bi preuzeo dokumentaciju iz upravnog postupka, a tada mu je uručen i račun na preostali iznos od 300,00 EUR, a na čijoj poleđini se najvjerojatnije potpisao, tada je rekao da nema novaca, no obećao je platiti to. Nikada nije platio preostalo. Nije platio jer mu odvjetnik nije dao ni jedan račun da potpiše, a također nema ni novaca i neće platiti.
13. Svjedokinja JF, zaposlenica tužitelja, saslušana je na ročištu od 13. siječnja 2026. te je navela da ona radi kao tajnica u uredu tužitelja. Bila je prisutna kada je 8. svibnja 2023. tuženik došao u ured i dao punomoć tužitelju radi zastupanja u upravnom postupku. Tužitelj je tada rekao tuženiku da će sastav žalbe koštati 500,00 EUR budući da su njih dvojica prethodno pričali kolika bi bila vrijednost tog kioska i stvari koje se nalaze unutra. Tuženik je rekao da će odmah platiti trošak sastava žalbe, ona mu je izdala račun i on ga je gotovinski platio. Trošak sastava druge žalbe je plaćen djelomično u iznosu od 200,00 EUR i to 12. rujna 2023., tada mu je izdan račun budući da je toga dana došao u ured. Tada je rekao da će ostatak platiti u nekakvom roku budući da tada nije imao novaca. Tuženik je opet došao u ured i to 21. studenog 2023. po dokumentaciju iz spisa koju mu je ona tada predala i tada mu je ispostavila transakcijski račun na preostali iznos od 300,00 EUR. Zamolila je tuženika da svojim potpisom na poleđini takvog računa potvrdi primitak dokumentacije što je isti i učinio. Nakon što je svjedokinji od strane ovoga suda predočen račun sa lista 39 spisa, ista potvrđuje da se na poleđini predmetnog računa radi o njezinom rukopisu i potpisu tuženika. Tada je tuženik rekao da će platiti. Na poseban upit tuženika je izjavila da su tuženiku računi izdani 8. svibnja 2023. na iznos od 500,00 EUR, 12. rujna 2023. na iznos od 200,00 EUR i transakcijski račun 21. studenog 2023. na iznos od 300,00 EUR. Na poseban upit tuženika kada je on potpisao takve račune, svjedokinja navodi da nije potrebno račune potpisivati, već ga potpisuje samo izdavatelj računa.
14. Materijalnu dokumentaciju i iskaze tužitelja PF, tuženika ŽF i svjedokinje JF sud u cijelosti prihvaća kao istinite budući da isti iskazi djeluju životno, logično i uvjerljivo, te su u cijelosti u skladu materijalnom dokumentacijom koja je dostavljena u predmetni spis od strane tužitelja pa sud i nju kao takvu prihvaća. Naime, sve navedeno je u svome iskazu potvrdio sam tuženik koji gotovo u cijelosti čini nespornim sve navode tužitelja koji se tiču obavljanja radnji tužitelja kao njegova punomoćnika, dogovorene novčane vrijednosti obavljenih radnji, plaćenih i neuplaćenih iznosa i dr.
15. Iz ovako reproduciranih i ocijenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik tužitelja angažirao kao punomoćnika u svrhu zastupanja u upravnom postupku u kojemu je tuženiku već pri dolasku u ured tužitelja, od strane Upravnog odjela Grada Đakova bilo izdano rješenje kojim mu je naloženo da se ukloni njegova montažna građevina s kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa je isti zahtijevao od tužitelja na takvo rješenje napisati žalbu. Utvrđeno je da su tužitelj i tuženik pregovarali o vrijednosti predmeta spora za navedeni upravni postupak, a kako bi se odredila vrijednost nagrade tužitelja kao odvjetnika za obavljanje radnji u postupku, te su stranke odredile vrijednost od oko 20.000,00 EUR, pa je slijedom toga tužitelj tuženiku zaračunao naknadu za pisanje žalbe u iznosu od 500,00 EUR, a koju naknadu mu je tuženik i platio. Nadalje, utvrđeno je da je prethodno napisana žalba tužitelja odbijena, te je doneseno novo upravno rješenje o izvršenju, odnosno rješenje o prisilnom uklanjanju montažne građevine ovdje tuženika, pa je tuženik tužitelju dao nalog za sastav žalbe i na takvo rješenje. Za sastav navedene žalbe od 25. srpnja 2023. tuženik je tužitelju 12. rujna 2023. platio iznos od 200,00 EUR, te mu obećao ostatak od 300,00 EUR uplatiti kroz određeno vrijeme. Također, utvrđeno je i da je tuženik ponovno pristupio u ured tužitelja 21. studenog 2023. kako bi uzeo od tužitelja svu dokumentaciju iz predmetnog postupka koja mu je tada i uručena, a kojom prilikom je tuženiku izdan i račun na preostali iznos od 300,00 EUR za sastav žalbe od 25. srpnja 2023., a tuženik je na poleđini predmetnog računa svojim potpisom potvrdio da je preuzeo predmetnu dokumentaciju.
16. Dakle, tužitelj je tuženiku nagradu za sastav žalbe u upravnom postupku zaračunavao na temelju Tbr. 24. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT) u skladu s Tbr. 22. t. 1. alineja 2. Naime, nesporno je da su stranke u uredu tužitelja prilikom davanja punomoći istome od strane tuženika, pregovarale o vrijednosti predmeta spora koju su utvrdili u iznosu od oko 20.000,00 EUR, pa je očito da se radilo o procjenjivom upravnom postupku, te je tužitelj svoju nagradu zaračunavao sukladno vrijednosti prema Tbr. 7. t. 1. OT-a (a prema kojoj Tarifi bi vrijednost nagrade za sastav žalbe čak i prelazila dogovoreni iznos od 500,00 EUR).
17. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir i činjenicu da tuženik ne spori da je s tužiteljem kao odvjetnikom dogovorio iznos od 500,00 EUR kao trošak sastava svake pojedine žalbe u upravnom postupku, te činjenicu da tuženik ne spori da je trošak sastave žalbe od 25. srpnja 2023. platio djelomično u iznosu od 200,00 EUR, te nespornu činjenicu da je tuženiku 21. studenog 2023. uručen račun za preostali iznos od 300,00 EUR s danom dospijeća 28. studenog 2023., to je prema pravnom shvaćanju ovoga suda tuženik u obvezi tužitelju naknaditi daljnji iznos od 300,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na takav iznos teku od 29. studenog 2023. (sljedeći dan od dana dospijeća računa), pa je na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP) odlučeno kao u t. I. izreke.
18. U odnosu na troškove ovršnog postupka, valja navesti kako je sud nakon što je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po prigovoru ovršenika (ovdje tuženika) predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene radnje. Prema tome, donošenjem takvog rješenja ovrha je stavljena izvan snage, odnosno proizlazi kao da nije niti pokrenuta, već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, pa je u skladu s navedenim potrebno donijeti zajedničku odluku o troškovima postupka, kako parničnih tako i ovršnih, pa je sud odlučio kao pod toč. II. izreke presude, te o takvim troškovima donio odluku pod toč. III. izreke.
19. Sud je o troškovima parničnog postupka odlučio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP- a. Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 27. veljače 2025. u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT-a u iznosu od 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu od 9. listopada 2025. u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a u iznosu od 50,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištu od 13. siječnja 2025. u skladu s Tbr. 9. t. 1. u iznosu od 50,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak koji proizlazi iz ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u skladu s Tbr. 11. t. 1. OT-a u iznosu od 50,00 EUR, te zatraženi trošak naknade javnom bilježniku u iznosu od 20,00 EUR u skladu s Pravilnikom o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku. Na navedene iznose tužitelju je priznat i PDV od 25% pa isto iznosi ukupno 275,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, pa je tako tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 288,27 EUR.
20. Naime, sud tužitelju zatražene parnične radnje nije priznavao u skladu s Tbr. 40. t. 1. OT-a, u smislu zastupanja više osoba i povećanja odvjetničke nagrade. Naime, u prijedlogu za ovrhu je naznačen samo jedan ovrhovoditelj i to PF (pa tako i samo njegov OIB kao fizičke osobe), dakle, bez obzira što je pod njegovim imenom naznačen Zajednički odvjetnički ured Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, valja naglasiti da je kao ovrhovoditelj naznačena samo jedna fizička osoba, dok ostali odvjetnici iz navedenog zajedničkog odvjetničkog ureda nisu navođeni posebno svaki kao ovrhovoditelj. Dakle, punomoćnik je zastupao samo jednu osobu i nema pravo na uvećanje troška. Također, Zajednički odvjetnički uredi predstavljaju samo oblik građanskog partnerstva u kojem slučaju međusobna prava i obveze odvjetnici uređuju u pisanom obliku, a osnivaju odvjetnički ured upisom u odgovarajući upisnik Komore, međutim, tim upisom ne stječu svojstvo javnog trgovačkog društva niti svojstvo pravne osobe, već pravnu osobnost ima svaki odvjetnik u tom uredu kao zasebna fizička osoba, pa nije od značaja niti činjenica što predmetni računi glase na ime Zajedničkog odvjetničkog ureda. Također, sud tužitelju nije priznao niti zatraženi trošak zastupanja na ročištu radi objave odluke budući da je takav trošak budući i neizvjestan, a punomoćnik tužitelja isti može zatražiti na ročištu za objavu presude ukoliko na isto pristupi o čemu će sud naknadno donijeti rješenje.
21. Slijedom svega, u preostalom iznosu je zahtjev ovrhovoditelj za naplatu troška valjalo odbiti kao neosnovan, pa je u odnosu na troškove parničnog postupka odlučeno kao pod t. III. izreke.
U Đakovu 23. veljače 2026.
SUDAC
Željko Samardžić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku
