REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM

ZAGREBU

Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-660/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice specijalistice ZA, u pravnoj stvari tužitelja Astera Nekretnine DLK d.o.o., Zagreb, Mlinovi 138B, OIB: 32682307040, zastupanom po punomoćniku Juraju Blažičko, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika, VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja FA i punomoćnika tužitelja, Juraja Blažička, odvjetnika u Zagrebu i tužene osobno, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Karla Frkovića iz Samobora, poslovni broj Ovrv-17542/2024, UPP/OS-Ovrv-1039/2024 od 25. rujna 2024. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Karla Frkovića iz Samobora, poslovni broj Ovrv-17542/2024, UPP/OS-Ovrv-1039/2024 od 25. rujna 2024., u dijelu kojim je tuženiku VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , naloženo isplatiti tužitelju Astera Nekretnine DLK d.o.o., Zagreb, Mlinovi 138B, OIB: 32682307040, nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) uz zakonske zatezne kamate.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Astera Nekretnine DLK d.o.o., Zagreb, Mlinovi 138B, OIB: 32682307040, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.091,36 EUR (slovima: tisuću devedeset jedan eur i trideset šest centi) uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je 24. srpnja 2024., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.000,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka te je povodom navedenog prijedloga doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Karla Frkovića iz Samobora, poslovnog broja Ovrv-17542/2024, UPP/OS-Ovrv-1039/2024 od 25. rujna 2024.

2. U odnosu na citirano rješenje o ovrsi, tuženik je izjavio prigovor (list 19 spisa) u kojem navodi da posao sa trgovačkim društvom nije nikad sklopljen te samim time nema razloga plaćati uslugu posredovanja, jer do istog nije došlo u niti jednom trenutku što se može i dokazati. Tuženik ne stavlja konkretan prijedlog glede samog pobijanog rješenja o ovrsi, ali iz sadržaja prigovora, proizlazi da predmetno rješenje o ovrsi predlaže ukinuti.

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja Povrv-660/2024 od 10. siječnja 2025., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 20. siječnja 2025. (list 28-49), očitovao na odgovor na tužbu te dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj prema navodima tužitelja temelji osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U citiranom podnesku tužitelj ističe da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Posredničkog ugovora od 18. ožujka 2024., kojim je tuženik kao nalogodavac ovlastio tužitelja kao posrednika za posredovanje pri iznajmljivanju tuženikove nekretnine u [adresa] na adresi [adresa]. Nadalje tužitelj ističe da su stranke ugovorile kako tužitelju kao posredniku u slučaju najma/zakupa nekretnine pripada posrednička naknada u iznosu od jednomjesečne ostvarene najamnine/zakupnine.

5. Također, tužitelj ističe da je posredovao pri tuženikovom iznajmljivanju nekretnine društvu Dalekovod d.d. te da su ugovorili i nižu naknadu od ugovorene najamnine, odnosno posredničku naknadu od 1.600,00 EUR uz PDV. Zaključno, tužitelj predlaže održati predmetni platni nalog na snazi uz naknadu troškova postupka i zakonske zatezne kamate.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: račun 15-100-77 od 15. srpnja 2024. (list 7), presliku Posredničkog ugovora od 18. ožujka 2024. (list 30), presliku Whatsapp korespondencije između stranaka (list 31-49), saslušan je zakonski zastupnik tužitelja na ročištu od 30. travnja 2025. (list 54-55), saslušan je tuženik na ročištu od 30. travnja 2025. (list 55-56).

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP), sud je utvrdio da zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine po osnovi sklopljenog posredničkog ugovora za usluge posredovanja u odnosu na nekretninu u vlasništvu tuženika.

9. Između stranaka postupka nije sporno da je posrednički ugovor između tužitelja i tuženika potpisan te da Ugovor o najmu koji je sklopljen u odnosu na nekretninu koja je predmet Posredničkog ugovora, nije sklopljen između tuženika i treće osobe s kojom bi tužitelj doveo u vezu tuženika, već između treće osobe i tvrtke tuženika. Između stranaka postupka sporno je pitanje je li došlo do realizacije najma na adresi [adresa] u [adresa] preko tužitelja i na način kako je to bilo ugovoreno te je li tužitelj ovlašten naplatiti proviziju za usluge posredovanja, obzirom da je Ugovor o najmu s trećom osobom sklopila tvrtka tuženika, a ne tuženik osobno koji je potpisnik predmetnog Posredničkog ugovora.

10. Uvidom u račun broj 15-100-77 od 15. srpnja 2024. (list 7), utvrđeno je da je isti izdan od strane tužitelja tuženiku za uslugu posredovanja za najam kuće na adresi [adresa] u iznosu od 1.600.00 EUR uz PDV od 400,00 EUR, dakle ukupnog iznosa od 2.000,00 EUR.

11. Iz preslike posredničkog ugovora od 18. ožujka 2024. (list 30 spisa), proizlazi da VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], dakle tuženik u ovom postupku potpisom navedenog ugovora potvrđuje da je kao nalogodavac po prvi puta razgledao nekretninu opisanu kao: kuća u [adresa] koja se nalazi na adresi: [adresa], koja je ujedno u njegovu vlasništvu. Nadalje proizlazi da se nalogodavac, dakle tuženik ugovorom obvezao isplatiti posredničku naknadu posredniku u slučaju da dođe do zaključenja ugovora o kupnji, zamjeni, zakupu ili najmu nekretnine između njega ili osobe u čije je ime razgledao nekretninu te vlasnika opisane nekretnine. Slijedom navedenoga, iz navedenoga ugovora proizlazi da se tuženik obvezao platiti posredničku naknadu u slučaju ako dođe do zaključenja ugovora o kupnji, zamjeni, zakupu ili najmu nekretnine između tuženika kao nalogodavca koji je prvi put razgledao predmetnu nekretninu ili osobe u čije je ime razgledao nekretninu i vlasnika te nekretnine koji je opet tuženik.

12. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja s ročišta od 30. travnja 2025. (list 54-55) proizlazi da ga je tuženik kontaktirao jer se i inače bavi iznajmljivanjem smještaja za radnike te je ponudio da oglasi njegovu nekretninu za smještaj u [adresa]. Zakonski zastupnik tužitelja naveo je da je smještaj objavio, da su se javili ljudi koje je odveo do nekretnine tuženika gdje je potpisan ugovor o posredovanju te je smještaj tuženika uzela firma Dalekovod. Nadalje, zakonski zastupnik tužitelja naveo je da je Ugovor o najmu između Dalekovoda i tuženika bio potpisan na godinu dana, da ga je tuženik porukama i pozivima obavijestio da je došlo šesnaest radnika, zaposlenika Dalekovoda i da je mislio da je sve u redu. Nadalje, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je tuženik dao račun na koji je Dalekovod uplaćivao najamninu te da ne zna točno koliko su ostali radnici Dalekovoda, ali da je mišljenja da su ostali nekih četiri do pet mjeseci. Nadalje, zakonski zastupnik tužitelja naveo je da se usmeno dogovorio s tuženikom da iznos provizije bude 1.600,00 EUR, a ne 2.200,00 EUR koliko iznosi mjesečna najamnina i ujedno ugovorena provizija Ugovorom o posredovanju. Također, zakonski zastupnik tužitelja navodi da je prije pokretanja ovog postupka kontaktirao tuženika da plati posredničku proviziju, koji je stalno obećavao da će platiti međutim stalno je imao neke izlike, a proviziju nije platio.

13. Nadalje, zakonski zastupnik tužitelja istaknuo je da je tuženik kao fizička osoba sklopio Ugovor o posredovanju, da je Ugovor o najmu koji je rezultat njegovog posredničkog djelovanja sklopila firma tuženika na koji način tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Zakonski zastupnik tužitelja navodi da navedeno nije u redu jer da ne može utjecati tko će na kraju sklopiti ugovor o najmu, međutim da je sve s tuženikom pregovarao i dogovarao te da je ugovor o najmu sklopljen njegovim posredničkim radom.

14. Iz iskaza tuženika s ročišta od 30. travnja 2025. (list 55-56) proizlazi da je potpisao Ugovor o posredovanju s tužiteljem, prije nego su došli radnici Dalekovoda koji je bio bjanko, bez cijene, bez ičega. Tuženik je nadalje istaknuo da do realizacije tog ugovora s Dalekovodom nije došlo, da ga je tužitelj doveo u vezu s Dalekovodom, ali da Ugovor o najmu nije potpisao on već njegova tvrtka i to samo u odnosu na jednog djelatnika Dalekovoda. Tuženik ističe kako nije sporno da se s tužiteljem dogovorio da će temeljem njegovog posredničkog djelovanja iz tvrtke Dalekovod u njegovu nekretninu za najam doći 16 zaposlenika, da bi cijena najma i to mjesečnog po osobi iznosila 130,00 EUR te bi ukupna mjesečna najamnina na taj način iznosila 2.200,00 EUR. Nadalje je tuženik naveo da je od tih šesnaest djelatnika samo s jednim sklopljen Ugovor o najmu s Dalekovodom i na taj način mjesečna najamnina iznosila je 130,00 EUR, dok je ostalih petnaest radnika prespavalo samo jednu noć koju im je besplatno dao te su nakon toga išli na teren.

15. Člankom 10. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO), određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

16. Člankom 28. stavak 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ("Narodne novine" broj 107/2007, 144/2012, 14/2014, 32/2019), određeno je da posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora.

17. Sud iskaz zakonskog zastupnika tužitelja ocjenjuje istinitim, međutim životno i profesionalno nedosljednim. Naime, iz samog sadržaja predmetnog posredničkog ugovora proizlazi kontradikcija, koja dovodi u pitanje njegovu pravnu svrhu i učinke. Posredničkim ugovorom tužitelj se obvezao dovesti u vezu nalogodavca s trećom osobom radi sklapanja pravnog posla, odnosno vlasnikom nekretnine, dok je u konkretnom slučaju nalogodavac istodobno i vlasnik nekretnine koja je predmet posredovanja. Slijedom navedenoga, ugovorna obveza posrednika svodi se na to da nalogodavca dovede u vezu sa samim sobom što je pravno neutemeljeno. Sud ocjenjuje da u takvoj situaciji ne može doći do ostvarenja bitnog elementa posredničkog ugovora, a to je dovođenje u vezu dviju različitih ugovornih strana. Naime, bez postojanja dviju različitih strana između kojih posrednik posreduje, ne može nastati ni pravo na posredničku naknadu, neovisno o tome što je ugovor formalno potpisan. Posebno se ističe da se pravo na posredničku proviziju ne može temeljiti isključivo na činjenici da je ugovor o posredovanju potpisan, već isključivo na ostvarenju njegove svrhe. Također, prema ocjeni ovog suda pravo na proviziju ne ostvaruje se samom činjenicom što je tuženik osobno kontaktirao tužitelja, budući da sama činjenica inicijalnog kontakta nije odlučna za nastanak prava na posredničku naknadu. Također, sud ne prihvaća navode zakonskog zastupnika tužitelja da ne može utjecati tko će na kraju sklopiti Ugovor o najmu, odnosno da će isti u konačnici sklopiti pravna osoba u vlasništvu tuženika, a ne tuženik osobno. Naime, posrednik kao profesionalna osoba u prometu nekretnina mora postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, što u konkretnom slučaju znači da je tužitelj bio dužan jasno u tvrditi tko je nalogodavac posredovanja, za čiji račun se posredovanje obavlja i tko će biti ugovorna strana u pravnom poslu koji će biti rezultat posredovanja.

18. Iskaz tuženika sud ocjenjuje kao istinit te životno i logički uvjerljiv.

19. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

20. Na temelju izvedenih dokaza, a osobito posredničkog ugovora te iskaza zakonskog zastupnika tužitelja te tuženika, sud je utvrdio da je između stranaka sklopljen pisani posrednički ugovor kojim se tuženik obvezao na plaćanje posredničke naknade u slučaju zaključenja ugovora o kupnji, zamjeni, najmu ili zakupu predmetne nekretnine. Iz sadržaja navedenog ugovora proizlazi da je nalogodavac ujedno i vlasnik nekretnine. Nadalje, prema ocjeni suda tužitelj nije jasno razlučio tko je zapravo bio nalogodavac posredovanja, a tko ugovorna strana u ugovoru o najmu koji je trebao biti rezultat posredničkog rada tužitelja. U konkretnom slučaju sud ocjenjuje da sama činjenica oglašavanja nekretnine i njezina razgledavanja nije dovoljna za nastanak obveze plaćanja posredničke naknade, osobito u situaciji kada nije dokazano da je tužitelj doveo u vezu tuženika kao fizičku osobu s konkretnim najmoprimcem. Dodatno se ističe da je ugovorna konstrukcija u kojoj je nalogodavac ujedno i vlasnik nekretnine protivna svrsi instituta posredovanja, budući da u takvom odnosu ne dolazi do posredovanja između dviju različitih strana. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju ne radi se o posredničkom odnosu, već o formalno zaključenom ugovoru bez mogućnosti ostvarenja njegove pravne svrhe, pri čemu se pravo na proviziju izvodi iz same činjenice postojanja ugovora, a ne iz rezultata posredovanja.

21. Također, u odnosu na navode tužitelja iz kojih proizlazi da nije mogao znati da će ugovor o najmu u konačnici sklopiti tvrtka tuženika, ponovno valja reć i da posrednik kao stručnjak u prometu nekretnina ima povećanu dužnost pažnje te je bio dužan jasno i nedvojbeno utvrditi tko će biti potpisnik ugovora koji će se sklopiti kao rezultat usluga posredovanja tužitelja. Propust tužitelja u tom pogledu ne može ići na teret tuženika, niti može proizvesti obvezu koju tuženik nikada osobno nije preuzeo vezano za potpisivanje Ugovora o najmu koji bi bio rezultat posredničkog rada tužitelja.

22. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje tražbine prema tuženiku stoga je temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a, koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti, kako je to navedeno u točki I. izreke presude.

23. U točki II. izreke presude ovaj sud ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Karla Frkovića iz Samobora, poslovnog broja Ovrv-17542/2024, UPP/OS-Ovrv-1039/2024 od 25. rujna 2024., u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR s pripadajućim kamatama. Naime, člankom 164. stavak 4. ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske p resude. Slijedom navedenoga, u smislu članka 451. stavak 3. ZPP, sukladno kojoj će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, odlučeno je i kao u točki II. izreke.

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen je u smislu članka 154. i 155. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

25. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. veljače 2026.

SUDAC:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP - a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- spis