REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-65/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, te Damira Ronka kao izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UKB, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika izjavljenoj po branitelju Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-618/2025-86 od 11. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 23. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika UKB odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-618/2025-86 od 11. prosinca 2025., okrivljenik BKB, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. i 2. KZ, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ., te je na temelju članka 326. stavak 2. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
1.1. Na temelju članka 54. KZ okrivljenom BKB se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 17. ožujka 2025. u 6,20 sati, pa nadalje
1.2. Na temelju članka 79. stavak 1. KZ od okrivljenika UKB oduzet je osobni automobil marke i tipa BMW, sive boje, sa dvije istaknute registarske pločice registarskih oznaka i broj HLK1362 (Njemačka), startni ključ crne boje za osobni automobil marke i tipa ''BMW'', reg. oznaka i broja [registarska oznaka] (Njemačka), te jedan mobilni uređaj sa natpisom ''Samsung'', sive boje, IMEI brojeva IMEI1: [IMEI broj] i IMEI2: [IMEI broj], sa pripadajućom SIM karticom NN operatera, sa oštećenjima Stakla na poleđini mobilnog uređaja te umetnut u prozirnu zaštitnu masku, a koji predmeti su od njega oduzeti temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU karlovačke, PP Slunj od 17. ožujka 2025., serijskog broja [serijski broj], a koji predmeti postaju imovina u vlasništvu Republike Hrvatske.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik je oslobođen troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1 do 6 ZKP/08 te oni padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnih odredaba kaznenog zakona te zbog odluke o kazni. Obrana smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri na strani okrivljenika cijenio olakotne okolnosti poput, raniju neosuđivanost, loše imovinsko stanje te priznanje djela. Nadalje, se poziva na praksu Europskog suda gdje naglašava da zadržavanje fizičkih dokaza može biti neophodno u interesu pravilnog provođenja pravde, iako mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između uporabljenih sredstava i cilja koji se želi postići svim mjerama. Smatra da oduzimanje automobila nije obavezno jer nije dokazano da je vozilo bilo namijenjeno isključivo ili pretežno za počinjenje kaznenog djela, nego služi za svakodnevne potrebe. Navodi da se prema zakonu mogu oduzeti samo predmeti koji su posebno povezani s kaznenim djelom, što u ovom slučaju za automobil i mobitel nije utvrđeno. Obrana predlaže blažu kaznu i vraćanje oduzetih predmeta. Obzirom na sve prethodno navedeno, predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu o odluci o kazni i odluci o oduzimanju predmeta, a podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je ODO u Karlovcu koji predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu okrivljenika te potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba okrivljenika UKB nije osnovana.
5. Iako je okrivljenik po branitelju naveo da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, istu nije ničime obrazložio, već je drugostupanjski sud samo ispitao postojanje povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Žaleći se zbog odluke o kazni okrivljenik ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti s obzirom na njegovu raniju neosuđivanost, da je otac dvoje djece , lošeg imovinskog stanja te priznanje počinjenog djela u cijelosti. Suprotno tvrdnjama iz žalbe prvostupanjski sud je odlučujući o kaznenopravnoj sankciji utvrđivao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela, odnosno kako olakotne tako i otegotne okolnosti.
6.1. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ i to da se njome izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se ima jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Također se vodilo računa i o odredbi članka 47. KZ kojom je propisano odmjeravanje kazne odnosno da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano kao olakotne okolnosti uzeo u obzir priznanje kaznenog djela, izraženo kajanje, obećanje da se ovako nešto više nikada u njegovom životu neće ponoviti, činjenicu da je priznanjem kaznenog djela olakšao i ubrzao kazneni postupak te je na taj način doprinio njegovoj efikasnosti i ekonomičnosti, njegove obiteljske i imovne prilike, okolnost da je otac dvoje djece i lošeg imovnog stanja. Kao otegotna okolnost cijenjena je društvena opasnost i težina počinjenog kaznenog djela.
6.2. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, prvostupanjski sud je pravilno okrivljenika za počinjeno kazneno djelo protiv javnog reda protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11 kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ, za koje je zakonom zapriječena kazna od 3 do 12 godina osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a koja je određena u minimalnom trajanju za to kazneno djelo. Kazna na koju je okrivljenik osuđen je zapravo svrsishodna sankcija okrivljeniku koja će utjecati na njega da više ne poduzima nikakve kaznene aktivnosti te da počne štovati pozitivno pravni poredak RH. Ova kazna je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, razmjerna stupnju krivnje okrivljenika i okolnostima počinjenja kaznenog djela te se istom dovoljno izražava društvena osuda zbog počinjenog.
6.3. U odnosu na žalbene navode o oduzimanju vozila i mobilnog uređaja pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o trajnom oduzimanju predmeta od okrivljenika, obzirom da je utvrđeno da su i vozilo i mobilni uređaj vlasništvo okrivljenika te su korišteni za počinjenje kaznenog djela, a mobilni uređaj ujedno sadrži podatke i upute za izvršenje djela, što okrivljenik nije niti sporio. U odnosu na vozilo valja još naglasiti da se radi o vlasništvu okrivljenika kojeg je kao stranac dolaskom na teritorij Republike Hrvatske uporabio za počinjenje kaznenog djela iz koristoljublja zbog čega je pravilno oduzeto predmetno vozilo jer se nedvojbeno može ponovno upotrijebiti za počinjenje kaznenog djela.
7. Budući je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 23. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
