REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-20/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antonije Alešković Nikić, u kaznenom predmetu protiv optuženog LE zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (NN br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11, odlučujući o žalbi optuženog izjavljenoj po braniteljici Valentini Bakarić odvjetnici iz Odvjetničkog društva Palić, Bakarić i Bakočević Piršić d.o.o. iz Zagreba izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1841/2025-21 od 12. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23.02.2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog LE odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu poslovni broj K-1841/2025- 21 od 12. prosinca 2025. na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/13, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženog LE proglasio je krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 179.a KZ/11 optuženom je za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženom je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 optuženi osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da se optuženom u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od

8. kolovoza 2025. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola koja će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava. Sukladno članku 68. stavku 5. ZKP/08 određeno je da će sudac izvršenja svakih šest mjeseci, računajući od dolaska optuženog na izvršenje ove sigurnosne mjere preispitati postoje li uvjeti iz članka 68. stavak 1. ZKP/08 za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje. Sudac izvršenja može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere. Sukladno članku 68. stavku 4. ZKP/08 sudac izvršenja će obustaviti izvršavanje mjere iz stavka 1. tog članka ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145.stavak 2. točka 6. ZKP/08 naloženo je optuženom ĆE naknaditi troškove kaznenog postupaka u paušalnom iznosu od 500,00 eura, te temeljem članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 troškove vještačenja u visini 850,00 eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude dok mu je temeljem članka 145. stavak 4. u svezi članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08 naloženo platiti i troškove postavljenog branitelja i to u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio optuženi po braniteljici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Ističe kako se presuda ne može ispitati budući je izreka presude nerazumljiva s obzirom da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno ti razlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i iskaza danih u postupku. Nejasno je na temelju čega sud nije cijenio istinitom obranu optuženog s rasprave, te to da je FE iskazom na raspravi nastojala ublažiti položaj optuženog. Navodi kako u obrazloženju presude sud nije obrazložio na temelju kojih dokaza je zaključio da je optuženi prijetio VE, jer to što je u bračnoj svađi znao istoj uputiti pogrdne riječi ne znači da joj je prijetio, a kako svjedokinja FE navodi to je bilo obostrano. Smatra da optuženi nije počinio kazneno djelo nasilja u obitelji, jer iz iskaza svjedokinje FE je jasno da VE nije bila u strahu niti je bila uznemirena. Obrana izrečenu kaznu smatra nerazmjernom djelima, te smatra da ukoliko je utvrđeno da je optuženik kriv za inkriminirana djela sud je mogao primijeniti odredbu članka 57. KZ/11 o djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebno imajući u vidu da se radi o osobi visoke životne dobi i dosad nekažnjavanoj osobi. Stoga predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kako bi se u ponovljenom postupku utvrdile činjenice i proveli svi potrebni dokazi, te donijela nova na zakonu utemeljena presuda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u dijelu u kojem pazi po službenoj dužnosti postoje li povrede odredaba kaznenog postupka i je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, odnosno u djelu u kojem se presuda pobija žalbom, te ovaj sud nije utvrdio takvih povreda.

4.1. Obrana samo paušalno ističe žalbeni navod temeljem članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i to da je izreka presude nerazumljiva, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su ti razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude i iskaza danim u postupku, iako ti navodi nisu ničim argumentirani. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je našao kako je presuda razumljiva, da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnosti u obrazloženju pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud je pod točkom 7. do 12. obrazloženja pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama u ovom postupku, i to kroz ocjenu dokaza, činjenična utvrđenja i pravnu kvalifikaciju, razlozima o krivnji te u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri, koja utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se žalitelj upućuje na isto radi nepotrebnog ponavljanja.

5. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim, odnosno na temelju čega je sud zaključio da je optuženik prijetio oštećenoj VE, budući da isto ne proizlazi iz niti jednog dokaza- ni personalnog ni materijalnog. Prvostupanjski sud je pročitao zapisnik o dokaznom ročištu ispitivanja svjedoka FE sastavljen kod Županijskog suda u Zagrebu 15. rujna 2025. na kojem je FE iskazala kako je većinu puta bila prisutna svađama i verbalnim sukobima između njezinih roditelja jer živi s njima u kući te je čula kako otac govori majci „kurvo, jebo ti L mater, ti si ništ koristi“, a potom je iskazala kako joj je majka ispričala da joj je otac govorio „kurvo, ubit ću te, odslužit ću te, bit ću na naslovnici kada te riješim“ i u toj situaciji je na nju nasrtao nožem. Majka joj je rekla kako je zbog te situacije s nožem bila uznemirena. Na temelju navedenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje, na temelju posrednog personalnog dokaza- iskaza FE, kći optuženika, koja je otklonila blagodat, kako je optuženi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, unatoč tome što je žrtva-supruga optuženika VE prihvatila blagodat ne svjedočenja i kod suca istrage i na raspravi. Iz navedenog, i ovaj drugostupanjski sud nalazi dokazanim počinjenje kaznenog djela prijetnje prema supruzi VE - bliskoj osobi, te pravilno prvostupanjski sud cijeni obranu optuženika neistinitom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti.

6. Neosnovan je žalbeni navod da je svjedokinja FE iskazom na raspravi nastojala ublažiti položaj optuženika. Naime, svjedok FE je životno i uvjerljivo davala iskaz kod suca istrage na dokaznom ročištu, koji iskaz je u svojim bitnim dijelovima ponovila i na raspravi gotovo identično navodeći kako ona osobno nije čula riječi prijetnje upućene od strane optuženika prema žrtvi, ali joj se žrtva - majka žalila i govorila što je optuženik rekao. Prvostupanjski sud je pravilno temeljio presudu na temelju iskaza FE, kći optuženika, kojeg je dala na dokaznom ročištu kod Županijskog suda u Zagrebu 15. rujna 2025. jer se radi o konfrontiranom iskazu-bili su prisutni optuženik i njegova braniteljica koja je i postavljala pitanja svjedoku, a same stranke nisu imale primjedbe na iskaz koji je dan uz sva potrebna upozorenja. Obzirom je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio njezin iskaz, te iskaz dan pred sucem istrage u prethodnom postupku kao istinit, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilno je sud prvog stupnja optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Nesporno je utvrđeno kako je optuženik u bračnim svađama znao uputiti žrtvi-supruzi VE pogrdne riječi i to kroz duže vremensko razdoblje od kolovoza 2024. do 8. kolovoza 2025. godine, to je pravilno optuženik proglašen krivim i zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ.

6.1. Nije u pravu optuženik po branitelju kada navodi da nisu ostvarena obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 i to iz razloga što joj „…majka joj nije izgledala ustrašeno ni uznemireno, sve je bilo normalno.“, obzirom da za ostvarenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 dovoljno da kod prosječnog čovjeka ili građanina mogu takve riječi dovesti do straha ili uznemirenja, dok sam strah i uznemirenje kao osjećaj ne mora nastupiti.

7. Točan je žalbeni navod optuženika po branitelju da se na 10. stranici presude, u drugom paragrafu, pod točkom 8. obrazloženja pobijane presude navodi kao žrtva ME, supruga optuženika, ali da ta osoba nema nikakve poveznice niti sa optuženikom niti predmetom, ali to ne predstavlja netočno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer se radi o očitoj omašci suda prvog stupnja, te u svojoj cjelini i ukupnosti ne utječe na pravilna činjenična utvrđenja, odnosno na zakonitost presude.

8. Neosnovan je žalbeni navod optuženika kada ističe da odmjerena kazna zatvora je nerazmjerna kaznenim djelima za koje se optuženik tereti, te da je sud trebao primijeniti odredbe o djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebno imajući u vidu da se radi o osobi do sada nekažnjavane i visoke životne dobi. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti na strani optuženika i to da je isti osoba visoke životne dobi, do sada kazneno i prekršajno neosuđivan, kao i da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, dok je kao otegotno cijenio duže vremensko razdoblje činjenja kaznenog djela nasilja u obitelji, više različitih modaliteta činjenja tog kaznenog djela, upornost protupravnog postupanja, u većoj mjeri povrede zaštićenog društvenog dobra bez kritičnosti u svojim postupcima te postupanje optuženika tijekom postupka, kada je na raspravi svojoj kćeri uputio grubi komentar za vrijeme kada je ispitana u svojstvu svjedoka. Ovaj drugostupanjski sud smatra, kako je pravilno sud prvog stupanja imajući u vidu sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti optuženom utvrdio za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa na temelju članka 51. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, smatrajući da će se upravo takvom izrečenom kaznom djelovati na optuženika da uskladi svoje ponašanje sa pravilima zajednice i društva u kojem živi, te se uzdrži ubuduće od činjenja kaznenih djela, a i na sve članove društva da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibljenosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, kao i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Utvrđene kazne zatvora kako pojedinačno, tako i jedinstvena kazna zatvora razmjerna je kaznenim djelima za koja je optuženik proglašen krivim, te ovaj drugostupanjski sud smatra kako nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 57. KZ/11 o djelomičnoj uvjetnoj osudi, imajući u vidu trajanje protupravnog postupanja optuženika i način i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik proglašen krivim.

9. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.

U Požegi, 23. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Mirjana Madunić