Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1187/2025-16

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici GIH, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 03. veljače 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 23. veljače 2026. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju GI, [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 25.09.2024., iznos od neto 1.740,00 € (slovima: tisućusedamstočetrdeseteura) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 06.05.2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva s osnove neimovinske štete, u iznosu od 1.000,00 €, kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju GI, [adresa], zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.000,00 € za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 06.05.2025. do dana isplate 02.06.2025., po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.349,38 €, sa zateznim kamatama tekućim od 23.02.2026., do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30.06.2025. navodi da je dana 25.09.2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, na autocesti A1, stacionaža 319 + 800, na lijevom traku prilikom čišćenja i krčenja šiblja sa autoceste. Prilikom prelaska preko elastične odbojne ograde, tužitelj se spotaknuo i pao između ograde i lajsne koja je sastavni dio ograde. Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca, pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 06.05.2025., a tuženik mu je isplatio na ime naknade štete, dana 02.06.2025. iznos od 1.000,00 €, koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer mu je prilikom prelaska ograde noga zapela u zaštitnoj ogradi uslijed čega je pretpio intenzivne bolove i strah, posebne bolove u području prepone desne noge i desne potkoljenice. Tužitelj potražuje za pretrpljene fizičke bolove 1.200,00 €, za pretrpljeni strah 1.000,00 €, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.000,00 €, te za tuđu pomoć 200,00 € odnosno ukupno 3.400,00 €, umanjeno za nesporno plaćenih 1.000,00 €, odnosno 2.400,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 06.05.2025. (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, te trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. S obzirom da je tuženik nesporni iznos platio tužitelju sa zakašnjenjem, tužitelj potražuje i isplatu zateznih kamatama na plaćeni iznos naknade štete od 1.000,00 € i to za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva 06.05.2025. do dana isplate 02.06.2025..

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću, kirurgu, tužitelj je podneskom od 24.10.2025. (str. 59-60 spisa), postavio konačan tužbeni zahtjev. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje za pretrpljene fizičke bolove 2.000,00 €, za pretrpljeni strah 1.600,00 €, za tuđu pomoć (28 sati x 5,00 € / h) iznos od 140,00 €, odnosno ukupno 3.740 €, umanjeno za nesporno plaćenih 1.000,00 €, odnosno 2.740,00 €. U preostalom dijelu prvotno postavljeni tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja od 25.09.2024. godine, a u kojem štetnom događaju je tužitelj, kao djelatnik osiguranika tuženika, za vrijeme obavljanja redovitog posla, pretrpio tjelesnu ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji. Također, nije sporno da poslodavac tužitelja, Hrvatske autoceste d.o.o. s tuženikom ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078700114939, a koja polica pokriva navedeni štetni događaj kao i odgovornost poslodavca koja u ovom konkretnom slučaju nije sporna. Međutim, tuženik se protivi visini ovako postavljenog tužbenog zahtjeva smatrajući isti previsoko postavljenim i neprimjerenim pretrpljenoj ozljedi kod tužitelja kao i posljedicama iste. Naime, tuženik je po primitku odštetnog zahtjeva od 06. svibnja 2025. godine svu raspoloživu dokumentaciju dao pregledati po liječniku cenzoru, a koji liječnik je temeljem pregleda cjelokupne dokumentacije utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višestruke površinske ozljede potkoljenice. Imajući u vidu nalaz i mišljenje cenzora, te sve druge okolnosti slučaja tuženik je prilikom rješavanja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku zahtjev tužitelja našao osnovanim do iznosa od 1.000,00 EUR, a koji iznos je i isplatio. Tuženik smatra da je isplaćenim iznosom u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužitelju temeljem zaključene police osiguranja od odgovornosti broj 078700114939, a vezano uz štetni događaj od 25.09.2024. godine, te stoga tužbeni zahtjev osporava u cijelosti, ističući prigovor na visinu traženih iznosa, smatrajući iste nerealno i previsoko postavljenima. U pogledu visine traženih iznosa, tuženik smatra da je teret dokaza na tužitelju, dokazati opseg svoje štete, ukoliko smatra da mu pripada naknada u iznosu većem nego što je tuženik izvršio isplatu. Stoga se tuženik ne protivi provođenju medicinskog vještačenja predloženog po tužitelju, no svakako predlaže da se prije provođenja medicinskog vještačenja, pribavi cjelokupni zdravstveni karton istog. Pribavljanje zdravstvenog kartona potrebno je radi razgraničenja tegoba uzrokovanih ozljedama iz predmetnog štetnog događaja i eventualnih prijašnjih bolesti tužitelja te slijedom toga, i radi utvrđenja njegova općeg zdravstvenog stanja prije prometne nezgode. Za potrebe pribave zdravstvenog kartona, tuženik predlaže obvezati tužitelja na dostavu podataka o liječniku opće prakse. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći tuženik se istome protivi u cijelosti. Naime, tužitelj nije uz tužbu priložio nikakve dokaze da je postojala potreba za tuđom njegom i pomoću u iznosu od 200,00 EUR kao ni da je takve troškove platio u traženom iznosu. U slučaju da su mu tuđu njegu i pomoć pružali ukućani ili članovi obitelji, tuženik navodi da ne čini spornim da primjerena naknada po satu za tuđu njegu i pomoć iznosi 3,00 EUR. Tuženik predlaže da se vještak medicinske struke kojemu bude povjereno vještačenje, očituje o tome je li, koliko dugo i u kojem opsegu tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć. U pogledu zakonskih zateznih kamata, koje tužitelj potražuje u odnosu na imovinsku štetu tuženik navodi da ju tužitelj nema pravo potraživati od 06. svibnja 2025. godine već od dana presuđenja, sve imajući u vidu činjenicu da tužitelj o tim troškovima nije priložio račune, te će se stoga opseg i visina istih utvrđivati tijekom postupka. U pogledu zakonskih zateznih kamata, koje tužitelj potražuje u odnosu na neimovinsku štetu tuženik navodi da isti nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 06. svibnja 2025. godine s obzirom na to da iz priložene dokumentacije nije razvidno je li liječenje tužitelja završeno ili ne. Tuženik predlaže se vještak medicinske struke kojemu bude povjereno vještačenje, očituje o tome je li liječenje tužitelja dovršeno i kada je dovršeno. U odnosu na zatezne kamate koje tužitelj potražuje na nesporno isplaćeni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 06.05.2025. do dana isplate 02.06.2025. godine, tuženik se istome protivi u cijelosti, i to iz razloga jer je tuženik bio sukladno Uvjetima za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti u primjeni od 01. siječnja 2023. godine i Općim uvjetima za osiguranje imovine od 26. listopada 2021. godine, u obvezi da u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva isplati tužitelju naknadu štete, a što je tuženik i učinio. Naime, tužitelj je odštetni zahtjev podnio 06.05.2025. godine, a tuženik je dana 02.06.2025. godine isplatio iznos naknade štete, dakle od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate naknade štete su protekla 27 dana pa tuženik smatra da tužitelj na nesporno isplaćeni iznos naknade štete nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate. Slijedom svega iznesenoga, tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja protivi u cijelosti, te predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz obvezivanje istog na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu za tužitelja (str. 5- 8 spisa), u e-mail odvjetnice GIH tuženiku od 06.05.2025. u privitku kojega šalje tuženiku odštetni zahtjev i priloge za tužitelja GI (str. 9- 20 spisa), u policu osiguranja od odgovornosti broj 078700114939 s rokom važenja od 04.05.2024. do 04.05.2025. (str. 27-30 spisa), u obavijest tuženika od 03.06.2025. pun. tužitelja o likvidaciji štete odnosno o isplati nespornog iznosa (str. 33-35 spisa), u tuženikove Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti koji su u primjeni od 26.10.2021. (str. 36-43 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Zvonimiru Lovriću, kirurgu i traumatologu (str. 54-54 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja GI kao stranke (str. 63 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o., dana 25.09.2024..

9. U odgovoru na tužbu tuženik nije sporio da je tužitelj dana 25.09.2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o.. Nadalje tuženik nije sporio niti svoju pasivnu legitimaciju, jer je na dan štetnog događaja poslodavac tužitelja imao s tuženikom imao zaključeno osiguranje o odgovornosti prema djelatnicima temeljem police br. [broj police], a koja polica pokriva navedeni štetni događaj kao i odgovornost poslodavca koja u konkretnom slučaju nije sporna.

10. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva. Tuženik se protivi visini postavljenog tužbenog zahtjeva smatrajući isti previsoko postavljenim i neprimjerenim pretrpljenoj ozljedi kod tužitelja kao i posljedici iste.

11. Među strankama je sporno pripada li tužitelju zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od 06.05.2025. do isplate.

12. Među strankama je sporno pripadaju li tužitelju zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 06.05.2025. do dana isplate dana 02.06.2025..

13. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Tužitelj se ozlijedio tijekom svog radnog vremena. Tužitelj se ozlijedio na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužitelja – osiguranik tuženika, odgovara tužitelju, kao radniku, za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Tuženik u odgovoru na tužbu nije sporio svoju odgovornost. Odgovornost tuženika-osiguratelja temelji se i na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). Slijedom navedenog, tuženik je odgovoran za naknadu štete tužitelju koju je pretrpio u štetnom događaju od 25.09.2024..

14. S obzirom na utvrđenu odgovornost valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

15. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Međutim, opće poznata je činjenica da je u periodu od posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH (lipanj 2020. do danas) značajno porasla stopa inflacije, te da ista sukladno javnog dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku za period od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosi čak 32,6%. Vrijednost (kupovna moć) novčanog iznosa pravične novčane naknade koju bi oštećenik za istu ozljedu ostvario "na današnji dan" temeljem spomenuti Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. u ovom je trenutku za više od 32% manja od vrijednosti/kupovne moći tog istog novčanog iznosa naknade štete koju bi tužitelj za tu istu ozljedu ostvario da mu se naknada štete isplatila, primjerice u lipnju 2020. odnosno u trenutku kada je stupila na snagu Odluka Vrhovnog suda RH o povišenju Orijentacijskih kriterija (lipanj 2020.). Samim time, oštećenik za isti iznos novčanih sredstava (broj i vrijednost novčanih jedinica) u ovom trenutku može kupiti trećinu manje dobara i usluga i drugih potrepština nego li što je to oštećenik za isti novčani iznos mogao učiniti/kupiti u trenutku kada je Vrhovni sud RH donio Odluku o povišenju Orijentacijskih kriterija za određivanje visine naknade štete kod povrede prava osobnosti, a kod nekih proizvoda i usluga zasigurno je došlo do porasta cijena i više od 50%, a ponegdje i do 100%. S obzirom na navedeno Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne mogu biti "puka matematička formula" koja bi se trebala "doslovce", mehanički te na istovjetan način primjenjivati u svim postupcima naknade štete, već je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti i specifičnosti konkretnog slučaja, pa je tako potrebno i osnovano uzeti u obzir i opće poznat i svima u svakodnevnom životu lako prepoznatljiv značajan porast stope inflacije. Navedeno je verificirano i u mnogobrojnoj praksi I-stupanjskih i II-stupanjski sudskih odluka.

17. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr. sc. Zvonimira Lovrića – kirurga i traumatologa (str. 54-55 spisa), vidljivo je da je tužitelj u štetnom događaju od 25.09.2024. pretrpio tjelesnu ozljedu natučenje desne potkoljenice. Ozljede koje je tužitelj zadobio su posljedica narečenog štetnog događaja. Trajne posljedice: Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Strah: takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana. Fizička bol: jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg inteziteta oko 14 dana, te manjeg inteziteta još oko 60 dana. Tuđa pomoć i njega: tuđu pomoć je trebao po 1 sat dnevno kroz 28 dana (otežano hodanje) Naruženje: naruženja nema.

18. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka stranke nisu imale primjedbi.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog medicinskog vještaka dr. sc. Zvonimira Lovrića kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. U nalazu i mišljenju vještaka nema kontradiktornosti. Nalaz i mišljenje vještaka sačinjen je u skladu s pravilima struke.

20. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (63 godine starosti) ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u visini od 1.400,00 €, uzevši u obzir i spomenutu stopu inflacije (32,6%), za koju stopu odnosno postotak je uvećan konačno dosuđeni iznos neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja s te osnove je odbijen kao previsoko postavljen, odnosno neosnovan, a radi se o iznosu od 600,00 € budući da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s te osnove potraživao 2.000,00 €.

21. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u visini od 1.200,00 €, uzevši u obzir i spomenutu stopu inflacije (32,6%), za koju stopu odnosno postotak je uvećan konačno dosuđeni iznos neimovinske štete za pretrpljeni strah. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja s te osnove je odbijen kao previsoko postavljen, odnosno neosnovan, a radi se o iznosu od 400,00 € budući da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s te osnove potraživao 1.600,00 €.

22. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć po 1 sat dnevno kroz 28 dana (otežano hodanje), odnosno sveukupno 28 sati. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada mu tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužitelju na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada iznos od 140,00 € m(28 sati x 5,00 €/1h), odnosno smatra iznos od 5,00 € po jednom satu primjerenim iznosom imajući u vidu trenutnu sudsku praksu i sve naprijed navedeno.

23. Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, niti je nastupilo naruženje.

24. Slijedom naprijed navedenog tužitelju bi pripadalo: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 1.400,00 €; na ime pretrpljenog straha 1.200,00 €; te na ime tuđe pomoći 140,00 €, što zbrojeno iznosi ukupno 2.740,00 €. Budući da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 1.000,00 €, sud je u konačnici tužitelju dosudio na ime naknade neimovinske i imovinske štete u ovom predmetu iznos od 1.740,00 €, odnosno donio je odluku kao u izreci pod I, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s te osnove, tužitelj odbijen, odnosno donesena je odluka kao u izreci ove presude pod II.

25. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj na dosuđenu glavnicu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć) potražuje zatezne kamate od 06.05.2025., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 06.05.2025. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

26. Tužitelj potražuje u tužbi i zatezne kamate na iznos koji je tuženik dana 02.06.2025. isplatio kao nesporan tužitelju na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja. Na nesporno isplaćeni iznos od 1.000,00 € tužitelj potražuje zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 06.05.2025. do 02.06.2025. (kada je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos). Tužitelj smatra, da je u tom razdoblju tuženik bio u zakašnjenju. U čl. 183 st. 1. ZOO / 05 navodi se, da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. U Općim uvjetima tuženika za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, koji je u primjeni od 26.10.2021. godine, točnije u čl. 31. st. 1. i 2. navodi se da je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 (četrnaest) dana računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezine visine potrebno određeno vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. U konkretnom slučaju odštetni zahtjev je podnesen 06.05.2025., a nesporni iznos štete tuženik je tužitelju isplatio 02.06.2025.. Po mišljenju ovog suda za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezine visine bilo je potrebno određeno vrijeme, pa se u ovom slučaju treba primijeniti rok od 30 dana kao rok u kojem je tuženik tužitelju trebao isplatiti naknadu štete. Od 06.05.2025. do 02.06.2025. nije proteklo 30 dana, što znači da tuženik nije došao u zakašnjenje sa isplatom nespornog iznosa pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao pravno neosnovan, odnosno donesena je odluka kao u izreci III.

27. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

28. Tužitelja je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave postavila zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživala je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na strani 65.

29. Tuženik, zastupan po punomoćnicima po zaposlenju, do zaključenja glavne rasprave nije popisao svoj eventualni parnični trošak, odnosno nije zatražio naknadu parničnog troška.

30. Tužitelj je djelomično uspio u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 3.740,00 € (računajući i nesporno isplaćen iznos), a tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 2.740,00 € (računajući i nesporno isplaćeni iznos od 1.000,00 €).

31. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). U pogledu pravne osnove tužitelj je uspio u sporu sa 100%, a tuženik sa 0%. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 73% (2.740,00 € / 3.740,00 €), a tuženik sa 27%. S obzirom na ukupan uspjeh tužitelj je uspio u sporu sa 86,50 % (100% + 73% : 2) a tuženik je uspio u sporu 13,50% (0% + 27% : 2). Imajući u vidu naprijed navedeni čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na 73% priznatih troškova (86,50% - 13,50%). tužitelju bi bio priznat trošak: za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova; za sastav tužbe u visini od 100 bodova; za sastav obrazloženog podneska od 24.10.2025., u visini od 100 bodova; za sastav podneska od 05.09.2025. u visini od 25 bodova; za zastupanje na ročištima od 03.09.2025. i 03.02.2026. za svako po 100 bodova, za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, to iznosi ukupno 575 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.150,00 €. Međutim s obzirom da je uspjeh tužitelja u ovoj parnici 73%, iznos od 1.150,00 € se umanjuje do 73%, te se dobije iznos od 839,50 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 209,88 €. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 300,00 € u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužitelju, s obzirom na njegov uspjeh u ovoj parnici, priznat parnični trošak u iznosu od 1.349,38 eura.

32. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 23. veljače 2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

33. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 23. veljače 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. GIH iz [adresa]

- tuženiku CROATIA osiguranje d.d.