Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

M 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Pr-91/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima protiv tuženika Komunalno poduzeće d.o.o. Križevci, Donji Cubinec 30a, OIB: 87214344239, zastupanog po OD Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 4. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika stranaka, a objavljenoj dana 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 31.7.2019.g u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika KOMUNALNO PODUZEĆE d.o.o., Križevci, Donji Cubinec 30a, OIB: 87214344239, na radnom mjestu dimnjačara.

II

Utvrđuje se da je Odluka - Obavijest o prestanku ugovora o radnu na određeno vrijeme od 31.12.2021.g donijeta od strane tuženika KOMUNALNO PODUZEĆE d.o.o., Križevci, Donji Cubinec 30a, OIB: 87214344239 nedopuštena te se tuženiku nalaže da tužitelja u roku od 8 dana vrati na radno mjesto dimnjačara.

III

Nalaže se tuženiku KOMUNALNO PODUZEĆE d.o.o., Križevci, Donji Cubinec 30a, OIB: 87214344239 da tužitelju ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos troška tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 23. 2. 2026. do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je podnio tužbu 11. 8. 2022. radi utvrđenja da je u radnom odnosu kod tuženika, navodeći da je s tuženikom sklopio više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme temeljem kojih je stekao i svojstvo osiguranika u evidenciji HZMO. Prvi Ugovor o radu sklopljen je 31. 7. 2019., a posljednji na određeno vrijeme tužitelj je sklopio s tuženikom dana 31. 12. 2021. Navedenim ugovorom tužitelj je bio kod tuženika zaposlen na radnom mjestu dimnjačara. Tuženik je sklopio s tužiteljem veći broj ugovora o radu s određenim trajanjem, time da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 31. 7. 2019. do 30. 6. 2022. U Ugovoru o radu stajala je paušalna tvrdnja u čl. 1.1. "izvanredno povećanje opsega poslova na čišćenju dimnjaka", a navedena je tvrdnja istovjetno stajala u svim ugovorima o radu na određeno vrijeme koje je tuženik s tužiteljem sklapao.

1.1.

Povodom sklapanja bilo kojeg od navedenih ugovora, u evidenciji HZMO od dana sklapanja prvog ugovora o radu na određeno vrijeme nije vršena nikakva promjena statusa radnika u smislu odjave pa nove prijave.

1.2.

Smatra tužitelj da sklapanje više uzastopnih ugovora o radu u razdoblju od gotovo tri godine ukazuje na ne postojanje objektivnog razloga za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u smislu odredbi čl. 12. st. 2. Zakona o radu, odnosno jasno ukazuje da se ne radi o nekom "privremenom povećanju obujma poslova", već o redovnom stanju slijedom čega ne postoje uvjeti za sklapanje daljnjih ugovora o radu u smislu odredbe čl.12. st. 7. Zakona o radu te se smatra da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, imajući u vidu činjenicu da su dimnjačarski poslovi, poslovi koji se obavljaju periodički i konstantno te za izvršavanjem istih poslova postoji stalna potreba, a tuženik je zapošljavao i dodatne radnike za obavljanje tih poslova.

1.3.

Tvrdi da je tuženik tužitelju dana 29. 6. 2022. kao poslodavac uručio "Odluku-obavijest o isteku ugovora o radu na određeno vrijeme". Tužitelj je nakon toga odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Smatra da je citirana obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. 12. 2021. nedopuštena i nezakonita iz razloga što se tada već smatralo da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme.

1.4.

Tvrdi tužitelj da je dana 13. 7. 2022. tuženiku poslao zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kojem je sve navedeno u ovoj tužbi izložio poslodavcu, pozvao tuženika da taj zahtjev uvaži na način da opozove Odluku o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme kao i da opozove odjavu tuženika na HZMO i HZZO te mu prizna sva prava iz radnog odnosa.

1.5.

Tuženik je na navedeni zahtjev dao očitovanje na način da je isti odbio u cijelosti.

1.6.

Sada tužitelj predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme od 31.7. 2019., da je Odluka-obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme donijeta od strane tuženika nedopuštena te da se nalaže tuženiku da tužitelja u roku od 8 dana vrati na radno mjesto dimnjačara i traži naknadu parničnih troškova.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da iz ugovora koji su sklapani između tužitelja i tuženika je vidljivo da su isti u cijelosti sklopljeni u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o radu, a prema toj odredbi Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme ako je prestanak radnog odnosa unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Dakle, taj se ugovor može sklopiti kad je vrijeme na koje je ugovor sklopljen opravdano rokom ili izvršenjem nekog posla ili do trenutka kad nastupi određeni ugovorom definirani događaj. U konkretnom slučaju ugovor je sklopljen do točno unaprijed određenog datuma i u tom smislu ne postoji bilo kakva protivnost zakona, a takav stav zauzet je i u sudskoj praksi od strane Vrhovnog suda RH u odluci Revr-343/15 od 2. 9. 2015. i Ustavnog suda RH u odluci U-III-4638/2015 od 30. 3. 2016. Smatra tuženik stoga da je potpuno pogrešan pravni stav tužitelja da su ugovori sklapani s tužiteljem protivni zakonu. Nije jasno na temelju koje to odredbe zakona tužitelj smatra da postoji trajna potreba za radnicima ili ne. Niti jednom odredbom nije propisano da se ugovor o radu na određeno vrijeme može sklopiti na poslovima koji su privremenog ili povremenog karaktera. Zakon o radu ni na koji način ne ograničava rad po ugovoru o radu na određeno vrijeme na privremene ili povremene poslove. Uzastopni ugovori o radu tužitelja na određeno vrijeme sklopljeni su jer je za to postojao objektivni razlog koji je u ugovorima o radu izričito naveden, a trajanje ugovora također je ugovoreno striktno temeljem odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o radu. Kako uzastopni rad tužitelja kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme nije trajao neprekidno duže od 3 godine, to ne postoji niti jedna od pretpostavki iz odredbi čl. 12. st. 7. Zakona o radu temeljem koje bi se moglo smatrati da je s tužiteljem sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ako je tužitelj smatrao da su ugovorima na određeno vrijeme povrijeđena neka njegova prava iz radnog odnosa, trebao je u posebnom postupku pobijati takav ugovor kao nedopušten i u vrijeme dok je isti obvezivao ugovorne stranke. Kako to nije učinio, sporni ugovor na određeno vrijeme proizveo je pravne učinke u skladu s onim što je ugovoreno te je prestao istekom vremena utvrđenog tim ugovorom. 2.1.

Ne postoji niti osnov po kojem bi se naložilo tuženiku da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta dimnjačara, s obzirom da ugovor o radu tužitelja nije prestao otkazom niti je predmet ovog postupka utvrđenje nedopuštenosti prestanka ugovora o radu. U konkretnom slučaju radi se o prestanku radnog odnosa tužitelja istekom ugovora o radu koji je sklopljen, pa je isti potpuno zakonit. S obzirom na sve izneseno predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3.

U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u odgovor na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (list 6-7), čita se Ugovor o radu između tuženika i tužitelja od 31. 12. 2021. (list 8-9), obavijest o isteku ugovora (list 10), Ugovor o radu od 30. 7. 2019. (list 54), Ugovor o radu od 22. 10. 2019. (list 58), Dodatak ugovora o radu od 31. 1. 2020. (list 60), Ugovor o radu od 27. 4. 2020. (list 62), Ugovor o radu od 20. 10. 2020. (list 64), Ugovor o radu od 22. 4. 2021. (list 66), Ugovor o radu od 25. 10. 2021. (list 68), Ugovor o radu od 31. 12. 2021. (list 70) te je dopunski preslušan tužitelj na glavnoj raspravi 4. veljače 2026. (74).

4.

Ponovno ocjenjujući sve do sada provedene dokaze, kao i dokaz dopunskim preslušanjem tužitelja, a i sukladno uputi Županijskog suda u Splitu u odluci GžR-143/2025-3 od 11. rujna 2025. sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5.

Članak 12. Zakona o radu propisuje da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, a st. 3. tog članka propisuje da pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra se zamjena privremeno ne nazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja.

6.

Iz sadržaja Ugovora o radu na određeno vrijeme (list 54-70) vidljivo je da objektivni razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme nije naveden u tim ugovorima, a kao što to propisuje st. 3. čl. 12. Zakona o radu. 7.

Očito je već kod sklapanja prvog ugovora poslodavac postupao suprotno smislu i značenju odredbe ugovora o radu na određeno vrijeme koju propisuje st. 1. čl.12. Uopće se ne radi o privremenim poslovima jer rad dimnjačarske službe je stalni posao, obim posla se ne povećava jer je određeni broj dimnjačara na određeni broj domaćinstava. Prema tome niti se radilo o povećanju poslova niti se radilo o potrebi obavljanja poslova koji su privremeni. Poslodavac kakav je tuženik dužan je postupati sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, kao i odredbama Zakona o radu, što očito tuženik nije već kod prvog sklapanja ugovora na određeno vrijeme primijenio na pravilan način zakon pa je takav ugovor bio upitne vrijednosti i značenja.

8.

Tužitelj je na raspravi 5. prosinca 2023. detaljno obrazložio okolnosti pod kojima je tuženik sklapao ugovore o radu i to uvijek na određeno vrijeme. Tako tužitelj tvrdi da je pored njega još bilo troje zaposlenih na istom radnom mjestu, a među njima i jedan čovjek iz Rasinje koji je dao otkaz i otišao raditi u Rasinju, a upravo je on tužitelj došao na njegovo radno mjesto. Konkretno to je bio zaposlenik BL koji je kao dimnjačar radio kod tuženika više od 10 godina i bio je na neodređeno vrijeme zaposlen. Tužitelj tvrdi da je radio inače kod tuženika na mjestu Vodne usluge, jer je sve to još bilo pod Komunalnim poduzećem, a tražili su tko je htio ići na doškolovavanje pa je išao i on u Zagrebu u Puško učilište za kvalifikaciju dimnjačara 3 mjeseca i položio ispit i nakon toga imao ugovor o radu na određeno vrijeme.

9.

Iz ove činjenice proizlazi da je tuženik imao trajnu potrebu za obavljanjem poslova radnog mjesta dimnjačara na kojem je bio zaposlen tužitelj. Sigurno je da tuženik ne bi slao na doškolovanje nekoga tko bi bio samo privremeno zaposlen kod njih, jer to ne bi bilo niti racionalno niti ekonomski isplativo. Sama činjenica da tuženik šalje tužitelja da polaže kvalifikaciju za dimnjačara u Pučkom učilištu govori o tome da je očito riječ o trajnoj potrebi za obavljanje poslova tog radnog mjesta, a koji su poslovi i u redovnoj djelatnosti tuženika. Ako je bivši zaposlenik BL radio više od 10 godina u Komunalnom poduzeću, očito se radi o poslovima koji su trajni, a ne povremeni niti sezonski, iako tuženik u svojim odlukama dovodi u dvojbu ovu činjenicu kada navodi u čl. 1. Ugovora da se isti sklapa na određeno vrijeme, najprije u Ugovoru od 30. 7. 2019. na određeno vrijeme za zamjenu za korištenje godišnjeg odmora, da bi u Ugovoru o radu od 22. 10. 2019. navodio da se ugovor sklapa na određeno vrijeme za vrijeme povećanja opsega poslova za čišćenje dimnjaka u zimskom periodu, kao što to navodi i u Ugovoru o radu od 27. 4. 2020. gdje opet govori da se sklapa na određeno vrijeme i to u periodu od 1. 5. 2020. do 30. 10. 2020., odnosno na određeno vrijeme je povećanje opsega poslova na čišćenju dimnjaka., kao što to navodi i u Ugovoru od 20. 10. 2020. te u Ugovoru od 22. 4. 2021. te u Ugovoru od 25. 10. 2021. i 21. 12. 2021. Ovakovo navođenje razloga za sklapanje ugovora na određeno vrijeme nema nikakovog smisla, jer se ne vidi kakovo je to izvanredno povećanje opsega poslova na čišćenju dimnjaka jer je poznato da se ova djelatnost obavlja tijekom cijele godine pa nije jasno kakovo je to izvanredno povećanje opsega poslova. Tuženik kao poslodavac zloupotrebljava svoje ovlasti navodeći razloge koji nemaju objektivnu utemeljenost, s obzirom na vrstu djelatnosti kojom se Komunalno poduzeće bavi. Prema tome ugovori o radu sklopljeni sa tužiteljem od strane tuženika suprotni su odredbi čl. 12. st. 1. i 3. Zakona o radu pa se stoga primjenjuje i st. 10. čl. 12. koji izričito propisuje da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

10.

Činjenica je da tuženik zapošljava tužitelja na radnom mjestu na kojem je radio bivši zaposlenik BL koji je radio kod tuženika više od 10 godina na radnom mjestu dimnjačara. Obavljanje čišćenja dimnjaka je redovna djelatnost tuženika i ne radi se o nikakvim sezonskim poslovima, već poslovima koji se moraju obavljati tijekom cijele kalendarske godine, tako da tuženik čitavo vrijeme postupa protivno odredbama Zakona o radu navodeći ne postojeće razloge kada govori o povećanju opsega poslova na čišćenju dimnjaka, jedanput navodeći da je to zimski period, a poslije navodeći kao razlog zapošljavanja na određeno vrijeme povećanje opsega poslova na čišćenju dimnjaka kada se taj ugovor sklapa za razdoblje od 1. 5. 2020. do 30. 10. 2020. Sve ove činjenice govore o tome da je sklapanje već prvog ugovora na određeno vrijeme suprotno st. 1. i st. 3. čl. 12. Zakona o radu. Jasno je da se ugovor o radu može sklapati samo iznimno na određeno vrijeme i u st. 3. je izričito navedeno da pod objektivnim razlogom, koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti, smatra se zamjena privremeno ne nazočnog radnika. Tuženik kao poslodavac ne navodi kojeg to nenazočnog radnika zamjenjuje tužitelj niti je to razlog obavljanja posla čije je trajanje zbog prirode njegovog izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja iz jednostavnog razloga što se poslovi obavljanja dimnjačara odvijaju tijekom cijele godine i nisu ograničeni nikakvim sezonskim povećanjem, kao što to uporno navodi tuženik u svojim ugovorima, niti ne spominje koga bi to tužitelj mijenjao, odnosno kojeg nenazočnog radnika kad je činjenica koju spominje sam tužitelj u svom iskazu danom 4. veljače 2026. u suprotnosti s ovom tvrdnjom tuženika, jer tužitelj tvrdi da kada je dobio otkaz na to njegovo radno mjesto zaposlila su se dva dimnjačara koje je on obučavao 3 mjeseca.

11.

Sagledavajući ove činjenice u odnosu na činjenicu da je tuženik slao tužitelja i na polaganje kvalifikacije u Pučko otvoreno učilište jasno govori o tome da je potreba za obavljanje ovih poslova redovna, tijekom cijele godine i ne radi se o djelatnosti koja bi po prirodi izvršavanja poslova bila sezonska. Isto tako tuženik niti ne navodi kojeg je to drugog radnika tužitelj zamjenjivao pa je jasno da za sve ove ugovore koje je sklapao s tužiteljem na određeno vrijeme postupao je suprotno Zakonu o radu čl. 12. (Narodne novine 93/14, 151/22,46/23, 64/23), a koje odredbe su bile i na snazi u vrijeme potpisivanja ovih ugovora. Način sklapanja ugovora na određeno vrijeme, a sukladno čl. 12. Zakona o radu, kakve ugovore je sklapao tuženik sa zaposlenikom tužiteljem očito je da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklapan protivno odredbama Zakona o radu te se smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

12.

Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme koju je donio tuženik 31. 12. 2021. ne može proizvoditi nikakav učinak, odnosno takva obavijest je nedopuštena te se tuženiku može samo naložiti da tužitelja u roku od 8 dana vrati na radno mjesto dimnjačara.

13.

Kako je poslodavac sklapao više ugovora o radu na određeno vrijeme protivno odredbama Zakona o radu, a sve na štetu zaposlenika koji je obavljao svoj redovni posao dimnjačara čiji se obim posla nije povećavao, već je bila riječ o obavljanju tog posla u punom radnom vremenu, nije postojao niti jedan razlog da se već prvi puta sklapao ugovor na određeno vrijeme, a pogotovo nije imao temelja ni osnova kasnije sklapati ugovore o radu na određeno vrijeme. Ako je takav ugovor na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona o radu smatra se da je sklopljen na određeno vrijeme. Prema tome, obavijest koju šalje tuženik tužitelju (list 10) ne može imati nikakovog značenja niti štetne posljedice za samog tužitelja. Naprotiv, upravo je odredba čl. 12. st. 10. odredba koja dovodi do zaključka da je takav ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme sklopljen na neodređeno vrijeme i to prvenstveno što sklapanjem već prvog ugovora o radu na određeno vrijeme nije bilo pretpostavki za sklapanje takvog ugovora koje propisuje st. 1., 2. i 3. čl. 12. Sklapanjem niza kasnijih ugovora o radu na određeno vrijeme pogotovo je suprotno smislu i svrsi odredbi Zakona o radu kojim se odredbama štiti pravni status zaposlenika, odnosno kojim se zaposlenicima daje garancija da su zaposleni na neodređeno vrijeme, jer za sklapanje ugovora na određeno vrijeme nije bilo pretpostavki, a niti je poslodavac mogao sklapati takove ugovore više puta uzastopno ne navodeći uopće razloge koji bi bili osnov za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Samo paušalno navođenje u čl. 1. Ugovora o radu (list 8) da je objektivni razlog sklapanja tog ugovora o radu na određeno vrijeme izvanredno povećanje opsega poslova na čišćenju dimnjaka u kontradiktornosti je sa svrhom i naravi obavljanja dimnjačarske službe, a što propisuje Zakon o komunalnom gospodarstvu. Radi se o redovnim poslovima koji se obavljaju na određenom području jedinice lokalne samouprave sa određenim brojem izvršitelja. U ugovoru o radu na određeno vrijeme poslodavac ničim ne navodi niti ne obrazlaže o kakovom se to izvanrednom povećanju opsega poslova radi, s obzirom da je čišćenje dimnjaka redovni posao koji se obavlja tokom cijele godine. Čak što više u jednom razdoblju kada je poslodavac sklapao ugovor na određeno vrijeme, kod poslodavca nije bilo dovoljno izvršitelja za obavljanje tih poslova pa je poslodavac i raspisivao natječaje za obavljanje takovih poslova.

14.

Sagledavajući cjelokupnu situaciju koja je bila u vrijeme sklapanja ugovora na određeno vrijeme, očito je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. Naime, temeljem čl. 12. st. 10. utvrđeno je da se radi o radnom odnosu na neodređeno vrijeme, a što ima za posljedicu i utvrđenje da je Odluka o prestanku Ugovora o radu (list 10) bez pravnog učinka na radni status tužitelja te je stoga i osnovan zahtjev da se naloži tuženiku da u roku od 8 dana vrati na radno mjesto dimnjačara tužitelja.

15.

Još jednom je potrebno naglasiti da ugovor o radu na određeno vrijeme se može sklopiti samo iznimno i to najduže na 3 godine i ako za to postoje objektivni razlozi zbog toga što je potreba za obavljanjem posla privremena, što određuje čl. 12. citiranog Zakona, a pod objektivnim razlogom koji poslodavac mora u ugovoru i navesti smatra se zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanja zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja. Objašnjeno je već do sada da niti jedna od ovih pretpostavki nije postojala, niti je u svim tim ugovorima o radu na određeno vrijeme unesena u sam ugovor.

16.

Sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja tako da je odlučeno o parničnim troškovima temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to u vidu jednokratne nagrade za cijeli postupak u iznosu od 500,00 € uvećano za PDV od 25%, što iznosi 625,00 €, a sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. 17.

Iz svih iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 23. veljače 2026.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).