Poslovni broj: Us I-2529/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda StudenkuVuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dodanu vrijednost, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II- 410-19/24-01/96, URBROJ:513-04-25-3 od 01. rujna 2025.godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Trogir, KLASA: UP/I-410-02/24-04/163, URBROJ:513-07-17-09-24-1 od 11. srpnja 2024. godine.

Obrazloženje

1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-410- 19/24-01/96, URBROJ:513-04-25-3 od 01. rujna 2025.godine tužitelj je u bitnom naveo: da osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava; da se tuženik nije očitovao na žalbene navode; da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u činjenici da tuženik nepobija dokaze da se tužitelj nije odazvao pozivu prvostupanjskog tjela nego da navodi da nije dostavio dokumentaciju za koju dostavu nikada nije dobio ponovni poziv; da se pogrešna primjena materijalnog prava ogleda u činjenici što ni porvostupanjsko tijelo ni tuženik ne navode zakonsku utemeljenost donijetog Privremenog rješenja, KLASA:UP/I-410-02/24-04/163, URBROJ:513-07-09- 24-1 od 11. srpnja 2024. godine; da mu nije jasno temeljem kojeg članka Zakona je on obveznik navedenog poreza. Navodi da on nijebio obvezan da se upiše u Registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, pa da slijedom toga da nije u obvezi poreznoj upravi podnositi nikakve prijave vezano za PDV-a; da iz sadržaja privremenog poreznog rješenja od 11. srpnja 2024. godine se može zaključiti da je osnov za obračun PDV-a provizija koju od njega kao iznajmljivača apartmana, naplaćuje inozemna platforma za iznajmljivanje Boooking. com. Osporava osnovu za naplatu PDV-a te navodi da je plaćanje provizije za njega samo trošak. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika od 01. rujna 2025.godine i prvostupanjsko rješenje od 11. srpnja 2024. godine.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Trogir, KLASA: UP/I-410-02/24-04/163, URBROJ:513-07-17-09-24-1 od 11. srpnja 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se utvrđuje obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 859,01 eura obračunatog na poreznu osnovicu u iznosu od 3.436,02 eura i kamata od 141,91 euro.

4.Na raspravu dana 23. siječnja 2026. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održan bez tuženika. Tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, svih tužbenih navoda i tužbenog zahtjeva. Naveo je da je predmetnim obračunom PDV-a stavljen u nepovoljan položaj u odnosu na druge iznajmljivače koji nemaju proviziju kao element za utvrđivanje limita za ulazak u sustav PDV-a.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 01. rujna 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis te upravnog tijela priložen uz odgovor na tužbu.

5.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno da li je pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem od 11. srpnja 2024. godine tužitelju na osnovicu PDV-a u iznosu od 3.436,02 eura obračunat PDV u iznosu od 859,01 euro uz kamatu od 141,91 euro.

7.Prema stanju spisa proizlazi da se tužitelj bavi turističkom djelatnosti odnosno da obavlja djelatnost iznajmljivanja vlastitih apartmana gostima, a da je za obavljanje navedene djelatnosti tužitelj je registrirao obrt (paušalni).

8.U obavljanju djelatnosti i traženju (dovođenja) gostiju i punjenja apartmana tužitelj koristi usluge inozemne platforme - agencije Booking. com koja se bavi poslovima pružanja usluge nalaženja gostiju, rezervacijama i sl. Navedena posrednička agencija za pruženu uslugu tužitelju zaračunava proviziju, koja je prihod te inozemne platforme (agencije) za posredovanje pri iznajmljivanju, ali se isti poslovi izvršavaju u tuzemstvu, za tuzemnog poreznog obveznika.

9.Prema stanju spisa je vidljivo da su temeljem Zahtjeva za administrativnu suradnju Nizozemska porezna uprava dostavila nadležnoj Poreznoj upravi u RH-oj podatke o poreznim obveznicima koji posjeduju smještajne kapacitete u Republici Hrvatsko, a koristili su usluge posredovanja koje pružaju porezni obveznici iz te države. Također iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo tužitelja pozvalo, Pozivom, KLASA:410-01/23-02/829, URBROJ:513-07-17-09-23-1 od 10. studenog 2023. godine da se u javi u prostorije prvostupanjskog tijela radi utvrđivanja godišnjeg paušalnog dohotka od djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu te da dostavi: 1. Obrazac P-PDV, 2. Obrazac PDV za 2021. i 2022. godinu, 3. Obrazac PDV-S za 2021. i 2022. godinu, 4. Obrazac TZ 2 za 2021. i 2022. godinu, 5. Dokaze o ostvarenom prometu po žiro u/ili tekućem računu za 2021. i 2022. godinu, 6. Knjigu ostvarenog prometa.

Također je u pozivu navedeno da je društvo Booking.com dostavilo podatke koji nisu u skladu s podacima koje je on dostavio poreznom upravi.

U pozivu se također navodi upozorenje da ako ne postupi po Pozivu i ne dostavi traženo u navedenom roku da će Porezna uprava visinu porezne osnovice utvrditi procjenom sukladno članku 92. Općeg poreznog zakona. Tužitelj u tužbi potvrđuje primitak poziva te navodi da ga porezno tijelo nije zvalo drugi put (kao da je trebalo), iako je potpuno jasan sadržaj poziva.

10.Tužitelj je istakao da je njegov registrirani obrt paušalni obrt tj. da mu se dohodak odnosno porez utvrđuju u paušalnom godišnjem iznosu. Stoga, ukoliko je tužiteljev obrt na paušalu, kako je naveo tužitelj on ne bi bio u sustavu PDV-a niti bi bio upisan u registar poreznih obveznika koji su dužni iskazivati (obračunavati) i plaćati PDV-st, sukladno ZoPDV-st i Pravilniku o PDV-u, pa u tom slučaju ukoliko se radi o paušalnom obrtu tužitelj ne bi trebao voditi poslovne knjige, niti ispunjavati prijave i obrasce PDV-a te iz dostavljati Poreznoj upravi.

11.Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj bio u obvezi da poreznom tijelu dostavlja obrasce koji se odnose na obračun (iskazivanje) PDV-a te plaćanje, a što isti nije učinio, radi čega ga je porezno tijelo pozivom od 10. studenog 2023. godine pozvalo da dostavi tražene obrasce i dokumentaciju koji se odnose na PDV-a i ostvareni promet, zaključiti je da tužitelj, koji inače kao paušalni obrt nije bio u obvezi dostave navedenih obrazaca i dokumentacije, je nesvjesno prešao propisani limit za ulazak u sustav PDV-a i upis u Registar, pa je nakon toga obvezan podnositi prijave i obrasce i drugu dokumentaciju koja se odnosi na PDV-a.

12.Tužitelj je nesvjesno prešao propisani limit za ulazak u sustav PDV-a, budući da prihod kojeg inozemno društvo, platforma-agencija Booking. com ostvaruje posredovanjem i naplatom provizije za izvršenu uslugu, koja usluga je izvršavana u tuzemstvu, se oporezuje PDV-om u RH-oj.

Međutim, navedena platforma (agencija) je registrirana u inozemstvu (Nizozemskoj) i nema poslovnica u Republici Hrvatskoj niti u RH-oj ima porezni broj, te se od iste za obavljenu i naplaćenu uslugu na prostoru RH-e, (kroz prihod provizije), ne može naplatiti PDV-a, već se PDV-a naplaćuje od tuzemnog poreznog obveznika.

13.Člankom 85. stavak 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13 do 33/23, dalje: ZoPDV-st) propisano je da ako porezni obveznik u propisanom roku ne podnese prijavu PDV-a ili nema propisanu dokumentaciju i porezne evidencije, Porezna uprava može procijeniti ili utvrditi poreznu obvezu. Člankom 100. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16 do 152/24, dalje: OPZ-a) propisano je da ako je propisano da se porez prijavljuje obračunskom prijavom, tada se porez utvrđuje rješenjem ako je to zakonom propisano ili ako se njime utvrđuje drugačiji iznos poreza od onoga koji je porezni obveznik sam obračunao ili ako porezni obveznik nije predao obračunsku prijavu. Člankom 79. stavkom 8. OPZ-a propisano je da u poreznom postupku porezno tijelo može koristiti obavijesti o činjenicama utvrđenima u jednom poreznom postupku, a koje mogu utjecati na utvrđivanje činjenica i okolnosti bitnih za oporezivanje drugog poreznog obveznika. Člankom 92. stavak 3. točka 1. OPZ-a propisano je da pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polazit će od raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona nije proknjižena.

14.Kako tužitelj nije postupio po pozivi prvostupanjskog poreznog tijela od 10. studenog 2023. godine i dostavio traženu dokumentaciju zakonito je porezno tijelo osnovicu poreza na dodanu vrijednost utvrdilo procjenom, sukladno članku 92. OPZ- a, temeljem dokumentacije kojom je raspolagalo.

Porezno tijelo sukladno Zakonu je ovlašteno osnovicu poreza utvrditi temeljem procijene te se je kod navedenog porezno tijelo koristilo podacima koji su mu bili na raspolaganju a koji se odnose na tužitelja kao poreznog obveznika, među kojima su i podaci dobiveni temeljem Zahtjeva za administrativnu suradnju Nizozemska porezna uprava, te podatke pribavljene od društva Booking.com, koje je nesporno obavljalo usluge posredovanja za tužitelja.

15.Stoga, zakonito je porezno tijelo donijelo prvostupanjsko rješenje od 11. srpnja 2024. godine kojim je tužitelju utvrdilo poreznu obvezu po osnovi PDV-a.

16.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 23. veljače 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, AU [adresa],

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.