Poslovni broj: Kzd-26/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Vlahu Boškoviću, uz sudjelovanje Marije Benić kao zapisničarke protiv optuženika VĆ po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KOz-DO-15/2024 od 10. lipnja 2024. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ( Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/2025 u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održane i zaključene rasprave na temelju odredbi čl. 453. i 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu ZKP/08), dana 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i ČĆ, rođ. Č, rođen **.**.1975. u [adresa], stanuje u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, otac dvoje mlt. djece, pismen, VSS, ekonomist, vlasnik OPG-a, sa mjesečnim primanjima u iznosu od oko 800,00 €, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

što je u razdoblju od 2013. godine do kraja 2018. godine Metkoviću, svjestan da time ugrožava daljnji psihofizički razvoj djeteta ZĆ, rođ. **.**.2006., učestalo udarao sina ZĆ, udarao sina ZĆ rukama po glavi i tijelu, udarao remenom po tijelu sina ZĆ, povlačio za uši sina ZĆ, vikao i učestalo vrijeđao sina ZĆ govoreći mu da je debil, magarac, konj, da je retardiran, za majku djeteta ZĆ, TĆ i njenu obitelj govorio da su glupi, ludi, da ne valjaju, često govorio djetetu NĆ da će mu ubiti njegove ljubimce, tri mačke i dvije ptice ili da će dijete ZĆ prisiliti da ih on ubije, zakolje, natjerao dijete ZĆ da sa jednom od mačaka uđe u auto, a kad su došli do polja koje je obrađivao pustio je mačku da izađe iz vozila i ta mačka se nikad više nije vratila kući, a dijete NĆ nije imao snage pitati ga zašto to radi jer je bio u straha, ali ga je molio da to ne radi, međutim okrivljeni se nije obazirao, u dva navrata razbio mobitel djetetu NĆ, pa je tako pored navedenog:

- točno neutvrđenog dana počeo trčati za djetetom ZĆ, a dijete NĆ od straha od njega bježati te je pobjegao iza susjedove kuće, a kada ga je uhvatio, okrivljeni VĆ je počeo dijete ZĆ udarati rukama po glavi,

- točno neutvrđenog dana dok je dijete NĆ ležao na kauču ušao u kuću došao do ZĆ, počeo vikati na dijete i udarao ga dlanom po licu,

- točno neutvrđenog dana dok je majka djeteta bila više mjeseci u bolnici u Dubrovniku, zadao veći broj udaraca djetetu ZĆ metalnom šipkom dužine otprilike oko 60-70 cm po rukama, dlanovima, na način da je dijete NĆ morao ispružiti ruke pa ga je okrivljeni udarao šipkom,

- točno neutvrđenog dana dok je majka djeteta bila u bolnici u Dubrovniku, sustigao autom djecu koja su pješačila do škole i naredio im da uđu u vozilo, te ih vratio nazad kući i potom istukao dijete NĆ rukama po svim dijelovima tijela, a od siline udaraca dijete NĆ je pao na pod, nakon čega je okrivljeni VĆ dijete ZĆ podigao na način da ga stisnuo svojim rukama za oba uha i tako ga podigao i potom poslao da pješice ide u školu,

- točno neutvrđenog dana dok je majka djeteta bila u bolnici nakon što su se mimoišli povodom dogovora radi odlaska fizioterapeutu, na telefon rekao djetetu ZĆ da odmah krenem prema njemu i obećao mu je da će ga izmlatiti što je i učinio kada su se našli blizu jedne trešnje, okrivljeni VĆ je zaustavio vozilo, izašao te je udarao dijete ZĆ po tijelu, pa je dijete NĆ pao na tlo, vukao dijete ZĆ za uho po tlu,

što je sve negativno utjecalo na daljnji odgoj i razvoj djeteta ZĆ, rođ. **.**.2006.,

dakle, kao roditelj zlostavio dijete,

čime je počinio kazneno djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava – opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11,

pa se optuženi VĆ temeljem odredbe čl. 177. st.2. KZ/11, a u svezi sa odredbama čl. 48. i 49 KZ/11 osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci,

te se mu se potom na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni VĆ u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Optuženi VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i ČĆ, rođ. Č, rođen **.**.1975. u [adresa], stanuje u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, otac dvoje mlt. djece, pismen, VSS, ekonomist, vlasnik OPG-a, sa mjesečnim primanjima u iznosu od oko 800,00 €, nalazi se na slobodi

oslobađa se optužbe

- da je točno neutvrđenog dana sredinom rujna 2024. u nakani da tjelesno ozlijedi sina točno neutvrđenog dana u proljeće 2018. nakon što je dijete NĆ pomogao bratu pisati domaći rad, okrivljeni VĆ je oduzeo kompletne knjige sinu NĆ, govoreći mu da nema interesiranja za učenje pa da mu knjige i ne trebaju potom iskidao stranicu domaćeg rada koju je NĆ pomogao pisati bratu, nakon čega je dijete NĆ govorio da će poći majci, pa je odveo dijete ZĆ i cijelo vrijeme vožnje do majčine kuće govorio protiv njene obitelji, da je NĆ „ TĆ“ i da će biti odgojen u jednoj nezdravoj atmosferi jer su tamo sve žene, a kada su stigli stavio je Lovrine stvari ispred ulaza i rekao djetetu NĆ da ću požaliti to što se vratio majci, taj dan,

- krajem proljeća 2018. poslao SMS poruku djetetu ZĆ pitajući ga da li će doći taj tjedan kod njega, na što je odgovorio da ne bi došao taj put, možda idući, na što mu je okrivljeni VĆ odmah odgovorio napisavši da je konj: „konju jedan“, pa je dijete NĆ blokirao njegov pozivni broj,

što je sve negativno utjecalo na daljnji odgoj i razvoj djeteta ZĆ, rođ. **.**.2006.,

dakle, kao roditelj zlostavio dijete,

čime bi počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava, označena i kažnjiva po čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona.

III. Temeljem čl. 148. st. 1. a u svezi čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 optuženi se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka u paušalno određenom novčanom iznosu od 150,00 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-12025 (opis plaćanja: troškovi u predmetu Kzd.26/2024).

O b r a z l o ž e n j e

1. ODO u Dubrovniku je pred ovim sudom dana 11. lipnja 2024. podiglo optužnicu protiv optuženika VĆ pod poslovnim brojem KOz-DO-15/2024 od 10. lipnja 2024.. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece- povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga.

2. Rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Dubrovniku pod pol. br. Kovm- 35/2024. od 10. rujna 2024. potvrđena je prije navedena optužnica te su iz spisa izdvojene sve isprave na kojima se ne može temeljiti sudska odluka.

3.1. Upitan na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužnici optuženi je izjavio da se ne smatra krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela. Optuženi je ispitan na kraju dokaznog postupka, te se u svojoj obrani očitovao posebno o svakom događaju koji mu se stavlja na teret.

3.2. U pogledu događaja iz 2013. ili 2014. naveo je da je točno da je NĆ prignječio gepekom mlađem bratu njegove obje ruke. Međutim on je odmah uzeo svojeg mlađeg sina i odveo ga na hitnu pomoć. Tamo su mu rekli da je sve u redu jer su prsti male djece savitljivi. Odnosno naveo je da nije točno da je tom prigodom trčao za ZĆ te da sam ga izmlatio.

3.3. Ne sjeća se ne sjećam niti zna da je sam ljeti 2016. dok je NĆ ležao na kauču, ušao u kuću te počeo na njega vikati i udarati ga, niti se sjeća da je tada radio nekakav plastenik pored kuće.

3.4. Dana 30. svibnja 2018. njegova supruga je sa djecom odselila od kuće, otišla je kod svojih roditelja sa djecom. Međutim, nakon 6 dana, djeca su pobjegla i vratila se k njemu kući. Njegova bivša supruga je bila još dva dana kod svojih roditelja, a nakon toga je hospitalizirana na psihijatrijski odjel bolnice u Splitu. NĆ je tada htio odseliti kod njega kući i živjeti sa njim, a on mu je tada postavio jasne uvjete za to. Rekao mu je da se mora ručati ono što se stavi na stol, a ne da mu se mora raditi posebno jelo kao što mu je majka do tada radila, da se sam mora oblačiti, dok ga je do tada majka oblačila, smjelo se za ručkom popiti samo jedan sok, a ne dvije litre coca-cole dnevno, te je NĆ na sve te uvjete pristao.

3.5. Što se tiče navoda da je željeznom šipkom udarao ZĆ, istina je da je on u svom ormaru imao odjeću svog polubrata koju nije volio isprobavati, a on ga je molio da isproba da vidi da li može nešto od toga nositi, a on se tome protivio. Međutim potpuna je neistina da je on ZĆ tukao metalnom šipkom po rukama, dlanovima, odnosno on takvu šipku uopće nema u ormaru.

3.6. Što se tiče događaja da je sustigao svoju djecu a potom ih istukao najprije je naveo da se to dogodilo 2020. te da su u to vrijeme bili pod intenzivnim nadzorom CZSS. Taj dan NĆ i BĆ je škola bila popodne, te su u to vrijeme boravili 7 dana kod njega a 7 dana kod majke. On je ujutro njima napravio ručak, te je htio ispitati koliko se može pouzdati u njih, te im je naložio da ručaju u 12,00 sati te u 12,15 sati da krenu u školu. On je tada otišao u neku od drugih soba i gledao što će se dogoditi. Međutim, NĆ je već oko 10,00 sati spremio sebe i brata za školu te su oboje krenuli u školu. Međutim, kako su bili pod intenzivnim nadzorom njega je bilo strah da djecu ne zateknu same u gradu 2 sata, te je on otišao za njima sa automobilom, vratio ih kući a nakon toga su oni na uobičajeno vrijeme otišli u školu.

3.7. Što se tiče događaja odlaska kod fizioterapeuta, ovaj događaj se zbio u studenom 2018., kada je njegova bivša supruga bila hospitalizirana u Vrapču. On se tada brinuo o djeci a kako nema nikakve rodbine u [adresa] jer je iz Slavonije imao je velikih problema oko organiziranja i razvoženja djece po raznoraznim aktivnostima, obavezama i slično, te mu je bilo bitno da se djeca drže dogovora kako bi se mogli organizirati. Tako ga je NĆ morao čekati pored škole pored pizzerije Ham-Ham, međutim jednog dana je otišao kući, a oni su morali još neke stvari obaviti u gradu. On mu je samo rekao da se vrati te ga je susreo sa automobilom putem, a nakon toga su otišli obaviti neku obavezu, odnosno negira da je ga je tom prilikom izmlatio.

3.8. Što se tiče događaja kada je NĆ pokušao BĆ pomoći napisati domaći rad, to se zbilo 20. svibnja 2020. u vrijeme epidemije corona virusa kada je nastava bila online, dok su ih iz centra nadzirali samo telefonskim putem. Sjeća se da ga je u to vrijeme nazvala jedna djelatnica centra i rekla mu da se majka pohvalila da je NĆ konačno stao u obranu nje. Nakon toga je primijetio da se NĆ od njega emocionalno udaljava, povlači se u sobu, neće da sa njim priča i slično. Nadalje, pregledom e-dnevnika utvrdio je raznorazne opaske u njegovom školovanju te je nazvao njegovog razrednika. On mu je dao šifru na Lovrovom tabletu na kojem je pratio nastavu te mu je rekao da pogleda to i da će mu sve biti jasno. Tada je vidio kako NĆ nije redovit na nastavi, pa da ga na primjer učitelji mole da dostavi nekakav esej ili slično. Taj dan je pričao s ZĆ na balkonu, negdje oko 12,00 sati, a prethodno se dogovorio sa razrednikom da taj dan NĆ ne prati nastavu kako bi s njime razriješio problem. Sjedali su i pričali, on je sijao neko povrće usput i istina je da je rekao NĆ da ne mora ići u školu ako ne želi učiti. NĆ ga je tada počeo napadati, odnosno počeo mu govoriti da mu je silovao majku, tukao je i oteo joj stan i novac, a on je tada shvatio da njegova bivša supruga okreće njegovo dijete protiv njega, iako je 5 mjeseci prije toga sa njim šetao za ruku. Taj dan su za ručak imali jetricu na venecijanski, što se NĆ nije svidjelo te je rekao da ga zbog toga vozi majci. A prije ručka on je utvrdio da je NĆ napisao domaći rad BĆ, i to je razlog zbog kojeg je BĆ isparao zadaćnicu jer nije u redu da stariji brat piše domaći rad mlađem, odnosno radije neka dobije ocjenu koju zaslužuje. On je nakon toga ZĆ odveo njegovoj majci po njegovoj želji. Dan iza toga je bio njegov rođendan te mu je NĆ poslao poruku kojom mu čestita rođendan. Nakon toga su se i dopisivali još dva i pol mjeseca, iako u to vrijeme NĆ više nije želio dolaziti kod njega na tjedan dana, dok je BĆ dolazio, tako mu se NĆ pohvalio da je ispravio fiziku, raspitivao se o svojim ribicama i mačkama, on mu je slao slike lubenica koje je uzgajao, a ovro ih voli. U to vrijeme je NĆ jedanput pristao da se nađu u gradu, međutim nisu se našli, te je nakon nekog vremena uslijedila blokada svih njegovih poziva i kontakata. Nije istina da mu je on slao poruku i da ga je nazvao " konju jedan", odnosno da se to dogodilo sigurno bi to pisalo i izvješću centra.

3.9. Što se tiče Lovrovih navoda o životinjama, oni su u svojoj kući imali jako puno domaćih životinja i ljubimaca, pa su tako imali zlatne ribice, ptice, divlje zečeve, kornjače. Pored toga, NĆ je još hranio 27 mačaka koje su dolazile na njihov balkon i to je bilo nepodnošljivo, on mu je rekao da ne može toliko mačaka hraniti, da može odabrati jednu koja će biti njihova kućna mačka i moći će ući u stan. Međutim na kraju je NĆ zadržao dvije mačke. On je smatrao i smatra da je držanje kućnih ljubimaca privilegija koje imaju svoje obaveze i smatrao je da se NĆ mora potruditi oko brige o svojim ljubimcima, međutim nije istina da mu je prijetio da će ubiti te životinje a kamoli prisiliti njega da će morati ubiti životinje, s tim da moram naglasiti da sam dugo godina volontirao u azilu za napuštene životinje. Naveo je i da se NĆ u svibnju 2020. tajno našao sa njim, iako je tada trebao biti kod svoje majke, on muje tada rekao da nema ništa protiv da on boravi kod svoje majke u vrijeme kada bi trebao biti sa njim, odnosno da se nakon par dana vrati kod majke, iako je to majka branila kada su djeca bila kod njega. Ne zna kako je NĆ shvatio, odnosno koliko vidio u njegovom iskazu, zbog toga se osjećao neželjenim. Ja sam u to vrijeme procijenio da on važe oko toga da li želi živjeti samo sa majkom ili sa njim i on mu je ta dao na slobodu. Naveo je i da je NĆ odrastao u jednom vrlo brutalnom okruženju. Naime njegova bivša supruga je psihički bolesnik koja se odbijala liječiti, završila je na psihijatrijskom odjelu u Splitu, nakon izlaska je pokušala i suicid zbog čega je završila u Vrapču. Znala je zaključavati djecu u sobe i slično. On je NĆ želio usaditi da je njegov posao se samo brine oko njegove škole i da bude uredan u tome. On i njegova supruga su se razišli 2019., dok je ona 2017, i 2020. pred Centrom izjavila da nije bilo nikakvog nasilja u obitelji. Međutim, mjesec dana nakon što je protiv nje pokrenut prekršajni postupak zbog nasilja u obitelji na štetu mlađeg sina BĆ, uslijedila je kaznena prijava ZĆ protiv njega. Također je naveo da mu je njegova bivša supruga 1. siječnja 2020. nudila isplatiti 50.000,00 eura da odem i da više ne vidi djecu.

3.10. Na svog branitelja okrivljenik je naveo da je u razdoblju od 2013. do 2018., njegova obitelj bila u vrlo teškom imovinskom stanju. Odgajali su četvero djece, dvoje njihovih i dvoje iz njezinog prvog braka. Plaćali su kredite za dva stana, jedan je bio u švicarcima i ukupno su rate bile oko 8.500,00 kuna. On je 2010. ostao bez posla i od tada sam se bavio poljoprivredom, radio je od jutra do mraka kako bi zaradio za sve obaveze. Njegova bivša supruga je 2015. dobila status udovice Domovinskog rata i nakon toga su krenuli problemi sa njom. Također u njihovoj obitelji postojala je razlika u pogledu na odgoj, odnosno on smatra da su trebale postojati određene granice, dok njegova bivša supruga nije tako postupala. Kao na primjer on bi njihovom djetetu zbog loše ocjene oduzeo mobitel koji mu je bio sve u životu, a kako bi ga naučio lekciju da mora učiti u školi, odnosno ispunjavati svoje obaveze, međutim supruga bi odmah mobitel vratila njemu i tako je bilo teško odgajati djecu.

3.11. Na upit SODO-a u Dubrovniku, okrivljenik je naveo da je sa BĆ otišao na hitnu pomoć kada su mu se pričepili prsti, a NĆ je nakon događaja pobjegao. Međutim majka je bila kod kuće i oni su nakon njihovog povratka sa hitne pomoći išli na rođendan. Ormar u kojem se nalazila odjeća starijeg polubrata je širok negdje 50 cm, te se u ormaru nalaze vješalice koje su obješene na cijev. On kod svoje djece nije inzistirao na dobrim ocjenama nego je inzistirao na njihovim radnim navikama i tako sam se postavljao prema svoj djeci.

3.12. Na upit punomoćnika žrtve okrivljenik je naveo da se ne može očitovati kako bi NĆ shvatio riječi koje mu on govori. On je na jednak način pristupao odgoju kako BĆ i ZĆ tako i odgoju ostale djece. Oni su 2017. ZĆ vodili kod dječjeg psihologa u Makarsku na procjenu te tada nije utvrđen nikakav poremećaj u razvoju već im je samo rečeno da su mu potrebne jasne granice. Međutim NĆ je bio dosta introvertan dječak sa posebnim interesima, tako mu u petom razredu nitko nije došao na rođendan, zbog svojih posebnih interesa znao je biti izvrgnut vršnjačkom nasilju, a iz izvješća CZSS u ovom spisu sam utvrdio da su mu 2020. vršnjaci slali poruke da se ubije.

3.13. Nakon iskaza pročitan je zapisnik o ispitivanju optuženika u Policijskoj postaji Metković od dana 22. prosinca 2023. te je reproducirana snimka ispitivanja.

4.1. Tijekom postupka izvedeni su i sljedeći dokazi saslušanje svjedoka UĆ (l.s. 395-397) i TĆ (l.s. 397-398), pregledane su i pročitane isprave podnesak dr. LĆ i ĆĆ od 31. prosinca 2020. (list spisa 24- 63), podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Metković od 28. studenog 2023. s e-mailovima TĆ (list spisa 72-78), presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P Ob-3/2020 od 7. travnja 2021. (list spisa 79-89), presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P Ob-22/2021 od 18. kolovoza 2021. (list spisa 90- 99), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj R1 Ob-83/2022 od 22. svibnja 2023. (list spisa 100-122), podatci Gimnazije Metković od 07. prosinca 2023. (list spisa 152), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Metković od 16. siječnja 2024. s ispravama (list spisa 155-297), pročitani su spis Centra za socijalnu skrb Metković klasa 522-05/17-09/13, spis Centra za socijalnu skrb Metković klasa 552- 06/20-05/2, spis Centra za socijalnu skrb Metković klasa 552-04/20-10/3, spis Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. brojem R1 Ob-83/2022, spis Općinskog suda u Metkoviću pod posl. brojem P Ob-22/2021 ( P ob-3/2020), te završetku dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika, pročitani podaci iz kaznene evidencije za optuženika (list spisa 307 i 308).

4.2. Sud nije izveo dokaz kombiniranog psihologijsko – psihijatrijskog vještačenja žrtve ZĆ, a sve iz razloga što smatra da iz provedenih dokaza proizlazi da nije upitna vjerodostojnost iskaza žrtve ZĆ.

5.1. U svom iskazu žrtva NĆ je najprije naveo da je odnos između njegovog oca i njega bio negativan te da stoga s njime ne komunicira već 7 godina, odnosno od 7. razreda a do tada je odnos bio agresivan prema njemu.

5.2. O događaju iz 2016. godine naveo je da je njegov otac gradio plastenik, on se tada nalazio u kući i čuo je da nešto lupa. Tada je bio na svom mobitelu, a nakon nekog vremena otac je ušao u kuću ljut, te ga je izmlatio, sve iz razloga jer mu se on nije došao javiti, odnosno očekivao je da ću mu on doći i pomoći u njegovom radu. Otac ga je znao nazivati magarcem, konjem, TĆ a što je rođeno prezime njegove majke. U proljeće 2018., odnosno pri kraju 7. razreda njegovi roditelji su već bili rastavljeni, te je taj tjedan sa bratom došao kod oca. Otac je primijetio da nije napisao domaći iz tehničkog, te mu je iz tog razloga oduzeo knjige i oduzeo mobitel, te mu je zabranio da prati online nastavu. Nije zna što će raditi te ga je otac pozvao na razgovor na balkonu. Tada ga je pitao da li mu je draže biti kod njega ili kod majke, a on mu odgovorio da bi radije želio biti kod majke. Nakon toga je ušao u dnevni boravak gdje je njegov brat pisao zadaću iz hrvatskog jezika te mu je pomogao u tome. Otac je ušao u sobu, vidio da on pomaže bratu, isparao mu je zadaćnicu i rekao mu da mu on nema što pomagati. Nakon toga ga je odveo kod majke i samo ga je ostavio pred njenom kućom i rekao mu da će požaliti ovu odluku. Ne zna da li to bilo u vrijeme pohađanja 7.og ili 8.og razreda ali je siguran da je bilo vrijeme pohađanja online nastave, odnosno to je bilo pred kraj školske godine. U to vrijeme on je s ocem pričao kako bi želio upisati školu grafičkog dizajna a sve jer ga je to interesiralo, i jer je o tome pričao sa skrbnikom UĆ. On je tu ideju prenio svom ocu na zemlji, a on je vrlo negativno reagirao na tu njegovu ideju, rekao mu je da ne želi odgojiti debila te mu rekao da mora ići u gimnaziju i upisati visoke škole. Zbog toga se osjećao vrlo tužan, a ne može se sjetiti da li je tog dana ostao kod oca ili je sam otišao kod majke. Dva tjedna nakon što ga je otac ostavio kod majke, o čemu je već iskazivao, otac ga je SMS-om pitao da li želim doći kod njega, a on mu je odgovorio da još uvijek ne želi, da će možda doći neki od idućih tjedana, a otac ga je tada nazvao konjem, te je on nakon toga blokirao sve njegove pozive, izbrisao sve poruke i to je rekao i svojoj majci koja je o svemu obavijestila Centar za socijalnu skrb. Nakon te blokade došla je sudska odluka temeljem koje sam on morao ostvarivati kontakte s ocem, a sve uz prisutnost treće osobe CZZS te je bio prisiljen ostvarivati kontakte kako bi se poboljšao odnos s ocem. Sjeća se da sam jedanput došao sa tom trećom osobom te nije pozdravio oca, zbog čega mu je otac zabranio ulaz u stan, a on se nakon toga samo okrenuo i otišao. Jednom od sljedećih puta, otac je u razgovoru dosta negativno govorio o pokojnom bivšem suprugu njegove majke, odnosno suprugu prije nego što su se oni upoznali, a on je tada oca i počeo provocirati te je otac počeo vikati na njega i na treću osobu, počeo je prijetiti toj trećoj osobi govoriti da ne zna raditi svoj posao, te je nakon toga donesena odluka da se on više mora ostvarivati kontakte sa ocem.

5.3. Otac ga je tukao rukama, nogama a znao ga je istući i kajišem. Sjeća se jedne prilike kada mi je majka bila u bolnici, boravio je kod oca. U njegovoj kući on je dijelio ormar sa starijim polubratom koji je u to vrijeme živio u [adresa]. U tom ormaru se nalazila odjeća starijeg brata, te je moj otac forsirao da nosi tu odjeću. Tako je jednom prilikom došao u ormar te počeo kopati po ormaru i forsirati ga da proba tu odjeću, a kako je odjeća bila mala, on bi ga tada udarao željeznom šipkom po mom dlanu.

5.4. U djetinjstvu je imao problema sa koljenima te je išao na terapije kod fizioterapeuta. Obično bi ga otac sa bratom čekao od pizzerije Ham-Ham u blizini škole, međutim jednom prilikom, otac i brat nisu bili tu, on je pričekao jedno vrijeme i kako nisu dolazili on se pješke zaputio prema školi. Putem ga je susreo jedan od susjeda te ga je poveo do kuće, a on je tamo vidio da nema očevog automobila. Otišao je do drugog susjeda koji je nazvao oca te se ispostavio da je otac njega čekao i da su se mimoišli. Na telefon mu je rekao da će ga izmlatiti i da dođe do škole. On je izašao i počeo trčati prema školi, a otac ga je susreo na putu pokraj jedne velike trešnje gdje je zaustavio automobil te ga uz cestu izmlatio. Misli da je u to vrijeme njegova majka bila u bolnici.

5.5. Kod njih u susjedstvu je običaj da djeca zajedno idu u školu, odnosno djeca susjeda zvone po kućama kako bi pozvali kolege. Jednog dana njegov brat i on su krenuli u školu, otac je spavao u dnevnoj sobi, bili su ispred kuće i čekali ostatak društva, međutim kako nitko nije dolazio, oni su odlučili sami krenuti prema školi. Međutim, na putu do škole, automobilom ih je sustigao otac, naredio da uđu u auto, vratio ih je kući gdje je istukao prvo njega pa onda njegovog brata. Sjeća se da je od udarca pao na pod, a ga je potom otac uhvatio rukama za oba uha te ga tako podizao sa poda. Nakon što ih je istukao, rekao je da trče za djecom koja su već krenula u školu. On pretpostavlja da su djeca njih tražila, zvonila na vrata, te da je to mog oca iznerviralo i da je zbog toga došlo do ovog događaja.

5.6. Kada je bio jako mali svom mlađem bratu je jednom prilikom prignječio prste gepekom od automobila, a tada su išli na rođendan ili neku slavu kod njihovog rođaka TĆ. Išao je zatvoriti gepek, a nije primijetio da je njegov mlađi brat stavio prste na automobil i to mu je prignječilo prste, on je počeo plakati. Otac je tada počeo trčati za njim, on je pobjegao, te ga je uhvatio kraj jedne naranče gdje me izmlatio.

5.7. Kada je bio dijete imao kućne ljubimce, imao je mačke i papige, a kada bi dobio neku lošu ocjenu, otac bi mu znao prijetiti da će mu ubit te životinje, govoriti mu da će ga prisiliti da sjekirom usmrti mačku, a također bi znao govoriti da će mu pustiti ptice da odlete. Kada je bio mali, imao je jednu mačku, čini mu se da se zvala Z, koja ga je uvijek slijedila. Jednom prilikom otac ga je nagovorio da je uzme, a tada je uzeo on mačku, stavio je u gepek kombija, rekao mu je da sjedne na suvozačevo mjesto, te su krenuli na zemlju koja je bila udaljena od njihove kuće. On je cijelo vrijeme plakao i rekao ocu da to ne čini, međutim kada su došli na zemlju otac je samo otvorio vrata od kombija te je pustio mačku i on je od tada nije vidio. Naveo je i da ga nitko nije nagovorio na davanje ovakvog iskaza, te da se majka protivila njegovom svjedočenju i odlasku na sud, te da danas studira informatiku.

5.8. Nakon iskaza pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka od 05. lipnja 2024. (list spisa 311-316), dok nisu utvrđene bitne razlike u ovim iskazima.

6. Kada se u vezu dovedu iskaz žrtve i obrana okrivljenika utvrđeno je da je nesporno da su se događaji koji posebno navedeni u činjeničnom opisu kaznenog djela u optužnici stvarno i dogodili, osim događaja kod građenja plastenika kojeg se okrivljenik ne sjeća, dok je sporno da li je tim prilikama dolazilo do nasilja, odnosno žrtva navodi da je tada dolazilo do nasilja okrivljenika, dok okrivljenik ove događaje opisuje da su se dogodili bez ikakvog nasilja sa njegove strane.

7.1. U svom iskazu svjedokinja TĆ je iskazivala o nasilju njenog bivšeg supruga prema svom sinu NĆ, navela da je prisustvovala bar 10 događaja nasilja, da je znala primijetiti i modrice kod ZĆ, dok nije iskazivala niti o jednom događaju koji je posebno opisan u činjeničnom opisu, iskazivala je o gotovo svakodnevnom verbalnom nasilju okrivljenika prema svom sinu pri čemu je navela i riječi navedene u optužnici, a također je iskazivala i o prijetnjama okrivljenika da će usmrtiti životinje svog sina i da su sve to bile disciplinske mjere njenog supruga povezane sa školom.

7.2. Na upit branitelja okrivljenika svjedokinja je navela i da ova nasilja nad mld. ZĆ nije prijavila policiji, a sve iz razloga jer je u cijelom odnosu sa okrivljenikom samu sebe istrošila zbog čega je 2018. pokušala suicid, dok je prethodno okrivljenik i njoj često prijetio da će se ubiti, te da se iz zajedničkog domaćinstva iselila početkom 2020.

8. U svom iskazu svjedok UĆ u bitnom je naveo da je upoznat sa odnosima u obitelji T, a sve iz razloga jer je u prvoj polovici 2020., radio kao vanjski suradnik HZZSR, područni ured u [adresa], te je provodio mjere nadzora i pomoći nad više obitelji pa tako i obitelji T. Njihov prvi kontakt je bio u prostorijama centra, dok je nedugo zatim došlo i do fizičkog razvoda u obitelji i to na način da je okrivljeni ostao živjeti u njihovom stanu dok je TĆ otišla u podstanarski stan, dok bi djecu, odnosno najviše mlt. ZĆ najčešće viđao kod majke. Radilo se o jednom vrlo konfliktnom razvodu, bilo je dosta prepucavanja, a što je ostavilo posljedicu na djecu, posebno na ZĆ, koji je u to vrijeme popustio u školi. Misli da sam ovu mjeru provodio 6 mjeseci, ali nije siguran, te u tom razdoblju on nisam našao nikakvu sumnju u nasilje u obitelji, odnosno da je kojim slučajem sumnjao u bilo kakvo nasilje, on bi to i prijavio. Nema nikakvih saznanja o prijašnjim razdobljima. u razgovoru sa ZĆ upitao sam ga koji su to očevi postupci s kojima nije zadovoljan, a on mi je odgovorio da se to najviše svodi na njegovo preveliko očekivanje za dobrim ocjenama u školi. Smatra da je okrivljeni pretjerano očekivao od djece, odnosno smatrao je da su dobre ocjene garancija uspjeha u životu i na tome je inzistirao, a to je prelazilo granice uobičajenih zahtjeva i na to ga je upozorio. Međutim, bez obzira na to ja nisam našao nikakvih elemenata nasilja jer bi ih inače prijavio.

9.1. Tijekom postupka pregledan je Spis Općinsko suda u Metkoviću pod posl. br. P Ob 22/2021 (P Ob 3/20), te je utvrđeno da se postupak vodio između tužiteljice TĆ i tuženika VĆ, a radi donošenja odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi nad maloljetnom djecom iz njihove izvanbračne zajednice i uzdržavanja, da je tužba podnesena dana 30. siječnja 2020. godine, da iz tužbe proizlazi da tužiteljica još nije iselila iz njihovog doma, te da je tijekom postupka provedeno psihijatrijsko vještačenje cijele izvanbračne obitelji po vještakinjama dr. Sanji Batina i mr,. ĆĆ, da spisu prileži Nalaz i mišljenje od 31. prosinca 2020. (list tog spisa 53-92) koje je pregledano i kao isprava u ovom postupku, dok intervju sa članovima obitelji obavljen dana 12. prosinca 2020.

9.2.U pogledu optuženika VĆ u zaključcima nalaza i mišljenja se navodi da je VĆ je vrlo dominantna osoba, značajno narcistički investira sa određenim narcističkim obilježjima u strukturi osobnosti, visokim mišljenjem o vlastitim sposobnostima potreba za što većim uvažavanjem njegove osobnosti, isticanje njegovih vlastitih sposobnosti naglašene osjetljivosti kojom reagira u slučaju dovođenja u pitanje te superiornosti, potrebe za dominacijom nad drugima i za njihovom degradacijom, manjkavo empatijsko razumijevanje osjećaja, želja i potreba drugih ljudi, da ta nemogućnost empatijskog uživljavanja ukazuje na redukciju u afektivnom doživljaju te emocionalnu udaljenost i hladnoću, da je organizirana ličnost, rigidan, zahtjevan, sklon nametanju svojih mišljenja i uvjerenja, pretjeranim, provjeravanjima i preokupacijom s detaljima, opreznošću i krutošću.

9.3. Nadalje se u zaključcima navodi da je dijete NĆ emocionalno je topao i poslušan dječak, iskren i bez odstupanja u strukturi ličnosti, da na planu emocionalnog doživljavanja izražena je anksiozna simptomatologija i to najviše u području ispitne anksioznosti i sklonosti somatizaciji koja je izravna posljedica očevih neadekvatnih postupaka spram dječaka i njegovih rigidnih očekivanja vezanih za školska postignuća djece, da se projektivno saznaje o uredno socijaliziranom dječaku, poslušnom emocionalno podržavajućih odnosa sa majkom o kojoj ima pozitivno mišljenje i razvio je sigurnu privrženost i koji je u verbalnom i ponašajnom otporu prema ocu za kojega kaže da mu je želja da se bolje ponaša prema njemu, da je dijete tijekom psihologijskog intervjua verbalizirao o nizu očevih ponašanja spram njega koje ulaze u sferu emocionalno i fizički zlostavljajućih ponašanja, a o kojima se sa psihologijskog aspekta može reći da su rezultat stvarno proživljenog iskustva.

10. Kada se u vezu dovedu dokazi pod brojem 7, 8 i 9. ovog obrazloženja sa iskazom žrtve i obranom okrivljenika, sud je u potpunosti povjerovao iskazu žrtve, njegov iskaz smatra vjerodostojnim, odnosno nije povjerovao njegovom iskazu jedino u pogledu vremena kada su se događali predmetni događaji, a koja pogreška u iskazu je životna i logična s obzirom na dob žrtve i na nesporno traumatično djetinjstvo. Odnosno sud u cijelosti nije povjerovao obrani okrivljenika. Naime iskaz žrtve u pogledu nasilja koje se događalo u obitelji u bitnome potvrđuje majka TĆ, bez obzira što događajima koji se navode u optužnici svjedokinja očito nije prisustvovala, osim možda događaju kada je NĆ prignječio prste vratima od gepeka svom bratu. Naime činjenica da svjedokinja i žrtva pričaju o različitim događajima sudu samo ukazuje na činjenicu da je nasilja u obitelji bilo i više nego se to navodi u optužnici, dok događaji u optužnici predstavljaju samo događaje kojih se žrtva sjetila dajući iskaz na dokaznom ročištu pred sucem istrage. Dalje, na vjerodostojnost iskaza žrtve također dodatno ukazuje i pregledani Nalaz i mišljenje u kojem vještakinje koje su u parničnom postupku vještačile maloljetnika u vrijeme, odnosno neposredni nakon predmetnog nasilja, navode da verbalizacija ponašanja oca koja ulaze u sferu emocionalnog i fizičkog zlostavljanja sa psihologijskog aspekta predstavlja stvarno proživljeno iskustvo. Također iskaz žrtve djelomično potvrđuje i svjedok UĆ koji je naveo da je okrivljenik inzistirao na dobrim ocjenama a što je prelazilo granice uobičajenih zahtjeva, a na što je okrivljenika i upozorio.

11. Obzirom na sve prije navedeno, sud je povjerovao iskazu žrtve, sud njegov iskaz smatra vjerodostojnim, i životnim, kao i da vjerodostojnost iskaza nije trebalo dodatno ispitivati vještačenjem, pa stoga smatra nedvojbeno utvrđenim da je da je okrivljenik u razdoblju od 2013. godine, svakako do kraja 2018. godine, ali i do sredine 2020. godine, verbalno i fizički zlostavljao tada maloljetnog ZĆ na način kako je to opisano u optužnici, te time teško kršio propise zaštite od nasilja u obitelji, a čime je ostvario bitna obilježja bića kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, te je slijedom navedenog oglašen krivim kako je to navedeno u točki I. ove presude.

12. U pogledu točke II. presude kojom se optuženik djelomično oslobađa optužbe, iz iskaza žrtve utvrđeno je da su se događaji koji se navode u točki II. optužnice zbili u vrijeme epidemije COVID 19, odnosno na kraju te školske godine, dakle u kasno proljeće 2020. godine. Kako je sud činjenično vezan za razdoblje koje je navedeno u optužnici, odnosno svako interveniranje u činjenični opis djela kojim bi produljio utuženo razdoblje bi predstavljalo prekoračenje optužnice, odlučeno je okrivljenika osloboditi da bi prije navedenim događajima počinio kazneno djelo. Treba još jednom napomenuti da je prije navedena omaška u optužnici rezultat iskaza žrtve u kojem je pogrešno iskazivao o vremenu u kojem su se događali predmetni događaji, a koja greška u iskazu je prema mišljenju ovog suda nebitna, sve budući je u iskazima točno naveo da se radi o događajima nakon prestanka bračne zajednice odnosno u vrijeme praćenja nastave online, i koja je pogreška i životno logična uzimajući u obzir dob maloljetnika i okolnosti u kojima je iskazivao.

13. U pogledu izrečene sankcije sud je kao otegotnu okolnost cijenio dugo razdoblje u kojem se događalo nasilje, dok je kao olakotnu okolnost uzeo današnji dobar odnos okrivljenika sa drugim sinom mld. BĆ, a što proizlazi kako iz obrane okrivljenika, iz iskaza svjedoka, kao i pregleda spisa Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. R1. Ob 83/22, kao i protek vremena od počinjenja djela do danas u kojem vremenu nije bilo nikakvog nasilja kako prema žrtvi, a tako niti prema mlt. PĆ. Obzirom na navedeno sud smatra da se svrha kažnjavanja u vidu iskazivanja društvene osude prema okrivljeniku, a također i održavanja odnosa okrivljenika sa drugim sinom može ostvariti izricanjem i uvjetne osude, a što je i predloženo, dok da bi izricanje bilo kakve kazne zatvora narušilo ionako krhke obiteljske odnose, pa je slijedom navedenog odlučeno sukladno uredbi čl. 48. i 49. KZ/11 ublažiti kaznu, te okrivljeniku izreći kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci uz izricanje uvjetne osude sa rokom kušnje u trajanju od 4 (četiri) godine,

14. Obzirom na sve prije navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Obzirom je okrivljenik oglašen krivim obvezan je na snošenje troškova kaznenog postupka i to paušalni trošak postupka u iznosu 150,00 EUR, pri čemu je sud uzeo u obzir njegovo imovinsko stanje (vlasništvo dvije kuće), kao i trajanje ovog kaznenog postupka. Nadalje okrivljenik je dužan naknaditi i troškove žrtve i njegovog punomoćnika, a o čemu će se donijeti posebno rješenje nakon pravomoćnosti presude.

U Dubrovniku, 23. veljače 2026.

Sudac:

Vlaho Bošković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka. Oštećenik može podnijeti žalbu u odnosu na imovinskopravni zahtjev i troškove kaznenog postupka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KOz-DO-15/2024

- optuženik VĆ

- branitelj okrivljenika Mario Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću

- pun. žrtve ŽĆ, odvjetnik u [adresa]

Nakon pravomoćnosti:

- Hrvatski zavod za socijali rad, Područni ured u Metkoviću