REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Ps-1/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Marijanu Muži u pravnoj stvari tužitelja HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici iz [adresa] protiv tužene HJĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Indiri Isaković Ivanković, odvjetnici iz Zagreba, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon zaključene glavne i javne rasprave 16. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, tužene i punomoćnice tužene, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženici HJĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da iseli iz stana koji se nalazi na adresi [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja Stambenu zgradu, [adresa],17,19,21, i dvorište, ukupne površine 1142 m2, i to posebnog dijela nekretnine 31.Suvlasnički dio: 6035/412849 (E- 31), dvosobni stan br.3. na 1. katu, ulaz [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om, hodnika, predsoblja i izbe, NKP 56,73 m2 i lođe NKP 3,62 m2 i ukupne NKP 60,35 m2 te ga preda u posjed tužitelju HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici HJĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 23. veljače 2026. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO -a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom odlukom (rješenjem) poslovni broj Gž-974/2024-3 od 5. prosinca 2024. (list 96-97 spisa), Županijski sud u Slavonskom Brodu riješio je da se ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps-2/2021-30 od 3. travnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine odnosno stana na adresi [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja stambenu zgradu, [adresa], 17, 19, 21 i dvorište ukupne površine 1.142 m² i to posebnog dijela nekretnine 31. suvlasnički dio:

6035/412849 (E-31), dvosobni stan br. 3 na 1. katu, ulaz [adresa] koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om, hodnika, predsoblja i izbe, NKP 56,73 m² i lođe NKP 3,62 m², ukupne površine 60,35 m².

2.1. Tužitelj je s tuženom bio u braku koji je razveden presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. P Ob-178/2019 od 4. ožujka 2020..

2.2. Bračna zajednica parničnih stranaka je faktički prestajala postojati 14. studenoga 2019. od kada tužena živi u stanu tužitelja bez ikakve pravne osnove.

2.3. Predmetni stan je u vlasništvu tužitelja te predstavlja posebnu imovinu tužitelja s obzirom daje isti naslijedio iza njegove pok. majke.

2.4. Tužitelj je u više navrata zatražio od tužene da iseli iz navedenog stana te isti preda u posjed tužitelju. Tužitelj se tuženoj obratio i putem punomoćnice 19. veljače 2021. sa zahtjevom za iseljenje i predaje u posjed predmetnog stana tužitelj na koje pozive se tužena oglušila.

2.5. S obzirom da se tužena odbija iseliti iz predmetnog stana, stoga je tužitelj podnio predmetnu tužbu radi iseljenja.

3. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je točan navod tužitelj da je brak parničnih stranaka razveden presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. P Ob- 178/2019 od 4. ožujka 2020. te da je bračna zajednica parničnih stranka prestala, odnosno da je tužitelj istu napustio 14. studenoga 2019. te da je tužena ostala živjeti u predmetnom stan na adresi [adresa] zajedno sa zajedničkom maloljetnom djecom.

3.1. Točno je i da je predmetni stan upisan u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], E-31 u zemljišnoknjižnom vlasništvu tužitelja.

3.2. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici P Ob-178/2019 od 4. ožujka 2020. utvrđeno je da će zajednička malodobna djeca CJ i JJ stanovati s majkom (tuženom u ovom postupku) na adresi [adresa].

3.3. Tužena nadalje ističe da su za vrijeme bračne zajednice parnične stranke zajedno ulagale u predmetnu nekretninu, renovirale ju i ulaganjem joj povećale vrijednost. Također su je u cijelosti namjestili i prilagodili obiteljskom životu četveročlane obitelji.

3.4. Također, tuženoj je majka darovala novčana sredstva kao vlastitu imovinu koju je tužena uložila u kupnju materijala za renovaciju i uređenje predmetnog stana te za kupnju namještaja.

3.5. Osima navedenog, tužena je cijelo vrijeme od prestanka bračne zajednice parničnih stranaka plaćala sve režijske troškove vezane uz predmetnu nekretninu koji su pristigli poštom na ime tužitelja kao i dio dugova tužitelja po opomenama za režijske troškove.

3.6. Tužena je sukladno čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pošteni posjednik te potražuje naknadu za nužne i korisne troškove koje je imala cijelo vrijeme posjeda te se poziva na pravo na posjed predmetne nekretnine dok joj isti troškovi ne budu nadoknađeni ili dok bračna stečevina ne bude podijeljena.

3.7. S obzirom na navedeno, tužena predlaže da se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom te da tuženoj nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u cijeli predmet, u priloženu dokumentaciju: u izvadak iz zemljišne knjige (list 5 spisa), ovosudnu presudu i rješenje P Ob-178/2019 (list 6-9 spisa), u priložene račune i uplatnice (list 17-19 spisa), u priložene fotografije stana (list 39 spisa), potvrde o uplati (list 40-42 spisa), saslušani su kao stranke u postupku tužitelj HJ i tužena HJĆ, u svojstvu svjedoka ĆJ, GJ, FJ, dopunski je saslušana tužena HJĆ na ročištu 14. veljače 2024., te na ročištu 16. siječnja 2026. dopunski su saslušani tužitelj CJ HJĆ i tužena HJĆ po prigovoru tužene u odnosu na povredu prava na dom.

5. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

6. Predmet spora je iseljenje i predaja u posjed predmetnog stana budući da se tužena nalazi u posjedu istog bez valjane pravne osnove.

7. Uvidom u zk izvadak (list 5 spisa), utvrđeno je da je tužitelj HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dvosobnog stana koji se nalazi na katastarskoj čestici kč. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište, stambena zgrada [adresa], 17, 19, 21 ukupne površine 1142 m², odnosno suvlasnički dio: 6035/412849 etažno vlasništvo (E-31), dvosobni stan br. 3 na 1. katu, ulaz [adresa] koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om, hodnika, predsoblja i izbe, NKP 56,73 m² i lođe NKP 3,62 m², ukupne NKP 60,35 m².

8. Uvidom u ovosudnu presudu i rješenje P Ob-178/2019 od 4. ožujka 2020. (list 6-9 spisa), utvrđeno je da se navedenom presudom razvodi brak između stranaka u ovom postupku, tužitelja HJ i tužene HJĆ te da će zajednička djeca stranaka, malodobni CJĆ i malodobna JJ , živjeti s majkom HJĆ. Također, uvidom u navedenu presudu i rješenje je utvrđeno da su zajednička djeca stranaka sin CJĆ rođen **.**.2005., a kćer JJ rođena **.**.2008. Sukladno navedenom, to jest datumima njihovog rođenja iz istih proizlazi da je sin CJĆ navršio 18 godina starosti 16. studenoga 2023. tako da nije više malodoban, a kći JJ će navršiti ove godine 18 godina i to 18. travnja 2026. tako da će i ona tada biti punoljetna, a sukladno važećim zakonskim odredbama Obiteljskog zakona skrbništvo od strane roditelja nad djecom određuje se za vrijeme dok su djeca malodobna , a navedena odluka na koju se tužena poziva da je sud odredio da su zajednička djeca stranaka povjerena na svakodnevnu skrb majci, odnosi se na period za vrijeme dok su djeca malodobna.

9. Tužitelj HJ je iskazao da je podnio predmetnu tužbu radi iseljenja, budući da je stan koji se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] u stambenoj zgradi na 1. katu naslijedio od svojih roditelja, a u istom trenutno stanuje tužena, to jest njegova bivša supruga s njihovom djecom i to sinom koji ima 18 godina i kćeri koja ima 15 godina. Navodi da živi kao podstanar od kako je izašao iz navedenog stana, a iz stana se iselio u studenom 2019. Režije za stan unazad godinu dana plaća tužena, a prije je račune za struju plaćao on, a ostali režijski troškovi za predmetni stan nisu niti plaćani. Navodi da je radi iseljenja podnio tužbu samo protiv tužene (bivše supruge), a ne i protiv njihove djece. Nadalje, navodi da je pri Centru za socijalnu skrb u Velikoj Gorici podnio zahtjev radi promjene skrbništva nad djecom tako da se djeca dodijele na skrb njemu kao ocu te da je taj postupka na Centru završen te da će se sada podnijeti tužba radi dodijele skrbništva njemu kao ocu za djecu. Također, navodi da redovno plaća alimentaciju, svaki mjesec za djecu te po toj osnovi i po osnovi troškova stanovanja, redovno ima mjesečne obveze u iznosu od 4.000,00

– 5.000,00 kn. Također, navodi da fotografiji koja mu je predočena, a koja prileži spisu (lis 39 spisa), da se na to fotografiji vidi plijesan na zidu u stanu od vlage i da je to zbog toga što se unazad 3 godine nisu zidovi prefarbali.

10. Tužena HJĆ je iskazala da ostaje u cijelosti kod svojih navoda danih u odgovoru na tužbu. Nadalje, navodi da 2019. kada se tužitelj iselio iz predmetnog stana, otišao je živjeti 3 tjedna u kuću njezinih roditelja u [adresa] na Pagu, a da je ona u to vrijeme sanirala i uređivala navedeni stan na način da je zidove u stanu izgletala te da su nakon toga svi zidovi prefarbani te da do tada bilo vlage u stanu, a nakon saniranja i uređenja stana, nakon 2019. da ima vrlo malo vlage u stanu i to najviše u dječjoj sobi zbog toga što se ta soba nalazi s vanjske strane zgrade, iznad ulaza te da je to saniranje platila 4.500,00 kn te dodatno još materijal, a da je tužitelj kupio kantu jupola i alate za krečenje (valjak i ostalo). Navodi da joj je njezina majka pomogla financijski platiti jedan dio saniranja stana, da svi radovi napravljeni u stanu cijena istih nije ispod 7.000,00 kn, da su ti radovi plaćeni na rate. Navodi da nije sporno da je tužitelj predmetni stan naslijedio od svojih roditelja. Također, navodi da plaća režije za struju, ali da ne plaća režije za vodu i za komunalije te da tužitelj nije plaćao 10 godina unazad navedene režije te da postoje velika dugovanja po toj osnovi što tužena nije mogla platiti, navodeći da ne plaća troškove grijanja koje je putem toplane, ali da ima u stanu plinsku bocu za kuhanje te da nema račune za troškove saniranja stana.

11. Svjedok ĆJ je iskazao da mu je poznato gdje se nalazi predmetni stan, da zna da su u tom stanu ranije živjeli HJ i njegova supruga, se dok se nisu razveli, zajedno s njihovom djecom, da su ranije u stanu živjeli Antunovi roditelji, sve dok nisu umrli, a nakon njihove smrti, stan je naslijedio njihov sin HJ. Također, poznato mu je da je sada u tom stanu Antunova bivša supruga s njihovom djecom. Navodi da su mu sve te okolnosti poznate budući da je s HJ prijatelj, još od 1990-ih pa sve do sada te da se cijelo vrijeme zajedno druže, da su zajedno u braniteljskoj udruzi Velika Gorica, a uz to i on stanuje u blizini zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan te da je nekoliko puta osobno bio u predmetnom stanu u kojem je ranije stanovao tužitelj sa svojim roditeljima još dok je išao u školu.

12. Svjedok GJ je iskazao da mu je poznato gdje se nalazi predmetni stan u [adresa], u [adresa], da su u tom stanu ranije živjeli tužitelj i tužena s njihovom djecom, da također zna da je tužitelj taj stan naslijedio od svojih roditelja, također zna da se tužitelj iselio iz tog stana unazad 2 ili 3 godine i da su se tužitelj i tužena rastali te da u stanu sada živi tužena s njihovom djecom. Također je iskazao da je više puta bio u predmetnom stanu te da je bio u tom stanu 2 do 3 godine prije nego što su se rastali tužitelj i tužena, a budući da mu je tužena kćer.

13. Svjedokinja FJ je iskazala da joj je poznato gdje se nalazi predmetni stan koji je predmet ovoga spora, zna da su u tom stanu ranije zajedno živjeli njezin zet i kćer (stranke u ovom postupku) koji su se u međuvremenu rastali, tako da sad u stanu živi kćer s njihovom djecom, a zet se iselio iz stana. Zna da je stan bio vlasništvo zetovih roditelja koji su sada pokojni, da je stan uređivan u vrijeme kada su se tužitelj i tužena vjenčali, da je financiranje uređenja stana snosila ona u cijelosti navodeći da se stan preuređivao, da su se zidovi farbali u stanu, da su se mijenjale sanitarije i keramičke pločice u kupaonici i kuhinji, da se preuređivala jedna soba da se dobije veća kupaonica kao i da se preuređivala terasa, da su se stavljali novi laminati na podove u sobama, da je kupovan namještaj za stan. Navod i da je u to vrijeme tužena imala dodatnu American karticu koju je koristila, a koja je ustvari bila njezina kartica budući da je vezana za njezinu osnovnu American karticu te da je svjedokinja plaćala nastale dugove po toj dodatnoj kartici.

14. Sud iskaze tužitelja HJ, tužene HJĆ kao i saslušanih svjedoka u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite budući da isti imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanja u ovom postupku te isti nisu međusobno u suprotnosti.

15. Osnov i temelj za podnošenje tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog stana je činjenica da se tužena nalazi u posjedu predmetnog stana bez valjane pravne osnove.

16. Također, iz predmetnog postupka, a imajući u vidu prije svega materijalne dokaze (izvadak iz zk) kao i iskaze stranaka u postupku te saslušanih svjedoka, nesporno je da je vlasnik predmetnog stana koji se nalazi u [adresa] u [adresa], a na 1. katu, tužitelj HJ te da je tužitelj predmetni stan naslijedio iza svoje pok. majke tako da isti predstavlja posebnu imovinu tužitelja.

17. U odnosu na navode tužene da parnične stranke nisu podijelile bračnu stečevinu te da se stoga predmetna tužba smatra i preuranjenom, sud smatra da navodi tužene u tom dijelu nisu od utjecaja na donošenje konačne odluke u ovosudnom predmetu, budući da je tijekom postupka nespornim utvrđeno da predmetni stan iz kojeg tužitelj traži iseljenje tužene predstavlja posebnu imovinu tužitelja te kao takva ista ne može biti predmetom bračne stečevine.

18. Nadalje, u odnosu na činjenicu da u predmetnom stanu s tuženom stanuju i djeca od tužitelja i tužene, valja istaknuti da tužitelj niti ne traži iseljenje njihove djece iz predmetnog stana, već samo iseljenje tužene koja u istom stanuje bez valjane pravne osnove, a budući da su djeca stranaka u postupku i to sin CJĆ punoljetan od 16. studenoga 2023., a kćer JJ će biti punoljetna nakon 18. travnja 2026., zbog navedenih okolnosti djeca stranka u postupku nadalje mogu samostalno živjeti te ne postoji više zakonska obveza, sukladno navedenoj presudi i rješenju imajući u vidu odredbe Obiteljskog zakona, u odnosu na skrb malodobne djece.

19. Također, tužena je tijekom postupka istaknula da je financijski ulagala u predmetni stan te da je isti renovirala i uređivala te da je stoga u navedeni stan uložila određena novčana sredstva te da ju je pri tome i njezina majka financijski potpomagala, međutim sud smatra da ti navodi tužene nemaju nikakvog utjecaja na predmet ovog spora te na donošenje konačne odluke u ovoj pravnoj stvari, a budući da je predmet spora u ovosudnom postupku iseljenje iz predmetnog stana i predaja u posjed predmetnog stana tužitelju kao vlasniku istog. Tužena bi eventualno svoja prava u vezi financijskog ulaganja u predmetni stan mogla zahtijevati u nekom drugom sudskom postupku.

20. Uvidom u ovosudni spis, utvrđeno je da je tužena već u odgovoru na tužbu istaknula prigovor prava na poštivanje doma, te je navela da u predmetnom stanu živi od zaključenja braka s tužiteljem te da su za trajanje bračne zajednice ulagali sredstva za predmetni stan i prilagodili ga obiteljskom životu četveročlane obitelji.

21. Člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda regulirano je pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života je u stavku 1. navedenog članka određeno da svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, dok je u stavku 2. navedenog članka određeno da javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

22. Sukladno drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja Gž-974/2024-3 od 5. prosinca 2024. (list 96-97 spisa), u obrazloženju u točki 15. navedene drugostupanjske odluke navodi se da je potrebno razjasniti pitanje da li je miješanje u pravo na poštivanje doma mjerom iseljenja razmjerno legitimnom cilju koji se ostvaruje, ukoliko se utvrdi da stan u kojem tuženica stanuje zajedno s djecom predstavlja "dom" zaštićen člankom 8. stavak 1. Konvencije.

23. Na ročištu održanom 16. siječnja 2026., dopunski su saslušani tužitelj HJ, te tužena HJĆ povodom prigovora tužene u odnosu povredu prava na dom.

24. Tužitelj HJ je iskazao da ostaje u cijelosti kod svog iskaza kojeg je dao tijekom ovog postupka na zapisnik s održanog ročišta od 29. ožujka 2023.. Nadalje je iskazao da u predmetnom stanu koji se nalazi u [adresa] u [adresa] je živio u razdoblju od 1975. do 2020. kada se iselio iz predmetnog stana, a nakon njegovog iseljenja u stanu su ostali živjeti njegova bivša supruga (tužena) s njihovom djecom sinom JJĆ i kćeri JJ.

24.1. Nadalje, tužitelj je istaknuo da je predmetni stan njegov pokojni otac dobio od firme u kojoj je radio "Auto Dubrava", a nakon toga firmu je preuzeo "Zet" te da nakon što je njegov otac poginuo, da je predmetni stan naslijedila njegova supruga, odnosno majka tužitelja, a da je nakon smrti majke tužitelj naslijedio navedeni stan iza smrti svoje majke. Ističe da s obzirom na navedene okolnosti, predmetni stan predstavlja posebnu imovinu tužitelja, a da se iz svog stana morao prisilno iseliti jer ga je tužena prijavila na policiju da joj prijeti.

24.2. Također je tužitelj iskazao da tužena stanuje u tom stanu nakon što se vjenčala s tužiteljem 2002., a da su njihova djeca u tom stanu cijelo vrijeme otkako su rođena. Također je iskazao da njegova osoban pošta cijelo vrijeme dolazi na adresu navedenog stana [adresa] te da on ili sam uzme poštu iz poštanskog sandučića ili mu sin preda poštu, a da mu je neko vrijeme pošta dolazila na druge adrese gdje je bio prijavljen da stanuje. Ističe da cijelo vrijeme ima prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi gdje se nalazi predmetni stan [adresa].

25. Tužena HJĆ prilikom dopunskog saslušanja u odnosu na istaknuti prigovor povrede prava na dom je iskazala da ostaje u cijelosti kod svog iskaza kojeg je dala tijekom ovog postupka na ročištu održanom 29. ožujka 2023. . Nadalje je iskazala da je od 2000. bila u vezi s tužiteljem, a 2001. su odlučili uređivati stan te da je ona pomogla tijekom uređenja stana kako fizički na način da je pomagala prilikom skidanja tapeta sa zidova, postavljanja pločica i drugih poslova te da je i financijski pomagala prilikom uređenja stana tužena, kao i njena mama te tužitelj. Navodi da nema drugi smještaj za stanovanje osim stana u kojem trenutno stanuje s djecom te da doživljava taj stan kao svoj dom koji ima zajedno s djecom. Navodi da trenutno ne vidi gdje bi drugdje mogla stanovati, da njena majka živi u kući koja je oštećena u potresu, da imaju nekretninu na [adresa] u [adresa] te da je tu nekretninu njen otac darovao njenoj najstarijoj sestri, da u [adresa] postoje u istom dvorištu dvije kuće, da u jednoj stanuje njena majka, a u drugoj kući stanuje njen otac, da je s ocem u lošim odnosima te da ne bi mogla s njim živjeti. Također, iskazuje da otac ima vikendicu u mjestu Prkovcu u Sisačko-Moslavačkoj županiji te da je i tu nekretninu otac darovao najstarijoj sestri.

26. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj HJ jedini vlasnik predmetnog stana koji se nalazi u [adresa] u [adresa], koji je naslijedio iza svoje pokojne majke tako da isti predstavlja posebnu imovinu tužitelja, da u navedenom stanu trenutno stanuje tužena HJĆ s njihovom djecom, sinom JJĆ i kćeri JJ, da njihov sin je sada punoljetan, a da će uskoro odnosno nakon 18. travnja 2008. biti punoljetna i njihova kći tako da s obzirom na navedene okolnosti ne postoji više zakonska obveza da su njihova djeca obvezna živjeti s majkom (tuženom) budući da više nisu malodobna.

26.1. Isto tako, sukladno podnesenom tužbenom zahtjevu radi iseljenja u ovoj pravnoj stvari, tužitelj traži iseljenje samo tužene, a ne i njihove djece . Nadalje, sukladno provedenim dokazima iz istih proizlazi da roditelji tužene imaju više nekretnina i to dvije obiteljske kuće u [adresa], u jednoj kući koja je navodno oštećena u potresu stanuje majka tužene, a u drugoj kući otac tužene s kojim prema iskazu tužene, tužena nije u dobrim odnosima, a uz to njeni roditelji posjeduju i druge nekretnine i to na [adresa] u [adresa] te vikendicu u mjestu Prkovcu u Sisačko- Moslavačkoj županiji, te tužena tijekom postupka nije priložila u spis odgovarajući pisani dokaz iz kojeg bi proizlazilo da tužena nije vlasnica nekretnina na području Republike Hrvatske.

26.2. Sukladno naprijed navedenom, sud smatra da je miješanje u pravo na poštivanje doma mjerom iseljenja u konkretnom slučaju razmjerno legitimnom cilju koji se ostvaruje, budući da je pravo vlasništva neotuđivo, te da sukladno članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u konkretnom slučaju kod tužene nije došlo do povrede prava na dom.

27. Dakle, sukladno cjelokupno provedenom postupku, nedvojbeno i nesporno je utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, da u predmetnom stanu trenutno stanuje tužena, odnosno da se tužena nalazi u posjedu predmetnog stana bez valjane pravne osnove, da se tužitelj iselio iz predmetnog stana još tijekom 2019. te da sada stanuje kao podstanar.

28. Iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Sud je tužitelju priznao sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrsti spora, jednokratnu naknadu u iznosu od 200 bodova, odnosno 400,00 eura uz PDV 25%, odnosno 100 eura što ukupno iznosi 500 eura.

29.1. Sukladno Rješenju Zagrebačke županije, Upravni odjel za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje od 25. studenoga 2025. (list 104-105 spisa), tuženoj HJĆ odobrena je sekundarna pravna pomoć u ovosudnom predmetu poslovnog broja Ps-1/2025 u vidu zastupanja u sudskim postupcima u visini od 100% iznosa troškova pravne pomoći koja za odobrenu pravnu pomoć iznosi 375,00 eura bez PDV-a. Budući da troškovi postupka u vidu jednokratne naknade ukupno iznose 500,00 eura, te da su tuženoj odobreni troškovi pravne pomoći u iznosu do 100%, odnosno 375,00 eura u ovom postupku, iz navedenog proizlazi da je tužena obvezna platiti troškove postupka u iznosu od 125,00 eura, a kako je to odlučeno u točki II. izreke presude.

Velika Gorica, 23. veljače 2026.

Sudac:

Marijan Muža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.