Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Ovr-45/2026-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Grubišiću sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijaliste Tihomira Posavčića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zec, odvjetniku iz OD Zec & partneri d.o.o., Osijek, protiv ovršenika HE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Filipu Miličiću, odvjetniku iz Vukovara, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa izravne naplate, nedopuštenim i odgodom prijenosa sredstava, dana 23. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate kao nedopušten.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine kao neosnovan.

III. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 EUR, u roku od 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadom ovršnog troška u iznosu od 62,50 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je putem punomoćnika odvjetnika podneskom od 20. siječnja 2026. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava. Ovršenik u cijelosti prigovora provedbi ovrhe na njegovim novčanim sredstvima po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulića posl. br. Ovrv-1121/11 od 14. srpnja 2011. Ovršenik navodi da je nastupila zastara tražbine koja proizlazi iz ovršne isprave temeljem koje je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu jer da je čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare. Slijedom navedenog predlaže sudu donijeti rješenje kojim će se usvojiti prijedlog te proglasiti pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim te odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika uz naknadu troškova postupka.

2. Ovrhovoditelj se po punomoćniku dana 11. veljače 2026. očitovao na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu ovrhe navodeći da se u cijelosti protivi istome. Ovrhovoditelj po punomoćniku navodi da ovršenik može podnijeti pravna sredstva iz članka 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. – dalje u tekstu: OZ) samo ukoliko je pred Agencijom zatražena izravna naplata tražbine temeljem jedne od isprava koje su taksativno navedene odredbom članka 209. st. 1. OZ., a da predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije jedna od tih isprava, slijedom čega, u konkretnoj situaciji, ovršenik ne može podnijeti prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. U svezi prigovora zastare ovrhovoditelj ističe da je prigovor neosnovan jer je zastara prekinuta kada je predmetna ovršna isprava isknjižena iz očevidnika (4. kolovoza 2018. ) te je zastara počela ponovno teći sljedećeg dana od dana utvrđenja nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje. U s vezi prijedloga radi odgode prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate ovrhovoditelj ističe da ovršenik nije pružio niti jedan jedini dokaz kojim bi dokazao da su ispunjenje pretpostavke radi odgode ovrhe.

3. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa je nedopušten.

4. Sukladno čl. 209. st. 1. OZ ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

4.1. Nadalje, prema čl. 210. st. 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

5. U konkretnom slučaju ovrha je pokrenuta na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulića posl. br. Ovrv-1121/11 od 14. srpnja 2011. te stoga sud zaključuje da se ne radi o izravnoj naplati tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, pa nema mjesta donošenju rješenja o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž Ovr 1370/2021-2 od 28. srpnja 2021., Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž Ovr 374/2021-2 od 20. srpnja 2021. i dr.). Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

6. Na temelju čl. 284. st. 5. OZ-a tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. ovoga Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

6.1. Sukladno čl. 53. st. 1. OZ-a ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Nadalje, čl. 53. st. 4. OZ-a određeno je da je ovršenik dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi, dok je st. 5. istog članka određeno da ako ovršenik ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu. Slijedom navedenog, a budući da ovršenik nije postupio na propisani način i dokazao razloge zbog kojih podnosi žalbu nakon proteka roka sud je i iz ovih razloga odbacio njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao nedopušten.

7. U odnosu na prijedlog ovršenika da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, članak 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe. Članak 65. st. 1. OZ-a propisuje da sud, na prijedlog ovršenika, može odgoditi ovrhu ako ovršenik učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je ispunjen koji od uvjeta propisanih čl. 65. st. 1. t. 1. – 11. OZ-a. Drugim riječima, za odgodu ovrhe moraju biti ispunjeni objektivne pretpostavke (koje su propisane čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ-a) i subjektivne pretpostavke (vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja). Navedeni formalni i materijalni uvjeti moraju biti ispunjeni kumulativno.

7.1. U konkretnom slučaju, ovršenik je protiv zahtjeva za izravnu naplatu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim što predstavlja sredstvo pravne zaštite u postupku izravne naplate analogno institutu žalbe u redovnom ovršnom postupku i stoga sud zaključuje da je ispunjen formalni uvjet za odgodu ovrhe.

7.2. U odnosu na drugi uvjet – vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja, sud zaključuje kako isti u konkretnom slučaju nije ispunjen. Navod ovršenika da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu štetu sud ocjenjuje paušalnim i neutemeljenim.

7.3. Kad sud ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da li bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu tada težište ispitivanja treba usmjeriti na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku eventualne protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja (tako i Županijski sud u Varaždinu u Gž Ovr 141/2021-2 od 27.04.2021., Županijski sud u Bjelovaru u Gž Ovr 701/21 od 9. studenog 2021., Županijski sud u Zagrebu u Gž Ovr 960/2023 od 28. travnja 2023., Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž Ovr 154/2023 od 7. srpnja 2023. itd.). S obzirom da je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju dioničko društvo s temeljnim kapitalom u iznosu od 68.323.000,00 EUR, sud zaključuje kako imovinske prilike ovrhovoditelja ne daju dovoljno osnove za odgodu ovrhe budući da, prema ocjeni ovog suda, ne predstoji opasnost da ovršenik u postupku eventualne protuovrhe neće moći namiriti svoju tražbinu od ovrhovoditelja. U konkretnom slučaju ovršenik niti ne spominje imovinske prilike ovrhovoditelja niti dokazuje zbog čega svoju eventualnu tražbinu ne bi mogao ostvariti od ovrhovoditelja, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

8. Ovrhovoditelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 200,00 EUR za odgovor na prijedlog i za PDV25% u iznosu od 50,00 EUR.

8.1. Djelomično je osnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u iznosu od 75 bodova za sastav odgovora na prijedlog sukladno Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura na temelju Tbr. 54. Tarife. Slijedom navedenog ovrhovoditelju za odgovor na prijedlog pripada 150,00 EUR (75 bodova množeno s 2,00 EUR). Osnovan je i zahtjev ovrhovoditelja za trošak PDV-a od 25 % na navedeni iznos na temelju Tbr. 46. Tarife, odnosno 37,50 EUR. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 780,90 EUR, a koja vrijednost predmeta spora se očituje u činjenici da je glavno potraživanje u konkretnom predmetu upravo 780,90 EUR što je vidljivo i iz zahtjeva za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika u korist novog ovrhovoditelja od 3. prosinca 2025. (list 8-9 spisa) i koja vrijednost po Tbr. 7/2 Tarife spada u razred između 664,01 do 1.327,00 EUR po kojem je radnja zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznata u iznosu od 187,50 EUR (75 bodova x 2 EUR + 25% PDV), to je slijedom navedenog ovrhovoditelja valjalo odbiti i to za iznos od 62,50 EUR na ime više zatraženog troška sastava odgovora na prijedlog od 11. veljače 2026.

8.2. Stoga ovrhovoditelju pripada ukupno 187,50 EUR na ime troškova postupka.

9. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Vukovaru, 23. veljače 2026.

Sudac:

Ivica Grubišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa ovoga rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje drugostupanjski sud.

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku Tihomiru Zec, odvjetniku u Osijeku

2. Ovršeniku po punomoćniku Filipu Miličiću, odvjetniku u Vukovaru