Poslovni broj: P-6834/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SNC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po Predragu Kaliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi 23. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 045 - 50 – 3979060 od 20. ožujka 2007. godine zaključenog između tužitelja ENC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, koja glasi: „Naknada 3,30 % ( tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 303,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2026. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 20. ožujka 2007. godine tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu br. 045 - 50 - 3979060, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 27.467,83 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Kredit je dan na rok otplate od 84 (slovima: osamdesetčetiri) mjeseca. Člankom 3. (NAKNADA), Ugovora o kreditu, ugovoreno je da naknada za obradu kredita iznosi 3,30 % ( tri zarez trideset posto), jednokratna je, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, a kojom je odredbom Ugovora o kreditu tužitelj de facto bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit. Predmetna naknada tužitelju je naplaćena u iznosu od 4.136,55 HRK. Spornim člankom 3. Ugovora o kreditu, regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita. Tužitelj navodi da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik tužitelju nije pojasnio u čemu se sastoji tzv. ulazna naknada koja mu je naplaćena prije isplate kredita iz čega proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je tužitelj bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit nepoštena, a slijedom toga i ništetna. Slijedom navedenog predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 3 predmetnog Ugovora o kreditu kao i da naloži tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka.
2. Tuženik, iako mu je tužba uredno dostavljena dana 14.11. 2025. godine, nije podnio odgovor na tužbu. Slijedom navedenog, a budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnostima s dokazima koje je podnio sam tužitelj, niti s opće poznatim činjenicama, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).
3. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 100 bodova, odnosno 200,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 250,00 eura, te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 eura (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama), tako da ukupno trošak tužitelja iznosi 303,10 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.
U Zagrebu, 23. veljače 2026.
Sudac:
Biserka Pavković Fućak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste putem ovoga suda Županijskom sudu u Zagrebu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku
Rj
Rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu 53,09 eura