REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-637/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu tog suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Milan Jelovac, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. veljače 2026. godine u prisutnosti stranaka zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnika ŠH i tuženika osobno, dana 23. veljače 2026. godine
p r e s u d i o j e
1/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.300,00 eura i to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos:
- 1.000,00 eura od 1. veljače 2024. do isplate,
- 1.300,00 eura od 4. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
2/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.345,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2026. do isplate, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 18.6.2024. godine posudila tuženiku iznos od 1.300,00 eura na rok od 15 dana i to u pristupnosti svjedoka ĆH i EH iz [adresa].
S obzirom da tuženik nije vratio predmetnu pozajmicu, niti se javlja na njene pozive, predlaže da su donese presudu kojom će mu naložiti isplatu iznosa od 1.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.7.2024. do isplate.
Također potražuje i naknadu troškova parničnog postupka također sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno postojanje duga prema tužiteljici, s tim da se nije radilo o klasičnoj posudbi. Osporava da bi posudba bila dana 18.6.2024. godine u prisustvu svjedoka ĆH i EH i da se radilo o iznosu od 1.300,00 eura. Priznaje da je dug nastao u siječnju 2024. i da želi vratiti tužiteljici stvarni iznos dugovanja, ali da nije uspio zbog bolesti i teške financijske situacije. Navodi da je tužiteljica podnijela tužbu nakon što je policiji prijavio prijetnju fizičkom silom od strane MH zbog duga tužiteljici.
3. Tužiteljica u podnesku od 24.9.2025., očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, navodi da tuženik priznaje dug prema njoj u iznosu od 1.000,00 eura iz siječnja 2024., a koji iznos je tuženik primio od treće osobe za ime i račun tužiteljice, ali joj taj iznos nikada nije proslijedio. Stoga tužiteljica povisuje tužbeni zahtjev za iznos od 1.000,00 eura koji potražuje sa zakonskom zateznom kamatom od 1.2.2024. do isplate.
3.1. Dakle, konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz navedenog podneska i sa ročišta 12.12.2025., tužiteljica od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos 1.000,00 eura od 1.2.2024. do isplate,
- na iznos 1.300,00 eura od 4.7.2024. do isplate.
Potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
3.2. Povišenjem tužbenog zahtjeva za iznos od 1.000,00 eura, tužiteljica je izvršila preinaku tužbe, kojoj se tuženik nije protivio, već se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, pa se smatra da je pristao na preinaku.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu VI policijske postaje od 24.7.2025. (list 9 spisa), saslušani su svjedoci ĆH i EH (list 23 spisa) i stranke (list 24-25 i 28-29 spisa).
5. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, odnosno savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23- dalje: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Sporna je između stranaka osnov i visina tužbenog zahtjeva.
7. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je RH dobro poznavala i da joj je jako puno pomogao kada joj je majka bila bolesna. Nakon majčine smrti ostao joj je prazan stan koji je htjela iznajmiti, ali nije imala vremena se s tim baviti, a kako je RH znao za tu njenu namjeru, ponudio joj je da on pronađe podstanare jer se ranije time bavio s obzirom da je imao agenciju za nekretnine. Tužiteljica je na to pristala. U jednom trenutku joj je rekao da je primio od podstanara 1.500,00 eura u njeno ime, a ona mu je odgovorila „Dobro, dat ćeš mi te novce.“ Kako je priznao da je uzeo od podstanara 1.000,00 eura, što je rekao i policiji, o čemu je dostavio potvrdu, odlučila je utužiti 1.000,00 eura s te osnove. Što se tiče pozajmice od 1.300,00 eura, navodi da mu je taj iznos pozajmila, jer da joj je tuženik rekao da mu treba na oko 2 tjedna. Pristala je naći se s njim i posuditi mu taj novac jer su bili dobri i družili su se. Novac mu je dala bez ikakve priznanice, u kafiću Ivan u Zapruđu u prisustvu prijatelja ĆH i EH, koji su se slučajno zatekli u tom kafiću u kojem se dogovorila sa RH. Čudili su se kako je ona došla sred dana. Rekla im je zašto je došla, a nakon par minuta se pojavio i RH i izbrojala mu je taj novac i rekao joj je da će ga vratiti za dva tjedna. Kako je s njim bila jako dobra nije imala nikakve sumnje da će joj novac vratiti. Nakon toga nije ga više vidjela, a kada je prošlo i neko vrijeme nije joj se javljao na telefon. On je jednostavno nestao, pa je ona odlučila podnijeti tužbu za povrat tog novca, kako bi ishodila presudu temeljem koje bi se mogla naplatiti od njega. Navodi da poznaje i MH kojeg je spomenuo tuženik, i da je s njim isto prijateljica i druže se, tako da je on znao za novac koji je pozajmila RH. Sječa se da ju je nazvao jedno popodne dok je spavala i da joj je rekao da se sreo sa RH i dao joj je RH na telefon. Bila je iznenađena, a RH joj je tada na telefon rekao da je u problemu, da je bolestan, da se liječio u Jankomiru i da će se javiti da se nađu na kavi i da sve riješe. Nije znala je li to istina, ali mu je rekla da se javi. Opet je prošlo dosta vremena, nije se javljao, niti je mogla stupiti s njim u kontakt i odlučila je podnijeti ovu tužbu. Navodi da je potpuno netočna tvrdnja tuženika da mu je ona prijetila i slala MH da mu prijeti, već navodi ga je on slučajno sreo.
7.1. Iskaz tužiteljice je uvjerljiv, a osim toga njene navode o pozajmici su potvrdili i svjedoci ĆH i EH, prijatelji tužiteljice. Naime, ovi svjedoci su suglasno iskazivali o tome da su sjedili u kafiću u Zapruđu, kada je u kafić došla VH koju su pozvali k sebi za stol, a ona im je rekla da čega RH (kojeg i oni također dobro poznaju), da mu mora posuditi novac. Kada je došao RH pred njima mu je izbrojala 1.300,00 eura, a on je rekao da će novac vratiti kroz par tjedana. Također su suglasno iskazivali da je VH, kroz druženje s njima u razgovoru znala spomenuti da joj RH nije vratio novac. O nekom drugom dugovanju od stranke tuženika tužiteljici ovi svjedoci nemaju saznanja.
Dakle, ovi svjedoci u neposredni očevici pozajmice od 1.300,00 eura tuženiku, njihov iskaz je uvjerljiv, pa bez obzira što je tuženik prigovorio njihovom iskazu jer da su oni prijatelji tužiteljice, sud ga je cijenio kao vjerodostojan.
8. Sud ne vjeruje tuženiku kada tvrdi da se događaj o kojem su govorili tužiteljica i svjedoci nije dogodio, odnosno da mu je tužiteljica pred svjedocima ĆH i EH pozajmila 1.300,00 eura koje se obvezao vratiti joj. Naime, u tom dijelu je njegov iskaz potpuno neuvjerljiv, a suprotan je i navodima tužiteljice i svjedoka koje tuženik također poznaje, pa nije nelogično da bi tužiteljica pred tim svjedocima tuženiku izbrojila novac koji mu pozajmljuje. Osim toga, s obzirom su tužiteljica i tuženik bili u dobrim prijateljskim odnosima i da su si pomagali, logično je i to da da nisu sastavljali nikakvu potvrdu ili ugovor o pozajmici, već da je tužiteljica imala povjerenje u tuženika da će joj novac vratiti kako je rekao.
9. Što se tiče duga u iznosu od 1.000,00 eura, sud također vjeruje tužiteljici da se radilo o novcu koji je tuženik u njeno ime primio od podstanara koje je uselio u njen stan. Naime iz potvrde VI PP od 24.7.2025., koju je dostavio sam tuženik proizlazi da je 12. mjesecu 2023. po prethodnom dogovoru sa prijateljicom VH od njezine podstanarke preuzeo novac za najam stana u iznosu od 1.000,00 eura, te da joj je isti trebao donijeti, ali je završio na liječenju zbog psihičkog stanja, pa to nije napravio. Od tada se nije sa VH čuo, jer ju je mislio nazvati kada skupi novac za vratiti joj. Stoga je potpuno neuvjerljiv iskaz tuženika u kojem govori potpuno suprotno, da sa novcem od podstanara nema veze. Naime, njegov iskaz je u tom dijelu potpuno kontradiktoran sam sebi i priloženoj potvrdi, jer tvrdi da je on ipak uzeo 1.000 eura od podstanarke, ali da je taj novac proslijedio VH u njenom stanu. Nelogično je i neuvjerljivo tuženikovo objašnjenje njegove tvrdnje iz odgovora na tužbu da je nesporno postojanje dugovanja i da ga želi što prije vratiti tužiteljici. Naime, kada ga je sud na ročištu 9.2.2026. izričito pitao što to znači, što je mislio kada je rekao da je nesporno postojanje duga, odgovorio je da je mislio na to da se on s njom dogovorio da dva mjeseca koristio njen stan, a da ga nije koristio. Isto tako je potpuno neuvjerljiv njegov iskaz u dijelu da je MH njemu prijetio radi duga VH i da mu je za to ona dala 300 eura. Sud vjeruje tužiteljici da to nije točno. Naime, ona je u svom iskazu vrlo jasno i uvjerljivo iskazivala o telefonskom pozivu MH (koji je bio upoznat sa dugovanjem). Stoga iskaz tuženika o prijetnji od strane tužiteljice smatra njegovim subjektivnim dojmom, jer on sam kaže da je to njegova sumnja iz razloga što je ona nakon što je razgovarao sa MH podijenla tužbu u ovom predmetu.
10. Odredbom čl. 499 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-dalje: ZOO), je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
11. Dakle, u dokaznom postupku je utvrđeno da je tužiteljica tuženiku predala iznos od 1.300,00 eura dana 18.6.2024. kao zajam, koji iznos se tuženik obvezao vratiti tužiteljici u roku dva tjedna što nije učinio.
11.1. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 1.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.7.2024. do isplate.
Naime, tuženik je u zakašnjenju sa vraćanjem zajma jer zajam nije vratio u roku 15 dana kako se obvezao tužiteljici, pa je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koju tužiteljica potražuje od 4.7.2024. godine do isplate.
12. Što se tiče zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 1.000,00 eura, iako to tužiteljica izričito ne navodi, taj iznos tužiteljica potražuje od tuženika temeljem stjecanja bez osnove.
12.1. Naime, odredbom čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima je propisano da kada dio imovine neke osobe prijeđe na bilo koji način u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda ili druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.). Stavkom 2. istog članka je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila, ili koja je kasnije otpala.
12.2. Nadalje čl. 1115 ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
12.3. Imajući u vidu naprijed navedena i utvrđenja i zakonske odredbe, tužiteljica je također dokazala da joj tuženik nije dao iznos od 1.000,00 eura koji je u njeno ime primio od podstanara za stan tužiteljice. Tuženik suprotno nije dokazao.
12.4. Stoga tužiteljica osnovano potražuje isplatu iznosa od 1.000,00 eura i to sa zakonskom zateznom kamatom od stjecanja odnosno kako to tužiteljica potražuje od 1.2.2024. godine, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u trenutku kada je taj iznos primio (u prosincu 2023. ili siječnju 2024.), znao da isti ne pripada njemu, već tužiteljici.
12.5. Stoga je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici i iznos od 1.000,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od 1.veljače 2024. do isplate.
13. O parničnom trošku tužene je odlučeno sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i odredaba Tarife o nagradi i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23- dalje: Tarifa), te troškovniku tužiteljice, imajući u vidu vrijednost predmeta spora konačnog zahtjeva.
Tako je tužiteljici priznat i dosuđen trošak za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 24.9.2025., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 3.10.2025., 12.12.2025. i 9.2.2026. za svako po 200,00 eura (Tbr. 9/1) i zastupanje na ročištu 7.11.2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/2), što je ukupno 1,000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 250,00 eura te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura i presudu u iznosu od 69,41 eura, što je ukupno 1.345,96 eura.
Zakonska zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena tuženiku primjenom čl. 151. st. 3 ZPP, dok se kamatna stopa temelji na čl. 29. st. 2. ZOO-a.
14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 23. veljače 2026. godine
Sudac:
Martina Klanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u 4 primjerka.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
