REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-1823/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 2. SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Luki Tvrdiću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26, protiv tuženika MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Bačiću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2a, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 23.siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja pod 1. i 2. Luke Tvrdića, odvjetnika u Splitu, i punomoćnika tuženika Ivana Bačića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 23.veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. koji glasi:

I. „Dužan je tuženik isplatiti tužitelju pod 1. iznos od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.veljače 2014. pa do isplate, po stopi koja se do 31.srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju pod 2. iznos od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.veljače 2014. pa do isplate, po stopi koja se do 31.srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima cjelokupan parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi sukladno čl. 29 ZOO-a, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.„

2. Nalaže se tužiteljima pod 1. AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2. SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku 15 dana naknade tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 EUR (slovima: četiri tisuće pet stotina eura).

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 11.svibnja 2021. tužba tužitelja pod 1. i 2. protiv tuženika radi isplate iznosa od 20.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 11.veljače 2014. do isplate. U tužbi se navodi da je prednica tužitelja sada pok. IK sklopila sa tuženikom Ugovor o kupoprodaji nekretnina, čiji su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca 16.siječnja 2013. pod brojem OV-274/2013. Nakon da su se ostvarili uvjeti, tuženik je izvršio uknjižbu prava vlasništva kupljenih nekretnina na svoje ime 11.veljače 2014. i to u ZU 9987, 15208, 20286 i 20288, sve k. o. [katastarska općina]. U međuvremenu je **.**.2015. preminula prednica tužitelja pod 1. i 2. IK, a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-467/2015 od 27.veljače 2019. njenim nasljednicima proglašeni su tužitelji svaki za po 1/2 dijela. Tuženik je svoju obvezu iz predmetnog kupoprodajnog ugovora ispunio samo djelomično, i to na način da je prilikom sklapanja ugovora isplatio 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, u rujnu 2014. još 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, te u prosincu 2014. još 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, dok preostali iznos kupoprodajne cijene od 20.000,00 EUR tuženik nije isplatio ni pok. IK ni tužiteljima kao njenim nasljednicima.

1.1. Slijedom navedenog tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužiteljima svakom po 10.000,00 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 11.veljače 2014. do isplate (toč.1. i 2. tužbenog zahtjeva), te naložiti tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (toč.3.tužbenog zahtjeva).

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi kao neosnovanoj, navodeći da je prednici tužitelja IK u cijelosti isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 70.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog kod javnog bilježnika Tea Karabotića -Milovca 16.siječnja 2013. pod brojem OV- 274/2013. Između tuženika i pravne prednice tužitelja postojalo je ogromno uzajamno povjerenje i poštovanje, što potvrđuje i sadržaj predmetnog ugovora o kupoprodaji iz kojeg je razvidno da je pravna prednica tužitelja temeljem ugovora dala tuženiku ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, iako je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora istoj bilo isplaćeno manje od 15% ukupno ugovorene kupoprodajne cijene odnosno iznos od 10.000,00 EUR. U tom kontekstu treba gledati i način isplate kupoprodajne cijene, gdje je tuženik isplatio pravnoj prednici tužitelja ukupno ugovoreni iznos kupoprodajne cijene prema njihovom međusobnom dogovoru. Tuženik je nesporno isplatio cjelokupni iznos, što je razvidno iz činjenice da pravna prednica tužitelja do trenutka svoje smrti nije ostavila niti jedno pismeno iz kojeg bi eventualno bila razvidna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Međutim, tuženik svakako ističe prigovor zastare predmetne tražbine. U članku 5. Ugovora o kupoprodaji nekretnine ugovorne strane su ugovorile da će tuženik kao kupac isplatiti IK kao prodavatelju preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 60.000,00 EUR u trenutku uknjižbe kupljenih nekretnine na ime prodavateljice i uz predočenje vlasničkog lista. Prednica tužitelja IK kao prodavateljica upisala se u zemljišne knjige kao vlasnica otuđenih nekretnina 26. lipnja 2013., dok se tuženik upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina 10. veljače 2014. Dakle, nije sporno da je obveza na isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 60.000,00 EUR dospjela na isplatu 26. lipnja 2013., a eventualno najkasnije 10. veljače 2014. Predmetna tužba radi isplate navodno neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 20.000,00 EUR podnesena je ovom sudu 11.svibnja 2021., dakle nakon isteka roka od 5 godina, pa je nastupila zastara tražbine isplate navodnog preostalog dijela kupoprodajne cijene.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju koje je kao povjerenik Općinskog suda u Splitu donio javni bilježnik Ilija Šarić, poslovni broj O-467/2015 od 27. veljače 2019. iza smrti pok. IK, Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između IK i MK dana 16. siječnja 2013., ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Tea Karabotića Milovca iz Splita pod brojem Ov-274/2013 dana 16. siječnja 2013., Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu poslovni broj Z-1213/2013 od 26. lipnja 2013. i poslovni broj Z-348/2014 od 10. veljače 2014., dopisa odvjetnika Luke Tvrdića naslovljenog na tuženika od 11. svibnja 2015. uz povratnicu kao dokaz o uručenju, izvadaka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] od 10. travnja 2025., Povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] od 10. travnja 2025., uvidom u spis ovog suda poslovni broj O-467/2015, saslušanjem svjedokinje FK, saslušanjem tužitelja pod 1. i pod 2. te tuženika.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i 2. nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. prema tuženiku za isplatom iznosa od 20.000,00 EUR na ime preostale neisplaćene kupoprodajne cijene.

6. Između parničnih stranaka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

7. Prema odredbi čl.376. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok prema odredbi čl.377.ZOO-a ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

8. Odredba čl. 438. ZOO-a propisuje da je kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (st.1.); da se u nedostatku ugovorne odredbe ili drugačijih običaja plaćanje obavlja u trenutku i mjestu u kojem se obavlja predaja stvari (st.2.); a ako se cijena ne mora platiti u trenutku predaje, plaćanje se obavlja u prebivalištu odnosno sjedištu prodavatelja (st.3.).

9. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti je ispuniti.

10. Odredbom čl.225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

11. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis, kao i na temelju nespornih činjenica između parničnih stranaka utvrđeno je slijedeće:

- da je predmet ovog spora isplata iznosa od 20.000,00 EUR na ime preostalog dijela kupoprodajne cijene za nekretnine koje su predmet ugovora o kupoprodaji od 16. siječnja 2013.,

- da je sada pok. IK sestra tužiteljice pod 2., a teta tužitelju pod 1.,

- da je IK preminula **.**.2015.,

- da je u sastav ostavine iza smrti pok. IK ušlo potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. siječnja 2013., ovjerenog kod javnog bilježnika Tea Karabotića- Milovca,

- da su rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-467/2015 od 27. veljače 2019. nasljednicima pok. IK proglašeni na temelju oporuke tužitelji pod 1. i pod

2., svaki za ½ dijela,

- da je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-467/2015 postalo pravomoćno dana 17. travnja 2019.,

- da je IK kao prodavateljica 16. siječnja 2013. sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnina sa tuženikom kao kupcem, čiji su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca iz Splita istoga dana pod brojem Ov-274/2013,

- da je predmet ugovora o kupoprodaji bio 1/9 suvlasničkog dijela nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], za koji suvlasnički dio je prodavateljica IK bila upisana u zemljišne knjige,

- da su predmet ugovora o kupoprodaji bile nekretnine koje su izvanknjižno vlasništvo prodavateljice IK za 1/9 dijela i to: čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

- da su IK i tuženik kao ugovorne stranke dogovorile kupoprodajnu cijenu suvlasničkih dijelova naprijed navedenih nekretnina u iznosu od 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate (čl.4. ugovora),

- da su IK i tuženik u čl. 5. ugovora u kupoprodaji dogovorili način plaćanja kupoprodajne cijene i to na način da je tuženik kao kupac isplatio prodavateljici IK iznos od 10.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene čiji primitak se potvrđuje potpisom ugovora o kupoprodaji, dok će tuženik kao kupac preostali iznos kupoprodajne cijene od 60.000,00 EUR isplatiti prodavateljici IK u trenutku kada ista postigne uknjižbu kupljenih nekretnina koje predstavljaju njeno izvanknjižno vlasništvo u zemljišnim knjigama na svoje ime,

- da se u čl. 5. ugovora prodavateljica IK obvezala izvršiti uknjižbu nekretnina koje su njeno izvanknjižno vlasništvo u zemljišnoj knjizi na svoje ime u roku od 6 mjeseci od sklapanja ugovora o kupoprodaji, što bi bilo do 16. srpnja 2013.,

- da je u čl. 6. ugovora prodavateljica IK dala tuženiku ovlaštenje da svoje pravo vlasništva kupljenih nekretnina upiše u zemljišnim knjigama na svoje ime,

- da je IK podnijela Zemljišnoknjižnom odjelu Split prijedlog radi uknjižbe prava suvlasništva za 1/9 dijela na njeno ime, uz istodobno brisanje tog prava sa imena ĐK za 1/9 dijela, na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], zatim čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

- da je IK navedeni prijedlog za uknjižbu zatražila na temelju presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-162/1973 od 17. rujna 1974. i Izvatka iz Matične knjige rođenih od **.**.2013.,

- da je rješenjem poslovni broj Z-1213/2013 od 26. lipnja 2013. Zemljišnoknjižni odjel Split djelomično prihvatio prijedlog IK i dopustio otpis čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u novi Z. U. [broj ZK uloška], te čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u novi Z. U. [broj ZK uloška], i dopustio uknjižbu prava vlasništva na ime IK za 1/9 suvlasničkih dijela na navedenim nekretninama uz istodobno brisanje tog prava sa imena ĐK za 1/9 suvlasničkih dijela,

- da je istim rješenjem poslovni broj Z-1213/2013 od 26. lipnja 2013. Zemljišnoknjižni odjel Split djelomično odbio prijedlog predlagateljice IK koji se odnosi na uknjižbu prava suvlasništva na preostalim nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], iz razloga što veći dio navedenih nekretnina nisu navedene u presudi poslovni broj P-162/1973, s tim da su neke od navedenih nekretnina poništene i pripojene drugim nekretninama, neke su cijepane i od njih je nastalo više drugih nekretnina,

- da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Split poslovni broj Z-348/2014 od 10. veljače 2014. na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. siječnja 2013., zaključenog između prodavateljice IK i tuženika dopuštena uknjižba prava vlasništva na ime tuženika za 1/9 dijela, uz istodobno brisanje tog istog prava s imena IK i to za slijedeće nekretnine: čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina],

-da je IK kao prodavateljica ishodila uknjižbu prava suvlasništva dijela prodanih nekretnina na svoje ime za 1/9 dijela dana 26. lipnja 2013., dok je tuženik izvršio uknjižbu tih istih nekretnina na svoje ime za 1/9 dijela dana 10. veljače 2014.,

- da je 17. siječnja 2013. pod brojem Z-592/2013 u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], zaprimljen prijedlog zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 6. srpnja 2011. sklopljenog između IK kao primateljice uzdržavanja i SK (ovdje tužiteljice pod 2.), kao davateljice uzdržavanja u pogledu prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanih na ime IK pok. A za 1/9 dijela,

- da je 10. lipnja 2014. zaprimljen prijedlog u zemljišnim knjigama pod brojem Z- 6077/2014, na temelju kojeg je izvršeno brisanje zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i to na temelju Aneksa tog ugovora od 6. lipnja 2014. u pogledu nekretnina koje su pod poslovnim brojem Z-592/2013 i Z-348/2014 bile uknjižene na ime IK za 1/9 dijela, a kasnije na ime tuženika MK za 1/9 dijela, što je vidljivo iz dostavljenih povijesnih izvadaka za predmetne nekretnine,

- da tužitelji navode da je tuženik isplatio pok. IK kao prodavateljici dio kupoprodajne cijene od 80.000,00 EUR u više rata, dok je ostao neisplaćeni dio od 20.000,00 EUR, koji je predmet ovog postupka.

12. Tužitelj pod 1. AK, nećak IK u svom iskazu navodi da je za predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina saznao isti dan, o čemu ga je telefonom obavijestila upravo IK, te da on nije bio zadovoljan ugovorenom cijenom, smatrajući istu preniskom. Prilikom sklapanja ugovora tuženik je IK isplatio kaparu od 10.000,00 EUR, zatim još dva puta po 20.000,00 EUR na njen račun u banci. Ukupna kupoprodajna cijena bila je 80.000,00 EUR, te je preostalo dugovanje tuženika od 20.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene, o čemu ne postoji nikakav pisani dokaz. Tuženik se u cijelosti uknjižio na nekretnine koje su bile predmet kupoprodaje, u telefonskom kontaktu je rekao podmiriti preostali iznos, ali se nakon toga prestao javljati, uz izjavu da je on u ugovornom odnosu s IK, a ne s tužiteljem pod 1.

13. Tužiteljica pod 2. SK, sestra pok. IK, u svom iskazu navodi da ju je o predmetnom ugovoru o kupoprodaji izvijestio tužitelj pod 1., dok joj je IK rekla da tuženik nije isplatio preostali iznos kupoprodajne cijene od 20.000,00 EUR. Tužiteljica pod 2. nije nikada bila u nikakvom kontaktu s tuženikom vezanom za isplatu ovog preostalog iznosa.

14. Tuženik u svom iskazu navodi da se bavi posredovanjem u prometu nekretnina od 2008., da je kupoprodajna cijena u ovom slučaju iznosila 70.000,00 EUR, koji iznos je u cijelosti isplatio IK. Prilikom potpisivanja ugovora o kupoprodaji na ruke joj je predao iznos od 10.000,00 EUR, i kasnije isto tako na ruke iznos od 20.000,00 EUR, o čemu je IK tuženiku potpisala potvrdu o primitku, a koju tuženik još uvijek traži. Nakon toga su uslijedile 3 isplate kupoprodajne cijene i to 20.000,00 EUR i dvije isplate po 10.000,00 EUR, sve na račun pok. IK. Tuženik ističe da je dan nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji tužitelj pod 1. predao prijedlog za upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju, predmet kojeg ugovora su iste nekretnine koje su bile predmetom kupoprodaje. O kupoprodajnoj cijeni tuženik je pregovarao s pok. IK, te je nakon sklapanja ugovora bio izložen ucjenama od strane tužitelja pod 1. koji je želio da se raskine kupoprodajni ugovor, jer je dogovorena cijena preniska, iako se radilo o nekretnini od 200 m2, koja je opterećena sudskim zabilježbama i postupcima. Tuženik je zatražio od tužitelja pod 1. da povuče zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju, a da će u tom slučaju tuženik isplatiti IK preostali iznos kupoprodajne cijene, što je i učinjeno. Sve ovo se događalo prije smrti pok. IK, a kupoprodajna cijena nije bila odmah u cijelosti isplaćena zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja, odnosno IK nije bila uknjižena na svim nekretninama koje je prodala tuženiku. Vezano za spornu isplatu iznosa od 20.000,00 EUR na ruke IK, tuženik izjavljuje da je to bilo negdje krajem 2013. ili početkom 2014., o čemu je i sastavljena priznanica u njegovom uredu, ali je istu zagubio. Razlog isplate ovog iznosa u gotovini izvršen je na zahtjev IK jer se ista bojala da će joj novac uzeti tužitelj pod 1.

15. Svjedokinja FK u svom iskazu navodi da je s tužiteljem pod 1. telefonski i osobno kontaktirala, dok je tužiteljicu pod 2. vidjela jednom na ostavinskoj raspravi iza pok. IK. Naime, IK angažirala je svjedokinju zajedno s tuženikom radi prodaje nekretnine na Mejama, budući je svjedokinja po zanimanju odvjetnica. Pok. IK bila je upisana u zemljišnim knjigama za jedan suvlasnički dio, dok je za drugi suvlasnički dio bila izvanknjižni vlasnik, te su predmet prodaje bila oba suvlasnička dijela. U uredu svjedokinje su pok. IK i tuženik došli radi sastava ugovora o kupoprodaji, s tim da su prethodno sve dogovorili. Kupoprodajna cijena iznosila je 70.000,00 EUR, te je ugovoreno da se 10.000,00EUR isplati odmah po sklapanju ugovora, a ostatak kada IK sredi zemljišnoknjižno stanje, te svjedokinji nisu poznati detalji oko isplate preostalih iznosa kupoprodajne cijene. Svjedokinja je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora nastavila za IK sređivati izvanknjižno vlasništvo nekretnina, za što joj je ispostavljen i račun, koji nije platila, pa je svjedokinja svoje potraživanje prijavila u ostavinskom postupku, a tužitelj pod 1. joj je naknadno platio jedan dio tog računa, dok je za preostali dio pokrenula ovršni postupak protiv IK, a kasnije protiv tužitelja pod 1. i pod 2., te se u cijelosti naplatila 2024. Može reći jedino da joj je tužitelj pod 1. rekao da mu tuženik duguje 20.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene i da jedino od njega ima saznanja vezano za neplaćeni dio.

16. Analizom svih izvedenih dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio da je prednica tužitelja pod 1. i pod 2., sada pok.IK kao prodavateljica sklopila 16.siječnja 2013. sa tuženikom kao kupcem ugovor o kupoprodaji nekretnina. Predmet kupoprodaje bio je 1/9 suvlasničkog dijela nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], za koji suvlasnički dio je prodavateljica IK bila upisana u zemljišne knjige, te 1/9 idealna dijela nekretnina koje su izvanknjižno suvlasništvo prodavateljice IK i to čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

17. Prodavateljica IK i tuženik kao kupac ugovorili su kupoprodajnu cijenu od 70.000,00 EUR, s tim da su se ugovorne strane suglasile da je tuženik iznos od 10.000,00 EUR isplatio prodavateljici prilikom sklapanja ugovora, dok se ostatak kupoprodajne cijene od 60.000,00 EUR tuženik obvezao isplatiti u trenutku kada se prodavateljica IK uknjiži u zemljišne knjige kao suvlasnica prodanih nekretnina koje su njeno izvanknjižno suvlasništvo uz predočenje vlasničkog lista.

18. Prodavateljica IK ishodila je uknjižbu prava suvlasništva dijela prodanih nekretnina na svoje ime za 1/9 dijela dana 26. lipnja 2013., dok je tuženik izvršio uknjižbu tih istih nekretnina na svoje ime za 1/9 dijela dana 10. veljače 2014. Iz navedenoga proizlazi da je obveza tuženika na isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene dospjela 27.lipnja 2013. sukladno čl.5. Ugovora o kupoprodaji. Datum kada je tuženik kao kupac upisao u zemljišnim knjigama svoje pravo suvlasništva kupljenih nekretnina nema utjecaja na isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 60.000,00 EUR, sve sukladno volji ugovornih stranaka.

19. Dakle, prednica tužitelja IK stekla je 27.lipnja 2013. pravo da od tuženika zahtijeva ispunjenje njegove obveze odnosno isplatu eventualno neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 20.000,00 EUR. Protekom zastarnog roka od 5 godina proizlazi da je 27.lipnja 2018. nastupila zastara prava tužitelja da zahtijevaju od tuženika ispunjenje utužene tražbine. Međutim, sve kad bi se rok zastare računao od trenutka uknjižbe tuženika u zemljišne knjige odnosno od 10.veljače 2014., zastara bi u tom slučaju nastupila 11.veljače 2019. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11.svibnja 2021., to je ista podnesena u trenutku kada je nastupila zastara prava zahtijevati ispunjenje obveze, pa je istaknuti prigovor zastare u cijelosti osnovan.

20. Time što je odvjetnik Luka Tvrdić u ime tužiteljice pod 2. uputio tuženiku dopis od 11.svibnja 2015., kojim ga poziva na isplatu iznosa od 20.000,00 EUR na ime neisplaćene kupoprodajne cijene (list 41 spisa), nije došlo do nikakvog prekida zastare. Da bi došlo do prekida zastare, potrebno je da vjerovnik poduzme strogo formalne radnje u svrhu naplate svoje tražbine, a upućivanje dopisa tuženiku, kao neka vrsta opomene, ne može se smatrati nikakvom konkretnom formalnom radnjom usmjerenom na ostvarenje tražbine.

21. Međutim, unatoč osnovanosti prigovora zastare, sud smatra potrebnim napomenuti da su iskazi tužitelja pod 1. i pod 2. suprotni priloženom ugovoru o kupoprodaji nekretnina, u pogledu ugovorene kupoprodajne cijene. Iako je u ugovoru jasno i nedvojbeno ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 70.000,00 EUR, s tim da je 10.000,00 EUR tuženik isplatio prodavateljici prilikom sklapanja ugovora, ostaje upitno zašto tužitelji u svojim iskazima izričito navode da je kupoprodajna cijena iznosila 80.000,00 EUR. Tužiteljica pod 2. i sama navodi da ne zna pojedinosti vezano za isplatu kupoprodajne cijene, kao ni saslušana svjedokinja FK. Tužitelj pod 1. tvrdi da je tuženik u obvezi isplatiti preostali iznos kupoprodajne cijene od 20.000,00 EUR, ističući da je tuženik isplatio iznos od 50.000,00 EUR. Ali ako kupoprodajna cijena prema tužitelju pod 1. iznosi 80.000,00 EUR, tada bi jednostavnim izračunom eventualno neisplaćeni dio kupoprodajne cijene iznosio 30.000,00 EUR.

22. Prednica tužitelja pod 1. i 2. prije svoje smrti nije sastavila nikakvu izjavu iz koje bi proizlazilo da joj tuženik nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, dok tužitelji tuženiku upućuju dopis za isplatom preostale kupoprodajne cijene 11.svibnja 2015., a ovaj postupak pokreću tek 11.svibnja 2021. Zanimljiv je dio iskaza tuženika u kojem navodi da je tužitelj pod 1. u zemljišnim knjigama zabilježio postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila IK, a predmet kojeg su bile iste nekretnine koje je IK prodala tuženiku. Tuženik iskazuje da je tužitelju pod 1. ponudio da povuče zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju, a da će tuženik isplatiti IK preostali iznos kupoprodajne cijene. Iza toga je zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju povučena, tako da je ovaj dio iskaza tuženika u cijelosti sukladan s priloženim povijesnim izvatkom iz zemljišne knjige (list 57 spisa).

23. Naime, iz zemljišne knjige je vidljivo da je 17.siječnja 2013. upisana zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila IK kao primateljica uzdržavanja, i tužiteljica pod 2. SK kao davateljica uzdržavanja, dok je 10.lipnja 2014. brisana zabilježba tog ugovora. Navedeno brisanje zabilježbe uslijedilo je nakon što je tuženik prethodno dana 10.veljače 2014. upisao svoje pravo suvlasništva kupljenih nekretnina. Logično se nameće pitanje zašto su tužitelji, odnosno tužiteljica pod 2., povukla zabilježbu tog ugovora, ako tuženik nije u cijelosti isplatio IK dogovorenu kupoprodajnu cijenu, a koja je tada još bila živa. Iz navedenoga proizlazi više proturječnosti u postupanju tužitelja pod 1. i 2., zbog kojih sud njihove iskaze ne prihvaća kao istinite i životne, za razliku od iskaza tuženika, koji nije barem proturječan dokumentaciji priloženoj u spis.

24. Slijedom navedenoga, sud je nedvojbeno zaključio da je nastupila zastara prava tužitelja pod 1. i 2. da zahtijevaju ispunjenje eventualne obveze tuženika na isplatu preostalog neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene od 20.000,00 EUR. Budući da je istaknuti prigovor zastare u cijelosti osnovan, to je zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom 1./I., II. i III.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, nadalje:ZPP-a). Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, 107/25, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora od 20.000,00 EUR za sljedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 20.siječnja 2025., 9.travnja 2025., 11.lipnja 2025., 9.listopada 2025. i 23.siječnja 2026. po 250 bodova za svako ročište (250x5), za sastav obrazloženog podneska od 4.studenoga 2025. - 250 bodova, i za pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno 1.800,00 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 3.600,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje ukupan iznos od 4.500,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 300,00 EUR, budući da su obveznici plaćanja navedene pristojbe tužitelji, i koji u ovom postupku nisu oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi. Isto tako tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 300,00 EUR, jer pregledom spisa nije utvrđeno da je tuženik platio navedenu pristojbu. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom 2.

U Splitu, 23.veljače 2026.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljima pod 1. i 2. putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

- u spis.