Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

Split

Pn-661/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Siniši Štimcu, odvjetniku u Splitu protiv tuženika FT, vlasnika [obrt] šumarstvo, lovstvo i izdavaštvo, Vukovarska 16, Bjelovar, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Zlatku Greguriću, Tatjani Figač-Gregurić i Hrvoju Mladiniću, odvjetnicima u Bjelovaru, zbog naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 05. veljače 2026. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 3.981,68 € (ranije 30.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se da tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju podmiri parnični trošak u iznosu od 4.275,94 € uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je zaprimljena dana 18. veljače 2014. tužitelj navodi da je u lovačkom časopisu "Lovočuvar" za mjesec studeni 2013., na stranici 38, objavljen članak autora teksta JT naslova "Ispravak informacije, jer to nije dopustio "glavni"". U predmetnom članku da je izneseno niz neistina, insinuacija, uvreda i kleveta na račun tužitelja te da je navedeno: "Svjesni smo i Vi i ja da ste, gospodine LT, za vrijeme mojih mandata u ŽLS-u i HLS-u imali bitno sužen prostor za razne spletke i manipulacije, stoga me ne čudi Vaša frustracija i velika akumulacija zloće i mržnje prema meni. Za razliku od mene, gospodin LT uređivao je Lovački vjesnik u vrijeme likvidacijskog postupka 1998. kada strelovitom brzinom uskače u njedra likvidatora VT, uvidjevši svoju veliku šansu da se dočepa fotelje glavnog urednika Lovačkog vjesnika. No, to mu je bio i ostao nedosanjani san. Svrstava se nasuprot interesima svih županijskih LS-ova i lovaca uvjeren da će doprinijeti sramotnom položaju likvidatora da preustroji HLS, san kratko traje, LT mora otići kao gubitnik jer 14 ŽLS-a okupljenih da spase HLS od likvidacije i mogućeg preustroja, koordinira iz LS-a, Splitsko-dalmatinske županije u početku mog prvog mandata, uspijevaju spasiti HLS. Otkako ga poznajem početkom 70-ih godina prošlog stoljeća oduvijek obnaša samo plaćene dužnosti kojekakvih tajnika i slično. Od LU-a do fotelje samozvanog poslovnog tajnika LS-a, SDŽ- a, što mu je bila i posljednja u sustavu HLS-a. Smijenjen jer je u to doba u LS-a, SDŽ-a nastala pronevjera od cca 220.000,00 kn k tome ostavlja dug od cca 30.000,00 kn prema Slobodnoj Dalmaciji, tiskanje Jadranskog lovca, čiji je ujedno bio i urednik, ali i druge značajne troškove. Kolika je njegova ljubav spram HLS-u i LS-u, SDŽ-a govore njegovi postupci. Na primjer, dok je bio poslovni tajnik, uvijek je zavlačio plaćanje obveza prema HLS-u, stalno je napadao HLS i Lovački vjesnik. Dok je 1998. bio uz likvidatora, bio je uvjeren da će likvidator uspjeti u nakani da preustroji HLS pa je hitro s nekolicinom izmanipuliranih čelnika lovačkih udruga LS-a, SDŽ-a, osnovao paralelni savez – zajednicu lovaca, koja mu je trebala osigurati pristupnost na više plaćenih fotelja u paralelno preustrojenom HLS-u. Na kraju, očajan neuspjehom, čim se ukazala prilika, vrlo brzo osniva pučko učilište za izobrazbu lovaca i lovočuvara, a normalno na komercijalnoj osnovi i stvara velike probleme u izobrazbi lovaca HLS-a i u svim LS-ovima u Dalmaciji. Prije razrješenja s dužnosti poslovnog tajnika, stvorio je nevjerojatan razdor među članovima LS-a, SDŽ-a koristeći se spletkama, arogancijom pa čak i fizičkim napadom na čelnika I-a, LS-a. Evidentno je da je radio za svoj interes i za skupinu oko sebe. Također izriče nevjerojatnu laž da sam ja za napade na neistomišljenike i kritike na Lovački vjesnik koristio razne ljigavce, protuhe i trabante ponovno me želeći poistovjetiti sa sobom, a najvjerojatnije je upravo on koristio takve spodobe za sve nečasne radnje koje sam iznio. Gospodin LT je tada imao priliku, kao i svi sudjelovati, kritizirati, iznositi svoje stavove itd. Međutim, ostao je bez riječi i teksta kao pokisli miš. Taj gospodin meni pojašnjava demokraciju, a samo jedan detalj dovoljno govori kako on shvaća demokraciju: kao smijenjen, nikada nije vratio ključeve i službeni pečat LS-a niti je potpisao primopredaju". Nadalje se u tužbi navodi da je tužitelj ugledni lovac i lovni stručnjak, novinar i urednik redakcije Slobodne Dalmacije, odnosno njezinog specijalnog izdanja "Dobra Kob", mjesečnika za lovce, ljubitelje pasa i prirode i autor više od 20 znanstvenih monografija i knjiga vezanih za povijest i etiku hrvatskog lovstva kao i autor više od 20.000 zapaženih članaka o hrvatskom lovstvu. Navodi izneseni u članku da su neistiniti i uvredljivi te da prikazuju tužitelja u najgorem svjetlu i da su mu trajno narušili ugled koji je uživao u društvu kao izrazito cijenjeni lovac i novinar. Tužitelj da nikada nije uređivao "Lovački vjesnik" pa ni u vrijeme tzv. likvidacijskog postupka, tada da je bio dobro pozicionirani novinar i urednik Slobodne Dalmacije pa da mu nije bila namjera napustiti svoj urednički položaj. Glavni urednik "Lovačkog vjesnika" u tom razdoblju da je bio TT iz [adresa], a ne tužitelj. Ministarstvo uprave RH da je donijelo rješenje od 20. ožujka 1998. kojim "Udruga Hrvatski lovački savez iz Zagreba prestaje s radom s danom 20. ožujka 1998." te se nadalje navodi u istom rješenju da se otvara likvidacijski postupak, a za povjerenika je postavljen VT koji je imenovao tužitelja za suradnika. Tužitelj da nije bio smijenjen sa mjesta poslovnog tajnika, a posebno ne u kontekstu pronevjere, već da je došlo do izbora nakon završetka četverogodišnjeg mandata. Što se tiče uočenih negativnosti, Lovački savez da je angažirao revizorsku tvrtku "Dalrevizor" koja da je provjerila financijsko poslovanje i utvrdila sve bitne okolnosti vezane uz pronevjere i manjkavosti te o tome obavijestila i nadležne institucije koje su pokrenule postupke protiv određenih odgovornih osoba za ove malverzacije, a protiv tužitelja da nije nikada vođen bilo kakav kazneni postupak kojim bi ga se teretilo za ono što je izneseno u predmetnom članku. Od strane tužitelja da nije ostao nikakav dug od 30.000,00 kn vezano uz tiskanje Jadranskog lovca jer da je i u ovom dijelu revizorska tvrtka utvrdila prihod od prodaje ovog časopisa u iznosu od 61.881,83 kn iz čega se može zaključiti da je taj časopis bio apsolutno financijski pozitivan. Također da su i ostali navodi vezani uz predaju pečata i ključeve prostorije i primopredaju neistiniti, a ovakvim pisanjem tužitelju da je nanesena nenadoknadiva šteta i da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i slobode, radi čega da mu pripada neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti pa je predložio sudu donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu iznosa od 30.000,00 kn sa kamatom od 23. prosinca 2013. kao i na naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i da predlaže sudu isti odbiti kao neosnovan, a tužitelja obvezati na snašanje parničnog troška. Tuženik kao vlasnik obrta " [obrt]" da otklanja svaku odgovornost za štetu, a da se protivi i visini postavljenog zahtjeva. Iz naslovnice časopisa "Lovočuvar" iz kolovoza 2013. proizlazi da je u istom objavljen intervju JT, koji da je bio autoriziran te da stoga u postupanju tuženika kao nakladnika nema protupravnosti a time niti osnova za naknadu bilo kojeg iznosa štete. Tuženik je istaknuo i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, držeći da bi mjesno nadležan bio sud u Bjelovaru, s obzirom na sjedište, odnosno prebivalište tuženika. Nadalje, tuženik je nadodao da u uvodu svakog broja časopisa "Lovočuvar" je izrijekom navedeno kako izdavač ne odgovara za stavove pojedinih autora članaka i materijale korištene u bilo kojem članku te da su za njih odgovorni isključivo autori članaka, radi čega da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj da je u tužbi prešutio da je spornom članku prethodio objavljeni autorizirani intervju sa JT u časopisu "Lovočuvar", broj 20, podnaslova "Hrvatsko lovstvo danas", potom da je u časopisu "Dobra Kob", u broju 144 objavljen tekst pod naslovom "Zašto ste kontra svog čeda", autor kojeg teksta da je tužitelj i u kojem se članku raspravlja o navodima koja su iznesena u članku naslova "Hrvatsko lovstvo danas". Također da se JT obratio glavnom uredniku časopisa "Dobra Kob" sa zahtjevom za ispravak informacije, koji zahtjev da mu je odbijen, a iz kog razloga da se JT obratio tuženiku radi objave članka koji je predmet ovog spora. Tuženik da je ovaj članak pristao objaviti iz razloga što predstavlja osvrt na prethodno objavljeni autorizirani intervyu u časopisu "Lovočuvar", sa kojim je tužitelj potom započeo polemiku u časopisu "Dobra Kob". Tužitelj da se obratio i tuženiku sa zahtjevom za ispravak te da je tuženik isključivo sa ciljem informiranja javnosti u broju 22 časopisa "Lovočuvar" objavio integralni tekst zahtjeva za ispravak koji je podnio tužitelj putem svog punomoćnika. Dakle, tuženik ističe da su u časopisu "Lovočuvar" objavljeni isključivo autorizirani tekstovi koji predstavljaju polemiku između tužitelja i JT I objavom takvog teksta tuženik da nije imao namjeru bilo koga povrijediti odnosno da je postupao u dobroj vjeri sa željom i namjerom istinitog i potpunog informiranja javnosti te je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije, s obzirom da tuženik u svakom broju časopisa "Lovočuvar" izrijekom navodi da izdavač ne odgovara za stavove pojedinih autora članaka i materijale korištene u bilo kojem članku te da su za njih odgovorni isključivo autori članaka.

3. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da, prije objave spornog članka, tuženik nije provjerio istinitost objavljene informacije premda se radi o ozbiljnim optužbama i jakom napadu na tužitelja, da nije pokušao zaštititi tužitelja i da je objavio njegovo puno ime i prezime te da nadalje ne stoji pozivanje da bi se radilo o vlastitim stavovima autora teksta JT s obzirom da ovo objavljivanje nije bilo niti u javnom interesu, a niti su informacije dane u dobroj vjeri. Mediji da su dužni pri radu uložiti sve napore da otkriju pravu istinu te da zaštita temeljnih ljudskih prava, odnosno prava osobnosti mora biti na prvom mjestu kao ustavna i konvencijska kategorija.

4. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 16. rujna 2016. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem Pmed-11/14 kojom je djelomično prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja za iznos od 15.000,00 kn sa kamatom tekućom od 18. veljače 2014. do konačne isplate dok je za više zatraženi iznos od 15.000,00 kn kao i za zakonske zatezne kamate u razdoblju od 23. prosinca 2013. do 17.veljače 2014. tužiteljev zahtjev ocijenjen neosnovanim i stoga odbijen. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Potpune i pravodobne žalbe protiv opisane presude uložile su obje parnične stranke, a o njihovim žalbama odlučivao je Županijski sud u Zagrebu 04. svibnja 2018. u odluci pod poslovnom oznakom i brojem 35 Gž- 7889/16-5. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je opisanu prvostupanjsku presudu i predmet je vratio na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

4.1. Nakon što je predmet vraćen na ponovno suđenje Općinski sud u Splitu je dana 16. listopada 2018. donio presudu sada pod poslovnom oznakom i brojem P- 2695/18 kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a tuženika još obvezao na snašanje parničnih troškova. Županijski sud u Zagrebu je potom 6. ožujka 2019. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem Gž-728/19-2 kojom je odbio žalbu tuženika I prvostupanjsku presudu potvrdio u cijelosti. Dana 16. studenog 2021. ovaj sud je zaprimio odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2198/2019 od 6. listopada 2021., a prema kojoj su ranije opisane presude Općinskog suda u Splitu P-2695/18 i Županijskog suda u Zagrebu Gž-728/19-2 ukinute i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4.2. Dana 25. veljače 2022. Općinski sud u Splitu donio je presudu poslovne oznake i broja Pn-514/2021-7 kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja tj. tuženika je obvezao na naknadu neimovinske štete u visini od 30.000,00 kuna, sa kamatom koja teče od 23. prosinca 2013. te na naknadu parničnog troška u iznosu od 13.800,00 kuna sa kamatom od presuđenja. Potpunu i pravomoćnu žalbu uložio je tuženik pa je odlučujući o istoj žalbi Županijski sud u Zagrebu dana 5. srpnja 2022. donio presudu poslovne oznake i broja Gž-1708/2022-2 kojom je žalba tuženika odbijena i u cijelosit potvrđena prvostupanjska odluka.

4.3. Dana 19. prosinca 2025. ovome sudu je dostavljena odluka Ustavnog suda RH poslovne oznake i broja U-III-6083/2022 od 4. prosinca 2025., a prema kojoj je ustavna tužba FT prihvaćena te su ukinute odluke Županijskog suda u Zagrebu Gž-1708/2022-2 te ona Općinskog suda u Splitu P-514/2021 i predmet je vraćen Općinskom sudu u Splitu na ponovni postupak.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom članka objavljenog u neovisnom časopisu naziva "Lovočuvar" iz studenog 2013., broj 21, teksta iz časopisa "Lovočuvar" broj 20, članka objavljenog u časopisu "Dobra Kob" naslova "Zašto ste kontra svojeg čeda" te nadnaslova "Reflektor-aveti prošlosti o strategiji hrvatskog lovstva, medijima i javnosti" te podnaslova " JT osuo je drvlje i kamenje na Lovački vjesnik zaboravivši da je godinama u rukama imao sukno i škare kao predsjednik Izdavačkog savjeta", autor kojeg teksta je tužitelj iz ovog postupka, tužiteljeva zahtjeva za ispravak, odnosno ispriku nakladnika, Zahtjeva za ispravak informacije podnesenog Slobodnoj Dalmaciji od strane JT, dopisa Slobodne Dalmacije od 9. listopada 2013. upućenog JT, Rješenja Općinskog suda u Splitu K-1245/13 od 21. ožujka 2014., predane preslike članka objavljenog u časopisu "Lovački vjesnik" broj 1/2-1998 naslova " KT – novi predsjednik Saveza" i nadnaslova "Izborna skupština Lovačkog saveza Splitsko-dalmatinske županije", saslušanjem u svojstvu svjedoka JT te tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranki kao i pregledom dokumentacije predane od strane sudionika ovog postupka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženiki naknadi štetu koju mu je prouzročio objavom članka naslova "Ispravak informacije, jer to nije dopustio "glavni", autora JT na stranici 38 lovačkog časopisa "Lovočuvar" za mjesec studeni 2013., čiji je tuženik nakladnik.

9. Prema odredbi čl.1100 st.1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08 - dalje ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema stavku 2 istoga članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Prema odredbi čl.16 st.1 Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/04 - u daljnjem tekstu ZM) mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana. Odredbom čl.21. st.1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Prema stavku 2 istoga članka šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Stavkom 4 istoga članka propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije iako je postupano u dobroj vjeri. Prema odredbi čl.22 st.2 ZM-a pravo na tužbu za naknadom nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

11. Među strankama nije sporno da je u lovačkom časopisu "Lovočuvar" broj 21 objavljen članak pod nazivom "Ispravak informacije, jer to nije dopustio "glavni"", podnaslova "Odgovor na tekst glavnog urednika u njegovoj rubrici: U očima javnosti - reflektor - zašto ste kontra svoga čeda - Dobra Kob broj 144", autor ovog teksta da je JT, dok je kao sporno valjalo utvrditi je li objavom sporne informacije došlo do povrede prava osobnosti tužitelja pa time je li utemeljeno tužiteljevo potraživanje na naknadu nastale neimovinske štete kao i osnovanost istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti ovog suda.

12. Pregledom članka objavljenog u neovisnom časopisu naziva "Lovočuvar" iz studenog 2013., broj 21, proizlazi da je na stranicama 38, 39 i 40 objavljen članak autora JT naslova "Ispravak informacije, jer to nije dopustio "glavni"" te podnaslova "Odgovor na tekst glavnog urednika u njegovoj rubrici: U očima javnosti - reflektor - zašto ste kontra svoga čeda - Dobra Kob broj 144", da tekst započinje "Hvala poštovani gospodine LT, veliko hvala što se slažete sa mnom u 90% mojih tvrdnji i što ste mi dali javnu podršku za sve misli izrečene u "Lovočuvaru" broj 20, nadalje se navodi "Svjesni smo i Vi i ja da ste, gospodine LT, za vrijeme mojih mandata u ŽLS-u i HLS- u imali bitno sužen prostor za razne spletke i manipulacije, stoga me ne čudi Vaša frustracija i velika akumulacija zloće i mržnje prema meni. Za razliku od mene, gospodin LT uređivao je Lovački vjesnik u vrijeme likvidacijskog postupka 1998. kada strelovitom brzinom uskače u njedra likvidatora VT, uvidjevši svoju veliku šansu da se dočepa fotelje glavnog urednika Lovačkog vjesnika. No, to mu je bio i ostao nedosanjani san. Svrstava se nasuprot interesima svih županijskih LS-ova i lovaca uvjeren da će doprinijeti sramotnom položaju likvidatora da preustroji HLS, san kratko traje, LT mora otići kao gubitnik jer 14 ŽLS-a okupljenih da spase HLS od likvidacije i mogućeg preustroja, koordinira iz LS-a, Splitsko-dalmatinske županije u početku mog prvog mandata, uspijevaju spasiti HLS. Otkako ga poznajem početkom 70-ih godina prošlog stoljeća oduvijek obnaša samo plaćene dužnosti kojekakvih tajnika i slično. Od LU-a do fotelje samozvanog poslovnog tajnika LS-a, SDŽ-a, što mu je bila i posljednja u sustavu HLS-a. Smijenjen jer je u to doba u LS-a, SDŽ-a nastala pronevjera od cca 220.000,00 kn k tome ostavlja dug od cca 30.000,00 kn prema Slobodnoj Dalmaciji, tiskanje Jadranskog lovca, čiji je ujedno bio i urednik, ali i druge značajne troškove. Kolika je njegova ljubav spram HLS-u i LS-u, SDŽ-a govore njegovi postupci. Na primjer, dok je bio poslovni tajnik, uvijek je zavlačio plaćanje obveza prema HLS-u, stalno je napadao HLS i Lovački vjesnik. Dok je 1998. bio uz likvidatora, bio je uvjeren da će likvidator uspjeti u nakani da preustroji HLS pa je hitro s nekolicinom izmanipuliranih čelnika lovačkih udruga LS-a, SDŽ-a, osnovao paralelni savez – zajednicu lovaca, koja mu je trebala osigurati pristupnost na više plaćenih fotelja u paralelno preustrojenom HLS-u. Na kraju, očajan neuspjehom, čim se ukazala prilika, vrlo brzo osniva pučko učilište za izobrazbu lovaca i lovočuvara, a normalno na komercijalnoj osnovi i stvara velike probleme u izobrazbi lovaca HLS-a i u svim LS-ovima u Dalmaciji. Prije razrješenja s dužnosti poslovnog tajnika, stvorio je nevjerojatan razdor među članovima LS-a, SDŽ-a koristeći se spletkama, arogancijom pa čak i fizičkim napadom na čelnika I-a, LS-a. Evidentno je da je radio za svoj interes i za skupinu oko sebe. Također izriče nevjerojatnu laž da sam ja za napade na neistomišljenike i kritike na Lovački vjesnik koristio razne ljigavce, protuhe i trabante ponovno me želeći poistovjetiti sa sobom, a najvjerojatnije je upravo on koristio takve spodobe za sve nečasne radnje koje sam iznio. Gospodin LT je tada imao priliku, kao i svi sudjelovati, kritizirati, iznositi svoje stavove itd. Međutim, ostao je bez riječi i teksta kao pokisli miš. Taj gospodin meni pojašnjava demokraciju, a samo jedan detalj dovoljno govori kako on shvaća demokraciju: kao smijenjen, nikada nije vratio ključeve i službeni pečat LS-a niti je potpisao primopredaju".

13. Pregledom teksta iz časopisa "Lovočuvar" broj 20 proizlazi da je u istome objavljen intervju JT naslova "Hrvatsko lovstvo danas", u članku JT iznosi stavove o stanju u Hrvatskom lovstvu o cilju rada Hrvatskog lovačkog saveza kao probne udruge svih županijskih lovačkih saveza, nadalje u članku se piše i o časopisu "Lovački vjesnik" te JT navodi kako je to postao list predsjednik HLS-a koji promovira sebe i svoju politiku, da se ne može i ne smije čuti drugo mišljenje, što da ne može dovesti do boljitka i što je veliki problem jer da se sve vrti oko novca kao interesa te da treba ljudima koji ih zastupaju HLS kazati dosta i postaviti neke nove ljude, "Lovački vjesnik" da nije ovisan o tržištu jer da mu je osigurana prodaja kroz članarinu koju plaćaju lovci članovi i da mu ne može biti konkurent niti jedna druga lovačka revija ili izdanje poput "Lovočuvara".

14. Pregledom članka objavljenog u časopisu "Dobra Kob" naslova "Zašto ste kontra svojeg čeda" te nadnaslova "Reflektor-aveti prošlosti o strategiji hrvatskog lovstva, medijima i javnosti" te podnaslova " JT osuo je drvlje i kamenje na Lovački vjesnik zaboravivši da je godinama u rukama imao sukno i škare kao predsjednik Izdavačkog savjeta", autor kojeg teksta je tužitelj iz ovog postupka, razvidno je da je ovaj članak komentar na tekst objavljen u časopisu "Lovočuvar" broj 20, naslova "Hrvatsko lovstvo danas" te tužitelj navodi da je autor tog teksta JT bio gazda lovačkih medija, da je koristio razne ljigavce, trabante i protuhe, da iz svih topova napadaju svakoga tko se okomi na "Lovački vjesnik", da je bacao drvlje i kamenje na neistomišljenike i proganjao svakoga tko je prozborio bilo kakvu riječ kontra "Lovačkog vjesnika". Nadalje se u članku navodi da je L mogao zapravo proturati svoju istinu jer da nikome nije dao ni blizu "Lovačkog vjesnika", da je bio dva mandata njegov otac i mater, a odgovori onih koji su bili prozivani da su završavali u košu. Nadalje se navodi da je u svojstvu predsjednika Izdavačkog savjeta u dva mandata L lovio vještice, da je u svakom dobronamjernom članku vidio neprijatelja, a da bi one koji su se drznuli napisati ili reći istinu kontra "Lovačkog vjesnika" izbacio iz Hrvatskog lovačkog saveza, članak završava riječima "Ako je u određenom povijesnom momentu i bio vaš – nažalost – uz povjerenje hrvatskih lovaca koje ste zloupotrijebili, medijskom prostoru koji ste zagadili i Hrvatskom lovstvu nanesena je nepopravljiva šteta koju još i danas osjećamo i pamtimo kao Lovrićevo vrijeme linča neposlušnih".

15. Pregledom tužiteljeva zahtjeva za ispravak, odnosno ispriku nakladnika proizlazi da je isti zahtjev dostavljen tuženiku, a odnosi se na ispravak informacije u odnosu na članak objavljen u časopisu "Lovočuvar" naslova "Ispravak informacije jer to nije dopustio "glavni"".

16. Pregledom Zahtjeva za ispravak informacije podnesenog Slobodnoj Dalmaciji od strane JT proizlazi da se istim traži ispravak objavljene informacije u časopisu "Dobra kob" pod naslovom "Zašto ste kontra svojeg čeda".

17. Pregledom dopisa Slobodne Dalmacije od 09. listopada 2013. upućenog JT proizlazi da se primatelj dopisa po zahtjevu za objavu ispravka obavještava da se traženim ispravkom ne ispravljaju netočne informacije objavljene u članku naslova "Zašto ste kontra svojeg čeda" već da se u većem dijelu teksta na neprimjeren način komentira članak i omalovažava i vrijeđa autor istoga članka, a što da nije svrha ispravka informacije sukladno Zakonu o medijima.

18. Pregledom Rješenja Općinskog suda u Splitu K-1245/13 od 21. ožujka 2014. razvidno je da je u predmetu protiv okrivljenika LT odbačena privatna tužba tužitelja JT zbog kaznenih djela iz čl.147 i 149 Kaznenog zakona (kazneno djelo klevete i uvrede) uz obrazloženje da tužba nije sadržavala sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, rješenje je potvrđeno Odlukom Županijskog suda u Splitu broj Kž-182/14 od 08. travnja 2014.

19. Pregledom predane preslike članka objavljenog u časopisu "Lovački vjesnik" broj 1/2-1998 naslova " KT – novi predsjednik Saveza" i nadnaslova "Izborna skupština Lovačkog saveza Splitsko-dalmatinske županije" proizlazi da je u članku između ostalog i navedeno da je određeno razjašnjenje o radu Lovačkog saveza uslijedilo potkraj travnja 1996. kada je bivši tajnik Saveza LT upozoren da svojevoljno zadržava članarinu lovaca koju nije prosljeđivao u HLS, dok je iz dijela izvješća RT iz siječnja 1998. razvidno da se u izvješću navodi isto što i u naprijed navedenom članku te je još naznačeno da je LT verbalno psovkama i uvredama napao OT te ga potom i udario torbom po glavi, sve za vrijeme odvijanja sjednice Izvršnog odbora dana 02. rujna 1997., potom da je sjednica prekinuta, a da je LT odbio voditi zapisnik. U izvješću u dijelu koji se odnosi na financije se navodi da je tvrtka "Bil-con" koja je vodila poslovanje Saveza, zlouporabila bjanko potpisane virmane od strane predsjednika ĆT i otuđila iznos od 250.000,00 kn, da je protiv djelatnica te tvrtke podnesena kaznena prijava.

20. Saslušani svjedok JT u svom iskazu je naveo da je dugi niz godina u lovačkoj organizaciji pa tako i u Županijskom lovačkom savezu i Hrvatskom lovačkom savezu, da je obnašao dužnosti člana izvršnog odbora ŽLS-a i da je u dva mandata bio i predsjednik tog saveza kao i član izvršnog odbora te da je u cijelosti upoznat sa zbivanjima u istom i to u razdoblju od 80-ih godina pa sve do otprilike pet ili šest godina. Članku koji je predmet spora da je prethodio autorizirani intervju svjedoka objavljen u listu "Lovočuvar" te da je tužitelj, ničim izazvan potom objavio članak u "Dobroj Kobi", a nakon što je zatražio da se u odnosu na taj članak objavi demanti da mu to nije omogućeno te da je iz tog razloga predložio da se ponovno objavi njegov članak u listu "Lovočuvar", a u kojem članku da se osvrnuo na situaciju u Lovačkom savezu kao i na ono što je objavljeno u članku u časopisu "Dobra Kob". Istaknuo je kako je riječ u cijelosti o autoriziranom tekstu i da je izrekao sve ono što je znao i za što da posjeduje valjane dokaze u pisanom obliku te da je u cijelosti istinito sve ono što je u članku navedeno i što se odnosi na tužitelja. Navodi kako je bio izvrijeđan od strane tužitelja u članku objavljenom u "Dobroj Kobi" te da je bio izazvan, a da i on ima svoj ugled i da je smatrao da se na isti način može obratiti tužitelju. Da je iz dokumentacije razvidno da je tužitelj obnašao dužnost tajnika, potom da je dao ostavku na to mjesto te se nakon tri mjeseca ponovno vratio i nastavio obnašati tu dužnost i da je suspendiran nakon tri godine i to iz razloga jer da je radio protivno interesima ŽLS-a. HLS da je u siječnju ove godine kupio "Dobru Kob", a što govori u prilog tome da nije bilo potrebe za reagiranjem tužitelja na njegov članak, s obzirom da tužitelj nije bio spomenut niti inicijalima, a niti je bio prozvan na bilo koji drugi način. Također da se iz članka ne može zaključiti da je tužitelj taj koji je pronevjerio novac, već da je tužitelj u to vrijeme obnašao dužnost tajnika, pa da bi se radilo o nemaru i neodgovornosti, nadalje svjedok je naveo da je lovačka udruga Split čiji je tajnik bio tužitelj i pokojni ČT kao i još neke druge udruge, osnovala paralelni lovački savez, dakle da je upravo tužitelj inicirao osnivanje paralelnog Županijskog lovačkog saveza, sve u namjeri da se dotadašnji savez ugasi, a da je svjedok poduzimao određene radnje u namjeri da se taj savez održi, u čemu da je i uspio te da su Hrvatski lovački savez kao i Županijski lovački savez nastavili sa radom, a novoosnovana zajednica da se ugasila i da od tada tužitelj prema njemu ima određeni antagonizam.

21. U svom stranačkom iskazu tužitelj je naveo da predmetni članak predstavlja oštar i brutalan napad na njegovu osobnost, da je kod njega izazvao traume i noćne more, radi čega da se bio prisiljen obratiti liječnicima te da je uzimao određeno vrijeme i sedative. Profesionalno da se novinarstvom bavio 1970. i da je obnašao niz odgovornih dužnosti te da nikada nije doživio ovako brutalan napad na sebe. Lovstvu da je pokušao pomoći na način da je formirao mjesečnik "Dobra Kob", da je još uvijek glavni urednik ovog časopisa te da je u svom dugogodišnjem stažu objavio preko 20 znanstvenih radova i 20000 do 30000 članaka o lovstvu, sve u svrhu da se pomogne lovstvu i lovcima. Objavi spornog članka da je prethodio komentar koji je tužitelj objavio u časopisu "Dobra Kob" i koji se odnosi na intervju koji je dao JT u časopisu "Lovočuvar" i to stoga što je JT u tom tekstu komentirao Lovački vjesnik. Nakon što je objavio članak u "Dobroj Kobi" JT da je uputio demanti pravnoj službi Slobodne Dalmacije, o čemu da su ga djelatnici ove službe izvijestili te su mu kazali da su JT pozvali da demanti ispravi odnosno uskladi u smislu Zakona o medijima, a što da dotični nije učinio. Potom da je JT napisao članak koji je predmet ovog spora, da ga je nazvao prevarantom i da nijedan dio članka koji se odnosi na tužitelja ne odgovara istini. Namjera autora teksta da je bila da se tužitelja ocrni kao osobu u javnosti pa da tako između ostalog nije točno da je smijenjen, već mu je istekao mandat tajnika, da nema nikakve veze sa pronevjerom koja se spominje u članku i da nije osnovao ni Lovački savez ni pučko otvoreno učilište, već da je to osnovano od strane ČT. Također da su neistiniti i ostali navodi u članku, protiv njega da nije vođen nikakav kazneni postupak i da je netočno da nije želio predati ključeve prostorija saveza te da je RT kao tadašnji potpredsjednik Lovačkog saveza promijenio bravu na ulaznim vratima, a upravo iz razloga kako tužitelj ne bi mogao u te prostorije pristupiti. Sporni članak da je djelovao na njegovu obitelj, sina i suprugu te da ga nitko od strane tuženika nije kontaktirao pri objavi članka.

22. Tuženik je u svom iskazu naveo da je vlasnik [obrt] i glavni urednik lista "Lovočuvar" te da je u tom časopisu u broju 20 objavljen intervju JT i to uz njegovu prethodnu autorizaciju, nakon mjesec dana da je zaprimljen zahtjev da se objavi demanti članka koji je objavljen u časopisu "Dobra Kob", s obzirom da taj demanti JT nije mogao objaviti u listu "Dobra Kob". Tuženik navodi kako je proveo konzultacije sa svojim kolegama te da su zaključili da nema nikakvih razloga da se članak koji je predmet ovog spora ne objavi u listu "Lovočuvar" i to bez posebnog lektoriranja, dakle u integralnom tekstu i to iz razloga što je u časopisu "Dobra Kob" broj 144 objavljen članak naslova "Zašto ste kontra svoga čeda", autor kojeg članka je tužitelj i koji članak sadrži niz uvreda i sam po sebi da je nekulturan način izražavanja i etiketiranja JT kao i ostalih navedenih u članku. Ističe kako je točno da su posebno apostrofirali da tužitelju treba čestitati, s obzirom da je izjavio da je objavio 20000 do 30000 članaka i 20 znanstvenih monografija, a što da je doista zavidan uspjeh. Prije objave spornog članka da nisu kontaktirali sa tužiteljem, s tim da su raspolagali saznanjem da demanti JT nije objavljen u časopisu "Dobra Kob", da su istinitost navoda provjerili u razgovoru sa JT kao autorom teksta, a ujedno da su imali informacije i od bjelovarskih lovaca. Što se tiče tužitelja, tuženik navodi da nema saznanja je li protiv njega vođen bilo kakav kazneni postupak i da sa dotičnim nema nikakvih kontakata, da mu nije poznato da bi JT podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja radi klevete.

23. U postupku je kao nedvojbeno utvrđeno da je tuženik kao nakladnik časopisa "Lovočuvar" za mjesec studeni 2013. objavio članak naslova "Ispravak informacije jer to nije dopustio "glavni"" te podnaslova "Odgovor na tekst glavnog urednika u njegovoj rubrici: U očima javnosti – reflektor – zašto ste kontra svoga čeda – Dobra kob broj 144" te da je tužitelj zatražio objavu demantija – ispravka objavljene informacije čime je ispunjena procesna pretpostavka za dopustivost tužbe radi naknade štete, a sve u smislu odredbe čl.22 st.2 ZM-a.

24. Imajući u vidu da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, a postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti tuženik, to je u konkretnom slučaju valjalo utvrditi osnovanost pozivanja tuženika na citiranu odredbu čl.21 st.4 Zakona o medijima, s obzirom da tuženik tvrdi da bi se radilo o vrijednosnim sudovima autora teksta koji su utemeljeni na točnim činjenicama te da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i da je postupano u dobroj vjeri, a ujedno da tuženik nije pasivno legitimiran, s obzirom da je u svakom broju časopisa naznačeno da izdavač ne odgovara za stavove pojedinih autora članaka i materijale korištenja u bilo kojem članku i da su za njih odgovorni isključivo autori članka.

25. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije za navesti je kako je isti u cijelosti neosnovan jer je odredbama Zakona o medijima propisana nedvojbena odgovornost tuženika kao nakladnika u točno određenim slučajevima, a tuženik se ne može ekskulpirati od te odgovornosti na naprijed opisani način.

26. Analizirajući provedeni dokazni postupak ovaj sud je zaključio da je tuženik objavom spornoga članka povrijedio čast, ugled i dostojanstvo tužitelja čime je teško narušio njegov duševni mir. Tuženik tužitelja u tom članku naziva "pokusnim mišom" terete ga za razna kaznena djela, proziva ga osobom koja stvara razdor i koristi se spletkama, kaže da je arogantan, da je sklon fizičkim napadima i sl. Nitko nema pravo etiketirati drugu osobu skrivajući se iza navodnog vrijednosnog suda. Vrijednosni sud donosi se na temelju sveobuhvatne i stručne analiza koja obaveno mora biti potkrijepljena takvim dokaznim gradivom da vrijednosti sud koji iz takvog gradiva proiziđe ne može biti preispitivan jer se temelji na istini i jasno utvrđenim činjenicama. U spornom članku ništa i ničega od toga nema. Članak predstavlja "obračun" sa neistomišljenikom a što je nedopustivo pogotovo kada se ima u vidu činjenica da se za taj obračun koristi jedno od najmoćnijih oruđa modernoga svijeta, perom. Nije se uzalud uvriježila poslovica da je pero jače od mača.

27. Ovi navodi su doista uvredljivi za tužitelja te nisu prihvatljivi niti u kontekstu zajamčene slobode medija, prava novinara i drugih sudionika u javnom informiranju na slobodu izvješćivanja i dostupnosti javnim informacijama te korištenje takve riječi, upućuje na počinjenje kaznenog djela te su u svakom slučaju za tužitelja kompromitirajuće. Kako se radi o informacijama koje tuženik nije provjerio, a što je utvrđeno tijekom ovog postupka i što je i sam tuženik potvrdio, tuženik nije postupao u dobroj vjeri te bez provjere je li se radi o istinitim informacijama takve nije smio objaviti.

28. Jedan od profesionalnih standarda novinarske profesije je izvještavanje koje mora biti istinito, pošteno i uravnoteženo ali ono mora biti i nepristrano i mora biti točno, što znači da ono mora biti provjereno. Mediji su dužni prilikom objave tj.prilikom bavljenja nekom temom uložiti maksimalne napore da se otkrije prava istina i da se javnosti podastru dokazi za takvo što. Novinar ima pravo izraziti svoje motrište, o bilo čemu pa tako i o osobama, no on mora provjeriti istinitost činjenice o kojoj želi pisati kao i poštovati privatnost dostojanstvo, ugled i čast osobe. Nakladnik pak uvijek mora imati na umu da objavom informacije drugome ne nanese štetu jer će u protivnom, zbog propuštanja odgovarati na tako nastalu štetu.

29. Konačno je naglasiti da se u ovom postupku tužitelj pozvao i na zaštitu svojih ustavom zajamčenih prava kao i na povredu zajamčenih mu prava iz konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. I doista je u pravu, jer čl.22 Ustava RH jamči građanima RH nepovredivost slobode i osobnosti. Isto tako u čl.35 Ustava RH jamči se poštovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti građana RH.

30. Akceptirajući u cijelosti motrište Ustavnog suda RH izrečena u odluci U-III- 6083/2022 prema kojem motrištu je valjalo navesti opravdani razlog zbog kojeg je poklonjena vjera tužitelju te provesti valorizaciju personalnih dokaza na način da se jedni s drugima dovedu u svezu, a pogotovo iskazi tužitelja i svjedoka JT u nastavku ovog postupka, valja istaći da se iz iskaza svjedoka JT jasno razaznaje da je s tužiteljem od ranije imao loše odnose. Kako sam priznaje protiv tužitelja nije pokrenut nikakav kazneni postupak i nije osuđen ali on (svjedok JT) zna da je ostalo dugovanje u iznosu od 30.000,00 kuna prema Slobodnoj Dalmaciji i da je došlo do pronevjere iznosa od 200.000,00 kuna, za vrijeme dok je tužitelj obnašao dužnost tajnika. Nemušto obrazloženje svjedoka JT glede ovih tvrdnji da to ne znači nužno da je tužitelj taj novac pronevjerio već da se radi isključivo o nemaru i neodgovornosti, obrazloženje je koje mora biti podložno kritici. Valjda postoje tijela u Republici Hrvatskoj koja vode računa o tome je li netko počinio kazneno djelo pronevjere. To zasigurno nije JT. Nedopustivo je da njegove osobne frustracije spram tužitelja oblikuju sadržaj javne objave u situaciji kada bi novinari trebali biti one osobe koje javnosti trebaju dati točne informacije. Začudno je da JT unatoč priznanju da ne postoji pravomoćna sudska odluka o tužiteljevoj pronevjeri i dalje tvrdi da posjeduje valjane dokaze u pisanom obliku za sve što je u autoriziranom članku istakao. Bez obzira na navedeno tuženik ne može biti oslobođen odgovornosti jer objavljena informacija nije točna i predstavlja očiglednu uvredu i klevetu. Uostalom, da bi tome bilo tako govori i sam Ustavni sud RH u odluci U-III-4256/2004, citirano: pravomoćna presuda kojom bi tužitelj bio proglašen krivim za počinjenje ovog kaznenog djela nije donesena te zbog toga ne postoje niti dokazi o pronevjernom postupanju tuženika, pa samim time objavljena informacija u sadržaju kako je ona iznesena, zapravo predstavlja neistinu.

30.1. Uzimajući u obzir, dakle, s jedne strane zaštitu časti i ugleda tužitelja, a s druge strane ustavno jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli, ovaj sud je ocjene da doista treba štititi pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli, pravo na javnu kritiku ali samo pod uvjetom da je ona istinita i točna i provjerljiva. U konkretnom slučaju tuženik nije zadovoljio niti jedan od tih kriterija te ono što je o tužitelju iznio ne može biti zaštićeno pozivanjem na pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. Iznošenjem neistine tuženik je izgubio pravo da se poziva na slobodu mišljenja i izražavanja misli. Tužitelj s druge strane ima pravo zaštiti svoju čast i ugled što i radi upravo u ovom postupku. Pri tome je sud vodio računa da je tužitelj ako ugledni novinar bio izložen neistinitim optužbama i nazivan pogrdnim imenima. Doista je sloboda izražavanja temelj demokratskog društva ali ona nije apsoluta pa kada se neistinite optužbe iznose bez činjenične osnove to onda nije legitimno izražavanje mišljenja. Pogotovo u javnom prostoru treba o navedenom voditi računa jer bi sve suprotno tome ugrozilo temeljna ljudska prava na čast i ugled ako neosnovano postupanje ne bi imalo pravnu posljedicu.

31. Radi svega naprijed navedenog i baš zbog toga što se ime tužitelja u spornom članku dovodi u kontekst počinjenja kaznenih djela i uz uvredljive epitete koji se uz tužitelja vežu, zahtjev tužitelja sud je ocijenio osnovanim u cijelosti.

32. Sud smatra da je tužitelju bilo opravdano dosuditi pravičnu naknadu u iznosu od 30.000,00 kn pritom imajući u vidu da je naknada neimovinske štete način da se djelomično umanje nastale posljedice duševnih patnji, a da nisu ekvivalent za povrijeđeno dobro. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22) iznos obveze tuženika prikazan je u eurskom iznosu. Premda je u međuvremenu Vrhovni sud RH akceptirao porast troškova života prilikom određenja visine štete sukladno Orijentacijskim kriterijima o dosudi štete i to za 50% (druga sjednica Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka i 15. lipnja 2020.) tužitelj je u nastavku postupka ostao pri zatraženoj visini neimovinske štete iako je sukladno navedenom istu mogao povisiti.

33. Uz iznos dosuđene pravične novčane naknade sud je tužitelju priznao i zakonske zatezne kamate koje nadosuđeni iznos teku od dana podnošenja pisanog zahtjeva za objavom ispravka odnosno ispriku nakladnika a što je uslijedilo 23. prosinca 2013. jer to tako uostalom propisuje i odredba čl.1103 ZOO-a koja propisuje da obveza pravične naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Uostalom, podnošenje pisanog zahtjeva za objavom ispravka odnosno isprike nakladnika je i procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka zbog naknade štete.

34. Konačno, a polazeći od zauzetih motrišta iz odluke Ustavnog suda RH za istaći je da pri donošenju odluke o visini štete, ovaj sud imao u vidu i neke do sada pravomoćno dosuđene naknade zbog povrede prava osobnosti putem medija koji se kreću u novčanim ekvivalentima od 40.000,00 do 200.000,00 kuna. Govoreći u svojoj ranijoj odluci o preventivnom djelovanju ovakove odluke o dosudi naknade neimovinske štete zbog povrede časti i ugleda, ovaj sud, naravno, nije imao na umu da bi taj izraz –pravni institut bio jedan od kriterija za dosudu visine neimovinske štete. Drugim riječima rečeno, željelo se ustvari ukazati na to da u situaciji kada su u pitanju mediji i njihova snaga djelovanja, treba biti osobito pažljiv pri objavi određenih informacija, pogotovo onih koje nisu provjerene. Donošenjem noveliranog ZOO-a prihvaćen je postulat da povreda prava osobnosti u odštetnom pravu predstavlja objektivnu kategoriju. Osim funkcije popravljanja štete traži se i šire sagledavanje povrijeđenog prava što hoće reći da pravila odgovornosti za prouzročenu štetu nisu isključivo u funkciji popravljanja štete.

35. Suprotno stavu tuženika, ovaj sud smatra da je tužitelj u svome iskazu više nego jasno opisao svoj subjektivni osjećaj kada je pročitao napisano. Tužitelj je, a to je iz svih dokaza koji su provedeni, jasno razvidno, dugi niz godina prisutan kako u novinarstvu tako i u lovstvu, često ga se etiketira kao lovnog stručnjaka, a tuženik je objavom ovog članka ugrozio njegovo dugogodišnje stjecanje ugleda te mu je povrijedio čast i dostojanstvo. Tuženik je na prostački način etiketirao tužitelja nazivajući ga pokislim mišom, a u svakom slučaju iz članka se dade razaznati, da tužitelja prikazuje lopovom I kriminalcem. Stoga, u svakom slučaju ostaje jasan zaključak da je ovom objavom tuženik teško narušio dostojanstvo, čast i ugled tužitelja što svakako predstavlja povredu njegovog prava osobnosti i stoga je bilo opravdano dosuditi upravo navedeni iznos štete.

36. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154 ZPPa, dok je visina istog utvrđena primjenom Tbr.7 toč.1, Tbr.8 i Tbr.9 st.1 toč.1 i toč.3 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23). Tužitelju je trošak priznat za sastav tužbe, sastav zahtjeva za objavu ispravke odnosno ispriku, sastav obrazloženih podnesaka od 17. veljače, 20. ožujka te 23. listopada 2015. i 03. svibnja 2016. te pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu od 18. veljače i 08. rujna 2015., 01. ožujka i 24. svibnja 2016., 04. listopada 2018. i 27. siječnja 2022. te 05. veljače 2026. – svaka radnja po 100 bodova, sastav žalbe od 30. rujna 2016. kao i za pristup ročištima za objavu i uručenje odluke 25. veljače 2022. i 23. veljače 2026. – svaka radnja po 50 bodova. Ukupan zbir od 1575 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednoga boda nakon čega je dobiveni iznos od 3.150,00 € uvećan za iznos od 787,50 € na ime 25% PDVa, trošak sudskih pristojbi na tužbu od 86,27 €, na presudu u iznosu od 86,27 € i na žalbu u iznosu od 132,72 € te odgovora na žalbu od 27. studenog 2018. u iznosu od 33,18 €. Matematičkom operacijom zbrajanja dobiven je konačan iznos parničnog troška što će ga tužitelju, kao stranci koja je postupak u cijelosti dobila, naknaditi tuženik, kao stranka koja je postupak izgubila, u visini od 4.275,94 €.

36.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

37. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 23. veljače 2026.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba višem, drugostupanjskom, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom objave presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis