REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U ZABOKU
Matije Gupca 22, Zabok
Poslovni broj: Pp-313/2025-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika 1. ČF i 2. EF, oboje državljani RH, radi prekršajnog djela iz članka 22.st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (70/17, 126/19, 84/21 i 114/22, i 36/24, dalje: ZZNUO-a), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj:Klasa:211-07/24-05/35861, Urbroj:511-17-05-24-1 od 6.1.2025., nakon glavne rasprave provedene javno i dovršene dana 19. veljače 2026. u prisutnosti 1. i 2. okrivljenika, a odsutnosti punomoćnik ovlaštenog tužitelja, te Presude javno objavljene 23. veljače 2026. u odsutnosti 1. i 2. okrivljenika i punomoćnik ovlaštenog tužitelja,
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik: GF, bez nadimka, sin Č i E, rođ. **.**.1985. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], pismen, SSS, po zanimanju prodavač, zaposlen u Konzumu d.o.o., sa sjedištem u [adresa], s mj. primanjima od 900,00 eura, oženjen, bez djece, vlasnik kuće, neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak,
k r i v j e
što je:
30. prosinca 2024., ponedjeljak, u 13,10 sati u gradu [adresa], obiteljska kuća, počinio nasilje u obitelji na način da je 2. okr. EF, majku, tjerao iz kuće pa je izašla iz obiteljske kuće, otišla u šetnju, a kada se vratila zatekla je zaključanu kuću, čime je onemogućio svojoj majci da uđe u obiteljsku kuću gdje ima prijavljeno prebivalište,
dakle, kao punoljetni član obitelji, sin, počinio je ekonomsko nasilje prema majci zabranom i onemogućavanjem korištenja zajedničke ili osobne imovine,
čime je počinio prekršaj iz članka 10.t. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 114/22, 36/24), kažnjivo po čl. 22.st.1. istog Zakona,
II. pa mu se na osnovu istog propisa,
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura (tisuću petsto eura).
III. Okrivljenik je dužan novčanu kaznu, temeljem članka 33.st.10. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude.
IV. Temeljem čl. 152.st. 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je okrivljenik u cjelini platio novčanu kaznu ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 1.000,00 eura novčane kazne, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti.
V. Ukoliko okrivljenik novčanu kaznu u iznosu od dvije trećine izrečene novčane kazne ne plati u roku 30 dana, izrečena novčana kazna u cijelom iznosu će se u smislu odredbe čl. 34.st.1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno, a ako se ne naplati prisilno u roku od dvije godine, postupit će se prema pravilima iz čl. 34.st.2. Prekršajnog zakona.
VI. Okrivljenik 1. je dužan, temeljem čl. 138.st.1. i 2. t.3. u svezi s čl. 139.st.1. i 3. Prekršajnog zakona, u svezi s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), platiti paušalne troškove ovog postupka u iznosu od 100,00 (sto) eura, a koji se imaju uplatiti na državni proračun u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom naplatiti ovrhom, temeljem čl. 152.st.4. Prekršajnog zakona.
VII. Odbija se tužitelj PP Zabok sa zahtjevom da se 1. okr. ČF izrekne zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.
VIII. Okrivljenica: 2. EF, djev. G, kći A i Ć, rođ. **.**.1963. u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], nalazi se u Domu za starije i nemoćne osobe Leonardo u Zaboku, Gajeva ulica 13,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
(temeljem čl. 182. t. 2. Prekršajnog zakona)
da bi:
30. prosinca 2024., ponedjeljak, u 13,10 sati u [adresa], u obiteljskoj kući, počinila nasije u obitelji na način da bi vrijeđala pogrdnim riječima svoga sina 1. okr. ČF riječima: „Idiot si i trebaš u Vrapče“, te istoga pokušala pogoditi sa staklenom pepeljarom, ali nije ga pogodila, a što da bi kod 1. okr. ČF izazvalo osjećaj uznemirenosti,
čime da bi počinila prekršaj iz čl. 10.t.3. ZZNUO-a.
IX. Troškovi ovog postupka u odnosu na 2. okrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava suda, temeljem čl. 140.st.1. i 2. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Zabok, pod brojem: Klasa:211-07/24-05/35861, Urbroj: 511- 17-05-24-1 od 6.1.2025. podnijela je Optužni prijedlog protiv okrivljenika 1. i 2. zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik 1. GF očitujući se na navode optuženja očitovao se da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da je doista 30.12.2024. na poziv majke da je kuća poplavljena, da je negdje pukla cijev, došao iz Zagreba hitno, majka je bila u kući, pregledao je kuću, naravno nigdje nije našao niti puknutu cijev niti da je kuća poplavljena. Majka ga je odmah dočekala u kući, čim ga ugledala sa kauča na kojem je sjedila u kuhinji, vikala je na njega da je "idot" i da su ga "davno trebali smjestiti na liječenje u Vrapče, izbaciti iz kuće", a ostalih riječi se ne sjeća. Iskazao je da je to jedno vrijeme slušao, a onda je samo rekao riječi "to više tako ne ide", nije rekao majci da je “luda“, da „nije normalna", to nije točno, nije je gađao s pepeljarom, i nije je odgurnuo rukom, nije bilo nikakvog fizičkog kontakta. Iskazao je da mora reći da se radilo o svađi između njega i majke, on bi to tako nazvao, te je majci dijagnosticirana rana faza demencije odnosno početak bolesti M, ali to točno nije u trenutku događaja znao. Istaknuo je da je kuću naslijedio nakon smrti oca 31.11.2023., a onda kao jedini zaposleni u obitelji prihvatio rješavanje dugova od oko 35.000,00 eura i uređivanje kuće za koju su sad tek drugi pa i njegova sestra , za tu imovinu zainteresirani. Rekao je majci da mora naći drugi smještaj, ali ne s razlogom i namjerom da je povrijedi, već zbog toga što nije u mogućnosti sama se brinuti o sebi, a on nije u mogućnosti brinuti se kvalitetno za njene potrebe i nju iz Zagreba. Pokušao je smjestiti je i u [adresa] u iznajmljeni stan dok bi uređivao kuću, a prije događaja pokušao je dogovoriti smještaj za majku u jednom domu, ali je to majka odbila. Iskazao je da je majka vikala na njega da je "idiot", ne može reći da li ga je gađala s pepeljarom, vidio je da je pepeljara pala na pod, nije ga pogodila, stvarno bi taj događaj nazvao svađom, razrješenjem odnosa u obitelji, bez namjere da se povrijedi i uznemiri član obitelji. Posebno je iskazao da on nije majku tjerao iz kuće, nije je tjerao da mora odmah napustiti kuću, nego je mislio da si mora naći smještaj zbog svojeg zdravstvenog stanja i svoje osjetljivosti, ona je sama otišla iz kuće van kada je on rekao da to tako više ne ide, otišla je bez mobitela i bez ključeva. Uzeo je te iste ključeve od kuće koje je i on ostavio majci i zaključao je kuću jer nije znao kuda je otišla, a kako je znao da ne može ući u kuću, sa željezničkog kolodvora u [adresa] nazvao je sestru i majku da im kaže da dođu po ključeve kod njega, sestra ga je izvrijeđala, tipa "neću više imati posla s tobom" tako da je on ključeve odnio u Zagreb. Na poseban upit suda zbog čega nije ključeve ostavio kod susjeda, iskazao je da niti jednom susjedu ne vjeruje niti poznaje toliko dobro da bi ostavio ključeve od kuće, te nastavno na upit suda zašto sada iskazuje da majka nije bacila pepeljaru prema njemu iako ga nije pogodila, iskazao je da ne želi teretiti majku, a podredno na poseban upit suda je iskazao da iako je rekao da se radi o svađi između njega i majke u događaju utužene zgode, iskazao je i ustvrdio da je bio uznemiren majčinim ponašanjem i njezinom vikom da je "idiot" i da „treba ići u Vrapče".
Na pročitani iskaz danog na Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika na ime GF, list spisa br.16-17, okrivljenik 1. je iskazao da u cijelosti ostaje kod tog iskaza.
2.1. Uvidom u Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika sa izjavom o odricanju prava na branitelja od 3.12.2024., list spisa br. 16-17, utvrđeno je da je okrivljenik iskazao "Jučerašnjeg dana odnosno 30.12.2024. godine oko 13,10 sati sam došao do svoje majke E u [adresa], te me je ničim izazvanim počela vrijeđati riječima: idiot si, trebaš u Vrapče. Ona smatra da je kuća samo njezina. Također je u jednom trenu prema meni bacila pepeljaru, a nakon toga sam ju zamolio da izađe van iz kuće te je ona samovoljno izašla. Ja sam ju čekao neko vrijeme, te sam zaključao kuću i otišao kod svoje cure u Zagreb, na adresu [adresa]. Opisano me uznemirilo.“
3. Okrivljenica 2. EF, nije željela iznositi svoju obranu niti odgovarati na pitanja, u postupku se branila šutnjom, a o krivnji se očitovala da se ne smatra krivom za djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret.
4. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 19. veljače 2026. proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedoka AF, ĆF i MF, te je izvršen uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-4), Obavijest počinitelju prekršaja čl.109.a st.1. PZ-a za 1. i 2. okr. (list spisa br. 5-6), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa br. 7-9), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje AF od 30.12.2024. (list spisa br. 13-15), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika na ime GF (list spisa br. 16-17), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji sa Obrascima (list spisa br. 18-27), Potvrde iz prekršajne evidencije MP na ime 1. i 2. okr. (list spisa br. 28-31), Otpusno pismo na ime EF (list spisa br. 44-45), Ugovor o smještaju u ustanovu Dom za starije i nemoćne osobe Leonardo Branke Krajačić (list spisa br. 46-51) i Nalaz i mišljenje vještaka dr. med. Slavka Trontl, specijalist neuropsihijatar od 5.2.2026. (list spisa br. 79-82).
5. Svjedokinja AF iskazala je da za događaj za koji je pozvana kao svjedok mora reći da je bila na poslu, radi u Zagrebu i negdje oko 13,00 sati GF joj je poslao poruku da je majka izašla iz kuće van, da sa sobom nije uzela ključ, a da je on zaključao kuću i da je on na putu za Zagreb. Ko liko je ona razumjela i shvatila iz poruke brata, posvađao se s majkom pa je majka onda izašla iz kuće, bez ključeva, bez jakne, u papučama, bez kartice tekućeg računa, bez osobne iskaznice i bez lijekova, jednostavno je pobjegla iz kuće. Iskazala je da nije ozbiljno shvaćala tu situaciju u vrijeme dok je dobila poruku od brata ČF, jer joj je bila velika gužva na poslu. Poslala je bratu poruku da neka to riješe sami. Pozvala je tada majku na mobitel, objasnila joj je da je ostala vani izvan kuće bez ključa i da nema jakne, da je u papučama. Molila je majku da ode kod susjede, ali ju susjeda po njenim riječima nije htjela primiti, bojala se brata ČF. U kući su joj ostale sve zaključane stvari tako da je majka njezin dolazak pričekala u podrumu obiteljske kuće. Iskazala je da je njen suprug došao prvi svojim vozilom iz Zagreba, dok je ona došla sa kolegom s posla iz Zagreba, to je inače susjed kuće u kojoj živi njena majka već 40 god., te je zatekla majku u vozilu svoga supruga, vozilo je radilo iz razloga da majku zagrije, bila je sva promrzla, po njenom mišljenju oko 3 sata je bila bez jakne, u papučama u mjesecu prosincu izvan kuće. Porukom joj je brat javio da je uzeo ključ od kuće, s njim nije bila u kontaktu, ali ga je naknadno kontaktirala kad će donijeti mami ključ od kuće jer je majku smjestila kod sebe u stan. Brat nije htio donijeti ključ iako su u kući sve majčine stvari, osobni dokumenti, kartice, odjeća, obuća, a kad je odlučio donijeti ključ 31.12., onda je došao sa policijom i rekao da je razbijena brava na kući, potrgana, tako da se u kuću ne može ući, njoj je to policija potvrdila pa je do 3. siječnja majka bila kod nje u stanu, brat GF ju je zvao da dođe po svoje stvari da više ne može ostati u kući, a kada je sa majkom došla pred kuću, majčine stvari su bile u vrećama za smeće. Suprug i ona su pustili majku kod brata rekavši da će doći po nju kasnije, ali pretpostavlja , ne zna jer nije bila prisutna, mora da je došlo do neke svađe između brata i majke tako da je majci bilo jako loše, pa je pozvana Hitna pomoć, nakon čega je majka bila na liječenju mjesec dana u PB Vrapče kada joj je postavljena i dijagnoza Alzheimer demencija, te je dobila i lijekove. Nakon tog liječenja s obzirom da se ne može brinuti sama o sebi, a ona je cijeli dan na poslu, majka je od 3. veljače smještena u Domu za starije i nemoćne osobe Leonardo u [adresa], te je ona preuzela sve obveze plaćanja doma za majku. Da bi potkrijepila svoj iskaz u spis je priložila Otpusno pismo majke, kao i presliku Ugovora o smještaju u ustanovi. Istakla je da je dijagnoza majci postavljena tek ove godine iako su već duže vrijeme znali da majka ima neke probleme što se tiče orijentacije o vremenu i prostoru, ponekad gubi pamćenje, probleme sa oblačenjem, dekoncentrirana je. Posebno je iskazala da je nakon smrti oca, brat naslijedio kuću i preuzeo dugove oca, i u toj kući prema usmenom dogovoru koji nije ovjeren kod javnog bilježnika, majka je trebala ostati u njoj živjeti, jer u njoj živi 40 godina, međutim , koliko ona zna brat želi tu kuću prodati, međutim ona je već postigla dogovor sa bratom i majkom da u vezi te imovine ona ne želi imati nikakvih veza, kod javnog bilježnika ona se odrekla imovine. Dodala je da se samo brine o smještaju i sigurnosti majke, zbog čega je i sklopila Ugovor sa Domom i obveznik je plaćanja smještaja, brine se o lijekovima i plaća osiguranje, kao i stvari koje još treba, pri čemu joj brat ničim ne pomaže. Posebno je iskazala da suprugu brata ČF nije vidjela niti u događaju 30.12., niti je s njom imala bilo kakav kontakt, sve do 3. siječnja kada ju je vidjela da je u kući.
Na pročitani iskaz danog na Zapisniku o ispitivanju svjedoka od 30.12.2024., iskazala je da kod istog u cijelosti ostaje, i nema što drugo dodati.
5.1. Uvidom u Zapisnik o ispitivanju svjedokinje AF od 30.12.2024., list spisa br. 13-15, u prethodnom postupku, koji je uzet kao zakonit dokaz jer sadrži sva upozorenja svjedokinji, i u odnosu da ima pravo blagodat uskrate svjedočenja, da je dužna govoriti istinu i da je njezin iskaz na zapisniku u prethodnom postupku dokaz bez obzira na njenu kasniju odluku, a iskazala je "Danas sam zvala mamu EF u 14,34 sati te mi je mama rekla da se nalazi vani te da ne može u kuću jer je moj brat GF zaključao kuću te uzeo ključeve i otišao za Zagreb, a ona sve stvari ima u kući. Nakon toga mi je brat GF putem „Whatsapp“ aplikacije poslao poruku u kojoj je napisao da je mama prekršila svaku mjeru, da su ključevi kod njega, mobitel joj je na prozoru, glumi, da je otišla te da kod njega više nema ulaza. Kad sam završila s poslom sam u 17,15 sati došla kod svoje majke nakon čega smo porazgovarali o čemu se radi, odnosno što se dogodilo te smo zatim otišli na policiju.“
5. 2. U nastavku svojeg iskaza 19.2.2026. svjedokinja AF iskazala je da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dala na Zapisniku od 11.11.2025.
Na posebno pitanje 1. okrivljenika svjedokinji, da li je bila pozvana oko 14,00 sati mobitelom u neposrednom kontaktu da po ključ kuće dođe u centar [adresa], svjedokinja je iskazala da nije bilo nikakvog poziva od okrivljenika, osim bila je poruka kao što je već iskazala u iskazu na Zapisnik i u toj poruci nije bilo nikakve poruke gdje da dođe po ključ, a nastavno na posebno pitanje 1. okr. da li je pozvala navečer baš njega osobno da donese ključ u [adresa], svjedokinja je odgovorila da jest zvala okrivljenika oko 17,00-17,30 sati, da je rekao da neće donijeti ključ, te koliko se sjeća nakon tog poziva otišli su na policiju. Na posebno pitanje 1. okr. da li je svjedokinja ili EF kao okr ivljena provalila u kuću, u vidu slomljene brave, svjedokinja je odgovorila da niti ona, a niti majka nisu uopće pokušavale ući u kuću bez ključa, te nastavno na posebno pitanje 1. okr. da li je EF zvala koga od šire obitelji i da li o tome kao svjedok ima saznanja, svjedokinja je odgovorila da ne, da okrivljena nije zvala, ali da je ona zvala nakon poruke 1. okrivljenika tetu da pokupi majku jer nije mogla doći na vrijeme iz Zagreba, radila je do 16,00 sati, te joj je potrebno oko sat do sat i 15 min. do [adresa]. Na posebno pitanje 1. okr. da li je imala svjedokinja kontakt sa susjedom, svjedokinja je iskazala da ona osobno nije imala kontakt sa susjedom, a da je u iskazu opisala saznanja koja je dobila od majke da je susjeda u strahu od sina nije htjela primiti u kuću.
Okrivljenik 1. je prigovorio iskazu svjedokinje u dijelu u kojem iskazuje da je nije nazvao, jer to nije istina, to je laž, te u dijelu kada iskazuje da joj je rekao da kontaktira EF pa da ona dođe u [adresa] po ključ, jer je to učinio , te dalje prigovorio postupanju policije koja je tražila od njega navečer da donese ključ, a po nalogu ili zahtjevu AF, a to se radi o njegovoj privatnoj i osobnoj imovini.
6. Svjedok CF iskazao je da o predmetu raspravljanja može reći da se ne sjeća datuma, a događaj može smjestiti pod kraj godine. Sjeća se da je gospođa u pratnji kćeri došla u PP u [adresa], te nakon saznanja o događaju odlučio je s njom razgovarati i uzeti iskaz na Zapisnik. Osobno je vidio da je gospođa uznemirena, nije bila ozlijeđena i misli da je bila u pratnji svoje kćeri. Posebno se ne sjeća točno opisa događaja, ali zna da je došlo do događaja između gospođe i njenog sina u obiteljskoj kući, te da su oni jedini bili prisutni tom događaju. Posebno je iskazao da ne može reći, ne sjeća se, u kakvoj je odjeći gospođa došla, da li je imala na sebi kaput i zimsku odjeću, samo se sjeća da nije sa sobom imala nikakve osobne dokumente radi utvrđivanja identiteta. Iskazao je da misli da je razgovarao sa 1. okrivljenikom u odmaku od jednog dana, a ne sjeća se točno da bi mogao reći da je prilikom iznošenja iskaza bio uznemiren, opisao je događaj od prethodnog dana sa majkom u obiteljskoj kući, te također koliko zna i koliko se sjeća da je istakao da je bio izvrijeđan i da je majka prema njemu bacila pepeljaru. Na poseban upit suda kako je zaključio da se ipak radi o nasilju u obitelji između okrivljenih, svjedok je iskazao da je nakon analiza iskaza okrivljenih i svjedokinje AF, zaključio da je potrebno procesuirati događaj kao nasilje u obitelji.
Na postavljeno pitanje 1. okrivljenika da li su okrivljena EF i svjedokinja AF ispitivane zajedno, svjedok je odgovorio da po pravilima postupanja svaku osobu i u svojstvu ispituje posebno.
7. Svjedokinja MF iskazala je da ne može točno reći koji je to dan bio, a događaj može smjestiti na kraj godine 2024., misli 30.12., sigurna je da je radila od kuće i negdje oko 11,00 sati zvala je majka iz [adresa], smještena u kući koje je vlasnik njezin suprug da je „kuhinja poplavljena“. Nakon toga suprugu nije preostalo ništa drugo nego da otiđe u [adresa]. Kasnije od toga preko telefona suprug ju je kontaktirao i rekao joj da je „majka izletjela iz kuće“, a ona je čula da je suprug zvao majku da se vrati kući, da su joj u kući stvari, sve to je čula preko telefona. Nakon toga pretpostavili su i suprug i ona, jer joj se suprug javio ponovno na telefon da je 2. okr. otišla preko puta kod susjede C na kavu, jer je takvu praksu imala i ranijih godina. Sjeća se da ju je suprug pitao što da napravi, da je otišla bez mobitela iz kuće pa je i sama suprugu savjetovala da ostavi mobitel, a prija ostavljanja mobitela u kući još je zvao majku na mobitel , te joj je rekao nakon toga da se majka javila na mobitel, ali da je rekla da ne želi s njim imati posla. U dogovoru sa njom vraćao se u Zagreb vlakom, te mu je savjetovala da još jedanput zove majku i sestru, pa joj je rekao da je majku pozvao na mobitel da mu je rekla da ne želi s njim imati posla i poklopila mobitel, prekinula vezu. Iz kafića u [adresa] zvao je sestru da dođe sa majkom po stvari, ali mu je sestra na mobitel rekla „odjebi ne želim s tobom razgovarati“, to zna od 1. okr. svog supruga. Nakon toga je produžio i vratio se u Zagreb. Navečer tog dana iz policije su ga zvali da donese ključ u [adresa]. Još se sjeća vezano uz taj događaj da je vidjela poruke na mobitelu 1. okrivljenika poslane od strane njegove sestre da ne želi imati s njim posla niti ona niti majka, te da ključeve mora obavezno ostaviti kod policije u [adresa], službenika prezimena CF. Posebno je iskazala da ima saznanja da je taj dan majka bila smještena kod svoje kćeri, a to je saznala tek nakon 3 dana od događaja, od EF. Nadalje je iskazala da je drugi dan sa suprugom došla u tu kuću i vidjela da je potrgana brava, vidjela je neki poluotvoren prozor i lojtru, vidjela je da je netko pokušao ući u kuću, pa su pozvali policiju. Posebno je iskazala da ima saznanja da je 1. okr. zvao 2. okrivljenu, ali se ona nije javljala, svaka daljnja komunikacija bila je isključivo putem sestre. Na poseban upit suda da li je kao snaha pokušala doći u kontakt barem sa kćeri 2. okrivljene radi saznanja gdje je smještena svekrva, svjedokinja je iskazala da jest ali joj se nitko nije javljao.
8. Uvidom u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje medicine- neuropsihijatrija, dr. med. Slavka Trontl, specijalista neuropsihijatra od 5. veljače 2026., list spisa br. 79-82, iz Mišljenja nalaza izrađenog temeljem dokumentacije u spisu, uvida u Otpusno pismo sa Klinike za psihijatriju Vrapče i nakon osobnog kliničkog pregleda 2. okrivljenice u Domu za starije i nemoćne osobe "Leonardo", navodi se da je 2. okrivljenica osoba u 63. godini života kod koje je došlo do razvoja kliničke slike demencije (Alzheimer demencije F00.0), radi se o Alzheimerovoj demenciji sa ranim početkom jer se bolest manifestirala prije 65. godine života. Postoje tri faze u razvoju bolesti (rana, umjerena i kasna faza). Prema kliničkoj slici i rezultatima u MMSE testu demencije kod 2. okrivljenice je umjerenog stupnja. Od medikamentozne terapije redovito uzima svu terapiju koja joj je propisana u Klinici za psihijatru Vrapče i na istu se osjeća dobro, nema osjećaj da joj se pamćenje dalje pogoršava. Iz doma ju nisu vodili na kontrolu psihijatru. U posjetu joj dolazi kćer AF i njezina sestra te članovi sestrine obitelji. Vještak smatra da je u vrijeme počinjenja prekršaja 2. okrivljenica bila neubrojiva, a njezina neubrojivost proizlazi iz njezinog psihičkog stanja u sklopu bolesti Alzheimerove demencije jer nije bila u stanju upravljati svojim postupcima i vladati svojom voljom, te smatra da je radi prevencije daljnjeg pogoršavanja psihičkog zdravlja potrebna psihofarmakološka terapija uz suport od strane psihijatra. U Mišljenju se navodi da nisu ispunjeni uvjeti za prisilnom hospitalizacijom na psihijatrijskom odjelu već se liječenje može provoditi na slobodi u ambulantnim uvjetima. Smještaj u Domu za starije i nemoćne u [adresa] drži primjerenim, posebice iz razloga što je sa njime 2. okrivljenica zadovoljna. Dalje se navodi da 2. okrivljenica nije raspravno sposobna i smatra da je njezina raspravna nesposobnost, zbog naravi bolesti, trajne naravi.
8. 1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za neurologiju i psihijatriju dr. med. Slavka Trontla od 5.2.2026. u odnosu na 2. okrivljenicu, Sud ocjenjuje stručnim i objektivnim, u skladu je s pravilima znanosti i struke, a na navedeni nalaz i mišljenje nije bilo prigovora.
9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka AF i ĆF, kojima je Sud u cijelosti poklonio svoju vjeru, nalazeći iskaze svjedoka objektivnim, uvjerljivim i logičnim, te uvidom u cjelokupni spis, analizirajući brižljivo svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, ovaj Sud uzeo je dokazanim prekršajno djelo okrivljenika 1. ČF kako mu se stavlja na teret, našavši u tom utvrđenom djelu sva bitna obilježja djela prekršaja iz 10.t.4. Zakona o zaštiti od nasil ja u obitelji.
10. Stoga je Sud 1. okr. ČF proglasio krivim, a pri izboru vrste i visine kazne za počinjeno prekršajno djelo, izabrana je i izrečena novčana kazna u uvećanom iznosu propisanom Zakonom, a za izrečenu novčanu kaznu kao u izreci, Sud uzima da je razmjerna težini počinjenog djela i stupnju ugroženosti zaštićenog dobra, načinu počinjenja djela, kao i okolnosti počinjenja djela, ocijenivši da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja te djelovati na 1. okrivljenika da ne čini ista ili istovrsna djela.
11. Prema odredbi čl. 10.t.4. ZZNUO-a, kao djelo nasilja propisano je …"ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci", a u provedenom dokaznom postupku nesporno je da je 1. okrivljenik svojoj majci koja je izašla iz obiteljske kuće i otišla u šetnju, zaključao ulazna vrata obiteljske kuće, a ključ je uzeo sa sobom i otišao u Zagreb, znajući da majka nema drugi ključ obiteljske kuće u kojoj je kao svom domu živjela duže od 40 godina, kako to svjedoči svjedokinja AF, čijem je iskazu Sud u cijelosti povjerovao jer je svjedokinja uvjerljivo, logično i životno iskazivala, opisujući tijek i dinamiku događaja, a isti iskaz potkrijepljen je i iskazom svjedoka ĆF, pa je na takvo utvrđeno činjenično stanje Sud uvjerenja da je djelom koji se okrivljeniku 1. stavlja na teret ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja ekonomskog nasilja u obitelji, jer nije sporno da je kao sin onemogućio majci ulazak u kuću u kojoj je živjela kao u svom domu, pa i u vrijeme događaja i imala prijavljeno prebivalište, odnio je ključ kuće ne ostavljajući majci izbora na koji način da uđe u kuću kao svoj dom, spriječio je zaključavanjem kuće i odnošenjem ključa u korištenju i osobne imovine – osobnih dokumenata, bankovne kartice, lijekova, kao i zajedničke imovine njenog doma, uzimanje i odjeće i obuće u mjesecu prosincu da bi se utoplila.
12. U konkretnom slučaju, Sud je svoju vjeru u cijelosti poklonio svjedokinji AF te je njezin iskaz u cijelosti prihvaćen kao logičan, životno i činjenično uvjerljiv, a u bitnim dijelovima podudaran sa iskazom ĆF, posebno u dijelu da 2. okrivljena sa sobom nije imala nikakve osobne dokumente radi utvrđivanja identiteta nakon što je došla u pratnji svjedokinje u policijsku postaju, da je bila uznemirena, čije iskaze je sud na temelju slobodne ocjene dokaza po odredbi članka 88. Prekršajnog zakona nakon uspoređivanja i analize, prihvatio u cijelosti i uzeo nesporno dokazanim da je 1. okrivljenik utužene zgode doista počinio ekonomsko nasilje u obitelji prema majci, jer je zaključavši obiteljsku kuću na adresi [adresa], u kojoj je živjela i prebivala njegova majka, 2. okr. EF, ne ostavivši ključeve majci za koju je znao da živi i prebiva u obiteljskoj kući, te je na isti način onemogućio u korištenju zajedničke ili osobne imovine u njenom domu, istom radnjom onemogućivši da majka uđe u topli dom, jedinom mjestu za život i još k tome u zimsko doba godine, odnosno 30. 12. 2024., zbog čega je Sud u tako utvrđenoj radnji 1. okrivljenika utvrdio sva bitna obilježja djela ekonomskog nasilja iz odredbe čl. 10.t.4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i pri tome postupanje na štetu majke s namjerom, k tome još bolesnoj, jer je znao da majka živi u kući, da joj je to jedini dom, a ključ nije dao majci niti je obavijestio gdje ga može potražiti, nije se niti pobrinuo kao sin za majku da bi je pronašao i eventualno pozvao liječničku pomoć, ništa od svoje obaveze sina nije izvršio, grubo, svirepo bez imalo emocija i sažaljenja prema osobi još k tome u bliskom srodstvu, jer mu je to majka, pobrinuo se samo za svoju imovinu i to tijekom cijelog postupka i sam iskazuje u obrani, a takvo ponašanje okrivljenika 1. u cijelom opisanom događaju jest radnja koja članu obitelji nanosi posljedice, član obitelji trpi, povrijeđena su mu temeljna prava i sloboda, narušeno osnovno pravo na dom činom bliskog srodnika sina, to je u cijelosti radnja sa svim bitnim obilježjima djela prekršaja nasilja nesporno utvrđena, a isto tako i krivnja jer je nesporno da je 1. okrivljenik djelo prekršaja počinio s namjerom kao težim oblikom krivnje, te je djelo prekršaja ekonomskog nasilja u obitelji prema svojoj majci E, nedvojben i isto mu je u potpunosti dokazano i utvrđena krivnja za što mu je izrečena kazna kao u izreci.
13. Nadalje, obzirom na raspravnu neubrojivost utvrđeno Nalazom i mišljenjem vještaka u odnosu na 2. okrivljenu, iz izreke je ispušteno vrijeđanje i omalovažavanje 1. okrivljenika prema 2. okrivljenoj njegovoj majci pogrdnim riječima "Takva si kakva si, luda si, nisi normalna!", kao i odguravanje rukom i pokušavanje pogoditi sa staklenom pepeljarom, jer vrijeđanje i pogrdne riječi nisu utvrđene.
14. Obrana 1. okr. ČF koji obranu iznosi na način da bi sebe opravdao, da bi opravdao svoja postupanja prema majci, tereti 2. okrivljenu kao majku za psihičko nasilje, a ispuštajući težinu djela na običnu obiteljsku svađu, iako je znao da je majci dijagnosticirana početak bolesti U, hladan i poričući da bi majku tjerao iz kuće, odnosno da ju nije tjerao da mora odmah napustiti kuću, nego kao što je rekao "mislio sam da si mora naći smještaj zbog svojeg zdravstvenog stanja i svoje osjetljivosti", "otišla je bez mobitela i bez ključeva, a kako sam znao da ne može ući u kuću sa [adresa] u [adresa] nazvao sam sestru i majku da im kažem da dođu po ključeve kod mene, nisu došle, pa je ključeve odnio u Zagreb", što ukazuje na apsolutnu nekritičnost prema svom ponašanju, a ponajmanje ponašanje člana obitelji sina prema majci ukazuje na svirepost, grubost, nehumanost, neosjetljivost na majčine tegobe, potpuno neosjetljiv na majčine zdravstvene probleme, u obrani apsolutno nekritičan prema svojem ponašanju u kojem nije pokazao u proteku od tri dana od događaja spremnost pomoći majci, po ponašanju agresivan, zbog čega obrana niti u jednom dijelu nije prihvaćena, jer je kontradiktorna utvrđenom činjeničnom stanju u postupku.
14.1. Nadalje, iskaz svjedokinje UF ocijenjen je pristranim u korist 1. okrivljenika, paušalnim, smišljenim za opravdanje radnje 1. okrivljenika, a i saznanja o događaju ima posredna upravo od 1. okrivljenika kao supruga pa njen iskaz niti u jednom dijelu nije prihvaćen, ocijenjen je nelogičnim, neobjektivnim i pristranim.
15. Pri odmjeravanju vrste i visine kazne 1. okrivljeniku, uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, prema članku 36. Prekršajnog zakona, izrečena je novčana kazna u uvećanom iznosu propisano Zakonom, a pri izricanju novčane kazne cijenjeno je stupanj krivnje koji se očituje u težini djela, upornosti, nekritičnosti i povrjeđivanjem vrijednosti zaštićenog dobra, posebno vodeći računa o upornosti 1. okrivljenika da duže vreme ispoljava agresivnost prema članu obitelji i to najbližima, majci, te da u djelu nasilja nema posebnog povoda i razloga da bi rješavao obiteljsku problematiku na nasilan način, bez imalo kritičnosti prema svojem ponašanju, od olakotnih okolnosti nađene je neosuđivanost, dok otegotne okolnosti nisu nađene pa je 1. okrivljeniku odmjerio i izrekao novčanu kaznu kao u izreci, vodeći računa o materijalnom situaciji 1. okrivljenika, kao i nalazeći da će se izrečenom kaznom dovoljno djelovati na 1. okrivljenika da ubuduće ne čini prekršaje, a i u svrhu opće prevencije, primjenom kazne odmjerene kako njegovoj krivnji, tako i imovinskom stanju.
15.1. Sud je u konkretnom slučaju na 1. okrivljenika primijenio odredbu čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona, tako da će se, ukoliko 1. okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine novčane kazne ista smatrati plaćenom u cijelosti, u roku od 30 dana od dana primitka ove Presude.
16. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbama zakona kao u izreci te Odluci Vlade RH o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka koji se odnose na troškove suda učinjene u ovom postupku, a izrečeni su u paušalnom iznosu ovisno o složenosti i trajanju postupka, a 1. okr. GF ih je dužan platiti jer je proglašen krivim za prekršaj, dok u odnosu na 2. okr. EF troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, jer se 2. okr. oslobađa od optužbe, a temeljem citirane odredbe kao u izreci.
17. Razmatrajući prijedlog tužitelja u odnosu na izricanje zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana za 1. okrivljenika, Sud je ocijenio da nema uvjeta za izricanje predložene zaštitne mjere 1. okrivljeniku iz razloga jer je 2. okr. EF smještena u Dom za starije i nemoćne osobe, odnosno ne žive u istom kućanstvu, nemaju nikakvih kontakata od utužene zgode osim u službenim prostorijama suda pa nisu utvrđeni elementi da bi ista mjera postigla cilj i opravdala svrhu.
18. U odnosu na točku pod VIII. izreke, da se 2. okr. EF oslobađa optužbe, temeljem odredbe čl. 182.t. 2. Prekršajnog zakona, valja reći da iz svega rečenog u ukupnosti, a temeljeno na Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za medicinsku struku, dr. med. Slavka Trontl, spec. neuropsihijatra, kojeg je sud u cijelosti prihvatio i u kojem je decidirano navedeno da okrivljenica boluje od Alzheimerove demencije, te da uslijed svoje bolesti u vrijeme ostvarenja propisanog obilježja od 30.12.2024. nije bila u stanju upravljati svojim postupcima i vladati svojom voljom, jer je bila neubrojiva, a niti je raspravno ubrojiva, to se u smislu odredbe čl. 26. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona smatra neubrojivom osobom koja nije kriva i prema kojoj se ne može primijeniti prekršajno pravna sankcija.
18.1. Stoga je u ovom predmetu valjalo donijeti Presudu kojom se 2. okrivljenica oslobađa optužbe temeljem čl. 182. t. 2. Prekršajnog zakona jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju, odnosno 2. okrivljenica u vrijeme počinjenja djela nije mogla shvatiti značenje svojih postupaka, niti je mogla vladati svojom voljom uslijed bolesti Alzheimerove demencije.
Temeljem iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zaboku 23. veljače 2026.
SUTKINJA
Zapisničar
Marija Bračun,v.r.
Ivanka Vinković,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke, odnosno ovlaštenici pravo na žalbu, prema čl. 192. Prekršajnog zakona, imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude, zbog svih osnova prema odredbi čl. 194.st.1. Prekršajnog zakona. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Okrivljeniku 1.,
2. Okrivljenici 2. putem kćerke,
3. Ovlaštenom tužitelju,
4. Pismohrana, ovdje.-
Po pravomoćnosti:
1. Ovlaštenom tužitelju,
2. Referadi za izvršenje ovog Suda.-