REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2950/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: 168-50-3153814 od 21. studenog 2005. sklopljenog između parničnih stranaka u dijelu čl. 1. i 7. kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima te u dijelu čl. 2. kojim je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.423,86 eura sa zateznim kamatama: - na iznos od 10,18 eur od 11.11.2008. do isplate

- na iznos od 13,35 eur od 13.01.2009. do isplate

- na iznos od 15,64 eur od 11.02.2009. do isplate

- na iznos od 16,67 eur od 10.04.2009. do isplate

- na iznos od 18,15 eur od 16.04.2009. do isplate

- na iznos od 18,70 eur od 14.05.2009. do isplate

- na iznos od 14,27 eur od 15.06.2009. do isplate

- na iznos od 11,00 eur od 14.07.2009. do isplate

- na iznos od 11,87 eur od 12.08.2009. do isplate

- na iznos od 13,59 eur od 13.10.2009. do isplate

- na iznos od 13,45 eur od 11.11.2009. do isplate

- na iznos od 11,70 eur od 11.11.2009. do isplate

- na iznos od 14,97 eur od 14.12.2009. do isplate

- na iznos od 17,58 eur od 12.01.2010. do isplate

- na iznos od 21,30 eur od 10.02.2010. do isplate

- na iznos od 20,44 eur od 12.03.2010. do isplate

- na iznos od 25,50 eur od 11.05.2010. do isplate

- na iznos od 24,54 eur od 11.05.2010. do isplate

- na iznos od 26,40 eur od 20.07.2010. do isplate

- na iznos od 42,56 eur od 20.07.2010. do isplate

- na iznos od 39,24 eur od 28.08.2010. do isplate

- na iznos od 49,40 eur od 13.09.2010. do isplate

- na iznos od 45,89 eur od 13.10.2010. do isplate

- na iznos od 40,24 eur od 11.11.2010. do isplate

- na iznos od 52,15 eur od 16.12.2010. do isplate

- na iznos od 67,31 eur od 10.01.2011. do isplate

- na iznos od 56,58 eur od 14.02.2011. do isplate

- na iznos od 60,35 eur od 26.03.2011. do isplate

- na iznos od 55,55 eur od 11.05.2011. do isplate

- na iznos od 56,41 eur od 23.05.2011. do isplate

- na iznos od 76,73 eur od 15.06.2011. do isplate

- na iznos od 78,72 eur od 13.07.2011. do isplate

- na iznos od 95,69 eur od 31.07.2011. do isplate

- na iznos od 86,97 eur od 31.08.2011. do isplate

- na iznos od 77,43 eur od 30.09.2011. do isplate

- na iznos od 75,50 eur od 31.10.2011. do isplate

- na iznos od 74,77 eur od 30.11.2011. do isplate

- na iznos od 79,31 eur od 31.12.2011. do isplate

- na iznos od 83,26 eur od 31.01.2012. do isplate

- na iznos od 83,79 eur od 29.02.2012. do isplate

- na iznos od 81,05 eur od 31.03.2012. do isplate

- na iznos od 82,90 eur od 30.04.2012. do isplate

- na iznos od 84,17 eur od 31.05.2012. do isplate

- na iznos od 82,05 eur od 30.06.2012. do isplate

- na iznos od 396,54 eur od 13.07.2012. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 11. studenog 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata:

- na iznos od 10,18 eur od 31.10.2008. do 10.11.2008.

- na iznos od 13,35 eur od 31.12.2008. do 12.01.2009.

- na iznos od 15,64 eur od 31.01.2009. do 10.02.2009.

- na iznos od 16,67 eur od 28.02.2009. do 09.04.2009.

- na iznos od 18,15 eur od 31.03.2009. do 15.04.2009.

- na iznos od 18,70 eur od 30.04.2009. do 13.05.2009.

- na iznos od 14,27 eur od 31.05.2009. do 14.06.2009.

- na iznos od 11,00 eur od 30.06.2009. do 13.07.2009.

- na iznos od 11,87 eur od 31.07.2009. do 11.08.2009.

- na iznos od 13,59 eur od 31.08.2009. do 12.10.2009.

- na iznos od 13,45 eur od 30.09.2009. do 10.11.2009.

- na iznos od 11,70 eur od 31.10.2009. do 10.11.2009.

- na iznos od 14,97 eur od 30.11.2009. do 13.12.2009.

- na iznos od 17,58 eur od 31.12.2009. do 11.01.2010.

- na iznos od 21,30 eur od 31.01.2010. do 09.02.2010.

- na iznos od 20,44 eur od 28.02.2010. do 11.03.2010.

- na iznos od 25,50 eur od 31.03.2010. do 10.05.2010.

- na iznos od 24,54 eur od 30.04.2010. do 10.05.2010.

- na iznos od 26,40 eur od 31.05.2010. do 19.07.2010.

- na iznos od 42,56 eur od 30.06.2010. do 19.07.2010.

- na iznos od 39,24 eur od 31.07.2010. do 27.08.2010.

- na iznos od 49,40 eur od 31.08.2010. do 12.09.2010.

- na iznos od 45,89 eur od 30.09.2010. do 12.10.2010.

- na iznos od 40,24 eur od 31.10.2010. do 10.11.2010.

- na iznos od 52,15 eur od 30.11.2010. do 15.12.2010.

- na iznos od 67,31 eur od 31.12.2010. do 09.01.2011.

- na iznos od 56,58 eur od 31.01.2011. do 13.02.2011.

- na iznos od 60,35 eur od 28.02.2011. do 25.03.2011.

- na iznos od 55,55 eur od 31.03.2011. do 10.05.2011.

- na iznos od 56,41 eur od 30.04.2011. do 22.05.2011.

- na iznos od 76,73 eur od 31.05.2011. do 14.06.2011.

- na iznos od 78,72 eur od 30.06.2011. do 12.07.2011.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.050,00 eura sa zateznim kamatama od 23. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. lipnja 2019. i do zaključenja prethodnog postupka navodi da je s tuženikom 21. studenog 2005. sklopio ugovor o kreditu kojim mu je tuženik odobrio kredit u iznosu 24.351,46 CHF. Ističe da je ugovorom bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te da su te odredbe ništetne. Poziva na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12. Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, a eventualno kumuliranim zahtjevom utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Nadalje, tužitelj u tužbi traži da se naloži tuženiku predati tužitelju cjelokupnu dokumentaciju vezanu uz ugovor o kreditu (obračunske liste, odluke o promijenjenoj kamatnoj stopi i evidencije uplata). Ujedno, sukladno čl. 186. b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) stavlja zahtjev za isplatu čiju će visinu urediti nakon što tuženik dostavi naprijed navedenu dokumentaciju i nakon što sud postupi sukladno čl. 186.b. ZPP.

1.2. U podnesku od 9. travnja 2024. (list 144-147 spisa) tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da traži donošenje presude kojom će se utvrditi da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Po obje ništetne osnove traži isplatu iznosa od 2.423,86 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tom podnesku.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje navodi da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini. Nadalje navodi da se radi o kreditu sklopljenom radi kupnje vozila, a da se odluke donesene u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na takav ugovor o kreditu. Ističe da je odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, lako uočljiva, razumljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, da je tužitelju sporna odredba bila jasna i na gramatičkoj razini i u vidu shvaćanja ukupnosti njezine obveze u budućnosti te da su mu tijekom pregovaranja obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Također ističe da se radi o solemniziranom ugovoru što znači da je javni bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju. Smatra da je u ovom postupku potrebno ispitati savjesnost postupanja tužitelja. Ističe da je tužitelj imao mogućnost ugovoriti valutu EUR. Ističe da je i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, da je promjena kamatne stope posljedica tržišnih okolnosti (a ne tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja) i da je tuženik stopu mijenjao zbog opravdanih razloga. Navodi da su parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa vezano za predmetni ugovor o kreditu bili 6-mjesečni libor za CHF, 10-godišnje premije rizika za hrvatsko tržište i 6- mjesečni trošak regulacije izračuna za obveznu pričuvu banaka koji se mora održavati na računu HNB-a i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim deviznim potraživanjima. Ističe prigovor zastare te osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od donošenja presude do isplate.

2.2. Tuženik se u podnesku od 15. siječnja 2025. protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 9. travnja 2024., a u slučaju da sud istu dopusti ističe prigovor zastare.

3. Tužitelj je u tužbi istaknuo manifestacijski zahtjev u smislu čl. 186. b st. 3. ZPP koji regulira mogućnost da tužitelj postavi zahtjev da se tuženika osudi na isplatu iznosa čiju će visinu tužitelj odrediti nakon što tuženik dade potrebne podatke odnosno tek nakon što se provede vještačenje. Tužitelj je u tužbi tražio da se naloži tuženiku dostaviti određenu dokumentaciju kao zajedničku za obje stranke koju je tuženik tijekom postupka dostavio u spis nakon čega je izveden dokaz financijskim vještačenjem. Tužitelj je odmah nakon vještačenja, u podnesku od 9. travnja 2024., uredio zahtjev za isplatu. Prema tome, tužitelj je određeni tužbeni zahtjev postavio i prije nego što ga je na to pozvao sud u smislu čl. 186. b st. 4. ZPP. Po ocjeni ovog suda, time što je tužitelj u podnesku od 9. travnja 2024. postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu, nakon što se u tužbi poslužio manifestacijskim zahtjevom, ne predstavlja preinaku tužbe te se smatra da je takav zahtjev podnesen još u tužbi. Stoga neosnovano tuženik smatra da se radi o preinaci tužbe pa je neodlučno i protivljenje tuženika preinaci.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz financijskim vještačenjem te dokaz saslušanjem tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Čitanjem ugovora o kreditu (list 5-7 spisa) utvrđeno je da su tužitelj kao fizička osoba i tuženik 21. studenog 2005. sklopili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.351,46 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (čl. 1. ugovora) te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća (čl. 7. ugovora). Nadalje, utvrđeno je da je ugovorena redovna godišnja kamata od 5,50%, a koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (članak 2. ugovora). Također je utvrđeno da se radi o namjenskom kreditu za kupnju vozila (članak 6. ugovora).

7. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu kojom je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) te Zakona o obveznim odnosima. U opisanom dijelu ta je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

10. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i pravnog prednika tužiteljice) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.

11. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

13. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

14.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu. Teret dokaza takve činjenice leži na tuženiku.

14.2. Iz iskaza tužitelja (list 197-198 spisa) ne proizlazi da su parnične stranke pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Iz njegovog iskaza ne proizlazi da ga je tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

14.3. Tuženik je na ročištu 16. siječnja 2024. odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ĆČ.

14.4. Tuženik je predlagao izvođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika Ljiljanke Malenica koja je solemnizirala predmetni ugovor o kreditu. Sud taj dokaz kao neodlučan nije izveo. Naime, u ovoj pravnoj stvari nije odlučno je li tužitelj bio upoznat sa sadržajem ugovora nego je odlučno je li tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Čitanjem ugovora utvrđeno je da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna istih. Po prirodi stvari, javni bilježnik koji solemnizira ugovor o kreditu može imati saznanja samo o onome što piše u ugovoru, a ne i o tome o čemu je tuženik informirao tužitelja, a da to ne piše u ugovoru. Stoga sud kao neodlučan nije izveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu.

14.5. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da tuženik nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelja o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Također treba reći da je neodlučno je li tužitelju nuđen i kredit u drugoj valuti i je li bio svjestan da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te da tečaj može rasti. Naime, da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi nedvojbeno proizlazi iz samog ugovora. Isto tako, kako je ugovorena valutna klauzula, tužitelj je morao biti svjestan da tečaj može varirati. Međutim, ono što je problematično je li tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tuženik nije dokazao da je to učinio.

15. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud zaključuje da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

16. Suprotno mišljenju tuženika, za vezanost suda za utvrđenja iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača posve je neodlučno je li tužitelj kao potrošač sklopio ugovor o kreditu za kupnju vozila ili stana. Iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba i to za kupovinu automobila čime je dokazano njegovo svojstvo potrošača. Dodatno, iz njegovog iskaza proizlazi da je vozilo koristio za osobne potrebe, u kojem dijelu je sud njegov iskaz prihvatio kao istinit jer je životan i uvjerljiv.

17. Stoga su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak odnosno ugovorena isplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute švicarski franak po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamata stopa. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke.

18. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima te promjenjiva kamatna stopa, te se odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna tuženika zbog rasta tečaja za valutu CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita te razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna tuženika zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredaba utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - u odnosu na kamatnu stopu od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutu 14. lipnja 2018. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i u Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. Napominje se da je tužitelj u tužbi podnesenoj 13. lipnja 2019. istaknuo manifestacijski zahtjev u smislu odredbe čl. 186. b st. 3. ZPP koji regulira mogućnost da tužitelj postavi zahtjev da se tuženika osudi na isplatu iznosa čiju će visinu tužitelj odrediti nakon što tuženik dade potrebne podatke odnosno tek nakon što se provede vještačenje. Tužitelj je u tužbi tražio da se naloži tuženiku dostaviti određenu dokumentaciju kao zajedničku za obje stranke koju je tuženik tijekom postupka dostavio u spis nakon čega je izveden dokaz financijskim vještačenjem. Tužitelj je odmah nakon vještačenja, u podnesku od 9. travnja 2024. uredio zahtjev za isplatu. Prema tome, tužitelj je određeni tužbeni zahtjev postavio i prije nego što ga je na to pozvao sud u smislu čl. 186. b st. 4. ZPP. Po ocjeni ovog suda, time što je tužitelj u spomenutom podnesku postavio određeni tužbeni zahtjev, nakon što se u tužbi poslužio manifestacijskim zahtjevom, smatra se da je takav zahtjev podnesen još u tužbi - 13. lipnja 2019.

20. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje od 12. ožujka 2024. (list 131-141 spisa) sud nalazi utvrđenim da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog rasta tečaja iznosi ukupno 1.835,58 eura, a zbog rasta kamatne stope 655,58 eura, pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni u tablici na stranici 7-9 nalaza odnosno listu 138-140 spisa, u stupcima 3, 17-19.

21. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještakinje. Prigovara da je nalaz izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit (dok je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF) te kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu (dok je ugovorena promjenjiva kamatna stopa).

22. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještakinje kao jasno, stručno i obrazloženo. Prigovori koje iznosi tuženik su pravne naravi o kojima je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda.

23. Na temelju spomenutog nalaza i mišljenja financijskog vještaka nalazi utvrđenim da postoji i razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog pada tečaja u vrijeme plaćanja pojedinih anuiteta odnosu na tečaj koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita te da je stoga tužitelj platio manje iznose nego što bi ih platio prema tečaju u vrijeme plaćanja i to u ukupnom iznosu od 374,27 eura. Ne postoji razlika mjesečnih uplata koja bi nastala zbog pada kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu. Sud ne može uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj platio po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita. Naime, ovdje se ne radi o djelomičnom ispunjenju koje bi se moglo uračunati, a tuženik nije podnio protutužbu s odgovarajućim protutužbenim zahtjevom niti je istaknuo prigovor radi prijeboja. Nije moguće primijeniti niti građanskopravni prijeboj jer tuženik osporava postojanje tražbine tužitelja u cijelosti, a prijeboj ex lege nije predviđen pozitivnim zakonskim propisima. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-677/23 od 13. veljače 2024.

24. Slijedom svega navedenog, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.423,86 eura po osnovi rasta kamatne stope i po osnovi rasta tečaja te je odlučeno kao u toč. II izreke.

25. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate (koji su navedeni u tablici na stranici 7-9 nalaza odnosno listu 138-140 spisa, u stupcu 3). Stoga je o tijeku zateznih kamata na dosuđene iznose, a vodeći računa i o granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, odlučeno kao u toč. II i III izreke.

26. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP (te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora (2.423,86 eura), te priloženim troškovnicima.

27. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 11.10.2023. i 09.04.2024. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 25.01.2024. i 12.05.2025. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak pristupa na ročište 19.05.2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/2) te trošak pristupa na ročišta 16.01.2024., 28.08.2025. i 26.01.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 700 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.750,00 eura. Priznat mu je i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura. Dakle, sveukupni troškovi parničnog postupka tužiteljice iznose 2.050,00 eura. Priznat je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenje ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagreb 23. veljače 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.