Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1761/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzelova 70, zastupanog po punomoćniku Goranu Krištoviću, odvjetniku iz OD Kačić i Brbora iz Zagreba, Ulica Ivana Banjavčića 5, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11.02.2026. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 23. veljače 2026. godine,

presudio je

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849 dužno je platiti tužitelju ŽH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.308,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 14.02.2019. pa do isplate, te mu naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, računajući po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju ŽH naknaditi tuženiku Allianz Hrvatska d.d. parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 13.11.2018. ozlijedio za vrijeme radnog vremena i obavljanja radnih zadataka, i to na način da je pripremao željeznu vodilicu za dizalicu težine cca 30kg (koju je prethodno bio ravnao) za farbanje na radnom stolu, te je u jednom trenutku ista željezna vodilica počela padati na svoju širu stranicu, te je pri tom padu zahvatila desni prst tužitelja i u cijelosti ga u trenutku amputirala. Tužitelj je u vrijeme nezgode i danas zaposlenik društva KAMGRAD d.o.o. Zagreb, J. Lončara. Poslodavac tužitelja, društvo KAMGRAD d.o.o. u vrijeme štetnog događaja, imao je kod tuženika zaključenu POLICU OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI za sve svoje zaposlenike, te se temeljem iste potražuje naknada štete od Naslova. U opisanoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede. Tužitelj je zatražio liječničku pomoć, te mu je konstatirana: amputatio phlangis dist.dig II manus dex. Daljnje je liječenje proveo po uputama liječnika, a sve opisano u medicinskoj dokumentaciji. U opisanoj nezgodi tužitelj je trpio intenzivne i dugotrajne boli, pretrpio kako primarni tako i sekundarni strah, a nakon završenog liječenja tužitelj će morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Slijedom navedenoga, temeljem priložene medicinske dokumentacije te cijeneći pozitivne zakonske propise ponajviše čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to za: duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, naruženje, tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja, ukupan iznos naknade štete od 5.308,91 Euro (40.000,00 kn prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450). Tužitelj se obvezuje konačno urediti tužbeni zahtjev po gore navedenim osnovama nakon provedenog medicinskog vještačenja. Tužitelj se zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku obratio tuženiku, a primitak kojeg je tuženik potvrdio e-mailom dana 14.02.2019. te tužitelj upravo od toga dana potražuje zakonsku zateznu kamatu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu da je na dan štetnog događaja poslodavac tužitelja imao s tuženikom zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti, te nastanak štetnog događaja. Ističe kako je po predmetnoj polici osiguranja od odgovornosti predviđena franšiza ugovaratelja osiguranja (poslodavca tužitelja) u iznosu od 5.000,00 kn po štetnom događaju. Tuženik osporava odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Vezano za ozljedu na radu, kao i štetu koju radnik pretrpi, odredbama Zakona o zaštiti na radu propisano je da poslodavac odgovara po pravilima objektivne odgovornosti, a iste se može osloboditi ili ju umanjiti ako se dokaže da je do ozljede na radu došlo namjernom ili krajnjom nepažnjom radnika na koje poslodavac nije mogao utjecati, odnosno njihove posljedice spriječiti unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odredbama Zakona o radu propisano je da u slučaju kada radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Imajući u vidu da stroj, odnosno rad na stroju predstavlja opasnu stvar, odnosno opasnu djelatnost, vlasnik stvari se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnom oštećenika koju nije mogao predvidjeti čije posljedice nije mogao izbjeći. Prema dostavljenoj dokumentaciji, a prije svega prema Zapisniku o inspekcijskom nadzoru, proizlazi kako nije počinjen niti jedan propust na strani poslodavca, pa su tako bile provedene sve mjere zaštite na radu, tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način, imao je svu potrebnu zaštitnu opremu. Međutim, tužitelj, kao iskusan radnik koji je te poslove, u trenutku ozljede, obavljao na istom radnom mjestu više od 6 godina, je skinuo zaštitne rukavice s namjerom odlaska na dnevni odmor, ali je prije odlaska htio provjeriti rukom da li u vodilici ima još neravnina. Navedeno postupanje tužitelja predstavlja krajnju nepažnju radnika u radu, a takvo ponašanje, nakon osposobljavanja radnika i uputa za rad, poslodavac ni na koji način nije mogao predvidjeti i spriječiti. Sukladno odredbi čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu, dok je u st. 2. propisano što točno znači dužna pažnja radnika i postupanje u skladu sa znanjima stečenim tijekom osposobljavanja za rad na siguran način i uputama poslodavca. Sukladno navedenom, jasno je kako tužitelj nije tijekom procesa rada vodio računa o svojim postupcima i mogućim posljedicama, a poslodavac iste nije mogao niti previdjeti niti izbjeći, posebice jer je poduzeo sve potrebne mjere vezano za zaštitu na radu i osposobljavanje radnika. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je poslodavac poduzeo apsolutno sve da bi spriječio eventualni nastanak ozljeda radnika na radu i u vezi s radom, dok je radnik u ovom slučaju taj koji nije postupao s dužnom pažnjom, zbog čega je posljedično došlo do ozljede na radu. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te mu naložiti da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Zapisnik Službe za nadzor zaštite na radu, Područni ured Zagreb, Inspektorat rada, ministarstva rada i mirovinskog sustava, od 30.11.2018. o inspekcijskom nadzoru (str. 4-9, 38-46 spisa), u odštetni zahtjev od 06.02.2019. (str. 12 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 13-21 spisa), u policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-173479192 od 01.01.2018. (str. 32-33 spisa), u presliku spisa Službe za nadzor zaštite na radu, Područni ured Zagreb, Državni inspektorat (str. 38-56 spisa), u rješenje Odjela za zdravstveno osiguranje –2 Regionalnog ureda Zagreb, HZZO-a, broj: Klasa: UP/I-502-03/19-02/32 od 14.05.2019. (str. 75-77 spisa), rješenje Direkcije HZZO-a, broj: Klasa: UP/II-502-03/19- 01/619 od 31.07.2019. (str. 69-73 spisa), u presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-2912/19-8 od 16.07.2020. (str. 63-68 spisa), u presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3565/20-2 od 14.09.2021. (str. 94-97 spisa), saslušan je tužitelj ŽH kao stranka (str.129-132 spisa), proveden je dokaz vještačenjem po vještaku za zaštitu na radu dipl. ing. Ivici Jurički (str.143-147 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ŠH (str.190-193 spisa).

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz štetnog događaja od 13.11.2018.

8. Na dan štetnog događaja 13.11.2018. poslodavac tužitelja tvrtka KAMGRAD d.o.o. imala je sa tuženikom zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima, broj police osiguranja od odgovornosti 1500-173479192.

9. Među strankama je sporna odgovornost, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor isključive dogovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja.

11. U podnesku od 14.04.2023. tuženik je naveo da u upravnom postupku tužitelju nije priznata ozljeda na radu, ozljeda iz štetnog događaja od 13.11.2018., pa ne postoji odgovornost poslodavca sukladno sklopljenoj polici osiguranja za štetni događaj.

12. Među strankama je sporno da li je ozljeda tužitelja od 13.11.2018. ozljeda na radu.

13. Uvidom u rješenje Odjela za zdravstveno osiguranje –2 Regionalnog ureda Zagreb, HZZO-a, broj: Klasa: UP/I-502-03/19-02/32 od 14.05.2019. (str. 75-77 spisa), sud je utvrdio da je prvostupanjsko upravno tijelo, u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu tužitelju ŽH, donijelo odluku da se ozljeda nastala dana 13.11.2018. ne priznaje ozljedom na radu. U obrazloženju navedenog rješenja, pored ostalog, navodi se da je isključivim propustom tužitelja došlo od štetnog događaja, te da za predmetnu ozljedu nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje ozljede kao ozljede na radu. U rješenju upravnog tijela prvog stupnja dana je uputa o pravnom lijeku, odnosno navedeno je da je protiv toga rješenja dopuštena žalba Direkciji HZZO u roku od 15 dana od primitka prvostupanjskog rješenja.

14. Uvidom u rješenje Direkcije HZZO-a, broj: Klasa: UP/II-502-03/19-01/619 od 31.07.2019. (str. 69-73 spisa), sud je utvrdio da je drugostupanjsko upravno tijelo, povodom žalbe ŽH protiv rješenja navedenog u točci 12. ovog obrazloženja, donijelo rješenje kojim se odbija žalba ŽH i potvrđuje pobijano prvostupanjsko rješenje upravnog tijela. U obrazloženju navedenog rješenja, pored ostalog, navodi se kako drugostupanjsko upravno tijelo smatra da se iz provedenih dokaza pred upravnim tijelom prvog stupnja sa sigurnošću može zaključiti kako se radi o skrivljenom ponašanju pri čemu je tužitelj ŽH postupio protivno pravilima zaštite na radu, te doprinio nastanku ozljede koju je zadobio u navedenom događaju. U rješenju upravnog tijela drugog stupnja dana je uputa o pravnom lijeku, u kojoj se navodi da protiv rješenja upravnog tijela drugog stupnja nije dopuštena žalba, već se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor pred upravnim sudom u Zagrebu u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.

15. Uvidom u presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-2912/19-8 od 16.07.2020. (str. 63-68 spisa), utvrđeno je da je tužitelj ŽH pokrenuo upravni spor protiv drugostupanjskog rješenja upravnog tijela, te da je Upravni sud u Zagrebu, donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev ŽH za poništavanje rješenja Direkcije HZZO-a broj: UP/II-502-03/19-01/619 od 31.07.2019. U obrazloženju presude, navodi se, pored ostaloga, da je u detaljno i iscrpno provedenom postupku u nesporno utvrđeno da je tužitelj u trenutku nastanka ozljede radio na radnom mjestu bravara, da je bio osposobljen za rad na siguran način na predmetnom stroju, da je zadobio ozljedu za vrijeme radnog vremena na način da je prilikom popravka metalne šine (vodilice) kada je htio otići na pauzu, istu zakačio kutom, da je ona počela padati, da ju je tužitelj pokušao zadržati, no nije uspio, te mu je ona pala na desnu ruku i amputirala vrh kažiprsta. U trenutku ozljede tužitelj nije imao zaštitne rukavice, jer ih je netom prije skinuo radi odlaska na pauzu. Također je utvrđeno, prema izjavi samog tužitelja da metalnu šinu (vodilicu) nije učvrsti stegama i na taj način osigurao od pada, iako je uobičajeni način rada obrade predmeta na ovakvim stolovima da se predmet obrade učvrsti stegama. Prema ocjeni suda, tužitelj je postupio protivno pravilima o zaštiti na radu, kao i protivno pravilima o radu, s kojim pravilima je bio upoznat, te stoga nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje predmetne ozljede kao ozljede na radu, jer je do predmetne nezgode i pretrpljene ozljede došlo zbog nemarnog, a time i skrivljenog ponašanja tužitelja. Radi se o skrivljenom ponašanju tužitelja zbog kojeg je došlo do predmetne ozljede, a što je zakonska zapreka za priznavanje te ozljede kao ozljede na radu, pri čemu nije od utjecaja da li se u konkretnom slučaju radi samo o običnoj nepažnji ili je do ozljede došlo zbog namjere, odnosno krajnje nepažnje. U uputi o pravnom lijeku navedeno je da je protiv te presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude.

16. Uvidom u presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 3565/20-2 od 14.09.2021. (str. 94-97 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj ŽH podnio žalbu protiv presude pobliže navedene u točci 14. ovog obrazloženja, te da je odlučujući o žalbi tužitelja, Visoki upravni sud Republike Hrvatske, dana 14.09.2021. donio presudu kojom je odbio žalbu tužitelja ŽH, te potvrdio presudu Upravnog suda u Zagrebu, posl. br. Usl-2912/19-8 od 16.07.2020. Donošenjem te odluke pravomoćno je okončan upravni postupak koji je vođen radi priznavanja ozljedom na radu, ozljede tužitelja iz štetnog događaja od 13.11.2018.

17. U čl.111. Zakona o radu ( NN 93/14,127/17,98/19, 151/22,46/23, 64/23), propisano je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom.

18. Među strankama nije sporno da se štetni događaj dogodio dana 13.11.2018., odnosno da se tužitelj ozlijedio za vrijeme radnog vremena obavljajući poslove svoga radnog mjesta.

19. U čl. 3. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojem obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

20. Konkretna ozljeda tužitelja nastala je u prostoru poslodavca u kojem radnik obavlja rad ili ga tijekom rada koristi.

21. U čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), a koji se odnosi na odgovornost poslodavca za štete na radu i u vezi s radom propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice moga izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

22. Odgovornost tuženika-osiguratelja temelji se na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11,78/15,29/18,114/22, 156/22,155/23). U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem u granicama odgovornosti poslodavca.

23. Nesrodan svjedok, bivši zaposlenik tuženika ŠH (str.190-193 spisa) iskazao je da je on taj dan radio prije odlaska na dnevnu stanku sa tužiteljem, ali da je on otišao na dnevnu stanku par minuta prije tužitelja pa nije vidio što se dogodilo. Sve što zna o štetnom događaju, zna iz iskazivanja tužitelja. Međutim, isti je opisao što se događalo prije štetnog događaja, te je naveo da je toga dana, prije no što je on prvi krenuo na pauzu, zajedno sa tužiteljem pripremao (popravljao) željeznu vodilicu. Željezna vodilica je bila savinuta pa su je svjedok i tužitelj izravnavali većinom čekićem i polugama. Ta vodilica je bila dugačka između 2,5-3 m, a široka je bila 30 cm. Radi se vodilici koja se ugrađuje u konzolne dizalice, odnosno o šini po kojoj se kreće dizalica. Misli da je ta željezna vodilica bila teška oko 40 kg. Vodilicu su on i tužitelj prije izravnavanja postavili na radni stol koji je inače na kotačima, a radni stol je visine 85 cm. Kotače su nakon toga zakočili. Vodilicu nisu ni sa čime pričvrstili za radni stol. Vodilicu su trebali pričvrstiti za radni stol sa stegama, a to nisu učinili, jer su trebali stalno vodilicu okretati prilikom izravnavanja, pa bi im pričvršćivanje odužilo posao. Dok je svjedok bio sa tužiteljem sve je bilo u redu. Kasnije mu je tužitelj rekao da je zapeo sa radnim odjelom za tu vodilicu koja se prevrnula na radni stol na drugi položaj, odnosno preokrenula se i odrezala mu vrh prsta. Stol ima graničnik kako predmet koji se radi ne bi mogao pasti sa stola. Graničnik je od jakog tankog lima debljine cca 2 mm pa je dosta oštar. Vodilica koja je stajala okomito se prevrnula i pala je uz sami rub graničnika te je tužitelju odrezala gornji dio prsta. Nakon što je svjedok pogledao fotografiju koja prileži spisu na strani 44 rekao je da je zatekao, kada se vratio sa pauze željeznu vodilicu u tom položaju.

24. Uvidom u izjavu tužitelja koju je dao na zapisnik dana 26.11.2018. Službi za nadzor zaštite na radu, Inspektorata rada, Područni ured Zagreb (str. 48-49 spisa), utvrđeno je da je tužitelj ŽH dana 26.11.2018. dao iskaz inspektorici rada KH u kojem je naveo da je dana 13.11.2018. obavljao svoje redovite poslove bravara u bravarskoj radionici na lokaciji u Zagrebu, Josipa Lončara 1/h. Njegovi redoviti poslovi su održavanje elemenata i mehaničkih sklopova i sl. u tvrtki KAMGRAD d.o.o. tako da često održava i popravlja elemente koji stižu sa gradilišta,. Taj dan obavljao je između ostalog i posao popravka nosača portalne dizalice, tj. šine, vodilice dizalice. Nosač je bio iskrivljen pa ga je izravnavao na podu, a vodilicu su podigli kolega i tužitelj da bi je još eventualno obrusili ako bude trebalo. Oko 10:55 sati tužitelj se spremao otići na pauzu te je odložio radne zaštitne rukavice, skinuo iz i krenuo prije odlaska "smanjiti radio" koji se nalazi u radionici. Još jednom je pogledao prema vodilici dizalice koja je bila ostavljena u položaju tako da se kraćom stranicom oslanjala na radni stol. Prošao je rukom po unutrašnjosti vodilicom da vidi da li još mora po povratku s pauze raditi na njoj. U tom trenutku ona je krenula padati te je tužitelj instinktivno krenuo rukom prema njoj da bi je zadržao da ne padne. U tom trenutku desnu ruku oslonio je na stol, a lijevom je pokušao zadržati vodilicu što nije uspio te mu je ista pala na kažiprst desne ruke i amputirala vrh kažiprsta do prvog zgloba. Dodao je da inače kada obrađuje ovakve vodilice učvrsti ih stegama kako se ne bih pomicale, ali on nije imao namjeru na vodilici ništa raditi jer je odlazio na pauzu pa je samo obavio još jednu provjeru kada mu se dogodila ozljeda.

25. Tužitelj ŽH, saslušan kao stranka na ročištu održanom 07.05.2025. (str.129-132 spisa), iskazao je između ostaloga da nije bio osposobljen za rad na siguran način, međutim to je protivno onome što je utvrdio vještak za zaštitu na radu, jer je vještak za zaštitu na radu utvrdio da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način na radnom mjestu bravara i da je na tom radnom mjestu prije štetnog događaja radio kod poslodavaca KAMGRAD d. o. o. više od 6 godina. Na ročištu održanom 07.05.2025. tužitelj je iskazao da je taj dan čekićem ispravljao ulegnuća na šini za montažne dizalice. Šinu je ispravljao na podu. Bila je dugačka oko 4 m. Radi se o čeličnoj šini koja je bila teška oko 70 kg. Ulegnuće je ispravio i šina je ostala ležati na podu nadstrešnice u kojoj je radio. Na podu je tu šinu stavio po dužini okomito. Uzeo je gurtnu i zakačio je na sredinu tog profila, a gore je gurtnu zakačio za pokrenutu dizalicu u namjeri da taj čelični profil podigne na kolica kako bi se šina mogla transportirati do kamiona, i kamionom otpremiti do Zaboka na gradilište. Dizalica je taj čelični profil podigla na okolica i profil je normalno je ležao na kolicima "ja sam krenuo maknuti gurtnu sa profila" kolica su bila na kosini i u jednom trenutku su kolica krenula pod opterećenjem zbog te kosine. "Ja sam automatski krenuo da zaustavim pad profila s kolica. Šina je počela padati, kako bi spriječio da čina padne ja sam uhvatio taj čelični profil lijevom rukom, a desnom sam se oslonio na kolica s obzirom da je šina bila preteška, ja je nisam mogao zaustaviti, ona je pala u vodoravni položaj i zahvatila mi je kažiprst desne ruke te mi je taj dio odsječen. Kada sam ja profil odlagao na kolica, a prije skidanje gurtne on je bio stavljen u okomit položaj jer se samo tako gurtna može skinuti. Kada sam ja odvojio gurtnu kolica su sam krenula , čelični profil je počeo padati u vodovodni položaj i odsjekao mi je kažiprst desne ruke. Kolica su imala kotačiće, ali kotači se nisu mogli zakočiti jer služe za transport. Kada sam stavljao taj profil na kolica ja sam bio sam, a inače dok sam taj profil popravljao na podu samno je bio kolega NH ( zapravo ŠH).

26. Analizirajući, odnosno uspoređujući izjave tužitelja koju je dao inspektorici rada 26.11.2018.. Izjavu svjedoka ŠH i izjavu tužitelja sa ročišta održanog 07.05.2025. kod ovoga suda, sud je utvrdio da se izjava tužitelja koju je dao inspektorici rada 26.11.2018. podudara sa iskazom saslušanog svjedoka ŠH, dok izjava tužitelja dana kod ovog suda na ročištu održanom 07.05.2025. odstupa od navedenih izjava i odstupa od onoga što je utvrđeno prilikom inspekcijskog nadzora Inspektorata rada. Naime tužitelj je na ročištu održanom 07.05.2025. opisao štetni događaj na posve drugačiji način tvrdeći da je do štetnog događaja došlo kada je manipulirao sa vodilicom (šinom) pomoću dizalice u namjeri da šinu podigne sa poda na kolica te da mu je tom prilikom šina počela padati sa kolica jer su se kolica nalazila na kosini i jer se kotači kolica nisu mogli zakočiti. Tvrdio je da je prilikom pokušaja zaustavljanja pada šine sa kolica ozlijeđen. Međutim iz svega naprijed navedenog proizlazi da je mehanizam tužiteljevog ozljeđivanja bio drugačiji, odnosno da se šina već nalazila na kolicima, da tužitelj u trenutku štetnog događaja nije koristio dizalicu. Iz navedenog sud zaključuje da je tužitelj svojim iskazom pred ovim sudom na ročištu održanom 07.05.2025. pokušao umanjiti svoju odgovornost, odnosno svoje postupanje u konkretnom slučaju, a s ciljem postizanja uspjeha u ovoj parnici. Iskaz tužitelja na ročištu danom 07.05.2025. o mehanizmu nastanka štetnog događaja razlikuje se od njegovog iskaza danim pred inspektoricom rada dana 26.11.2018., a razlikuje se i od iskaza svjedoka ŠH koji je s tužiteljem radio par minuta prije nastanka štetnog događaja.

27. Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 30.11.2018. Službe za nadzor zaštite na radu Područni ured Zagreb, inspektorat rada, Ministarstva rada i mirovinskog sudstava broj klasa:116-02/18-46/6 sud je utvrdio da nadležno inspekcijsko tijelo nije utvrdilo propuste u primjeni mjere zaštite na radu od strane poslodavca. U točki 12. zapisnika navodi se "nisu utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu od strane poslodavca." Također utvrđeno je da je radnik ŽH u vrijeme događaja ozljede na radu koristio slijedeću osobnu zaštitnu opremu koju mu je osigurao poslodavac: radno odijelo, radne cipele s kapicom, a rukavice je upravo skinuo, jer je krenuo na dnevni odmor (točka 10. 4. zapisnika). Nadalje pod opisom mjesta ozljede navodi se da se ozljeda na radu radnika ŽH dogodila na lokaciji Zagreb, Josipa Lončara 1/h u radnom prostoru poslodavca i to bravarskoj radioni. Radiona je tlocrtne površine cca 180 m2, rasvjeta je osigurana putem prozora i umjetnim putem pomoću rasvjetnih tijela na stropu. Pod je ravan, betonski. U radioni su osigurani pokretni radni stolovi na kotačima za obradu elemenata sa gradilišta, portalna dizalica, alat…U bravarskoj radioni rad je organiziran na način da radnici sa gradilišta zaprimaju materijal, različite elemente, pregledavaju ga i po potrebi popravljaju. Radnicima su na raspolaganju pokretni radni stolovi izvedeni od profila 10x10 cm na kojima su na 6 mjesta osigurani istaci u svrhu sprječavanja predmeta obrade na tlo. Uobičajeni način obrade predmeta na ovakvim stolovima je se predmet obrade učvrsti stegama. No kako radnik ŽH nije imao namjeru obrađivati isti, već ga je još jednom htio pregledati, nije ga osigurao od pada. Radnicima u predmetnom prostoru je na raspolaganju i portalna dizalica za potrebe podizanja i pomicanja težih predmeta obrade, ali se nije koristila u ovom radnom postupku. Radnik ŽH prije događaja ozljede obradio je vodilicu portalne dizalice na način da ju je udarcima čekićem izravnao. Neposredno prije događaja ozljede vodilica portalne dizalice podignuta je ručnim putem na radni stol da bi se eventualno izbrusila i da se napravi proba ispravnosti vodilice. Vodilica je neposredno prije događaja ozljede ostavljena u položaju na način da se na stol oslanja kraćom stranicom (6 cm). Radnik je s radom predmetnog dana započeo u 09,00 sati, a ozljeda se dogodila oko 11,00 sati, nakon 2 sata rada. Radnik ŽH prije događaja ozljede obradio je vodilicu portalne dizalice na način da ju je udarcima čekićem izravnao. Oko 11,00 sati Ž ŽH spremao se za dnevnu pauzu te je skinuo rukavice i prije odlaska na pauzu još jednom htio rukom provjeriti da li u vodilici ima neravnina, kako bi eventualno po povratku s pauze vodilicu izbrusio. U tom trenutku, vodilica je počela padati, te ju je radnik ŽH htio zadržati na način da je desnu ruku stavio na stol (kažiprst na istak stola), a lijevom pokušao zadržati vodilicu, no nije uspio te je ona pala na njegovu desnu ruku i amputirala mu vrh kažiprsta. Uobičajeni način rada obrade predmeta na ovakvim stolovima je da je predmet obrade učvrsti stegama, no kako radnik nije imao namjeru još obrađivati isti, već ga je još jednom htio pregledati, nije ga osigurao od pada.

28. Provedenim vještačenjem po vještaku za zaštitu na radu dipl. ing. Ivici Juričkom (str. 143-147 spisa) utvrđeno je da se ozljeđivanje tužitelja dogodilo dana 13.11.2018. u 11,00 sati u prostoru bravarije tvrtke KAMGRAD d.o.o., u Zagrebu, J. Lončara 1/h. Prije ozljeđivanja ŽH koji je obnavljao poslove tehničara-bravara je na poslovima na kojima se ozlijedio radio 6 godina, 4 mjeseca i 14 dana. U trenutku štetnog događaja ŽH je bio zaposlenik tvrtke KAMGRAD d.o.o. na radnom mjestu tehničar-bravar temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Predmet obrade od strane tužitelja je bila vodilica koja se prije pada nalazila na radnom stolu. Vodilica je bila dužine 320 cm, visine 20 cm i širine 6 cm. Ista je težine cca 30 kg. Radni stol na kojem se vodilica nalazila bio je izrađen od kvadratnih cijevi 10x10 cm te visine 90 cm. Stol je na svojoj donjoj strani imao kotače koji se mogu zakočiti i osigurati da se stol nenamjerno ne pokrene. Na radnom stolu se nalaze istaci visine cca 2 cm kao osiguranje od pada predmeta obrade. Sa svake strane stola osigurana su po tri istaka. Da ne dođe do pada predmeta obrade sa stola isti je potrebno učvrstiti stegama i na taj način ga osigurati od pada, no tužitelj to nije učinio. Tužitelj je u vrijeme štetnog događaja koristio osobnu zaštitnu opremu koju mu je osigurao poslodavac i to radno odijelo, radne cipele sa zaštitnom kapicom i rukavice koje je neposredno prije događaja skinuo. Ne korištenje osobne zaštitne opreme ne bi spriječilo ozljeđivanje tužitelja niti umanjilo posljedice ozljeđivanja. ŽH je osposobljen za rad na siguran način dana 19.6.2012. za poslove bravara. Tužitelj je obavljao poslove na radnom mjestu bravar koji su procjenom rizika utvrđeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada. Tužitelj je imao uvjete prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada za obavljanje poslova koje je obavljao prilikom ozljeđivanja. Što se tiče dinamike štetnog događaja, navedeno je da je tužitelj na mjestu rada u radionici bravarije obrađivao vodilicu portalne dizalice na način da ju je udarcima čekića izravnavao , dok se ona nalazila na podu radionice. Nakon izravnavanja vodilice radnik ŽH je pomoću dizalice vodilicu postavio na radni stol s kotačima na način da se uža strana vodilice (širine 6 cm), nalazila na površini radnog stola , dok je šira strana vodilice bila u okomitom položaju. Tužitelj se spremao za dnevnu pauzu, te je skinuo zaštitne rukavice i prije odlaska još jednom htio rukom provjeriti da li na vodilici ima neravnina kako bi eventualnu po povratku s pauze vodilicu izbrusio. U tom trenutku je vodilica počela padati te ju je tužitelj htio zadržati na način da je desnu ruku stavio na stol, (kažiprst na istak stola), a lijevom pokušao zadržati vodilicu , no nije uspio te je ona pala na njegovu desnu ruku pri čemu je došlo do amputacije vrha kažiprsta. U nalazu i mišljenju vještak za zaštitu na radu je naveo da nije utvrdio da bi poslodavac KAMGRAD d.o.o. postupao pravilno pravilima zaštite nar adu. Name isti je osposobio tužitelja za rad na siguran način za poslove bravara koje je radni obavljao prilikom ozljeđivanja; utvrđeno je da je tužitelj zdravstveno sposoban i stručno osposobljen za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, te da je poslodavac tužitelju dao osobna zaštitna sredstva. Radnik ŽH nije postupio u skladu s pravilima zaštite nar adu, jer je ostavio vodilicu na stolu u okomitom položaju što ne osigurava stabilnost vodilice, odnosno povećava mogućnost njenog pada. Tužitelj ŽH nije učvrstio vodilicu pomoću stege da bi spriječio njeno pomicanje, odnosno pad. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove koje je isti obavljao prilikom ozljeđivanja (poslove bravara). Tužitelj ŽH nije postupio u skladu s čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu prema kojem je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Tužitelj ŽH je ostavio vodilicu na stolu u okomitom položaju što ne osigurava stabilnost vodilice, odnosno povećava mogućnost njenog pada. Tužitelj ŽH nije učvrstio vilicu pomoću steke da bi spriječio njeno pomicanje odnosno pad. Poslodavac je dao radni zadatak tužitelju da obavlja poslove za koje je isti osposobljen za rad na siguran način i stručno osposobljen (za poslove mašinobravara). Tužitelj je već obavljao slične poslove i morao je znati da se predmet mora učvrstiti na kolica stegama i da se mora staviti na stol na način da je šira strana na površini stola. Poslodavac nije u mogućnosti nadzirati sve radnike cijelo vrijeme pa tako niti tužitelja- Nadzor može biti samo povremen. Radnik se mora neposredno nadzirati, ako isti obavlja radne zadatke, a nije osposobljen za rad na siguran način za te poslove.

29. Na nalaz i mišljenje vještaka za zaštitu na radu niti jedna stranka nije imala primjedbu, odnosno nije stavila primjedbe u danom roku od 15 dana. Punomoćnik tužitelja Ivan Emer je primio nalaz i mišljenje dana 23.07.2025. te u roku od 15 dana nije stavio primjedbe na isti. Punomoćnik tuženika Goran Krištović je primio nalaz i mišljenje vještaka dana 06.08.2025. te na isti nije stavio primjedbe. Na ročištu održanom dana 11.02.2026. zp. tužitelja je predložio sudu da pozove vještaka za zaštitu na radu da usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje. Navedeno ovaj sud nije prihvatio iz razloga što tužitelj, kojem je nalaz i mišljenje dostavljen na očitovanje u roku od 15 dana nije stavio primjedbe na nalaz i mišljenje u tom roku.

30. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za zaštitu na radu kao valjanu podlogu za donošenju odluke u ovom predmetu. Kako što je naprijed navedeno stranke na nalaz i mišljenje nisu imali primjedbi. Nalaz i mišljenje je dano u skladu s pravilima struke. U njemu nema proturječnosti.

31. U čl. 68. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), propisana je obveza rada radnika dužnom pažnjom, te se navodi da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svoj sigurnosti i zaštiti zdravlja , kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu s znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca odnosno njegovog ovlaštenika tako da prije početka rada pregleda mjesto rada, te o uočenim nedostacima izvijeste poslodavca ili njegovog ovlaštenika; pravilno koristi sredstva rada; pravilno koristi osobnu zaštitnu opremu koju je nakon korištenja obvezan vratiti na za to određeno mjesto; pravilno koristiti i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada; odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, od ne postojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu; posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke, te pisanim uputama poslodavca; prije odlaska smjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada i surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu. U konkretnom slučaju tužitelj je ostavio vodilicu na radnom stolu u okomitom položaju što ne osigurava stabilnost vodilice, odnosno povećava mogućnost njenog pada, nije učvrstio vodilicu pomoću stege da bi spriječio njeno pomicanje, odnosno pad. Tužitelj je skinuo rukavice iako mu je iste osigurao poslodavac i propisao ih kao nužne za upotrebu tijekom rada, jer je krenuo na dnevnu stanku, te je prije odlaska na dnevnu stanku još jednom, htio rukom provjeriti da li u vodilici ima neravnina, kako bi eventualno po povratku s dnevnog odmora vodilicu izbrusio. Vještak je ocijenio da je poslodavac postupio u skladu s pravilima zaštite na radu, jer je osposobio tužitelja za rad na siguran način za poslove bravara. Tužitelj je bio zdravstveno sposoban i stručno osposobljen za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada. Poslodavac je tužitelju dao osobna zaštitna sredstva. Iz navedenog ovaj sud zaključuje da je poslodavac poduzeo sve potrebne mjere vezane uz zaštitu na radu i osposobljavanje radnika na siguran način, te provedenim dokazima nije utvrđen niti jedan propust poslodavca koji bi doveo do predmetnog štetnog događaja. Analizom provedenih dokaza utvrđeno je da je do ozljede tužitelja došlo skrivljenim, nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem tužitelja, odnosno krajnjom nepažnjom tužitelja (gruba nepažnja). Krajnja nepažnja kod ozljede na radu znači ponašanje radnika koje bitno odstupa od uobičajenog opreza i predstavlja očito ignoriranje pravila sigurnosti. To je situacija kada radnik svjesno krši osnovna pravila zaštite na radu iako zna za opasnost, ali je olako zanemaruje. Tuženikov osiguranik, odnosno poslodavac tužitelja, nije mogao utjecati niti je mogao izbjeći posljedice tužiteljeva ponašanja unatoč provedenoj zaštiti na radu. Slijedom navedenog ozljeda tužitelja, nastala je isključivo zbog krajnje nepažnje radnika. Krajnja nepažnja, gruba nepažnja je pravni pojam koji označava osobito težak oblik nepažnje, kada osoba ne postupa ni s minimalnom pažnjom koja bi prosječna razumna osoba primijenila u istoj situaciji. Tužitelj je u konkretnom slučaju zanemario očitu i lako uočljivu opasnost jer je obrađivao metalni, težak i oštar predmet (vodilicu), postupio je suprotno osnovnim pravilima opreza jer je ostavio vodilicu na stolu u okomitom položaju što ne osigurava stabilnost vodilice, odnosno povećava mogućnost njenog pada i nije učvrstio vodilicu pomoću stege da bi spriječio njeno pomicanje, odnosno pad. To pokazuje ozbiljan nedostatak brige tužitelja za moguće posljedice. Po mišljenju ovog suda ne postoji odgovornost poslodavca, a posljedično tome i osiguratelja, ovdje tuženika za naknadu štete, jer je do predmetne ozljede došlo skrivljenim, nesavjesnim, te neodgovornim ponašanjem tužitelja, odnosno krajnjom nepažnjom tužitelja, a na koje ponašanje poslodavac tužitelja, odnosno tuženikov osiguranik nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

32. Provedenim dokazima utvrđeno je da je štete nastala isključivom radnjom oštećenika, ovdje tužitelja koju poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti kao pravno neosnovan.

33. S obzirom da tužbeni zahtjev, po mišljenju ovog suda nije pravno osnovan, nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

34. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

35. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 196 spisa).

36. Budući da je tuženik uspio u ovom sporu u cijelosti, tužitelj je obvezan nadoknaditi istome parnični trošak.

37. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 5.308,91 eura. Tuženiku je priznat trošak: sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova; zastupanje na ročištima od 10.05.2022., 04.03.2024., 09.04.2024, 13.03.l2025.l, 07.05.2025., 11.02.2026. za svako ročište u visini od 100 bodova; za sastav obrazloženih podnesaka od 14.04.2023. i 18.08.2025. za svaki po 100 bodova. To zbrojeno iznosi 900 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.800,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 450,00 eura. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.250,00 eura.

38. Tuženik je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tuženika je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 23.02.2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

U Zagrebu, 23. veljače 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Ivan Emer iz Zgb

- pun. tuženika odvjetnici iz OD Kačić i Brbora iz Zgb