Poslovni broj: P-10793/2023-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II. tužiteljice DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukadin i Partneri, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupan po punomoćniku Vedranu Kopiloviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu ugovor o kreditu broj: 53409/06 od dana 12.10.2006. godine koji su sklopili DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnik kredita te AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao sudužnik i prednik tuženika SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d. kao kreditor, u dijelu u kojem su tužitelji obvezni platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 8.99 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split da tužiteljima AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 193,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

3,05 EUR tekuće od dana 12.3.2007. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.4.2007. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.5.2007. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 11.6.2007. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.7.2007. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.8.2007. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.9.2007. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.10.2007 godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 12.11.2007 godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.12.2007 godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.1.2008. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 11.2.2008. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.3.2008. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.4.2008. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 12.5.2008. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.6.2008. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.7.2008. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 11.8.2008. godine pa do isplate

3,05 EUR tekuće od dana 10.9.2008. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.10.2008 godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.11.2008. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.12.2008. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 12.1.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.2.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.3.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.4.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 11.5.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.6.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.7.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.8.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.9.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 12.10.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.11.2009. godine pa do isplate

5,4 EUR tekuće od dana 10.12.2009. godine pa do isplate

10,94 EUR tekuće od dana 11.1.2010. godine pa do isplate

10,94 EUR tekuće od dana 10.2.2010. godine pa do isplate

10,94 EUR tekuće od dana 10.3.2010. godine pa do isplate

10,94 EUR tekuće od dana 12.4.2010. godine pa do isplate

10,94 EUR tekuće od dana 10.5.2010. godine pa do isplate

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000, Split, naknaditi tužiteljicama AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu 2.443,70 €, s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.02.2026.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu dana 12.10.2006.g. pod brojem 53409/06 kojim Ugovorom je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 12.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Rok otplate kredita ugovoren je trajanju od 7 godina u 84 anuiteta. Anuiteti otplate su ugovoreni u iznosu od 193,67 € mjesečno uz kamatnu stopu od 8,99% godišnje, koja je čl. 4. Ugovora ugovorena kao promjenjiva, pri čemu uopće nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se uopće utvrđuje ili mijenja kamatna stopa banke.

2. Tužiteljica se poziva na ništetnost odredbe koja se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo jer je ta kamatna stopa naoko razumljiva, ali je realno nepoštena i nerazumljiva jer ne sadrži sve informacije o tome kako će se kamatna stopa mijenjati tijekom otplate kredita i nije se pojedinačno pregovaralo već je tužitelj kao potrošač bio doveden u poziciju "uzmi ili ostavi".

3. Kamatna stopa je jednostrano mijenjanja i određivana od strane tuženika tako da se kamatna stopa od početne od 8,99% tijekom otplate Ugovora o kreditu (koji je tužiteljica u cijelosti otplatila) mijenjala od početne 8,99 % do 11,49 % godišnje do dana otkaza kredita. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 193,67 € početno do 204,61 € kao najveći iznos anuiteta.

4. Tužiteljica nije znala, niti mogla znati kako će ta kamatna stopa izgledati jer u Obavijestima o parametrima kamatne stope ni na koji način nije objašnjeno koji su to parametri koji definiraju kamatnu stopu.

5. Stoga tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja traži da sud obveže tuženika na plaćanje glavnice od 193,65 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da se radi o eurskom kreditu, te da nema uvjeta za primjenu presude VSRH broj Revd-249/14 jer se ta presuda isključivo referirala na Ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula CHF.

7. Naime, za razliku od CHF tečaja, eur tečaj je već godinama stabilna valuta slijedom čega u konkretnom slučaju nema govora o mogućnosti primjene utvrđenja iz sudskih stajališta u konkretnom predmetu. Tuženik ističe prigovor zastare utuženih iznosa pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO) o stjecanju bez osnove.

8. Tuženik navodi kako zastarni rok u konkretnom slučaju teče od dana sklapanja Ugovora, odnosno isplate po osnovi koja je naknadno otpala.

9. Nadalje, tuženik ističe da je tužbeni zahtjev tužiteljica neosnovan i po osnovi instituta stjecanja bez osnove jer je do tog stjecanja na strani banke došlo temeljem pravnog posla – konkretno Ugovora o kreditu.

10. Tuženik tvrdi da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u potpunosti postupao svim važećim kogentnim propisima, da je obavještavao tužiteljicu o promjenama kamatnih stopa 15 dana prije izmjene kamatne stope, te da je uz obavijest dostavljao i izmijenjeni otplatni plan. Nadalje sve do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013.g. tuženik nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim Ugovorima o kreditu uvoditi egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope.

11. Isto tako tuženik navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi poštena odredba sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu jer se radi o jasnoj, uočljivoj i lako razumljivoj odredbi zbog čega sukladno odredbi čl. 84. ZZP iz 2003. odnosno čl. 99. ZZP iz 2007.g. nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost.

12. Tuženik tvrdi da se o kamatnoj stopi pregovaralo i da su sve odredbe Ugovora o kreditu sastavljene sukladno suglasnoj volji ugovornih stranaka.

13. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.

14. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu broj: 53409/06 od dana 11.10.2006. (list 7-9), pregled uplata po kreditu (list 10-15), otplatni plan kredita (list 16- 27), saslušana je I. tužiteljica AĆ kao stranka (list 94-95), te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku CENTRU ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o. (list 102-108).

15. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti osnovan.

16. Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu kojim Ugovorom o kreditu je tužiteljica kod tuženika ugovorila kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.000,00 € po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Ugovorena je redovna kamatna stopa 8,99 % godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o promjenama tržišnih uvjeta. Rok otplate kredita je 7 godina. Prema Ugovoru kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima ukupno 84 anuiteta, svaki u iznosu od 193,67 € prema kupovnom tečaju banke na dan korištenja. Korisnik kredita se obvezuje plaćati izmijenjene anuitete u skladu s Odlukom kreditora, a prema Općim uvjetima poslovanja kreditora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno i to prvi dana 10.11.2006., a zadnji dana 10.10.2013. Tražbina kreditora dospijeva dana 10.10.2013.g.

17. Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke i to od početne 8,99% godišnje do 11,49% godišnje.

18. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, te je li odluka o jednostranoj promjeni kamatne stope uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljica i je li nastupila zastara tražbina tužiteljica, je li ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope nepoštena i slijedom toga ništetna sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Je li tužiteljicama bila objašnjena promjena kamatne stope u smislu da je znala i mogla znati kako će se mijenjati kamata ugovorena u Ugovoru o kreditu, je li se o kamatnoj stopi pregovaralo.

19. Radi utvrđivanja prijepornih činjenica sud je saslušao I. tužiteljicu AĆ i proveo financijsko vještačenje.

20. Tužiteljica AĆ, saslušana kao stranka iskazala je da je ona solidarni dužnik po Ugovoru o kreditu dignut na svotu od 12.000,00 €, a koji kredit je podignut uz promjenjivu kamatnu stopu. Prilikom ugovaranja bilo joj je spomenuto i vidjela je da je ugovorena od strane banke jednostrano promjenjiva kamatna stopa. Banka joj nije objasnila što u njenom konkretnom slučaju znači jednostrano promjenjiva kamatna stopa, kako će se mijenjati ta kamatna stopa, o čemu će ista ovisiti i koji parametri su uključeni u tu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Ugovor o kreditu joj je ponuđen na potpis i bio je takav kakav je sročen od strane banke i nije bilo mogućnosti izmjene ili utjecaja na bilo koju odredbu. Banka joj nije rekla da može razgovarati i pregovarati oko kreditnih uvjeta. Ne sjeća se je li Ugovor solemniziran. Ne sjeća se ni je li bila kod javnog bilježnika s tim Ugovorom. Predmetni kredit je za sebe i u svoju korist dignula DĆ. Prvo tužiteljica AĆ je po tom Ugovoru solidarni dužnik, a DĆ kao dužnica ne plaća taj kredit, tako da ga sada plaća I. tužiteljica AĆ temeljem činjenice da je solidarni dužnik. Prvo tužiteljici se sa zaštićenog računa skida neki iznos po tom dugu. Predmetni kredit još nije otplaćen iako je sklopljen 2006. Nema podatak koliki je dug po tom kreditu niti koliko to ona još dugo treba plaćati. Predmetni kredit je II. tužiteljica koristila za osobne potrebe.

21. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušane I. tužiteljice kao stranke je iskazivala logično i uvjerljivo, te je njezin iskaz potkrijepljen materijalnim dokazima čime je sud sa sigurnošću utvrdio da tužiteljici nisu bili predočeni parametri na temelju kojih će banka mijenjati kamatnu stopu, niti je tužiteljica uopće mogla pregovarati o odredbi kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, već je tužitelju na potpis dan Ugovor s unaprijed određenim i tipskim ugovornim odredbama. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO). ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

22. U pravu je tuženik kada tvrdi da na ovaj pravni odnos nema direktnog učinka presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, jer se ta presuda bavila pitanjem kredita čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF).

23. Međutim, vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama bitno je istaknuti da je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik OTP Banka d.d. u razdoblju od 01.09.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

25. Ovaj postupak značajan je iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva.

26. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.". Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, temeljem čega te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati niti je tužitelj na to mogao imati bilo kakav utjecaj.

27. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužiteljici. Nesporno je da su tužiteljicama dostavljeni podaci od tuženika vezano za mijenjanje kamatne stope, ali iste nisu bile upoznate o parametrima koji dovode do tih promjena. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u gore citiranoj odluci jeste da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je člankom 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09. i 112/12.) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

28. Nadalje, člankom 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

29. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke.

30. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema članku 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo dok se kao nepoštene odredbe mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

31. Na temelju svega gore navedenog, sud smatra da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 4. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora čime je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom je dijelu Ugovor ništetan primjenom članka 87. Zakona o zaštiti potrošača.

32. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 8,99% godišnje, te je odlučeno kao u toč. I. izreke.

33. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i komercijalna kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za koju je jedino tužitelj znao koja joj je visina.

34. Neosnovan je prigovor zastare, jer se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavak 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, to zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Nastavno ovaj sud još dodaje da se u ovom predmetu tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu preplata temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope odnosi na razdoblje od 01.03.2007.g. do 30.04.2010.g. pa kako je ovom presudom utvrđena ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, to nije nastupila zastara tražbine.

35. Osim toga u svakom slučaju u ovom konkretnom kreditu, a i u svim drugim kreditima koje su banke u tom istom razdoblju od 2003. do 2008.g. sklapale s potrošačima, banke nisu odredile referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope jer u vrijeme zaključivanja Ugovora koje su sadržavale tu odredbu nije bilo propisano da Ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene kamatne stope.

36. Banke su kao savjesni gospodarstvenici rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

37. Radi utvrđivanja visine tražbine sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku CENTRU ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o.

38. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da su stranke dana 12.10.2006. sklopile Ugovor o kreditu pod brojem Ugovora 53409/06 na iznos od 12.000,00 € s ugovorenom redovnom kamatnom stopom od 8,99% promjenjivo u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, ugovoreni rok otplate iznosi 7 godina.

39. Vještak je utvrdio ukupnu razliku između kamata prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na kamate prema početnom otplatnom planu za kamate za koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos u utuženom razdoblju, te je našao da preplata temeljem kamatne stope iznosi 1.421,54 kn odnosno preračunato u eure prema trajnom i nepovratnom tečaju za preračunavanju kuna u euro iznosi 193,65 €.

40. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedaba, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano i na temelju cjelokupne dokumentacije Ugovora o kreditu. Po dostavljenom nalazu i mišljenju tužiteljice su u cijelosti uskladile tužbeni zahtjev s utvrđenjem vještaka, a tuženik se protivio preinaci tužbe.

41. Tužiteljica je po provedenom vještačenju u cijelosti postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka potražujući tako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ime preplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope iznos glavnice od 193,65 €.

42. Slijedom navedenog sud je tužiteljicama dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope sukladno nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 193,65 €, a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u toč. II. izreke presude, a sve temeljem čl. 1111. ZOO-a.

43. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos koji je utvrđen vještačenjem tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a dan uplate je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka.

44. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO- a, po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za tri postotna poena i na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

45. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 2 podnesaka (16.01.2024. i 26.08.2025.), svako po 100 bodova, troška sastava 2 podneska (07.03.2025. i 01.07.2025.), svako po 25 bodova, troška zastupanja na 3 ročišta (11.09.2024., 06.03.2025. i 09.02.2026.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

47. Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 650 bodova / 1.300,00 €. Nadalje ovom trošku je uvećana nagrada za zastupanje dva tužitelja u visini od 10%, što iznosi 130,00 €, a sukladno odredbi Tbr 40.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, čime ukupno zbrojeni parnični trošak tužiteljica iznosi 1.430,00 €.

48. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 357,50 €, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 103,11 € koja je i plaćena, troška pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 € temeljem Zakona o sudskim pristojbama, te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.443,70 €.

49. Sud je tužiteljicama dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

50. Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I. do III. izreke.

U Zagrebu, dana 23. veljače 2026. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika