REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4377/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po LB, službenoj osobi, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu, 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/24-01/426, URBROJ: 338- 01-06-05-24-03 od 3. rujna 2024., za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23- 02/5425, URBROJ: 338-21-02-02-24-5 od 12. travnja 2024. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/426, URBROJ: 338-01-06-05-24-03 od 3. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/5425, URBROJ: 338-21-02-02-24-5 od 12. travnja 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju u svezi događaja od 4. listopada 2023. nije priznata ozljeda dijagnoze M54.4 kao ozljeda na radu i posljedično mu nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranje po osnovi ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika i zaključke liječničkog povjerenstva Direkcije. Ističe da je prije samog događaja ozljeđivanja imao manje tegobe s leđima, a liječničko povjerenstvo Direkcije nije izvršilo uvid u cjelokupni zdravstveni karton, nije pregledalo tužitelja niti je utvrdilo kakav je odnos između predispozicija zdravstvenog stanja i ozljede na radu. Čak i da su postojale predispozicije zdravstvenog stanja, postavlja se pitanje kada je i je li uopće poslodavac utvrđivao zdravstveno stanje i sposobnost tužitelja za obavljanje poslova njegovog radnog mjesta. Uz navedeno, osporena rješenja smatra nedostatno obrazloženim a provedeni postupak manjkavim, budući da nije proveden ispitni postupak. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, proveo je sudsko-medicinsko vještačenje po prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, specijalistu kirurgije, ortopedije i traumatologije, te je održao raspravu uz sudjelovanje vještaka Šebečić.

6. Prema članku 67. toč. 4. i 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 i 98/19; dalje: ZZO) ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog atake kronične bolesti (toč. 4.) odnosno urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (toč. 5.).

7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je za tužitelj u svezi događaja ozljeđivanja od 4. listopada 2023. podnesena prijava ozljede na radu. U prijavi se navodi da je tužitelj tijekom radnog vremena kod izvlačenja posude za otpad osjetio bol u leđima. Prema izjavi tužitelja u konkretnom događaju je zajedno s kolegom izvlačio kontejner koji je zapeo za štok, a prilikom ponovnog izvlačenja osjetio je jaku bol u donjem dijelu leđa, nastavio je raditi, a po završetku smjene osjetio je snažnu bol koja se nastavila pojačavati i sutrašnji dan te mu je utvrđena privremena nesposobnost za rad. U svezi navedenog događaja za tužitelja je zatraženo priznavanje dijagnoze M54.4 (lumbago s išijasom) kao ozljede na radu. U upravnom postupku, okončanom osporenim rješenjem, tuženik zaključuje da se dijagnoza M54.4 ne može uzročno-posljedično povezati uz događaj od 4. listopada 2023., jer ista opisuje akutni bolni sindrom, a ne akutnu ozljedu nastalu u nekom štetnom događaju, dok su kod tužitelja bolovi u lumbalnoj kralježnici postojali i ranije, jer u MR-om utvrđene brojne degenerativne promjene intervertebralnih diskova i fasetnih zglobova lumobsakralne kralježnice te spondiloisteza L5 kralješka uz pritisak na spinalni živac obostrano, više lijevo. Stoga se, prema zaključku tuženika, ne radi o akutnoj ozljedi nego akutizaciji, odnosno ataku kronične bolesti pa je primjenom članka 67. toč. 4. i 5. ZOZO-a odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja. Zaključak tuženika u svezi primjene članka 67. ZOZO-a utemeljen je na nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24- 01/426, URBROJ: 338-01-10-04-24-02 od 3. rujna 2024.

8. S obzirom na prigovore tužitelja u svezi zaključka tuženika te nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije, sud je odredio vještačenje po vještaku Božidaru Šebečiću, specijalistu kirurgije, traumatologije i ortopedije.

9. U pisanom nalazu i mišljenju vještak Šebečić navodi da se dijagnoze M54.1 (Radikulopatija) i M54.4 (Lumbago s išijasom) mogu uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede na radnom mjestu (tužitelj je zajedno s kolegom dana 4. listopada 2023. izvlačio kontejner koji je zapeo za štok te je prilikom ponovnog izvlačenja osjetio jaku bol u donjem dijelu leđa). Za nastanak navedenih dijagnoza nije potrebna površinska ozljeda u području leđa a što se navodi u osporenom rješenju tuženika. U nalazu fizijatra od 09. studenog 2023. navedeno je da je imao iste tegobe i 2016. godine. Prema Rtg slikama od 23. studenog 2023. tužitelj je imao spondilolistezu L5/S1 segmenta kralježbnice (Prekid stražnje interkorporalne linije na razini L5/S1 a antepozicijom L5 za 11 mm). Na MR LS kralježnice od 22. prosinca 2023. utvrđene su početne/umjerene degenerativne promjene intervertebralnih diskova i fasetnih zglobova slabinske kralježnice te spondilolisteza L5/S1 (Trup L5 kralješka nalazi se u antepoziciji za oko 6 mm u odnosu na trup S1 kralješka u smislu spondilolisteze L5 prvog stupnja). Spondilolisteza L5/S1 kralježnice i početne/umjerene degenerativne promjene intervertebralnih diskova i fasetnih zglobova slabinske kralježnice predstavlja predispoziciju zdravstvenog stanja koja je mogla imati za posljedicu dijagnozu M54.4- lumbago s išijasom. Tužitelj je 2016. godine imao iste tegobe, da bi se utvrdilo da li se radi o ataci kronične bolesti potreban je uvid u zdravastveni karton tužitelja. Jedna ataka istih tegoba prije štetnog događaja ne znači da se radi o kroničnoj bolesti. Zaključak je vještaka Šebečića da se dijagnoze M54.1 i M54.4 mogu uzročno- posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede na radnom mjestu . Međutim, ne mogu se priznati ozljedama na radu tužitelja sukladno stručno - medicinskim kriterijima iz članka 66. i 67. ZOZO-a jer je tužitelj imao predispozicije zdravstvenog stanja koja je mogla imati za posljedicu dijagnozu M54.4-lumbago s išijasom (Spondilolistezu L5/S1 kralježnice i početne/umjerene degenerativne promjene intervertebralnih diskova i fasetnih zglobova slabinske kralježnice).

9.1. Tužitelj u prigovoru od 4. srpnja 2025. ističe da je vještak propustio zaključiti jesu li predispozicije, navedene u pisanom nalazu i mišljenju, za posljedicu mogle imati i dijagnozu M54.1 – Radikulopatija. Nadalje, tužitelj ističe da vještak nije izričito zaključio kako su predispozicije za posljedicu sa sigurnošću imale dijagnozu M54.4 zbog čega se postavlja pitanje je li moguće da je do nastanka dijagnoze M54.4 kod tužitelj, bez obzira na određene predispozicije, moglo doći „samo“ zbog predmetnog štetnog događaja.

9.2. U pisanom očitovanju vještak Šebečić navodi da je u pisanom nalazu i mišljenju jasno naveo da se obje dijagnoze (M54.1 i M54.4) mogu uzročno- posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede na radnom mjestu . Međutim, ne mogu se priznati ozljedama na radu tužitelja sukladno stručno - medicinskim kriterijima iz članka 66. i 67. ZOZO-a jer je tužitelj imao predispozicije zdravstvenog stanja koja je mogla imati za posljedicu dijagnozu M54.4-lumbago s išijasom (Spondilolistezu L5/S1 kralježnice i početne/umjerene degenerativne promjene intervertebralnih diskova i fasetnih zglobova slabinske kralježnice). Omaškom nije navedeno u donjem pasusu (pisanog nalaza i mišljenja) da se to odnosi i na dijagnozu M54.1. Razlog nepriznavanja nisu ranije zdravstvene tegobe tužitelja već predispozicija zdravstvenog stanja.

9.3. Tužitelj u prigovorima od 9. prosinca 2025. i 29. siječnja 2026. navodi da je za utvrđenje predispozicije zdravstvenog stanja nužno izvršiti uvid u cjelokupni zdravstveni karton kako bi se utvrdilo od kojih tegoba s leđima se tužitelj liječio prije predmetnog štetnog događaja i predstavljaju li te tegobe raniju predispoziciju zdravstvenog stanja, a iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da vještak nije izvršio uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja. U prigovorima se dalje ističe da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja imao 30 godina, a da više od 80% populacije već u dvadesetim godinama počinje osjećati bolove u leđima. Ukoliko bi se degenerativne promjene koje kod ljudi uobičajeno počinju krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina okvalificirale kao predispozicija zdravstvenog stanja koja sama po sebi isključuje priznavanje ozljede na radu u smislu članka 67. ZOZO-a, onda se „po toj logici“ niti jednoj osobi/radniku koji je navršio 30 godina ozljeda zadobivena prilikom rada ne bi mogla priznati ozljeda na radu. Osim toga, u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka navodi se i da dijagnoza Spondilolisteza L5/S1 kralješnice ulazi odnosno predstavlja tzv. raniju predispoziciju zdravstvenog stanja. Međutim, spomenuta dijagnoza spominje se tek u nalazu MR-a od 22. studenog 2023. pa je ostalo nejasno je li se i u kojem periodu prije predmetne ozljede na radu tužitelj liječio vezano uz spomenutu dijagnozu. Nadalje, vezano uz dijagnozu Spondilolisthesis, tužitelj ukazuje da je riječ o veoma čestom stanju kod ljudi, da većina osoba nije ni svjesna navedenog poremećaja i ne osjeća tegobe pa se navedena dijagnoza dijagnosticira slučajno. Ukoliko na strani tužitelja doista postoje tzv. „ranije predispozicije zdravstvenog stanja“, onda je potrebno utvrditi je li i u kojoj mjeri poslodavac tužitelja organizirao i poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu u cilju prevencije i zaštite života i zdravlja radnika, sve sukladno kogentnim pravnim normama iz članka 11., 12., 13., 17. i 18. Zakona o zaštiti na radu. S tim u vezi, ukazuje da se kod „stečenih predispozicija zdravstvenog stanja vezano uz zadobivenu ozljedu na radu“ uobičajeno provodi vještačenje po specijalisti medicine rada, pri čemu se poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Usž-3826/2024 i na članak 55. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti kojim je propisano da se radi utvrđivanja činjenica može tražiti i mišljenje specijaliste medicine rada. Tužitelj smatra da postoji i potreba provođenja dodatnog vještačenja s obzirom na to da postoji kolizija između utvrđenja liječničkog povjerenstva tuženika (obrazloženo je da ne postoji uzročno-posljedična veza između dinamike ozljeđivanja i dijagnoza M54.4 i M54.1, da se radi o akutizaciji odnosno aktaku konične bolesti te da na strani tužitelja postoje degenerativne promjene intervertebralnih diskova i fasetnih zglobova lumbosakralne kralješnice) te utvrđenja stalnog sudskog vještaka prof. Šebečića (razlog nepriznavanja ozljede na radu nisu ranije zdravstvene tegobe tužitelja, već predispozicija zdravstvenog stanja).

9.4. Sudski vještak se na raspravi očitovao na prigovore tužitelja koji su stručno - medicinske naravi. Prema obrazloženju vještaka Šebečića, uvid u zdravstveni karton nije potreban jer su u opisu MR nalaza LS kralježnice od 22. studenog 2023. jasno opisane promjene koje predstavljaju predispoziciju za nastanak ozljeda M54.1 i M54.4. Što se tiče načina na koji predmetno zdravstveno stanje kod tužitelja (dijagnoza spondilolisteza L5/S1 kralježnice te početne / umjerene degenerativne promjene intervertebralnih diskova i fasetnih zglobova slabinske kralježnice) predstavljaju predispoziciju za dijagnoze M54.1 i M54.4, vještak Šebečić je odgovorio da spondilolisteza odnosno pomak trupa L5 kralješka u odnosu na trup S1 kralješka i opisane degenerativne promjene mogu same po sebi bez veće ozljede dovesti do bolova u području slabinske kralježnice odnosno dijagnoze M54.4 , kao i do kompresije na korijene živca dijagnoze M54.1. Kod navedenih promjena do dijagnoza bolesti M54.1 i M54.4 može doći djelovanjem puno manjih sila nego da je riječ o zdravoj kralježnici. U svezi prethodnog liječenja dijagnoze koja je označena kao predispozicija zdravstvenog stanja, vještak je naveo da, bez obzira je li se prije štetnog događaja tužitelj liječio ili nije, promjene opisane na MR-u predstavljaju predispoziciju za nastanak ozljeda. Dodatno je vještak ukazao da je u nalazu fizijatra od 9. studenog 2023. navedeno da tužitelj dolazi zbog bolova u donjem dijelu leđa , odnosno dijagnoze M54.4 te da je iste tegobe imao i 2016. godine. Budući je tužitelj samo u jednom navratu prije štetnog događaja imao tegobe sa slabinskom kralježnicom, vještak nije zaključio da se radi o ataku kronične bolesti jer da bi se postavila dijagnoza kronične bolesti tužitelj bi se trebao liječiti u više navrata. Da je zaključio da je riječ o ataku kronične bolesti, trebao bi se vršiti uvid u zdravstveni karton. Međutim, kako je utvrdio da se radi o drugom kriteriju zbog kojeg treba isključiti priznavanje ozljede na radu, a to je predispozicija zdravstvenog stanja, to za taj kriterij nije mjerodavan uvid u zdravstveni karton.

9.5. Vještak je pojasnio da na njegov zaključak ne utječe činjenica da je tužitelj imao trideset godina u trenutku ozljeđivanja, da više od 80% populacije počinje osjećati bolove u kralježnici u dvadesetim godinama života, da je spondilolisteza često stanje kod većeg broja ljudi, a da toga nisu svjesni, jer nije uobičajeno da osoba sa trideset godina ima već degenerativne promjene u obimu kakve su opisane na MR-u kralježnice od 22. studenog 2023. kod tužitelja. Činjenica da određeni postotak ljudi ima spondilolistezu znači da te osobe imaju predispoziciju da će tijekom života imati tegobe sa slabinskom kralježnicom. Prema iskustvu vještaka, ne može točno tvrditi, ali otprilike 10% ljudi ima spondilolistezu. Na zaključak vještaka ne utječe ni činjenica da je MR i RTG obrada učinjena nakon štetnog događaja, a na njima su utvrđene predispozicije zdravstvenog stanja koje su postojale prije samog događaja, jer su navedene pretrage učinjene relativno brzo, manje od dva mjeseca iza štetnog događaja i degenerativne promjene se nisu mogle razviti u tom kratkom periodu. Degenerativnim promjenama treba dulji period, i više od godinu dana, dok je spondilolisteza urođeno stanje. Što se tiče radnog mjesta tužitelja te njegovog utjecaja na zadobivenu ozljedu i predispoziciju zdravstvenog stanja, vještak je naveo da tužitelj radi kao fizički radnik Zagrebačkog holdinga – Podružnica Čistoća, i obavlja teške fizičke poslove koji mogu biti uzrok pojave tegoba sa slabinskom kralježnicom. Osobe koje na radnom mjestu podižu veći teret, rotiraju tijelo, sagibaju se, podižu teret iz sagnutog položaja, imaju veću vjerojatnost da će doći do ozljede slabinske kralježnice, bez obzira je li slabinska kralježnica slaba ili već postoje određene predispozicije.

9.6. Uvažavajući pisani nalaz i mišljenje te naknadno pisano i usmeno očitovanje sudskog vještaka, sud smatra da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka potpun, stručan i uvjerljiv, zbog čega je prihvatio zaključke vještaka koji je dodatno na raspravi jasno i argumentirano otklonio prigovore tužitelja koji su stručno-medicinske naravi. U bitnome, a što je jasno vidljivo iz gore navedenih odgovora sudskog vještaka, isti je stručno, detaljno i argumentirano obrazložio na temelju kojih objektivnih pokazatelja, odnosno pretraga je zaključio da kod tužitelja postoje zdravstvena stanja – Spondilolisteza L5/S1 kralježnice i početne/umjerene degenerativne promjene intervertebralnih diskova i fasetnih zglobova slabinske kralježnice – kao predispozicije koje mogu imati za posljedicu dijagnoze M54.4 i M54.1 (što predstavlja zapreku iz članka 67. toč. 5. ZOZO-a), na koji način ta zdravstvena stanja djeluju kao predispozicije u odnosu na dijagnoze M54.4 i M54.1, iz kojeg razloga u takvom slučaju nije potreban uvid u zdravstveni karton (a što bi, prema obrazloženju vještaka, bilo potrebno da je kriterij odbijanja ozljede na radu atak kronične bolesti) i zbog čega okolnosti koje ističe tužitelj (navršenih trideset godina u trenutku ozljeđivanja, više od 80% populacije počinje osjećati bolove u kralježnici u dvadesetim godinama života, spondilolisteza je često stanje kod većeg broja ljudi, obavljanje MR i RTG pretrage nakon štetnog događaja ) nisu od utjecaja na njegove zaključke.

10. Što se tiče ostalih prigovora i prijedloga tužitelja (provođenje dodatnog vještačenja po specijalisti medicine rada, potreba utvrđenja je li poslodavac poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu, utjecaj radnog mjesta tužitelja na ozljedu i predispozicije zdravstvenog stanja), sud ističe sljedeće. Sukladno članku 75. stavku 4. u svezi s člankom 49. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; dalje: ZUS) sud nije vezan prijedlozima stranaka, posljedično niti prijedlogom za provođenjem vještačenja po vještaku određene specijalnosti. U konkretnom slučaju, sud je odredio vještačenje po vještaku Šebečiću čija je specijalnost kirurgija, traumatologija i ortopedija, a nema naznaka niti tužitelj konkretnim argumentima dovodi u pitanje stručnost i specijalnost sudskog vještaka u odnosu na postavljeni zadatak i ovdje relevantne dijagnoze (M54.1 i M54.4), uz napomenu da tužitelj u ostavljenom roku nije imao primjedbi na osobu i zadatak vještaka. Pored navedenog, za istaknuti je da je u nizu predmeta vezanim uz priznavanje ozljede na radu, uključujući i kada je postojanje predispozicije zdravstvenog stanja bilo mjerodavno pitanje, sud određivao vještačenje po vještacima koji nisu specijalisti medicine rada, uzimajući u obzir specijalnost koja je vezana uz konkretno pretrpljenu ozljedu (npr. predmeti Us I-1620/2020, Us I- 2181/2024, Us I-2352/2024, Us I-4202/2018, Us I-2516/2017). Iz presude na koju se poziva tužitelj (Usž-3826/2024) ne proizlazi obveza provođenja vještačenja po medicini rada niti ima naznake da bi to bila uobičajena praksa. Također, vještak Šebečić je u više navrata provodio vještačenja u predmetima vezanim uz priznavanje ozljede na radu (npr. predmeti Us I-2335/2021, Us I-700/2024, Us I-2526/2023). Stoga, sud ne nalazi da je za razrješenje spornog pitanja – postoji li zapreka iz članka 67. toč. 5. ZOZO-a – bilo nužno odrediti i vještačenje po vještaku medicine rada, posebice kada se uzme u obzir stručnost i argumentiranost vještaka Šebečića u davanju nalaza i mišljenja u ovom predmetu.

10.1. U odnosu na tvrdnje tužitelja da postoji kolizija između nalaza i mišljenja vještaka Šebečića te nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije pa da bi osnovi postojanja kolizije također trebalo provesti vještačenje po medicini rada, sud najprije ističe da je vještak Šebečić stručno i argumentirano otklonio tvrdnje liječničkog povjerenstva Direkcije o postojanju ataka kronične bolesti (toč. 9.4. obrazloženja ove presude), što ima za posljedicu nepostojanje zapreke iz članka 67. toč. 4. ZOZO-a. Nadalje, iz osporenog rješenja tuženika vidljivo je kako se isti pozvao na dijagnozu spondilolisteze i degenerativne promjene kod tužitelja te postojanje zapreke iz članka 67. toč. 5. ZOZO-a, što ne ukazuje na postojanje kolizije glede primjenjivosti dotične zapreke za priznavanje ozljede na radu. No, čak i da se tuženik uopće nije pozvao na članak 67. toč. 5. ZOZO-a, obveza je suda da utvrdi pravo stanje stvari i sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 49. stavak 2. ZUS-a). Sud uvijek ima mogućnost prihvatiti osporeni akt kao zakonit i kada utvrdi da je tuženik donio zakonitu odluku, ali iz drugih razloga u odnosu na one koje je istaknuo u svojoj odluci (članak 116. stavak 2. ZUS-a). Konačno, za sud je mjerodavno da nema nikakvih nedostataka u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Šebečića, zbog čega isti može poslužiti kao stručna podloga za zaključke suda.

10.2. Što se tiče primjene mjera zaštite na radu prema Zakonu o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje: ZZR), poštivanju odredbi ZZR-a od strane poslodavca i utjecaju radnog mjesta tužitelja na ozljedu i (pogoršanje) predispozicije zdravstvenog stanja, napominje se da je za razrješenje ovog spora odlučna ispunjenost kriterija iz članka 66. ZOZO-a i odsutnost zapreke iz članka 67. ZOZO-a. Postojanje zapreke iz članka 67. toč. 5. ZOZO-a sprječava priznavanje ozljede na radu u smislu propisa o obveznom zdravstvenom osiguranju, pa u tom kontekstu nije odlučno je li ili nije poslodavac primijenio određene mjere zaštite na radu i u kakvom su odnosu uvjeti rada prema zdravstvenom stanju tužitelja. Eventualno nepoštivanje mjera zaštite na radu može biti mjerodavno za odnos između tužitelja kao radnika i zainteresirane osobe kao njegova poslodavca i mogućih traženja koja bi tužitelj u slučaju eventualnih propusta mogao imati prema poslodavcu. No, ovdje je riječ o upravnopravnom odnosu prema javnopravnom subjektu, tj. tuženiku kao osiguravatelju kod kojeg je za daljnju, povećanu razinu prava iz sustava (obveznog zdravstvenog) osiguranja potrebno ispuniti sve pretpostavke koje su propisane tim sustavom za priznavanje ozljede na radu, a što nije slučaj u ovom predmetu, jer je tužitelj imao predispoziciju zdravstvenog stanja koja može imati za posljedicu bolest.

11. Slijedom navedenog, uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka Šebečića, zaključak je suda da je tuženik ispravno ocijenio da nema uvjeta za priznavanje ozljede na radu u smislu članka 67. toč. 5. ZOZO-a. Činjenica da nije primjenjiva zapreka iz članka 67. toč. 4. ZOZO-a ne dovodi u pitanje zakonitost odluke tuženika, jer je već postojanje zapreke iz članka 67. toč. 5. ZOZO-a dostatno da se dijagnoze M54.4 i M54.1 ne priznaju kao ozljede na radu.

12. Uvažavajući izloženo, sud je pozivom na članak 116. stavak 1. ZUS-a ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev.

13. Odluka o troškovima upravnog spora bit će donesena naknadno (članak 148. stavak 4. ZUS-a).

U Zagrebu 23. veljače 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. opunomoćenica tužitelja

2. tuženik