REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Povrv-758/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKING d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 28, OIB: 90551978160 protiv tuženika EURO TEHNOOPREMA d.o.o., Brezovica, Drežnik 17, OIB: 54501095631, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 8. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zaposlenice CA i zakonskog zastupnika tuženika AA, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Vršiteljice dužnosti Javne bilježnice u Zaprešiću Mirte Marijan poslovni broj Ovrv- 3031/2023, UPP/OS-Ovrv-780/2023 od 16. studenog 2023. kojim je naloženo tuženiku EURO TEHNOOPREMA d.o.o. isplatiti tužitelju SPLIT PARKING d.o.o. iznos od 80,43 EUR (osamdeset eura i četrdesettri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 27,87 EUR od 30. rujna 2019.,
- na iznos od 23,89 EUR od 31. kolovoza 2019.,
- na iznos od 15,92 EUR od 31. srpnja 2019. i
- na iznos od 12,74 EUR od 30. studenog 2019.
sve do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.
II. Nalaže se tuženiku EURO TEHNOOPREMA d.o.o. naknaditi tužitelju SPLIT PARKING d.o.o. trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 149,88 EUR (stočetrdesetdevet eura i osamdesetosam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 24,88 EUR od 23. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika EURO TEHNOOPREMA d.o.o. za naknadu troška ovršnog i parničnog postupka, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj SPLIT PARKING d.o.o. je 28. travnja 2022. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika EURO TEHNOPARKING d.o.o. radi isplate iznosa od 606,00 HRK (sada 80,43 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 210,00 HRK (sada 27,87 EUR) od 30. rujna 2019.,
- na iznos od 180,00 HRK (sada 23,89 EUR) od 31. kolovoza 2019.,
- na iznos od 120,00 HRK (sada 15,92 EUR) od 31. srpnja 2019. i
- na iznos od 96,00 HRK (sada 12,74 EUR) od 30. studenog 2019., sve do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 187,50 HRK (sada 24,88 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Vršiteljica dužnosti Javne bilježnice u Zaprešiću Mirta Marijan donijela je 16. studenog 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3031/2023, UPP/OS-Ovrv-780/2023.
2. Tuženik EURO TEHNOPARKING d.o.o. je na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je naveo da u vezi rešenja o ovrsi zbog neplaćanja parkinga u Splitu 30. lipnja 2019. navodi da je 20. lipnja 2019. prodao Ford Focus registarske oznake [registarska oznaka] KA, da je taj kupac odmah stupio u vlasništvo tog vozila, a da je on već dva puta tužitelja o tome obavijestio pa da ga predmetni prijedlog za ovrhu čudi.
3. Povodom prigovora tuženika ovaj sud je rješenjem od 7. veljače 2025. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3031/2023, UPP/OS-Ovrv-780/2023 u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužitelj u prekluzivnom roku od 15 dana određenom u skladu sa odredbom čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) rješenjem suda od 7. veljače 2025., a koji je rok istekao 4. ožujka 2025., nije naveo činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti predložio dokaze potrebne za njihovo utvrđenje.
5. Ni tuženik u prekluzivnom roku od 15 dana određenom u skladu sa odredbom čl. 461.a st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) rješenjem suda od 7. veljače 2025., a na koji ga je sud i ponovno upozorio rješenjem od 20. svibnja 2025., nije naveo činjenice niti predložio dokaze potrebne za njihovo utvrđenje.
6. Tužitelj je prije pripremnog ročišta podneskom od 18. travnja 2025. naveo kako prigovor tuženika smatra neosnovanim te navode tuženika iz istog neistinitim i paušalnim dok smatra da je njegov tužbeni zahtjev osnovan pa je predložio da sud presudom održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te da tuženiku naloži da mu naknadi i parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR. Tuženik je na pripremnom ročištu još naveo da nije u mogućnosti novog vlasnika vozila prisiliti da to vozilo prenese na sebe, a slijedom svega što je sudu naveo je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije te da tužitelju naloži da mu naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 100,00 EUR.
7. Činjenice koje je tužitelj naveo te dokaze koje je radi njihovog utvrđenja predložio izvesti u podnesku od 18. travnja 2025. sud primjenom odredaba čl. 461.a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) pri donošenju ove odluke nije uzeo u obzir, uvažavajući i da mu tužitelj nije niti naveo niti je ičim dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti i predložiti izvesti prije isteka prekluzivnih rokova propisanih odredbama čl. 461.a st. 3. i 4. istog zakona.
8. U provedenom dokaznom postupku sud je tako izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 8 spisa) i presliku računa (list 45 spisa) pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći ove dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Na temelju navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da među istima postoji spor isključivo o pravnom pitanju postoji li obveza tuženika kao prijašnjeg vlasnika osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] platiti cijenu parkiranja tog vozila na javnom parkiralištu koje je izvršeno nakon prodaje tog vozila trećoj osobi.
10. Obzirom zakonskim odredbama nije propisana mogućnost da tužitelj kao upravitelj javnog parkirališta utvrdi identitet vozača vozila koje se na tom parkiralištu parkira, a niti njegova obveza da istinitost evidencije Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu tog vozila provjeri već se upravo naprotiv, obzirom takva evidencija sukladno odredbama čl. 230. st. 1. ZPP-a predstavlja javnu ispravu, njena istinitost predmnijeva, stav je ovog suda da je na tuženiku u ovoj parnici, a obzirom na sadržaj njegovog prigovora protiv rješenja o ovrsi, bio teret dokazati činjenicu da je u toj evidenciji u vrijeme ovdje predmetnog parkiranja vozila kao vlasnik istog bio upisan netko treći (kupac njegovog vozila), a ne on, odnosno činjenicu da je tužitelj u to vrijeme znao da je vlasnik tog vozila netko treći, a ne on, obzirom ga je on to obavijestio.
11. Tuženik, međutim, sudu nije ni naveo činjenicu da on u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu ovog vozila u vrijeme predmetnog parkiranja nije bio evidentiran kao njegov vlasnik dok njegov navod da „nije u mogućnosti novog vlasnika vozila prisiliti da to vozilo prenese na sebe“ prema stavu ovog suda nedvojbeno ukazuje na upravo suprotnu činjenicu - da novi vlasnik predmetnog vozila svoje vlasništvo istog u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu vozila nije uopće upisao. Tuženik je, pak, sudu naveo činjenicu da je tužitelja o prodaji ovog vozila čak dva puta obavijestio, no istu prema ocjeni suda nije dokazao obzirom ona ne proizlazi iz sadržaja računa koji je sudu dostavio (list 45 spisa), a druge dokaze tuženik sudu nije predložio izvesti.
12. Kako tuženik, dakle, u ovom postupku sudu nije dokazao da je tužitelj u vrijeme predmetnog parkiranja vozila znao ili mogao znati da tuženik (više) nije vlasnik parkiranog vozila već da je to u to vrijeme bila neka treća osoba, a sud slijedom navoda tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi nalazi da među strankama nema spora o činjenicama da se utuženi iznos odnosi na cijenu parkiranja tog vozila na javnom parkiralištu (u Splitu) koje je parkiranje izvršeno, a koja cijena istog nije plaćena, da ista iznosi upravo koliko je utuženo te da je obveza njenog plaćanja dospjela kada je to u tužbenom zahtjevu navedeno, a niti da je tužitelj ovlašten tu cijenu naplatiti, sud je primjenom odredaba čl. 5. st. 1. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), odredaba Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita 6/10) te čl. 9., čl. 29. i čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) utvrdio da je tuženik obvezan na ime te cijene isplatiti tužitelju utuženi iznos od 80,43 EUR kao i zakonske zatezne kamate tekuće od datuma navedenih u tužbenom zahtjevu do isplate po zakonom propisanoj stopi te je primjenom odredaba čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.
13. Obzirom je tužitelj uspio u ovom sporu, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženika je valjalo obvezati na naknadu troškova ovog postupka tužitelju pa je primjenom odredaba čl. 155. ZPP-a tužitelju priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,88 EUR (187,50 HRK) koji se odnosi na javnobilježničku nagradu obračunatu zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema odredbama čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21, 18/22) i trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR koji se odnosi na jednokratnu nagradu obračunatu zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema odredbama Tbr. 7. st. 9. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i 107/25). Primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a te u skladu sa Zaključkom br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, tužitelju su dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate na utvrđen iznos ovršnog troška od 24,88 EUR i to tekuće od dana donošenja ove presude do isplate pa je tako odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka ocijenjen je neosnovanim primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a jer isti u ovom sporu nije uspio pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.
U Zagrebu, 23. veljače 2026.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju SPLIT PARKING d.o.o.
2. Tuženiku EURO TEHNOOPREMA d.o.o.