Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-544/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43, radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410- 18/22-01/158, ur.broj: 513-04-25-3 od 31. siječnja 2025. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-23/22-32/3, ur.broj: 513- 07-17-01/22-03 od 7. travnja 2022. te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Odgađa se izvršenje rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-23/22-32/3, ur.broj: 513-07-17-01/22-03 od 7. travnja 2022. do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/22-01/158, ur.broj: 513-04-25-3 od 31. siječnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-23/22-32/3, ur.broj: 513-07-17-01/22-03 od 7. travnja 2022.

2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 233.500,00 HRK. Na utvrđeni iznos primitaka tužitelj je obvezan na plaćanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u ukupnom iznosu od 25.210,76 HRK, doprinosa za zdravstveno osiguranje u iznosu od 33.070,82 HRK, doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti u iznosu od 30.064,38 HRK te doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje u iznosu od 10.021,46 HRK. Ujedno je naznačeno da se na nepravodobno uplaćeni iznos utvrđenih obveza plaća zatezna kamata.

3. Tužitelj pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede pravila upravnog poreznog postupka. Ukazuje na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi u predmetu broj Usž-576/2016 da osobe koje jamče za plaćanje poreza imaju pravni interes za sudjelovanje u postupku utvrđivanja postupanja s obilježjem zlouporabe prava u svojstvu stranke, što znači da u takvom postupku trebaju imati isti položaj kao i sam porezni obveznik. Naime, tužitelj smatra da je time što „poslodavcu“, koji je ovdje porezni jamac, nije omogućeno da se izjasni o cjelokupnom poreznom postupku došlo do pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka jer bi iz eventualnog njegova očitovanja porezno tijelo moglo saznati nove činjenice i dokaze koje bi išle u prilog tužitelju. Nadalje, smatra da je porezno tijelo trebalo primijeniti odredbe Zakon o doprinosima kao propisa jače pravne snage od primijenjenog Pravilnika o porezu na dohodak budući da je, sukladno zakonu, u pogledu radnog odnosa obveznik doprinosa na osnovicu poslodavac, a ne radnik. Pritom su porezna tijela propustila da u obrazloženju svojih odluka iznesu sve činjenice i dokaze na kojima je odluka utemeljena, kao i da obrazlože sve konkretne razloge zbog kojih i temeljem kojih je isto tijelo smatralo da su određene činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene. Time je, prema mišljenju tužitelja, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Stoga predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko porezno rješenje te da predmet vrati na ponovni postupak, a tuženika obveže na nadoknadu troškova ovog upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama. Ujedno predlaže da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.

5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava 11. veljače 2026. uz nazočnost zamjenika opunomoćenice tužitelja, odvjetničkog vježbenika TN. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.

7. Zamjenik opunomoćenika tužitelja naveo je da u cijelosti ostaje pri navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva te iz žalbe protiv poreznog rješenja. Popisao je trošak za sastav tužbe po odvjetniku i zastupanje na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova za svaku radnju, uvećano za porez na dodanu vrijednost.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Sukladno članku 12.a stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), smatrat će se da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona u slučaju da za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Pritom je stavkom 2. propisano da za porezne obveze, koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, dok je stavkom 5. propisano da se obilježja nesamostalnog rada određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.

11. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Prema stavku 2., obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se na temelju ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, s tim da, sukladno stavku 4., ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju te kriterije.

12. U skladu s člankom 32.a stavcima 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. - dalje: Pravilnik), za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, pri čemu svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.

13. U konkretnom je predmetu porezno tijelo provelo postupak radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona u kojem je obavilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave i javno dostupne podatke na internetu te u dokumentaciju koju je pribavilo od tužitelja, zajedno s popunjenim upitnikom radi utvrđivanja kriterija prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada. O provedenom postupku je sastavljen zapisnik, klasa: UP/I-410-23/22-32/3, ur.broj: 513- 07-17-01/22-01 od 14. ožujka 2022.

14. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj od 20. ožujka 2019. vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], čija je pretežita djelatnost računalno programiranje. U 2020. godini sklopio je ugovor o poslovnoj suradnji s jednim gospodarskim subjektom, M2BIT d.o.o., Zagreb. Tim se ugovorom od 21. ožujka 2019. tužitelj obvezao pružati uslugu poslovnog analitičara, a za obavljeni posao ispostavljati fakture do zadnjeg dana u mjesecu. Tužitelj se uz to obvezao da za vrijeme trajanja ugovora neće bez pisanog odobrenja naručitelja obavljati poslove iz osnovne djelatnosti naručitelja niti će u drugom društvu, koje se bavi poslovima iz osnovnog poslovanja naručitelja, biti u svojstvu člana društva ili dioničara, odnosno člana uprave ili nadzornog odbora. Naručitelj se obvezao iznos fakture plaćati do 25. dana sljedećeg mjeseca, kao i snositi sve tehničke i putne troškove te sve stvarne troškove nastale u vezi s obavljanjem posla.

15. Iz sadržaja upitnika, koji je popunio tužitelj, proizlazi da se bavi računalnim programiranjem i IT konzaltingom, a poslovne suradnike najčešće pronalazi online ili putem preporuke. U 2020. godini imao je samo jednog poslovnog partnera, i to spomenutog M2BIT d.o.o., Zagreb. Posao obavlja od kuće i posjeduje vlastitu opremu za rad, pri čemu je razdoblje trajanja posla vezano uz cijelu 2020. godinu te uz provedbu više projekata u nizu. Vrijeme, odnosno način obavljanja posla određuje isplatitelj primitka koji daje uputu kako obaviti posao, a tužitelj mu podnosi izvješća o dinamici izvršenja posla. Isplatitelj primitaka, odnosno naručitelj je vlasnik svih izuma. Tužitelj je jednom bio na službenom putu za potrebe obavljanja posla, a trošak je snosio isplatitelj primitka. Isplate za obavljeni posao tužitelju se obavljaju otprilike jednom mjesečno te mu isplatitelj primitka, uz ugovorenu naknadu, nadoknađuje i ostale primitke: godišnji odmor, naknadu za bolovanje te prigodne nagrade.

16. Iz sadržaja priloženih računa koje je tužitelj ispostavljao za obavljeni posao, kao i knjige prometa proizlazi da je u 2020. godini ostvario primitke od obavljanja djelatnosti obrta isključivo od spomenutog M2BIT d.o.o., Zagreb, i to putem mjesečnih isplata, u ukupnom iznosu od 235.000,00 HRK.

17. Na temelju iznesenog činjeničnog stanja, Sud nalazi da su porezna tijela pravilno utvrdila da u poslovnom odnosu između tužitelja, kao izvršitelja posla, i M2BIT d.o.o., Zagreb, kao naručitelja posla i isplatitelja primitka, postoji više elemenata propisanih Pravilnikom koji su obuhvaćeni kriterijima kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

18. U konkretnom su slučaju ostvareni elementi kriterija kontrole ponašanja sukladno članku 32.f Pravilnika budući da isplatitelj primitka daje tužitelju upute kako obaviti posao (točka 2.), određuje vrijeme i način obavljanja posla (točka 3.) te nadzire dinamiku izvršenja posla i zahtjeva izvještaje o izvršenju posla (točka 5.).

19. Sukladno članku 32.g Pravilnika, ostvareni su elementi kriterija financijske kontrole budući da isplatitelj primitka nadoknađuje poslovne i putne troškove tužitelja (točka 1.), kontrolira način i opseg pružanja usluga tužitelja na tržištu (točka 4.) te obavlja isplate u određenim vremenskim razdobljima, mjesečno, u istim iznosima (točka 5.).

20. Sukladno članku 32.h Pravilnika, kriterij odnosa stranaka ostvaren je budući da isplatitelj primitka nadoknađuje troškove za godišnji odmor, naknade za bolovanje i prigodne nagrade, što su tipična obilježja nesamostalnog rada (točka 2.), trajanje posla je vezano uz više projekata u nizu (točka 3.), a posao koji tužitelj obavlja predstavlja redovno poslovanje poslodavca (točka 4.).

21. S obzirom na elemente utvrđene u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja primitka, Sud nalazi kako se u konkretnom slučaju može osnovano tvrditi da posao koji su sklopili ima obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se, sukladno članku 27.a stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, ostvareni primici smatraju primicima iz radnog odnosa.

22. Prigovori izneseni u tužbi nisu osnovani te Sud nalazi da je činjenično stanje u ovoj stvari pravilno i potpuno utvrđeno. Naime, utvrđenja koja proizlaze iz poslovne i knjigovodstvene dokumentacije u skladu su s činjenicama koje je tužitelj naveo u upitniku te nedvojbeno ukazuju na postojanje dovoljnog broja elemenata za zaključak o tome da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada. Pritom je tužitelj, kao izvršitelj posla, pravilno utvrđen obveznikom plaćanja poreza i obveznih doprinosa, što je u skladu s gore citiranom odredbom u članku 12.a stavku 2. Općeg poreznog zakona. Ta odredba predstavlja posebni propis kojem treba dati prednost u odnosu odredbe Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18., 33/23., 114/23., 152/24.), na koje upućuje tužitelj navodima u tužbi. Isto tako, u konkretnom slučaju nije došlo do retroaktivne primjene propisa budući da su primijenjene gore navedene odredbe mjerodavnih propisa koji su na snazi u vrijeme nastanka činjenica bitnih za utvrđivanje poreza na dohodak i obveznih doprinosa za 2020. godinu.

23. Prema navedenom, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

24. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

25. Tužitelj je u tužbi predložio da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak navodeći da bi mu izvršenjem pojedinačne odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, pri čemu odgoda nije protivna javnom interesu.

26. Tužitelj navodi da nema novčanih sredstava za namirenje potraživanja iz poreznog rješenja pa je izgledno da bi prisilnim izvršenjem tog rješenja došlo do blokade njegova računa, a time bi mu nastala teško nadoknadiva šteta. Naime, tužitelj ima dva gotovinska kredita, koja u slučaju blokade računa ne bi mogao otplaćivati. Nadalje, ima hipotekarni kredit, a je banka ovlaštena raskinuti ugovor u slučaju da postane kreditno nesposoban, odnosno da bude u blokadi. Osim toga, tužitelj je dužan uzdržavati dijete te financirati njegovo školovanje i ostale potrebe, a što neće biti u mogućnosti u slučaju blokade računa niti će imati dovoljno sredstava za namirenje osnovnih životnih potreba. U prilog svojim navodima tužitelj je dostavio presudu o razvodu braka Općinskog suda u Splitu, kao i spomenute ugovore o kreditu sklopljene s Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka i OTP bankom d.d., Split. Napominje da bi mu usvajanje prijedloga za odgodnim učinkom tužbe omogućilo vremenski okvir u kojem bi mogao osigurati dodatna financijska sredstva u slučaju neuspjeha u ovoj pravnoj stvari. Pritom odgoda ne bi bila protivna javnom interesu.

27. Na temelju uvida u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio, Sud smatra da je tužitelj učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem predmetnog poreznog rješenja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti jer bi u slučaju naplate utvrđenih obveza poreza i doprinosa mogao ostati bez financijskih sredstava potrebnih za nastavak rada obrta što bi ugrozilo njegovu egzistenciju. Pritom javni interes nije ugrožen budući da je odgoda izvršenja poreznog rješenja privremena do pravomoćnog okončanja spora te će porezno tijelo, u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva, imati pravo naplatiti sva potraživanja pa se protivnoj stranci neće nanijeti veća nenadoknadiva šteta. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članka 42. stavaka 2., 4. i 6. ZUS-a, riješiti kao u III. točki izreke.

U Splitu 23. veljače 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke i rješenja u II. i III. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis.