Poslovni broj: Us I-2621/2025-21

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Vinku Ljubičicu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak&partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica HN, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći položene kod ovog Suda uz sudjelovanje zainteresirane osobe: DN iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, Ljudevita Posavskog 12a, radi prava na obiteljsku mirovinu, nakon javne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice Anamarije Ljubičić Kuzmanić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak&partneri d.o.o., u Splitu, opunomoćenice tuženika i zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe ON, odvjetničkog vježbenika kod Vinka Samardžića, odvjetnika u Splitu, dana 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140-03/21-01/03349947951, URBROJ: 341-99-05/3- 21-3030 od dana 14. srpnja 2021.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 140-03/20-02/03349947951, URBROJ: 341-18-05/3-20- 42813 od dana 16. ožujka 2021. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tužiteljici PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima. II Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140-03/21-01/03349947951, URBROJ: 341-99-05/3-21-3030 od dana 14. srpnja 2021., tužiteljica je, u bitnom, navela da ističe kako joj dostava osporenog rješenja nije izvršena sukladno zakonu, po pravilima o osobnoj dostavi, nego je rješenje tuženika ostavljeno u sandučiću tužiteljice, što da je protivno zakonu. Nadalje, smatra da je došlo do bitne povrede odredbi postupka jer je obrazloženje rješenja u nesuglasju sa rezultatima izvedenih dokaza u postupku. U provedenom postupku stranci nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove upravne stvari, a evidentno je kako odluka ima negativan učinak na pravne interese stranke. Smatra i da je povrijeđeno jedno od osnovnih načela Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), tj. načelo saslušanja stranke, obzirom kako stranci nije dana mogućnost da se tijekom postupka očituje o činjenicama o kojima ovisi pravilna primjena materijalnoga prava, odnosno pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnoga stanja, na koji način je postupio i tuženik, stoga da je postupljeno protivno odredbi članka 51. ZUP-a, jer nije proveden ispitni postupak. Nadalje, navodi da tuženik pogrešno primjenjuje zakon u dijelu u kojem navodi kako bi odlučna činjenica prilikom primjene članka 40. stavak 4. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (dalje: ZHBDR-a) bila činjenica što dijete udovice više ne koristi pravo na obiteljsku mirovinu. Zakon propisuje kako se prednost u ostvarivanju prava na obiteljsku mirovínu između članova uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje prema propisima o nasljeđivanju. ZHBDR-a se poziva na odredbe Zakona o nasljeđivanju, a Zakon o nasljeđivanju je u tom dijelu jasan te navodi kako ostavitelja prije svih nasljeđuju njegova djeca i bračni drug. Ostavitelja koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug. Dakle, u ovom trenutku i u trenutku podnošenja zahtjeva primjenjujući odredbe Zakona o nasljeđivanju prvi nasljedni red iza pok. AN predstavlja tužiteljica kao supruga i kćerka LN, rođena 1991.godine. Ujedno, tužiteljica navodi da ZHBDR ne previđa i ne propisuje način primjene propisa o nasljeđivanju, nego da se samo poziva na propis, a Zakon o nasljeđivanju da je jasan u tom dijelu te obzirom da ostavitelj/pok. AN ima potomke i suprugu, da je jasno kako se treba primijeniti članak 9. Zakona o nasljeđivanju. Tužiteljica da je pribavila mišljenje Ministarstva hrvatskih branitelja pod brojem Klasa: 562-01/21-01/372 u kojem se jasno navodi stav u odnosu na primjenu odredaba o nasljeđivanju u primjeni članka 40. ZHBDR-a i rodni list LN, rođene 1991. godine. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te je zatražila i naknadu troškova upravnog spora.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 30. siječnja 2026. opunomoćenica tužiteljice navela je da ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u tužbi kako podnesenoj ovom sudu tako i onoj podnesenoj Ustavnom sudu. Kako je iz odluke Ustavnog suda nedvojbeno razvidno kako majka poginulog branitelja nije u ovom slučaju u istom nasljednom redu s tužiteljicom da se ukazuje sudu u cijelosti osnovanom podnesena tužba kojoj se predlaže prihvatiti te osuditi tuženika na troškove upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, naveo da tužba nije osnovana, kao i da tužiteljica u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 16. ožujka 2021. Osporavano rješenje da je doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, što da je u skladu s odredbama članka 5. i 8. ZUP-a, a osporavano rješenje da je obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Osporavano rješenje da je na zakonu utemeljeno. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 30. siječnja 2026. opunomoćenica tuženika navela je da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku dosadašnjeg postupka.

5. Zainteresirana osoba u dostavljenom odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u cijelosti kao neosnovane i pravno neutemeljene. Nesporno je da je DN ovlaštenik prava na obiteljsku mirovinu, sukladno odredbama ZHBDR. Nisu točni navodi tužiteljice da bi pravo na obiteljsku mirovinu imala isključivo tužiteljica kao udovica poginulog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i njihova kći TN, rodena DN. Naime, sukladno odredbama članka 44. stavku 4. ZHBDR-a, da djeca smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu za vrijeme redovitog školovanja i nakon završetka ili prekida redovitog školovanja ako nisu zaposlena ili korisnici mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, a najduže 12 mjeseci od dana završetka ili prekida redovitog školovanja odnosno najkasnije do dana kad navrše 26. godinu života. Kako je kći pok. AN, smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, sada TN, rođ. AN, punoljetna, da se redovito ne školuje, da je udana, to da je istoj prestalo pravo na obiteljsku mirovinu koju je ostvarivala sve do dana prestanka uvjeta za ostvarenje tog prava. Dakle, u konkretnom slučaju da pravo na podijeljenu obiteljsku mirovinu ostvaruju sukladno odredbama naprijed citiranog Zakona, udovica stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata AN, ovdje tužiteljica PN i njegova majka, ovdje zainteresirana osoba DN. Právo tužiteljice da ne isključuje pravo majke na ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu. Sukladno članku 40. stavku. 1. ZHBDR-a da pravo na obiteljsku mirovinu prema ZHBDR-u, imaju: a) članovi uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dok je člankom 17. citiranog zakona određeno što predstavlja članove uže, a što članove šire obitelji. Slijedom navedenog da je razvidno da su u provedenom upravnom postupku utvrđene sve pravno relevantne činjenice te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Pobijano rješenje, suprotno navodima tužiteljice da je osnovano i na zakonu utemeljeno. U cijelosti da su neutemeljeni navodi tužbe tužiteljice. Predlaže da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužiteljicu da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora.

6. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 30. siječnja 2026. zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe navodi da ustraje u tvrdnji o osnovanosti i zakonitosti prava na obiteljsku mirovinu iza smrtno stradalog hrvatskog branitelja pozivom na odredbe Zakona u o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji koje da predstavljaju lex specialis, a potom i na odredbe Zakona o nasljeđivanju budući da pravno zainteresirane osobe proizlazi nedvojbenim u situaciji o prestanku prava djeteta smrtno stradalog branitelja pa da se u tom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakonu o nasljeđivanju iz kojih da proizlazi utvrđenje o istom nasljednom redu bračnog druga i roditelj ostavitelja u slučaju kad ostavitelj nema potomaka, a u konkretnoj situaciji da je pravo na nasljeđivanje potomka ostavitelja prestalo zbog ostvarenih uvjeta predviđenih zakonom pa da se zaključuje da su zainteresirana osoba i tužiteljica u istom nasljednom redu. Stoga, da je odluka Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: UsI-3084/21 od dana 15. veljače 2022., potvrđena presudom Visokog upravnog suda pod posl. brojem: Usž-1670/22 od dana 13. rujna 2022. utemeljene na propisima koji se imaju primijeniti na ovu pravnu stvar.

7. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140-03/21-01/03349947951, URBROJ: 341-99-05/3- 21-3030 od dana 14. srpnja 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 140-03/20-02/03349947951, URBROJ: 341-18-05/3-20- 42813 od dana 16. ožujka 2021., a kojim rješenjem je pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja PN, rođenoj **.**.1969., ovdje tužiteljici, bračnom drugu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata AN, priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 1. siječnja 2021. Pod točkom II. PN, ovdje tužiteljici, i DN, rođenoj **.**.1941., ovdje zainteresiranoj osobi određena je obiteljska mirovina počevši od 1. siječnja 2021. u svoti od 10.990,94 kuna mjesečno, a pod točkom III. izreke rješenja PN, ovdje tužiteljici, i DN, ovdje zainteresiranoj osobi, određena je podijeljena obiteljska mirovina počevši od 1. siječnja 2021. u svoti od 5.495,47 kuna mjesečno.

8. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora, dok spis tuženog tijela nije dostavljen.

9. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

10. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

11. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

12. Presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovni brojem: UsI-3084/21-6 od dana 15. veljače 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je u istoj, u bitnom, navedeno:

„8. Sud otklanja prigovor tužiteljice o nezakonito i neuredno izvršenoj dostavi osporenog rješenja. Naime, tužiteljici je 4. kolovoza 2021. ostavljena pisana obavijest sukladno odredbi članka 85. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), a nakon što tužiteljica u naznačeno vrijeme drugi put nije zatečena na naznačenoj adresi, osobna dostava rješenja izvršena je 13. kolovoza 2021. ostavljanjem pismena u poštanski sandučić, pa se prema odredbi članka 85. stavku 5. ZUP-a dostava smatra uredno izvršenom navedenog dana. Kako je tužiteljica tužbu podnijela poštom preporučeno 13. rujna 2021., to je tužba podnesena pravodobno, sukladno odredbi članka 24. stavku 1. ZUS-a.

11. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 4. studenog 2020. za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu kao članu obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata AN - udovici.

12. Prvostupanjskim rješenjem od 16. ožujka 2021. tužiteljici je priznato pravo na obiteljsku mirovinu u jednakim dijelovima s DN, majkom smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, protiv kojeg rješenja je tužiteljica izjavila žalbu.

13. Tužiteljica je u podnesenoj žalbi isticala da su pogrešno utvrđeni nasljedni redovi, odnosno da je u predmetnom upravnom postupku zanemareno da je u braku AN, smrtno stradalog hrvatskog branitelja i tužiteljice PN, rođeno dijete LN, **.**.1991., s kojom je isti nasljedni red. Utoliko traži da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu bez sukorisništva.

14. Sporno u predmetnom upravnom postupku je tumačenje prava prednosti članova obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odnosno ima li pravo na obiteljsku mirovinu isključivo udovica pok. branitelja PN ovdje tužiteljica ili i njegova majka DN, a s obzirom na propisano ZHBDR-om i Zakonom o nasljeđivanju na koji propis taj Zakon upućuje.

15. Iz podataka spisa razvidno je da je LN, rođenoj **.**.1991., djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata AN, počevši od 12. veljače 1993. bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom | invalidskom osiguranju vojnih osiguranika (Narodne novine, br. 53/1991, 73/1991, 18/1992, 71/1992, 26/1993 i 96/1993 - ZOMIOVO), a koje pravo joj je prestalo s danom 31. kolovoza 2012. prema rješenju Područne službe u Splitu od 5. listopada 2012., temeljem članka 29. stavak 3. tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, zbog završenog redovitog školovanja.

16. Iz rješenja Područne službe u Splitu, broj: 18951 od 25. veljače 2013., razvidno je da je DN, majci smrtno stradalog: hrvatskog branitelja Milana Buljević priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. veljače 2013. temeljem ostvarenog statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članka 6., a u svezi članka 109. stavka 1. točke 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj: 174/2004, 92/2005, 2/2007, 107/2007, 65/2005, 37/2009, 146/2010, 55/2011, 140/2012, 19/2013 137/2009 pročišćeni tekst, 33/2013, 148/2013, 192/2014).

17. Postupajući po predmetnom zahtjevu tužiteljice dopisom prvostupanjskog tijela od 22. siječnja 2021. zatraženo je od tužiteljice i zainteresirane osobe da izvijeste navedeno tijelo je li postignut međusobni sporazum, a ukoliko nije da će tužiteljica steći pravo na obiteljsku mirovinu, sukladno članku 40. stavku 3. ZHBDR-a, a ujedno je dana mogućnost strankama davanja izjave na zapisnik, na koje traženje se tužiteljica nije očitovala. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljica izvan radnog odnosa od 31. prosinca 2020.

18. U postupku je u svojstvu svjedoka 18. siječnja 2021. izjavu dala RN, kćerka zainteresirane osobe, iznoseći da je skrbnica majke DN, međutim, kako nije priložila rješenje kojim je imenovana skrbnikom DN, niti punomoć za zastupanje, zaključkom od 18. veljače 2021. od DN zatražena je dostava izjave o odricanju od mirovine, rješenje o imenovanju skrbnika za imenovanu, odnosno punomoć za zastupanje radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja. Postupajući po istom, zainteresirana osoba 2. ožujka 2021. dostavila je izjavu da se ne odriče prava na obiteljsku mirovinu iza pok. sina AN.

19. Prema odredbi članka 17. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17 i 98/19, dalje: ZHBDR-a), članovima obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju se bračni drug i djeca te izvanbračni drug koji je s hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata do njegove smrti, zatočenja ili nestanka živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine ili kraće ako je u izvanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete (članovi uže obitelji) i roditelji (članovi šire obitelji), a prema stavku 5. istog članka ZHBDR-a, pojam roditelja, u smislu ovoga Zakona, obuhvaća biološkog roditelja, posvojitelja, očuha i maćehu.

20. U smislu članka 17. stavka 1. ZHBDR-a, tužiteljica PN, je član uže obitelji, a DN član šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja AN.

21. Člankom 40. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da pravo na obiteljsku mirovinu prema ovom Zakonu imaju: a) članovi uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, b) članovi uže obitelji umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i c) članovi uže obitelji umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (stavak 1.). Osobe iz stavka 1. ovoga članka pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruju pod uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 2.). Prednost u ostvarivanju prava na obiteljsku mirovinu između članova uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje se prema propisima o nasljeđivanju. Članovi uže i šire obitelji istog nasljednog reda ostvaruju pravo prema međusobnom sporazumu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 3.). Kada međusobni sporazum iz stavka 3. ovoga članka nije postignut, pravo na obiteljsku mirovinu članovima uže i šire obitelji istog nasljednog reda pripada u jednakim sukorisničkim dijelovima (stavak 4.). Pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruje se pod uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (stavak 5.).

22. Iz odredbe članka 44. stavka 1. ZHBDR-a proizlazi kako bračni drug smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata stječe pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 40 godina života, a prema stavku 2. istog članka ZHBDR-a, roditelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata stječu pravo na obiteljsku mirovinu kada navrše 50 godina života.

23. U skladu s odredbom članka 8. Zakona o nasljeđivanju, na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci, i njegovi ostali predci (stavak 1.). Osobe iz stavka 1. ovoga članka nasljeđuju po nasljednim redovima (stavak 3.). Nasljednici bližega nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda (stavak 4.). Odredbom članka 9. Zakona o nasljeđivanju propisano je kako ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug (stavak 1.). Osobe iz stavka 1. ovoga članka nasljeđuju na jednake dijelove (stavak 2.).

24. Iz odredbe članka 11. Zakona o nasljeđivanju proizlazi da ostavitelja koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug (stavak 1.). Ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovicu ostavine nasljeđuje ostaviteljev bračni drug (stavak 2.). Ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja, bračni drug nasljeđuje cijelu ostavinu (stavak 3.). Ako iza ostavitelja nije ostao bračni drug, ostaviteljevi roditelji nasljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove (stavak 4.). Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj (stavak 5.).

25. Naime, kako je LN, djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja AN, s danom 31. kolovoza 2012., temeljem ZOPHBDR-a prestalo pravo na obiteljsku mirovinu, to imenovana od navedenog datuma više ne ispunjava uvjete prema odredbama ZHBDR-a za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu.

26. Prema tome, kao članovi obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, koji prema ZHBDR-u mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu su: ŽN, majka smrtno stradalog hrvatskog branitelja AN, dotadašnja korisnica prava na obiteljsku mirovinu i udovica smrtno stradalog hrvatskog branitelja AN, PN, ovdje tužiteljica.

27. Budući LN, dijete smrtno stradalog hrvatskog branitelja, kao član uže obitelji, nesporno prema ZHBDR-u više ne može ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu, dok odredba članka 40. stavak 3. ZHBDR-a propisuje prednost u ostvarivanju prava na obiteljsku mirovinu, utoliko imenovana nakon prestanka predmetnog prava više ne može ostvariti niti prednost kao član obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u odnosu na DN, a koja se utvrđuje prema propisima o nasljeđivanju, odnosno prema Zakonu o nasljeđivanju.

28. Pri tome pravilno tužiteljica u tužbi navodi da ZHBDR ne previđa i ne propisuje način primjene propisa o nasljeđivanju, pa tako niti ne upućuje na pribavu rješenja o nasljeđivanju radi utvrđivanja zakonskih nasljednika, odnosno radi utvrđivanja tko su nasljednici prvog ili drugog nasljednog reda iza smrtno stradalog hrvatskog branitelja, a koji kao članovi obitelji mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu.

29. Imajući u vidu nesporno utvrđeno činjenično stanje, član uže obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja, bračni drug PN i član šire obitelji – roditelj DN, koje prema ZHBDR-a mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu iza smrtno stradalog hrvatskog branitelja, sukladno članku 40. stavku 1. ZHBDR-a, smislenom primjenom članka 40. stavka 3. i 4. ZHBDR-a, imaju se smatrati osobama istog nasljednog reda u smislu članka 11. Zakona o nasljeđivanju, jer dijete smrtno stradalog hrvatskog branitelja LN prestankom ispunjavanja zakonskih uvjeta za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu nije osoba koja može naslijediti tu mirovinu.

30. Tuženik i prvostupanjsko tijelo su u predmetnom postupku odlučili u skladu sa zauzetim stavom da je djetetu umrlog AN, LN, prestalo pravo na obiteljsku mirovinu 31. kolovoza 2012. te od toga datuma obiteljsku mirovinu koristi samo zainteresirana osoba, kao majka pokojnog AN, te da je za utvrđivanje koji se član obitelji u postupku povodom zahtjeva tužiteljice ima smatrati nasljednikom istog nasljednog reda, odlučna činjenica da je djetetu udovice, ovdje tužiteljice, prestalo pravo na obiteljsku mirovinu 31. prosinca 2012.

31. Budući da je tuženik u ovoj upravnoj stvari odlučio sukladno izraženom pravnom shvaćanju ovog suda, osporavano rješenje tuženika, kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je pravo na obiteljsku mirovinu podijeljeno između supruge i majke pok. hrvatskog branitelja, Sud je ocijenio zakonitim i pravilnim, jer smatra da mjerodavni propisi citirane odredbe ZHBDR-a i Zakona o nasljeđivanju daju temelj za takvo tumačenje i odluku. Pri tome tužiteljica neosnovano navodi da se u dopisu Ministarstva hrvatskih branitelja Klasa:

562-01/21-01/372 od 1. ožujka 2021. jasno navodi stav u odnosu na primjenu odredaba o nasljeđivanju u primjeni članka 40. ZHBDR-a, budući je istim zatraženo očitovanje od prvostupanjskog tijela o načinu rješavanja obiteljske mirovine primjenom istog, te Sud napominje da niti dano mišljenje navedenog Ministarstva ne bi bilo obvezujuće za Sud.

32. Zaključno, Sud ističe da iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljici adekvatno omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, pa je utoliko neosnovan prigovor tužiteljice da je postupljeno protivno odredbi članka 30. i 51. ZUP-a.

33. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, relevantno činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, a osporeno rješenje valjano je obrazloženo, sukladno odredbi članka 98. stavku 5. ZUP-a.“

13. Navedena prvostupanjska presuda ovog Suda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usž-1670/2022-5 od dana 13. rujna 2022. u kojoj je, u bitnom, navedeno:

„10. Suprotno navodima žaliteljice, pravilno je prvostupanjski sud protumačio mjerodavne odredbe ZHBDR-a i Zakona o nasljeđivanju, budući da se pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruje prema odredbama ZHBDR-a, uz primjenu odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. do 84/21., dalje: ZOMO), a na čiju primjenu upućuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi, poslovni broj: U-zpz-11/2020-9 od 9. veljače 2021. Naime, u skladu s odredbom članka 40. stavkom 3. ZHBDR-a, članovi uže i šire obitelji istog nasljednog reda ostvaruju pravo prema međusobnom sporazumu, dok u suprotnom pravo na obiteljsku mirovinu članovima uže i šire obitelji istog nasljednog reda pripada u jednakim sukorisničkim dijelovima prema članku 40. stavku 4. ZHBDR-u.

11. Stoga je pravilno utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 40. stavka 4. ZHBDR-a, u vezi s odredbama Zakona o nasljeđivanju. Naime, nakon što jedan član obitelji, kao uži član obitelji (dijete LN) prestane koristiti obiteljsku mirovinu, a mirovinu koristi majka (DN), kao širi član obitelji, u situaciji kada je utvrđeno da i žaliteljica ispunjava uvjete za priznanje istog prava, prema propisima o nasljeđivanju nalazi se u istom nasljednom redu kao i majka ostavitelja (drugi nasljedni red). Stoga je osnovano žaliteljici i zainteresiranoj osobi mirovina određena u jednakim sukorisničkim dijelovima, sukladno mjerodavnim odredbama

ZHBDR-a, Zakona o nasljeđivanju i ZOMO-a.“

14. Međutim odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem:

U-lll-7415/2022 od dana 9. listopada 2025. ukinute su: presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usž-1670/2022-5 od dana 13. rujna 2022. i presuda Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: Usl-3084/21-6 od dana 15. veljače 2022. te je predmet vraćen Upravnom sudu u Splitu na ponovni postupak uz obrazloženje:

„8. Ustavni sud, polazeći od propisa mjerodavnih za konkretan slučaj (navedenih u točki IV. obrazloženja ove ustavnosudske odluke) primjećuje da su oni vrlo jasni u pogledu primjene na okolnosti ovog slučaja. S obzirom na to da je podnositeljica s pok. suprugom imala (i ima) zajedničko dijete, prema redu prvenstva u nasljeđivanju kako ih propisuje ZoN, samo podnositeljica i dijete spadaju u isti (prvi) nasljedni red iza pok. branitelja. Na primjenu propisa o nasljeđivanju explicite upućuje sam ZoHBDR. Dakle, majka poginulog branitelja prema propisima o nasljeđivanju nije u ovom slučaju u istom nasljednom redu s podnositeljicom, kako to sudovi navode u obrazloženjima svojih odluka. Nadalje, činjenica je li dijete i dalje zakonski ovlaštenik prava na obiteljsku mirovinu (u skladu s člankom 44. stavkom 4. ZoHBDR-a) mogla je, nakon utvrđenja za to potrebnih činjenica, eventualno dovesti samo do odluke da, ukoliko je dijete već napunilo 26 godina života ili su se ispunili drugi uvjeti za gubitak ovog zakonskog prava, obiteljska mirovina pripada samo supruzi pok. branitelja. To utvrđenje, naime, ne utječe na činjenicu da majka pok. branitelja ni tada ne ulazi u prvi nasljedni red niti je "u istom nasljednom redu" s podnositeljicom.

8.1. Podnositeljica je ovaj prigovor isticala tijekom cijelog postupka. Ni prvostupanjski sud ni Visoki upravni sud u svojim odlukama nisu naveli jasne i dostatne razloge zašto su u konkretnom slučaju odstupili od primjene mjerodavnog propisa te zašto su i udovicu i majku pok. branitelja svrstali u pripadnike "uže obitelji istog nasljednog reda", iako takva konstatacija nema uporište u mjerodavnom ZoN-u. lako Ustavni sud u načelu nije nadležan ocjenjivati pravilnost primjene materijalnog prava od strane redovnih sudova, ukoliko primjena relevantnih zakonskih odredbi pokazuje obilježja arbitrarnosti, Ustavni sud dužan je to utvrditi. S obzirom na to da su sudovi u ovom slučaju zanemarili jasne i nedvojbene zakonske kriterije o nasljednom redu, a pritom nisu dali valjane razloge zašto odstupaju od pravila koja jamče prvenstvo djece i bračnog druga, Ustavni sud smatra da su prešli granicu dopuštene sudske interpretacije. Ustavni sud ocjenjuje da se ni prvostupanjski ni Visoki upravni sud nisu očitovali na prigovore podnositeljice na način koji otklanja sumnju u arbitrarnost njihovog odlučivanja. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da osporene presude nisu osigurale djelotvornu zaštitu ustavnog prava podnositeljice na pravično suđenje te da je u konkretnom slučaju došlo do povrede tog prava.“

15. Stoga, imajući u vidu naprijed citirano stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jasno proizlazi da osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko upravno rješenje, nije zakonito pa je valjalo, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude pod točkama I i II.

16. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti zakonitu odluku, pridržavajući se pritom obvezujućeg pravnog stajališta iznesenog u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: U-lll-7415/2022 od dana 9. listopada 2025. (da majka poginulog branitelja, ovdje zainteresirana osoba, prema propisima o nasljeđivanju nije u ovom slučaju u istom nasljednom redu s podnositeljicom, ovdje tužiteljicom) te izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

17. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) tužiteljici priznat zatraženi trošak na ime sastava tužbe, sastava žalbe, sastava ustavne tužbe i zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 30. siječnja 2026. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 2000 bodova, odnosno 4.000,00€, uvećano za 25% PDV-a (1.000,00€) što ukupno iznosi 5.000,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška zainteresirane osobe valjalo odbiti iz razloga jer je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen i riješiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 23. veljače 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužiteljice Vinku Ljubičicu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak&partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, Ljudevita Posavskog 12a

- u spis