REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:Ps-190/2025-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božidar Feldman, odvjetnik u Zagrebu, Klaićeva 24, radi iseljenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. siječnja 2026. u prisutnosti ŠŽ, zamjenice ODO i punomoćnika tuženika, 23. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku MŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana broj 82 na prvom katu, površine 28,70 m2, u stambenoj zgradi u [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina] te predati opisani stan slobodan od osoba i svih stvari u posjed tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi i tijekom prethodnog postupka tužiteljica navodi da ima pravo građenja na zk.č.br.9046/17 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj je sagrađena zgrada - objekt K1-3a označena u posjedovnom listu 4819 k. o. [katastarska općina] kao stambeno poslovna zgrada u [adresa], 21 i 23, da je s tuženikom 22. svibnja 2006. zaključen ugovor o najmu predmetnog stana na određeno vrijeme te da je isti ugovor bilo moguće produljiti isključivo na način propisan u odredbi čl.2., pa kako tuženik nikada nije dostavio dokaz da su nastupile okolnosti iz te odredbe, slijedom čega se ugovor o najmu ima smatrati raskinutim i prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, to tužiteljica smatra da tuženik bespravno koristi predmetni stan i stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke presude pozivom na čl.161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje:ZV).
2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u bitnom navodeći da tužiteljica nikada nije raskinula ili otkazala ugovor o najmu predmetnog stana, pa kako ga je u travnju 2013. obavijestila o promjeni načina plaćanja stanarine i on uredno podmiruje sve svoje obveze, a izabran je u zvanje znanstvenog suradnika 2007., na radno mjesto znanstvenog suradnika 2008., u višeg znanstvenog suradnika 2013. te znanstvenog savjetnika I. izbor 2018. i obavijesti o tim izborima je Matični odbor odnosno njegov poslodavac Hrvatski institut za povijest dostavio nadležnom Ministarstvu, to smatra da je ugovor prešutno obnovljen više puta na isto vrijeme trajanja, slijedom čega ima pravni temelj za korištenje predmetnog stana.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista, dopis od 22. veljače 2008., zahtjev za mirno rješenje spora od 20. veljače 2017. s povratnicom, Ugovor o najmu stana od 22. svibnja 2006., dopis tužiteljice od 5. srpnja 2006. i 15. travnja 2013.,uplatnice, dopis Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti od 26. ožujka 2007., odluku Hrvatskog instituta za povijest od 30. svibnja 2008., dopise Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti od 26. veljače 2013. i 7. siječnja 2019. te dopis tužiteljice od 21. siječnja 2019.
3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer ista nije odlučna za predmet spora.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:
-da tužiteljica ima pravo građenja na č.k.br. 9046/17 pašnjak sa 2600 m2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
-da je tužiteljica evidentirana kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], stambeno poslovna zgrada 19, 21 i 23 i dvorište površine 2600 m2,
-da je između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, kao najmodavca i tuženika, kao najmoprimca (u statusu znanstvenog novaka na Hrvatskom institutu za povijest) zaključen 22. svibnja 2006. ugovor o najmu predmetnog stana iz kojeg proizlazi da se ugovor sklapa na određeno vrijeme od 9. lipnja 2006. do 15. siječnja 2009. (čl.2. st.1.), da je tuženik za eventualno produljenje ugovora dužan najkasnije mjesec dana prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen dostaviti dokaz (odluka o imenovanju u više zvanje, ugovor o radu donesen na temelju te odluke ili potvrdu o tijeku izbora u više zvanje) temeljem kojih će se odlučiti o eventualnom produžetku ugovora (čl. 2. st.2), a ugovor će se produžiti ukoliko, između ostalog, tuženik bude izabran u više suradničko zvanje (čl.2.st.3.toč.1.), da najmodavac u svakom trenutku može otkazati ugovor ukoliko se ispune pretpostavke odnosno nastanu okolnosti precizno navedene u čl.9. ugovora i tuženik je dužan u roku od 30 dana od raskida ili otkaza ugovora predati predmetni stan najmodavcu (čl.9.) te da se na sva pitanja koja nisu uređena ugovorom primjenjuju se odredbe Zakona o najmu stanova i Zakona o obveznim odnosima (čl. 10.),
-da je tužiteljica dopisom od 5. srpnja 2006. obavijestila tuženika o načinu plaćanja najma i ispunjavanju uplatnica za plaćanje najma za predmetni stan,
-da je Matični odbor za područje humanističkih znanosti 26. ožujka 2007. sastavio dopis naslovljen na Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa navodeći da dostavlja odluke o izboru u znanstvena zvanja, između ostalih, ovdje tuženika,
-da je tuženik u razdoblju od 2006. do zaključno travnja 2008. plaćao najamninu,
-da je tuženik dopisom od 22. veljače 2008. obavijestio tužiteljicu da neće moći ostvariti subvencionirani kredit ukoliko se ne produži rok za ostvarenje istog i ne pronađe odgovarajući stan, slijedom čega ne može precizno reći može li i kada iseliti iz predmetnog stana,
-da je Hrvatski institut za povijest 30. svibnja 2008. donijelo odluku o izboru tuženika na znanstveno radno mjesto znanstveni suradnik, a iz dostavne naredbe proizlazi da je ta odluka upućena Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa,
-da je tužiteljica dopisom od 21. siječnja 2010. potvrdila plaćanje najamnine za predmetni stan,
-da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 28. veljače 2013. primilo dopis Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti od 26. veljače 2013. kojim se dostavlja odluka o izboru u znanstvena zvanja za pojedine osobe, između ostalih i za tuženika (odluka od 21. veljače 2013.)
-da je tužiteljica dopisom od 15. travnja 2013. obavijestila tuženika o promjeni računa najamnine i načinu plaćanja iste,
-da je tuženik 17. veljače odnosno 18. ožujka 2017. primio zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora uz poziv za iseljenje iz predmetnog stana u roku od 3 mjeseca,
-da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja 16. siječnja 2019. primilo dopis Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti od 7. siječnja 2019. kojim se dostavlja odluka o izboru u znanstvena zvanja za pojedine osobe, između ostalih i za tuženika (odluka od 19. prosinca 2018.).
6. S obzirom da su stranke u odredbi čl.10. ugovora o najmu ugovorile primjenu Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20; dalje: ZNS) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21. 114/2. i 156/22, 155/23; dalje:ZOO) upućuje se na odredbu čl.25. ZNS-a kojom je propisano da se ugovor o najmu stana sklopljen na određeno vrijeme smatra prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti drugu ugovornu stranu u pisanom obliku da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje te sadržajno istovjetnu odredbu čl. 575. ZOO-a po pitanju ugovora o najmu nekretnine sklopljen na određeno vrijeme.
7. Iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da tužiteljica putem Ministarstva znanosti i obrazovanja, kao najmodavac, prije isteka ugovorenog roka nije pravovremeno obavijestila tuženika da s njim ne namjerava sklopiti ugovor za daljnje razdoblje, pa kako je tužiteljica, u međuvremenu, dopisom od 15. travnja 2013. obavijestila tuženika o promjeni računa najamnine i načinu plaćanja iste, to je tuženik osnovano zaključio da je ugovor o najmu produljen za daljnje razdoblje, tim više što je nastavio plaćati, a tužiteljica primati najamninu.
8. S obzirom da je ugovor o najmu bio zaključen na razdoblje od 2 godine i 7 mjeseci to proizlazi da se 15. siječnja 2009. smatra prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja, tj. do polovice kolovoza 2011., potom ponovno do polovice ožujka 2014., zatim do polovice listopada 2016. te, u konačnici, do polovice svibnja 2019., sve s obzirom da tužiteljica prije isteka ugovorenog vremena (svakog od navedenih nakon prešutne obnove ugovora) nije pravovremeno obavijestila tuženika da nema namjeru sklopiti s njime ugovor za daljnje razdoblje.
9. Tužiteljica nije dokazala da bi putem Ministarstva znanosti i obrazovanja, kao najmodavac, otkazala ili raskinula ugovor o najmu koji se imao smatrati prešutno obnovljenim, kao niti da bi za otkaz ugovora bile ispunjene pretpostavke iz čl.9. ugovora o najmu, pri čemu se zahtjev za mirno rješenje spora i predmetna tužba po svom sadržaju nikako ne mogu smatrati otkazom ili raskidom ugovora iz razloga propisanog u odredbi čl.9. ugovora o najmu ili pak čl.19-20. ZNS-a, već se jedino mogu protumačiti kao obavijest da najmodavac nema namjeru sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.
10. U odnosu na pravo tuženika da se zadrži u posjedu predmetnog stana valja ponoviti da se ugovor o najmu ima smatrati prešutno obnovljenim posljednji put za razdoblje od polovice listopada 2016. do polovice svibnja 2019., pa kako se zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora (od 20. veljače 2017.) i predmetna tužba (od 20. ožujka 2018.) mogu protumačiti samo kao obavijest da najmodavac - tužiteljica nema namjeru sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje, dakle, kao obavijest u smislu čl.25.st.1. ZNS-a, to je tuženik imao valjani pravni temelj da se zadrži u posjedu predmetnog stana sve do isteka razdoblja na koje je ugovor prešutno obnovljen, tj. do polovice svibnja 2019.
10.1. Kod toga posebno valja napomenuti da iz čl.2. ugovora o najmu proizlazi obveza tuženika, kao najmoprimca, da za eventualno produljenje ugovora najkasnije mjesec dana prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen dostaviti najmodavcu dokaz temeljem kojih će se odlučiti o eventualnom produžetku ugovora (odluka o imenovanju u više zvanje, ugovor o radu donesen na temelju te odluke ili potvrdu o tijeku izbora u više zvanje), a ugovor će se produžiti ukoliko, između ostalog, tuženik bude izabran u više suradničko zvanje.
10.2. Tuženik tvrdi da je sve dokaze prema čl.2. ugovora o najmu dostavio njegov Institut (poslodavac) – promjenu ugovora o radu (tvrdnja s ročišta 7. travnja 2021.).
10.3. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid ne proizlazi da bi tuženik osobno, kao najmoprimac, dostavio najmodavcu dokumentaciju koja je relevantna za donošenje odluke o produljenju ugovora, već proizlazi da je poslodavac tuženika dostavljao Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa podatak o izboru u znanstvena zvanja više osoba, između ostalih i tuženika, ali ne u svrhu produljenja ugovora o najmu za tuženika, već u smislu čl.35.st.10. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju odnosno za potrebe organizacije i poslovanja poslodavca tuženika.
10.4. Dakle, tuženik nije pravovremeno najmodavcu dostavio dokaz iz čl.2. ugovora o najmu, što je pretpostavka da bi se odlučivalo o produljenju istog.
10.5. Slijedom navedenog, kako je ugovor o najmu prestao istekom vremena na koje je prešutno obnovljen, tj. polovicom svibnja 2019., a tuženik nije postupio po čl.2.st.2. tog ugovora za potrebe donošenja odluke o produljenju ugovora, to tuženik više nema pravni temelj da se zadrži u posjedu predmetnog stana, pa je odlučeno kao u stavku I. izreke presude temeljem čl. 17.ZNS-a u vezi s čl.166. ZV-a.
11. Temeljem čl.154.st.5. u vezi s čl.163. ZPP-a tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu 500,00 Eur, kao jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak prema Tbr.7. st.2. alineja 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz pripadajuću zateznu kamatu prema čl. 29.st.2.
ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.
U Zagrebu, 23. veljače 2026.
SUDAC:
ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na Županijski sud u Osijeku pisanim putem u 4 primjerka.
DNA:
1. tužiteljica po ODO
2. tuženik
