REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1317/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja AV, vl. obrta " [obrt]", [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 276,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. studenoga 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko kamatne stope priznate pod točkom I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,38 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko kamatne stope priznate pod točkom III. izreke presude.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. svibnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je 24. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu marke Mercedes Klass B 220D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice AVT iz [adresa], kao i da je tuženik obvezan nadoknaditi štetu na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je izvršio procjenu i izvid štete 22. listopada 2024., kao i da je potom utvrdio da je šteta pravno osnovana te poslao obavijest o izvršenoj uplati, no da je tom uplatom samo djelomično podmirio iznos štete. Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun br. 110/v1/1 u u ukupnom iznosu od 1.683,11 eura s uključenim PDV-om. Predmetni račun tužitelj je poslao tuženiku te je tuženik po tom računu izvršio isplatu od 1.406,33 eura, dok razliku od 276,78 eura odbija podmiriti. Zaključno, naveo je da je s oštećenikom sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. veljače 2025. kojim je oštećenik kao ustupitelj na tužitelja prenio svoje dospjelo i nepodmireno potraživanje, o čemu je obaviješten i tuženik. Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 276,78 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 26. lipnja 2025. tuženik je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek i stopu zateznih kamata. Osim toga, naveo je da je u konkretnom slučaju ukazao oštećenici na mogućnost popravka vozila u drugim servisima , u najmanju ruku jednake kvalitete kao i servis u kojem je izvršen popravak vozila, ali po nižoj cijeni, no da je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po višoj cijeni. Stoga, predložio je da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun broj 110/v1/1 od 8. studenoga 2024. (list 10. spisa), kalkulaciju štete (list 12. spisa), izvid štete (list 14. spisa), dopis tuženika od 29. studenoga 2024. (list 16. spisa), e-mail tuženika od 29. studenoga 2024. (list 18. spisa), potvrdu o uplati od 4. prosinca 2024. (list 20. i 22. spisa), e-mail tužitelja od 13. studenoga 2024. (list 24. spisa), cjenik tužitelja (list 32. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. veljače 2025. s notif ikacijom (list 34.-40. spisa), e-mail Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 53.-54. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 72.-75. spisa), obrazloženu ponudu od 5. lipnja 2024. (list 94. -95. spisa), e-mail tuženika od 16. srpnja 2024. (list 96. spisa) i ponudu društva Auto Dubrovnik d.d. (list 97. spisa). Sud je ujedno i razgledao fotografije oštećenog vozila (list 26.-30. spisa)

4. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedokinje AVT, niti je saslušao tužitelja, zatražio od tužitelja dostavu računa popravka vozila za 2024. godinu te izveo dokaz prometnim i financijskim vještačenjem, sve iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno -relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP) prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 276,78 eura sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu broj 110/v1/1 od 8. studenoga 2024., na ime popravka vozila Mercedes Klass B 220D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice AVT iz [adresa], i to po osnovi police obveznog automobilskog osiguranja.

7. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost za štetu, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u izvid štete broj 248810510249 (list 14. spisa) utvrđeno je da je tuženik 22. listopada 2024. izvršio pregled vozila Mercedes Klass B 220D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice AVT iz [adresa]. Predmetnim izvidom tuženik je utvrdio dijelove za popravak (stražnji poklopac) i zamjenu (stražnja obloga branika i Mercedes zvijezda) te je procijenio radno vrijeme potrebno za popravak vozila, i to za limara u trajanju od 3,30 sati te lakirera u trajanju od 6,30 sati.

9. Uvidom u potvrdu o izvršenoj transakciji (list 20. spisa) proizlazi da je tuženik 4. prosinca 2024. oštećenici AVT uplatio iznos od 1.406,33 eura po osnovi predmetne štete, a navedena činjenica nije niti bila sporna.

10. Iz uvida u obrazloženu ponudu tuženika broj 2488 1051 0249 od 5. lipnja 2024. (list 94.-95. spisa) proizlazi da je tuženik izvršio procjenu nužnih troškova popravka te ponudio oštećenici AVT isplatu štete po računu popravka radionici koja je izvršila popravak vozila, reg. oznake [registarska oznaka], ili izravno oštećenici ako ona prethodno podmiri račun, uz uvjet da je račun popravka u skladu s izvidom štete i prosječnim tržišnim cijenama servisera.

11. Uvidom u dopis tuženika - "obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi", broj 2488 1051 0249 od 29. studenoga 2024. (list 16. spisa), povodom prometne nezgode od 24. svibnja 2024., vidljivo je da je tuženik obavijestio oštećenicu AVT da će na ime procijenjene visine naknade štete povodom predmetnog štetnog događaja oštećenici isplatiti iznos od 1.406,33 eura, i to najkasnije do 4. prosinca 2024.

12. Sud je gore spomenuti izvid štete kao i dopise tuženika ocijenio vjerodostojnima budući da su navedene isprave izrađene na poslovnom papiru tuženika, s time da je sud posebno cijenio činjenicu što je tuženik po osnovi predmetnog izvida štete upravo izvršio uplatu nespornog iznosa štete oštećenici u ukupnom iznosu od 1.406,33 eura.

13. S obzirom da iz gore spomenutih isprava jasno proizlazi da je sam tuženik izvršio procjenu štete na predmetnom vozilu, kao i da je potom u obrazloženoj ponudi oštećenici ponudio isplatu štete po računu popravka ili izravno oštećenici, slijedom čega je u konačnici oštećenici podmirio dugovanje po osnovi predmetne štete u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku, koja se odnosi na razliku u cijeni satnice tužitelja i cijene koju priznaje tuženik, odbio platiti, po stavu ovog suda jasno proizlazi da je isti, kao osiguratelj vozila štetnika po osnovi police obveznog osiguranja, pasivno legitimiran u ovoj parnici.

14. Osim toga, s obzirom da je tuženik izvršio isplatu nespornog dijela štete oštećenici povodom prometne nezgode od 24. svibnja 2024., jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju dogodio štetni događaj - prometna nezgoda, na temelju koje je nastala šteta na vozilu oštećenice.

15. Također, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe izvršio isplatu štete koju je procijenio u visini od 1.406,33 eura, a ovdje utuženu razliku je odbio platiti iz razloga što, po njegovom stavu, zatražena cijena radnog sata nije u skladu s tržišnim cijenama rada, ocjena je ovog suda, uzimajući u obzir sve prethodno iznesene okolnosti te pritom cijeneći odredbu članka 221. stavak 2. ZPP-a, kako je tuženik u cijelosti odgovoran za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari.

16. Nadalje, uvidom u račun broj 110/v1/1 od 8. studenoga 2024. (list 10. spisa) utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio AVT na ime popravka vozila Mercedes Klass B 220D, reg. oznake [registarska oznaka], sve na temelju tuženikovog izvida štete broj 2488 1051 0249 , i to zna iznos od 1.683,11 eura s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Osim toga, na računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati na ime popravka vozila, i to za limara u trajanju od 3,30 sati te lakirera u trajanju od 6,30 sati, što u cijelosti odgovara procijenjenoj količini radnih sati iz izvida štete. Iz predmetnog računa ujedno proizlazi kako je obračunata cijena radnog sata u iznosu od 41,71 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 52,14 eura.

17. Cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnom računu obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja (list 32. spisa), koji je na snazi od 10. siječnja 2024., a na kojem je navedeno da tužiteljeva cijena sata za autolimarske i autolakirerske radove iznosi upravo 52,14 eura s uključenim PDV-om.

18. Uvidom u ugovor o ustupu tražbine od 11. veljače 2025. (list 34. -36. spisa), utvrđeno je da je on sklopljen između AVT kao ustupitelja tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema ovdje tuženiku u ukupnom iznosu od 276,78 eura sukladno računu popravka broj 110/v1/1 (članci 1.-3. spomenutog ugovora).

19. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

20. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

21. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

22. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, s time da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je i učinjeno notifikacijom od 11. veljače 2025. (list 38. spisa), koja je tuženiku poslana elektroničkom poštom 14. veljače 2025. (list 40. spisa).

23. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je tužiteljev prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja ocijenjen kao neosnovan.

24. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je zaključio da je tužitelj oštećenici AVT obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila, kao i da se servisna radionica tužitelja nalazi u [adresa], dakle u naselju u neposrednoj blizini Dubrovnika, a i sama oštećenica ima prebivalište u [adresa].

25. Po stavu ovog suda, a protivno navodima tuženika, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog prebivališta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu, uslijed čega je neosnovan stav tuženika da bi u konkretnom slučaju oštećenikov odabir tužiteljeve servisne radionice predstavljao doprinos oštećenika nastanku štete, odnosno da bi isti postupio protivno odredbama članaka 8. i 10. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024.).Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Oštećenik ima samostalno pravo odabrati servisnu radionicu u kojoj će obaviti popravak svog vozila, prema cijenama uredno istaknutim u njihovim cjenicima, na temelju kojih one redovno posluju na tržištu te plaćaju poreze i doprinose.

26. Stoga, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan naknaditi štetu sukladno odredbi članaka 1085. i 1090. ZOO-a u vezi s odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a, i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata u iznosu od 276,78 eura.

27. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenice na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje: ZOOP) prema kojem oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

28. Budući da je iz tuženikove obrazložene ponude od 5. lipnja 2024. vidljivo da mu je oštećenica podnijela odštetni zahtjev 27. svibnja 2024., tužitelj bi na temelju odredbe članka 12. stavak 6. ZOOP-a imao pravo na zakonske zatezne kamate od navedenog dana pa do isplate. S obzirom da je tužitelj tražio isplatu zakonskih zateznih kamata od kasnijeg dana, odnosno od 23. studenoga 2024., sud je u tom dijelu odlučivao u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP-a te mu priznao pravo na zatezne kamate od zatraženog dana, po stopi iz odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose budući da nije riječ o ugovornoj obvezi iz trgovačkog ugovora, već o izvanugovornoj obvezi.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude. 30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u odnosu na glavni zahtjev, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba o tarifi).

31. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 20. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 22. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što iznosi ukupno 100,00 eura , odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 125,00 eura.

32. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura, kao i na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članka 7. stavak 1. ZSP-a.

33. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO -a za ostale odnose (jer nije riječ o obvezi iz trgovačkog ugovora), koje teku od 23. veljače 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

34. Tužitelj, s druge strane, nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 10. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 eura, uvećano za PDV, jer nije bio potreban za vođenje ove parnice, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP -a - u tom smislu i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Pž- 2574/2025-2 od 16. prosinca 2025.

35. Također, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 eura, uvećano za PDV, budući da taj trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, ako stranka koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude na isto ne pristupi, može istoga dana preuzeti sadržaj presude s e-Oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata sa sadržajem presude, sve kako bi eventualno u zakonskom roku podnijela žalbu. Osim toga, potrebno je istaknuti kako sud, pri odmjeravanju troškova parničnog postupka, treba uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parnice, a ne one koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Stoga, eventualni pristup punomoćnika na ročište za objavu presude nije nužna niti potrebna parnična radnja jer je glavna rasprava već zaključena, uslijed čega se radi isključivo o osobnom probitku punomoćnika tužitelja budući da će presuda po objavi odmah biti dostupna na e-Oglasnoj ploči suda za preuzimanje, pa navedeno ne može ići na teret protivne strane. Premda odvjetnička Tarifa doista propisuje mogućnost naplate troška za pristup na ročište za objavu presude, sud pri odmjeravanju troškova parničnog postupka koja padaju na teret protivne stranke mora prvenstveno imati u vidu načela parničnog postupka iz ZPP-a, posebno načelo ekonomičnosti, kao i odredbu ranije spomenutog članka 155. ZPP-a, pa uzevši u obzir sve navedene okolnosti, ocijenjeno je da taj trošak doista nije bio svrhovit za vođenje ove konkretne parnice.

36. Pored toga, tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 6,64 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 6,64 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prije podnošenja tužbe putem e - Komunikacije dana 22. travnja 2025. (list 82. spisa) te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.

37. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

38. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom III., IV. i V. izreke presude.

U Zagrebu 23. veljače 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava . Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).